Proteklo desetljeće ime Mire Vrlje svaki put bi odzvonilo u nekim ultra zvučnim kontekstima. Doduše, u kontekstu suđenja, utaja poreza, ogromnih količina keša, pravosudnih skandala.... Iako na ime Mire Vrlje mnogi ne bi na prvu kliknuli i znali o kome je riječ, radi se o osobi koja je dosad dovedena u različite kontekste s najpoznatijim sudionicima hrvatske scene iz raznih mogućih branši. Vrlja je suvlasnik zagrebačke Kvaternik Plaze, stambeno - poslovne interpolacije u blizini zagrebačkog Kvatrića, u kojoj se nalazi luksuzni kafić Plaza kojeg posjećuju jednako razvikani likovi iz crnih kronika popu Josipa Antića - Zefe ali i bivši dužnosnici poput bivšeg premijera Franje Gregurića ili Sanaderove desne ruke Biance Matković.
Na otvorenju zagrebačke Plaze 2010. bio je i Davor Šuker koji se s gazda Vrljom i družio o čemu svjedoče fotke s otvaranja. No, bili su i odvjetnik Anto Nobilo, Anica i Robert Kovač, Neven Ciganović, brojne hrvatske missice poput Aleksandre Grdić ili Maje Cvetković... Da je to otvorenje bilo događaj mjeseca svjedoči i tekst s ugašene web stranice tog lokala: 'Otvorenje Plaza Bara 08.12.2010 godine, svi putevi su vodili u Nemčićevu 7 gdje je na gala večeri uz prisustvo gotovo cijelog Jet-Seta otvoren Plaza Bar.' No, ime gazda Vrlje ponovno se idućih godina našlo bok uz bok s imenom predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Doduše, radilo se o crnoj poreznoj listi na kojoj je bio Šuker ali i Miro Vrlja, pa tako i prošle godine s fascinantnim iznosom duga od 28,419.013,40 kuna.
Prije dvije godine još je jednom zvonko, hrvatskim, pravosudnim i medijskim krugovima, odjeknulo Vrljino ime. U rujnu 2018. Vrlja je bio osuđen na godinu i deset mjeseci djelomično uvjetne kazne jer je utajio porez i oštetio svoju tvrtku Tutus snaga na koju je kupio jahtu koju je koristio u privatne svrhe. Tužiteljstvo je Vrlju teretilo da je vlastitu tvrtku oštetio za 2,9 milijuna kuna jer se jahtom kupljenom na ime tvrtke koristio u privatne svrhe, ali i da je utajio 1,4 milijuna kuna poreza. Sutkinja Gordana Mihela Grahovac stoga ga je osudila i na povrat nezakonito stečenih 3,6 milijuna kuna.
Tada je objavljeno da će, ako ih ne vrati te ako presuda postane pravomoćna, djelomično uvjetna kazna biti opozvana te će Vrlja 22 mjeseca morati provesti u zatvoru. Pažnju medija pobudio je dio presude prema kojem je sutkinja Grahovac procijenila da svaki Vrljin dan u zatvoru vrijedi 8.571 kuna, 2.295 kuna više od prosječne mjesečne plaće. Vrljino ime odjeknulo je i u travnju 2017. kada je isplivao slučaj sa snimkama nadzornih kamera koje su zabilježile osobe s kovčegom od 9,6 miljuna kuna.
Te su snimke isplivale tijekom suđenja Blažu Petroviću i njegovoj suradnici Vesni Kvartuč na zagrebačkom Županijskome sudu zbog optužbi iz 2009. a prema kojima su iz vlastite tvrtke Morovnik izvukli 9,6 milijuna kuna. Optužnica je tvrdila kako je Petrović, nakon niza poslovnih transakcija najprije tvrtki Java kojoj su na čelu bili Dražen Jakovac i Vanja Jazić, prodao dug Jugoslavenskih željeznica star više od 20 godina, da bi im zatim, nakon što su oni zatražili povrat, fiktivno vratio novac koji je zapravo zadržao za sebe.
