Fenomen Andrije Klarića, čovjeka koji je preko noći postao lider protestnog dijela Hrvatske, svjedoči kako smo kao društvo došli do točke ključanja kada počinje rasti građanski bunt i gnjev protiv kancerogene politike društvene nejednakosti i politike moći a ne politike razuma. Antivladini demonstranti prigrlili su vlasnika trešnjevačke teretane koji je, unatoč odlukama svemoćnog korona stožera, kao novu nadu i novu snagu koja ima hrabrosti simboličkim otvaranjem teretane zorno prikazati u kakvim apsurdnim vremenima živimo i da je moguće biti zatočen samo zato što želiš raditi. Slučaj uhićenog Andrije demonstrirao je da svaki pokušaj protivljenja odlukama stožera može biti preveden u podmuklu optužbu širenja bolesti.
Slučaj uhićenog pa puštenog Andrije Klarića pokazuje kako je lako u doba korone naći se s druge strane brave a da ste, kao što je to i on sam rekao, zapravo 'heroj a ne zločinac'. Medijski istupi Andrije Klarića, čovjeka koji se deklarira kao onaj koji samo želi raditi i prehraniti svoju obitelj, koji ima argumente za sve, koji je nadasve smiren, a ne razularen u svojim izjavama kao likovi koje smo navikli vidjeti u prvim redovima javnih prosvjeda, ukazuje na jedno novo lice Hrvatske. Snimke jučerašnjeg prosvjeda s Jelačić placa zorno su pokazale kako u ovoj zemlji ključa nezadovoljstvo najradišnijeg dijela stanovništva, ključa nezadovoljstvo malih poduzetnika koji ne parazitiraju niti na članstvima u raznim strankama niti parazitiraju na državnom proračunu.
Plenkovićev kabinet morao bi se zamisliti. Možda im se s Markova trga čini da imaju sve poluge u svojim rukama. No, ne vide nesagledivu štetu koju će u svijesti ljudi ostaviti uporno izbjegavanje odgovora na banalno pitanje. Hrvatska antistožer revolucija počiva na banalnom pitanju ugostitelja 'Zašto ne možemo kuhati kavu za van mi koji smo za to kvalificirani a kavu za van smiju na tržište lansirati raznorazni vlasnici aparata u rasponu od pekara, benzinskih i kioska'. Otac Andrije Klarića, pokojni Jure kao direktor tvrtke Voće dugo je godina imao ured s pogledom na bana Jelačića i središnji zagrebački trg. Jučer bi da je živ i da je tamo zasigurno bio ponosan na poziciju svoga sina.
U Hrvatskoj naučenoj na svekolika pogodovanja i namještanja nije isključeno da netko počne kopati jesu li ti vlasnici automata iz kojih curi toliki željena kava za van možda sponzori vladajućih, javni ili tajni. Vjerojatno ne leži u tom grmu zec već u nefleksibilnosti vladajućih da uvaže argumente suprotne strane. Na stranu sada što je ministar Božinović preuzeo mizernu palicu tumača epidemioloških rizika od Krunoslava Capaka. Znamo da je javnost sa zdravim humorom dočekala Capakova tumačenja rizika zaraze u svadbenim vlakićima ali i teniskim servama. Sada slušamo Božinovića kako svim silama pokušava pojasniti rizike da kavu kuhaju ugostitelji i tumači kako bi se ljudi zadržavali na otvorenim prostorima dulje nego kada uzmu kavu s aparata. No, svi su ti nedovoljno promišljeni i labavi argumenti stvorili Andriju.
Uhićeni vlasik teretane postao je preko noći simbol novog duha. Andrija je očito igrač koji nije preko noći izletio u javnu orbitu. Odaje dojam osobe koja vrlo dobro zna i gdje živi i kako se artikulirati i pozicionirati da izrekne svoj stav a pri tom ostane neuprljan i zadrži poziciju neupitnog integriteta. Na podilaženje voditelja TV emisije koji mu kaže da je heroj on smirenim glasom odgovara kako je jadna država u kojoj je on heroj. Na pokušaj da ga se dnevno-politički iskoristi ostaje distanciran i kaže da ne želi biti političar već samo vježbati sa svojim klijentima u teretani. Ako Andrija ustraje u ponavljanju stava kako on samo želi raditi i ništa drugo, i ako taj stav ponovi javno dovoljan broj puta, javnost će Plenkovića, Vladu i stožer doživjeti kao one koji ljudima ne daju da rade.
Dakle, ukidaju ljudima njihovo ustavno pravo na rad. Dakle i na život. Ako Andrija dobije dovoljno prilika da kaže kako on ne može raditi uz pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera, ako dobije dovoljno medijskog prostora da rastumači kako on nema nikakvu namjeru niti može širiti bolest kada su njegovi klijenti ili preboljeli ili negativni na koronu, on će samim tim učiniti apsurdnim skup pravila koje nameće stožer u ime zaštite pučanstva od bolesti. Uostalom, kako će tužitelj na sudu dokazati ne samo Andriji nego bilo kojem vlasniku teretane da širi zarazne bolesti ako Andrija ili neki drugi ustraju na dokazima kako u njihovoj teretani nema Covid-19 pozitivnih. Andrija je očito dobro izabrao tajming za svojih pet minuta 'vorholovske' slave. Očito je znao kako to nije samo mali korak za njega.
