Na najatraktivnijoj dubrovačkoj lokaciji, unutar gradskih zidina smjestio se glasoviti restoran 360. Vlasnik je tvrtka Tifon Labirint sa sjedištem na adresi Sv. Dominika b.b. Tvrtka u sebi ima naziv Tifon jer je bivši vlasnik bila istoimena tvrtka hrvatskog naftnog tajkuna i generala Ivana Čermaka. On je tu tvrtku prodao Putinovom oligarhu Viktoru Feliksovichu Vekselbergu. Hrvatski trgovački i sudski registar i inače skrivaju vrijedne podatke koji bi mogli pomoći da se složi cjelovita vlasnička shema skrivenih tvrtki i udjela brojnih ruskih milijardera pa je tako i u ovom slučaju. Naime, aktualni vlasnici Tifon labirinta su tvrtka Centiveo AG iz Zuricha te Akcionernoe obšestvo "El holding' iz Moskve. Upravo nam je adresa te tvrtke pomogla da pronađemo izravnu materijalnu vezu do Putinovog tajkuna.
Naravno, nije tajna da je Vekselberg vlasnik dubrovačkog Tifon Labirinta d.o.o. No, kada SAD i EU određuju popis njihovih tvrtki koje stavljaju na sankcijsku listu mnogi od poslovnih entiteta zapravo ispadnu s crne liste jer se ne može dokazati izravna vlasnička veza s oligarhom koji se našao zbog veze s Putinom da udaru sankcija. U ovom slučaju, kao trag do Vekselberga poslužila nam je adresa moskovske tvrtke koja je suvlasnica Tifon Labirinta. Naime, tvrtka posluje na adresi Admirala Rudneva 4 u ruskoj prijestolnici. Upravo na toj istoj adresi posluje jedina tvrtka u kojoj se može identificirati Vekselberga kao vlasnika. Naime, radi se Aeroholding Moskva koja je osnovana prije 3,5 godine s osnovnom djelatnosti iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama. Zanimljivo je kako tvrtka ima 0 zaposlenih. Sadašnji vlasnici su joj Voronchenko Sergej Vladimirovič i AO El Kholding a menadžer Levan Temurovič Trubetskoi.
Kada se pogleda detaljnije vlasnička struktura preko vezanih društava vidljivo je Vekselbergovo ime. Inače skupi restoran 360 na najprestižnijoj dubrovačkoj adresi ranije se zvao Gill's po slavnom francuskom kuharu koji je jedno vrijeme bio i direktor Gillesu Vincentu Camilleriju. On je kuhao osobno za ruskog oligarha a onda je izdržao samo jednu sezonu kao chef u tom restoranu. Sin generala čermaka, Hrvoje Čermak prodao je Vekselbergu taj restoran 2007. s tada važećom sedmogošnjom koncesijom. No, istu je tvrtka Tifon Labirint i kasnije obnavljala. S druge strane hotel Belvedere koji se nalazi u Lozici na iznimno atraktivnoj lokaciji na samoj obali kupljen je od Ine. Poznato je kako je bivši ministar gospodarstva i bivši šef Ine Davor Štern doveo ruskog oligarha na jug Hrvatske. No, mnogi su spominjali kako je on i naštimao da Ina proda Belvedere Vekselbergu. Kako god bilo Vekselberg je najavljivao obnovu hotela kako bi dobio čak 7 zvjezdica i naručio video simulaciju koja je dostupna na YouTube.
No, onda je došlo do problema u realizaciji zbog izmjene GUP-a pa se tu spominjalo kako gradonačelnik Mato Franković neće pogodovati Vekselbergu a on je bio čak najavljivao izlazak iz investicije. No, to se nikada nije dogodilo. Naime, vlasnik hotelskog kompleksa Belvedere i dalje je Vekselbergova Vila Larus. Prema podacima sa Sudrega vlasnik te tvrtke je Zabuton Holdings Ltd. iz ciparske Larnake. Jedina poveznica između te dvije Vekselbergove dubrovačke tvrtke je direktor, Rus sa švicarskom adresom Igor Juszupov koji je na tim funkcijama od prosinca 2018. godine. Inače, Vekselbergovo bogatstvo je još ranije Forbes procjenjivao na 10 milijardi dolara. Poznat je i po vrijednoj kolekciji Fabergeovih jaja. Prema Vekselbergovim riječima, koju je platio gotovinom, a riječ je o nešto više od 100 milijuna dolara. Inače, za njega je hrvatska javnost prvi put čula kada je u Lozici ispred Dubrovnika kupio vilu Lovre Matačića za 5 milijuna eura.
Inače je glavni dioničar tjumenske naftne kompanije Tyumen Oil, a koja sada posluje pod imenom TNK- BP jer je u vlasničku strukturu ušao British Petroleum. Hotel Belvedere kupio je 2014. preko Vile Larus za 12,178 milijuna eura. Početna cijena Belvedera bila je 24 milijuna eura, ali kako je riječ o drugoj dražbi, ogromnim troškovima, prvo rušenja, potom izgradnje u ratu posve devastiranog hotela, te samo jednim zainteresiranim kupcem, cijena je prepolovljena, te je tako jedini neobnovljeni dubrovacki hotel prodan za nesto vise od 12 milijuna eura. Tada je Vila larus bila u vlasništvu Winlet Investment Holding Ltd. a zastupnica je bila ruska državljanka Elena Arinushkina. Periodično su tako u javnosti izlazilli kontroverzni podaci oko prodaje i kupnje Belvedera. Vekselberg ga je, kao što je već istaknuto, planirao pretvoriti u luksuzni resort namijenjen najbogatijoj klijenteli, ali naišao je na druge prepreke osim onih s GUP-om. Tako Vekselberga jedan od bivših suvlasnika Zvonko Stojević optužuje da mu je uz pomoć ljudi iz vrha Ine oteo hotel i poručuje da nema namjeru odustati od tužbi.