Na snimci se vidjelo kako nepoznate osobe 6. svibnja 2009. u pratnji supruge Blaža Petrovića, Mirjane, u poslovnicu Hypo banke u Dubravi donose kovčeg sa 9,6 milijuna kuna, a čije je prisvajanje bilo inkriminirano Petroviću. Na suđenju je utvrđeno kako se zapravo radi o Miri Vrlji te poduzetniku Robertu Brusu. No, nije tu kraj spomena imena Mire Vrlje u nekom od ključnih istražno - sudskih procesa. Vrljino ime isplivalo je i u siječnju 2015. u kontekstu velike policijske afere u kojoj je otkriveno kako je propala istraga protiv njega jer su mu agenti PNUSKOK-a sve javljali.
Slučaj je eruptirao kako je u mobitelu uhićenog policajca pronađen SMS u kojem se zanima za istragu o Vrlji. Tada je Vrlja bio optužen za utaju 1,47 milijuna kuna poreza u poslovanju svoje tvrtke Tutus snaga ali istraga nije dovršena zbog, sumnjalo se, policijske opstrukcije. Konačno je 2012. i otkriveno da je dio policajaca iz PNUSKOK-a te zagrebačke policije odavalo informacije iz najtajnijih uskočkih istraga, među nizom opstruiranih istraga od kojih je jedna bila i protiv Vrlje. Također, Porezna uprava je 2011. utvrdila da postoje indicije kako Vrljina druga tvrtka Hreljin gradnja izbjegava platiti porez na zaradu od 2,35 milijuna eura od prodaje OMV-u zemljišta za crpku kod tunela Tuhobić na način da je malo poznatoj tvrtki Plebs uplatila 13,5 milijuna kuna za razne usluge.
Kasnije, kada je 2012. otkrivena afera Talpa koja je rezultirala uhićenjem osam policajaca zbog sumnji da su odavali najtajnije istrage, jedan od sumnjivih predmeta bio je i onaj Hreljin gradnje. Istražitelji su u mobitelu uhićenog policajca Vjekoslava Drnića pronašli SMS i zabilješke koji su ukazivali da je pokazivao interes za tu istragu. Krim - policajka Andrea Kožić je zaključila kako ne postoji dovoljan stupanj sumnje da se Vrlju kazneno goni, no njezini kolege tu su istragu ponovno otvorili.
Ujedno, otkriveno je da je Kožić Drniću unaprijed dojavila da će na obavijesni razgovor pozvati svjedokinju Kristinu Krpinu, suprugu poduzetnika Rudolfa Krpine, također optuženoga u aferi Talpa, a koja je radila za Vrlju. Tada je isplivalo i kako je kućanica iz BiH ispostavila Vrlji fiktivne račune na 13,5 milijuna kuna. Radilo se o fantomskoj tvrtci Plebs, a ista u toj godini uopće nije imala zaposlenika dok je vlasnica bila Derviša Huremović, kućanica iz Lipovače iz BiH a koja na svom Face profilu navodi da živi u Garešnici. U studenom iste godine Nacional je pisao kako se predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić našao u središtu velikog pravosudnog skandala te da je 'pola godine otezao suđenje višestruko osuđivanom Miri Vrlji koji vozi Bentley i jahtu od 900.000 eura, a ima plaću 7000 kuna'.
U članku je istaknuto kako je Turudić gotovo dvjesto dana držao je u ladici pravomoćnu optužnicu protiv svog bratića Mire Vrlje te da mu je trebao suditi, ali sve to vrijeme nije zakazao početak tog suđenja niti je tražio svoje izuzeće iz tog predmeta, iako je kao savjestan sudac trebao to učiniti čim je vidio da je spis dospio upravo njemu u ruke. U članku se tematizirala Turudićeva odgovornost u tom predmetu. Isticalo se kako je Županijsko državno odvjetništvu u Zagrebu podiglo optužnicu protiv Mire Vrlje koncem prosinca 2014. 'Vrlja je rođen 4. srpnja 1957. u mjestu Ordanja, u općini Koška, a prebiva u Zagrebu. Završio je srednju školu, elektrotehničar je i ugostitelj te je istražiteljima izjavio da je zaposlen u tvtki Fianma, koju je sam osnovao i u kojoj obnaša funkciju direktora, s osobnim dohotkom od oko tisuću eura, iako toj tvrtki nema traga u sudskom registru. Predstavnicima Državnog odvjetništva izjavio je da u vlasništvu ima skupocjeni automobil marke Bentley, proizveden 2011., koji je zapravo u vlasništvu njegove tvrtke Fianma'.