Demonstrirao je to u svom televizijskom istupu kada je smirenim glasom tumačio kako je znao da bi mogao biti spriječen u otvaranju teretane od strane čuvara reda, dakle korona stožera, pa je zato noć ranije prespavao u svojoj teretani. Andrija je sa svojom smirenošću antipod Andreju koji gubi živce. Za velik dio hrvatske javnosti smireni Andrija postaje apaurin ili neki drugi sedativ upravo zato što ih živcira sve netolerantniji premijer sa sve kraćim fitiljem. Andrija je očito svjestan da je trenutak u kojem treba visoko postaviti ljestvicu, uostalom i on je sam odredio razinu kojoj želi kontrirati svojim video uratkom u kojem je rekao 'dosta je' vrhu aktualne vlasti. Andrija se na specifičan način pozicionirao kao onaj koji kontrira onom gore. Slučajno ili ne, u televizijskom istupu govorio je o sličnostima s premijerom u smislu godina, školovanja i naravno istaknuo jednu neuralgičnu stvar. Andrija je bio u JNA i u dragovoljačkim rovovima dok je Andrej bio anemičaN pa nije mogao u JNA a kasnije u dragovoljce.
Andrijin tata, bio je poduzetnik znan i izvan granica Hrvatske. Mediji su napisali da je bio Tuđmanov pa Mesićev sponzor. Njegovu privatnu tvrtku progutali su veći igrači ali to je tema za neku drugu priču. Andrija je imao raznih poslovnih pokušaja prije nego što je hrvatskoj javnosti postao poznat kao uhićeni vlasnik teretane. Tako su mediji pisali i o njegovoj žalbi koja je zagorčavala i usporila ulazak Marinka Zadre u Dalmacijavino. Naime, Klarić je kao opunomoćenik američkog poduzetnika mađarskog podrijetla Salamona Berkowitza, vlasnika tvrtke Traubi International iz New Yorka podizao žalbe na Visokom tgovačkom sudu i tako otezao Zadrino preuzimanje splitske tvrtke znane po proizvodnji Pipi soka.
Na kraju je Klarić tu bitku izgubio ali njegove su žalbe zadale muke hrvatskom kralju šećera. Podsjetimo da je Berkowitz bio dobio zeleno svjetlo 2011. od hrvatske Vlade za preuzimanje Dalmacijavina ali kako nije dostavio bankarsku garanciju u traženom roku tako je ispao iz igre kao najozbiljniji kupac. Deset godina od te suradnje s Berkowitzem eto Andrije na sceni. Jači nego ikad u okolnostima koje prijete da upravo on postane jedna od glavnih Andrejevih noćnih mora. Andrija je naime u velikoj prednosti nad Andrejem. Dok je Andrej sjedio u Ministarstvu na Zrinjevcu, dok je Andrej bio u Veleposlanstvu u Parizu, dok je Andrej bio EU parlamentarac Andrej je kao dijete iz više hrvatske klase gledao kako se oko njega urušavaju društvene vrijednosti, gledao ili sudjelovao u poslovnim usponima i krahovima, morao razmišljati svojom neproračunskom glavom kako uspjeti i prehraniti obitelj, ali ne na razini 4.000 kuna koje je Vlada velikodušno ponudila kao spasonosnu egzistencijalnu opciju ljudima koji ne mogu platiti s 4.000 kuna niti režijske troškove u kombinaciji sa samo jednom kreditnom obvezom.
Bit će uzbudljivo pratiti kako će antikorona revolucija koja je kolateralno iznjedrila lik Andrije koji nije živčan poput ruskog oporbenjaka Alekseja Navaljnoga, nego kombinacija neke vrste zen meditanta s izgrađenim mišića, završiti. Jer rukavica je bačena i povrata nema. Na javnim skupovima, uključujući i onom koji je najavljen za 13. veljače kamere i mikrofoni bit će usmjereni prema Andriji. Definitivno će dobivati jednaku sekundažu ili minutažu kao neizbježni članovi stožera ili pak predsjednik Sabora ili premijer. Paradoks je da se nikad lakše nego sada nije konstituirao jedan lider na javnoj sceni od Andrije. Dakle, Pernar i Sinčić morali su prolaziti deložacije sa Živim zidom, razni aktivisti i nove oporbene zvijezde aktualnog saziva Sabora morali su biti prisutne kroz dulji vremenski period i promovirati svoje programe ili društveni aktivizam. U sumanutim vremenima korona zabrane Andrija je samo trebao otključati svoju teretanu i reći samo da želi raditi i samim tim postao je heroj i novi lider. Tako je stožer, u očima znatnog dijela javnosti, samome sebi iskopao raku i teško da će ikad stvari više dovesti pod kontrolu kao što je to bilo prije simboličkog otključavanja Andrijine teretane.