Taj nekad elitni dubrovački hotel koji je smješten na elitnoj poziciji – punti Orsula s prekrasnim pogledom na stari Dubrovnik i danas je, unatoč najavama o izgradnji novog reprezentativnog zdanja za najzahtjevniju klijentelu, neuređen. Zanimljivo je kako se Vekselberg nije dao s juga Hrvatske unatoč tomu što je još prije 7 godina bjesnio što ne može ići u obnovu i najavio povlačenje 150 milijuna eura vrijedne investicije. Hotel Belvedere je od 2001. godine bio u vlasništvu dioničkog društva Belvedere u kojem je 53 posto dionica imala tvrtka Cleostone Corporation čiji je vlasnik bio Zvonko Stojević, 31,8 posto imala je Ina, a ostatak u manjim postocima ostali dioničari, među kojima i Hrvatski fond za privatizaciju (HFP s 0,19 posto udjela), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sa 6,79 posto udjela, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (5,03 posto), te mali dioničari s preostalih 2,57 posto.
Stojević je odmah nakon kupovine većinskog paketa u društvu Belvedere u suradnji s nekoliko poznatih svjetskih arhitekata i s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu razradio projekt hotelskog kompleksa s koncertnom dvoranom za 1500 do 2000 posjetitelja, odnosno višenamjenskim kongresno-glazbenim centrom, šoping centrom, restoranima, javnom podzemnom garažom i brojnim drugim sadržajima. Njegova je namjera bila izgraditi hotelski kompleks čiji će dodatni sadržaji biti otvoreni svim građanima Dubrovnika, a projekt je Grad Dubrovnik jednoglasno prihvatio 2013. godine. ‘Temeljem informacija koje je Viktor Vekselberg dobio s moje strane, tvrtka Vila Larus ušla je u taj posao, a kada je odlučio otkupiti hotel i zemljište, ja s tim dijelom posla nisam imao nikakve veze’, govorio je za medije bivši HDZ-ov ministar gospodarstva i bivši direktor Ine Davor Štern.
Mediji su pisali kako je 'samo nekoliko dana prije dogovorenog termina javne dražbe, 20. travnja 2014, tvrtka Cleostone Corporation putem svog londonskog odvjetničkog ureda Gordon Dadds Ini poslala pismo namjere kojim predlaže otkup potraživanja od Ine. Vlasnik tvrtke Cleostone Corporation Zvonko Stojević je prodajom vrijedne nekretnine u Londonu osigurao sredstva za otkup duga te su i predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott i predsjednik Ininog Nadzornog odbora pismeno obavješteni da je za tu svrhu osiguran iznos od 10 milijuna funti, što je tada iznosilo oko 15 milijuna eura. No Stojevićev je prijedlog otkupa dugovanja Ina ignorirala' - objavljeno je u medijima. Stojevićeva tvrtka Cleostone Corporation je u srpnju 2014. godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu podigla tužbu protiv Ine i Vekselbergove tvrtke Vila Larus zbog nezakonite prodaje hotela, tražeći utvrđivanje ništetnosti kupoprodajnog ugovora.
Tu je tužbu Trgovački sud u ožujku 2016. odbacio, a istu su sudbinu doživjele i žalba na Visokom trgovačkom sudu RH u srpnju 2017. i zahtjev za revizijom na Vrhovnom sudu RH u travnju ove godine, jer su ih jednako odbili prvo u srpnju 2017. Visoki trgovački sud, a potom u rekordno kratkom roku 24. travnja 2018. i Vrhovni sud. Zanimljivo je kako je svog prijatelja Vekselberga Davor Štern energično promovirao u hrvatskim medijima. Tako je svojedobno relativizirao i kada su 2014. SAD stavile Vekselberga na crnu listu kao Putinovog intimusa i oligarha a sve zbog tadašnje aneksije ukrajinskog Krima. Inače, zanimljivo je kako Vekselberg desetljećima već na razne načine uživa u ljepotama bisera Jadrana Dubrovniku.
Tako je primjerice još 2007. unajmio luksuznu vilu Šeherezada, jedinu ljepoticu orijentalne arhitekture u Dubrovniku i to cijelo ljeto plativši taj luksuz 750 tisuća eura. Vlasnik te čarobne vile je tvrtka Villa Sherezade koja je vlasništvo lihtenštajnske tvrtke Sutivan Investment Anstalt. Ta tvrtka iz Vaduza u posjedu je nabogatije hrvatske iseljeničke obitelji u Čileu, odnosno unuka Andronica Lukšića koji nosi ime Davor Luksic Lederer i ima adresu na zagrebačkom Pantovčaku. U Šeherezadi je svojedobno boravio i kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbajev s obitelji, još jedan s liste kontroverznih državnika izniklih na razvalinama SSSR-a a čiji je likvidirani zet Rakhat Aliyev svojedobno poslovao u Hrvatskoj preko krupnog kapitalista Envera Moralića o čemu smo prethodno pisali.