Istaknuli su kako je javnosti poznat po poslovnim kontaktima s Nikicom Jelavićem. Optužnicom je bila obuhvaćena kupnja jahte kojom je oštećena njegova tvrtka ali i lažno i neosnovano obračunavanje PDV, te neopravdano povećavanje troškove i rashoda kako bi smanjio porezne obveze u toj tvrtki. Vrlja se branio da se oko svega dobro savjetovao s računovođama, da se ni u što od spornih radnji ne bi upuštao da je znao da bi mogao imati ikakvih problema te da u životu uopće nije imao problema dok nije zatražio povrat velikog iznosa PDV-a zbog investicija nekih svojih drugih tvrtki. Izjavio je kako se smatra žrtvom agresivnih poreznika.
Tijekom istrage jedna od Vrljinih računovotkinja izjavila je kako nema sumnje da je Vrlja jahtu kupio isključivo za vlastite potrebe, kako su ga upozoravali na knjigovodstvene manjkavosti i propuste, ali se on na to nije obazirao. Provedeno je bilo i vještačenje, kao i iskazi Vrljinih računovotkinja, koje je otkrilo i neke druge razgranate poslove Vrljinih ostalih tvrtki, za koje se policija interesirala već duže vrijeme a radilo o višemilijunskim investicijama u građevinske projekte.
'Policija je posebno bila obratila pozornost na to što je 17. listopada 2010. Vrlja u poslovnici Privredne banke Zagreb na račun tvrtke Tutus snaga izvršio gotovinsku uplatu 6,65 milijuna kuna. Na virmanskoj uplatnici pisalo je da se radi o plaćanju po ugovoru u ime tvrtke Rašica projekt. Vrlja je bio jedan od osnivača te tvrtke, među kojima je i odvjetnik i njegov partner Davor Galetović. Istoga dana Vrlja je, nedugo nakon izvršene uplate, podigao isti iznos novca. Policija je bila prilično sumjičava prema porijeklu tog novca, a bilo je u policiji i onih koji su smatrali da se radi o uplatama kojima se namjeravalo prikriti pravo porijeklo tog novca, odnosno, neke dvojbene aktivnosti' - pisao je Nacional 2015. godine.
U tekstu je problematizirano kako je Turudić zadržavao predmet da ne dođe do tzv. pripremnog ročišta. Navedeno je kako je Turudić tražio izuzeće kada je vidio da se radi o njegovom bratiću a da je sljedeća sutkinja kojoj je predmet dodijeljen Jasna Smilanić također tražila izuzeće zbog poznantva s okrivljenim Vrljom. Tada je glasnogovornik zagrebačkog Županijskog suda Krešimir Devčić relativizirao držanje predmeta u Turudićevoj ladici tvrdnjama kako se Vrlju tereti, između ostalog, za počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, za koje je zastara 20 godina iako Zakon o kaznenom postupku u članku 368. propisuje da predsjednik Vijeća, a u tom slučaju je to bio Ivan Turudić, odmah nakon primitka optužnice i spisa predmeta treba započeti pripreme za raspravu.
U konkretnom slučaju rok bi bio dva mjeseca ako nije određen istražni zatvor, računajući od primitka potvrđene optužnice u sudsku pisarnicu. U slučaju Vrlje Turudić gotovo punih sedam mjeseci nije poduzimao ništa. Kroz tu situaciju isplivalo je da se u tom predmetu navodilo kako je Miro Vrlja izjavio istražiteljima da je u Italiji svojedobno bio osuđen na devet godina zatvora. Tako je Nacional pisao kako je 'Osim toga, 14. kolovoza 2010. osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora s rokom kušnje od tri godine u Münchenu, presudom 844 Cs 265 Js 205135/09. Po svemu sudeći, sukladno tvrdnjama više izvora, osuđen je zbog davanja lažnog iskaza kojim je htio pomoći svom prijatelju i poslovnom suradniku Nikici Jelaviću. Jelavić je tijekom 2004. proveo nekoliko mjeseci u njemačkom pritvoru, jer mu se ondje sudilo zbog pljačke jedne njemačke draguljarnice. Jelavić je na tom suđenju oslobođen pa je odlučio od Njemačke tražiti odštetu zbog poslovnih gubitaka koje je navodno pretrpio zbog neosnovanog boravka u pritvoru. No, u srpnju 2008.
Jelavić je, na temelju međunarodne tjeralice, uhićen na slovensko-hrvatskoj granici i isporučen Njemačkoj, koja ga je tražila zbog pokušaja procesne prijevare. Teretilo ga se da je na temelju lažnih dokumenata i lažnih iskaza svjedoka tražio odštetu od 530 tisuća eura. Jedan od tih svjedoka koji su lažno iskazivali, po svemu sudeći, bio je i Miro Vrlja. Jelavić je priznao krivnju i nakon šest mjeseci pritvora nagodio se s njemačkim tužiteljstvom na zatvorsku kaznu od dvije godine uz rok kušnje od tri godine. Izišao je na slobodu nakon što su njegovi odvjetnici platili dodatnih stotinu tisuća eura. U sklopu nagodbe Jelavić je pristao odustati od tužbe u kojoj je od njemačke države tražio odštetu. I Vrlja i Jelavić spominju se kao članovi jedne od ukupno pet ozbiljnih grupacija koje se bave organiziranim kriminalom u okviru najmanje jednog tzv. OCTA (organize crime threat assessment) policijskog dokumenta' - navodio je Nacional 2015. godine.
Stratezi života ističu kako je važno gdje završimo u finalu a ne u pojedinim etapama života. Sudeći po oglasu koji je netom objavljen na sudskim stranicama glavni junak ove priče, osoba s burnom i bogatom prošlošću Miro Vrlja nalazi se u strmoglavom trenutku života. Naime, nad njim je Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio bankrot. Prijedlog je došao od Fine i povjeren sudskoj savjetnici Ani Mariji Pavelić. Ona je 8. prosinca 2020. objavila oglas kojim je pozvala sve vjerovnike Mire Vrlje da u roku od 45 dana od objave oglasa 'ospore popis imovine koji je potrošač dostavio i/ili da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje'.
Iz dokumenta da nije na poziv suda dostavio popis imovine te kako je Vrljina adresa u Nemčićevoj ulici, odnosno u luksuznom kompleksu Kvaternik Plaza. Na istoj adresi bile su registrirane brojne Vrljine tvrtke pa tako i Tutus nekretnine koje su skončale u stečaju na Trgovačkom sudu u Bjelovaru potkraj 2016. godine No, tko zna je li ovo krah ili novi Vrljin početak. Inače, svih prethodnih godina Vrlja je kadgod su mu to životne situacije dopuštale išao u skupi robolov na krupne ribe diljem Jadrana ali i svjetskih mora. Njegovo ime našlo se i među članovima Angler tima koji su ribarili na Karipskom moru kao predstavnici Kupa grada Hvara.
Vrlja je bio pobjednik u svom timu kojeg su činila tri Rusa: Alexey Egorov, Andrey Tretyakov i Andrey Dzhagarbekov. Plasirali u se kao 10 na ljestvici u tom Big Fish natjecanju. Vrljin tim isplovio je iz kostarikanske luke Marina Pez Vela a natjecanje se održavalo 2018. godine. Dakle, sve dok državni organi love njega kao krupnu ribu i Vrlja lovi druge krupne ribe - u ovom slučaju radi se o izlovu Pacific Sailfish, odnosno pacifičkog jedrenjaka, riibe dugog i oštrog kljuna. Vrlja na slici ponosno drži hrvatski stijeg kao ribički predstavnik Hrvatske, odnosno grada Hvara, na ovom karipskom natjecanju a iza njega stoje njegova tri ruska kompanjona.