Otkad je svijeta i vijeka proricalo se i pojavljivali su se razni proroci. Neki su brzo pali u zaborav jer njihove vizije nisu bile razumljive ili pak potvrđene u događajima koji su uslijedili. No, u svijetu se na prijelazu iz jedne u drugu godinu često citiraju Nostradamusova proročanstva, odnosno tumačenja njegovih katrena. Makar je rođen pradavne 1503. godine kada nisu postojali mnogi pojmovi niti naše prošlosti a kamoli sadašnjosti. Na ovim prostorima, po tko zna koji put od njezine smrti 1996., u kriznim vremenima ili pak uoči novog ljeta citira se Baba Vanga. Iako je bila nepismena i ništa nije osobno zapisala, već su njezine vizije zabilježili rođaci, u medijskim prikazima ispada da je predvidjela isto što i Nostradamus tipa teroristički napad 11. rujna 2001. godine, uspon i pad Hitlera, brojne katastrofe. 

Vangelia Pandeva Gušterova rođena je 1911. u Strumici u Sjevernoj Makedoniji, živjela kratko u Beogradu a najdulje u Bugarskoj . Poznatija kao 'baba Vanga' oslijepila je u ranoj mladosti a svjetsku je slavu stekla nevjerojatno točnim predviđanjima. S obzirom na globalno trenutno stanjem svijeta, te da je neizvjesnost neizbježna komponenta našeg mentalnog stanja ne čudi da su ove godine slavni proroci zastupljeniji u medijima puno više nego inače. Godina koja nam kuca na vrata kod većine stanovnika našeg planeta izaziva stanovitu bojazan. Naime, nakon dvogodišnjeg iskustva korona pandemije koja je dovela do porasta broja oboljelih diljem svijeta, posljedično i rasta mortaliteta, socijalnih izolacija i distanciranja, političkih previranja i straha je li novo normalno uvod u neku trajniju suspenziju dostignutih ljudskih i građanskih prava i sloboda, ne čudi da na pragu Nove godine brojni pušu i na hladno.

Svijet se do pojave koronavirusa, svih njegovih sojeva i podsojeva te brojnih zamki koji je donio sa sobom nalazi u stanju trajnog i napetog iščekivanja. Zemlje blagostanja koje su se činile socijalnim i zdravstvenim, odnosno životnim rajevima na zemlji, i same nemaju puno efikasniji odgovor na ovu zdravstveu pandemiju od puno inferiornijih zemalja. Nas ne muči samo pandemija, kronična gospodarska i financijska dubioza, nedostatak vizija i ohrabrenja već i sve posljedice prošlogodišnjih razornih potresa u Zagrebu i na Banovini. Budući da tlo ne prestaje podrhtavati, doduše s puno manjim magnitudama, mnogi koji su već pogođeni ranijim potresima strahuju je li to nagovještaj novih. I laicima s ovih prostora jasno je kako se tu ne radi samo o rasjedima i tektonskim pločama već i onome što su neki stručnjaci označili kao aktivnosti afričkog kontinenta koji se pomiče prema sjeveru pa se tako sudara s  europskom i azijskom pločom, tvoreći složen uzorak rasjeda i i pomičući mikroploče oko Sredozemnog i Crvenog mora.

Zbog toga su zadnjih godina učestali potresi ne samo u Hrvatskoj već i čitavoj regiji uključujući Italiju, Albaniju, Grčku ali u zadnje vrijeme i BiH i Sloveniju. Neki su naši sugrađani razvili i posebne senzorne efekte koji ih upozoravaju na skori potres. Nije to rijetkost ni u ostatima svijeta. Primjerice, nakon što je Italiju pogodio razorni potres 2009. godine brojni su građani naknadno prijavili kako su imali brojne zdravstvene tegobe kojima nisu mogli pronaći uobičajene uzroke. Nakon potresa i malo edukacije shvatili su kako se radilo o posljedicama pojačanog elektromagnetizma koji se odražavao na njihovo zdravstveno stanje tako da su osjećali pojačanu vrtoglavicu, glavobolje ili imali problema s centrima za ravnotežu. Zbog toga se događa da se i ptice, koje tijekom lete koriste elektromagnetizam kao orijentir, pogube kada lete iznad potresnih zona pa je nerijetko da se u krajevima kojima slijede potresi moguće naknadno zapaziti kako su na tlu prije potresa ležali leševi ptica koji su pali s visina.

No, na globalnoj razini vode se rasprave i o malo manje otegotnim ili toksičnim temama poput putovanja u svemir koji su se dogodili u režiji Virgin Galactica u godini na odlasku. Tu je priča o razvoju mRNA cjepiva, kriptovalutama koje će po prognozama postajati sve veća zamjena klasičnom papirnatom i plastičnom novcu, električnim vozilima i metaverzumu. No, mi pripadamo dijelu svijeta u kojem su visoksofisticirane tehnologije ili tvrtke na razini iznimki a ne pravila. Mi smo pozicionirani u dijelu svijeta koji ni nakon godinu dana od strašnih potresa ne može učiniti posljedice manje vidljivima niti obnovu učiniti vidljivom. Zbog toga se tu periodično citira izreka iz Balada Petrice Kerempuha 'Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu'. Radi se o baladi Khevenhiller barda hrvatske književnosti Miroslava Krleže.

Za kraj smo ostavili kratku laičku analizu karte nedavnih potresa. S obzirom da se na istoj vide dva epicentralna mjesa u susjednoj Italiji i ono u Jadranu koja su bila aktivna i tijekom prošle godine o čemu smo pisali u nekoliko članaka, te da se točke potresa proširuju na susjednu Sloveniju, BiH, Crnu Goru pa dalje na Grčku i Albaniju, možemo izvesti neke zaključke. Ako je točna tvrdnja da su seizmičke aktivnosto u zadnje vrijeme rezultat ne rasjeda već i šire tektonike, afričke ploče koja se nalazi ispod Jadranskog mora u užem smislu i dijela Sredozemnog mora onda se možemo nadati kako će proširenje točka udara dovesti do potresa nešto slabijeg intenziteta od onih kakvima smo svjedočili prošle 2020. godine. U tom smislu možemo se nadati kako neće izbiti novo seizmičko epicentralno područje. I laici znaju kako seizmolozi uvijek govore da se potresi ne mogu točno predvidjeti.

Neki tradicionalnijim metodama skloniji narodi razvili su sustave predviđanja potresa na temelju ponašanja životinja o čemu smo već pisali. U svijetu, proteklih desetljeća, napisan je cijeli niz studija sa svjedočanstvima, njime se ozbiljno bave fizičari, sociolozi i filozofi, no oni ne mogu empirijski dokazati da su poneki ljudi doista osjetljiviji od drugih i da mogu predosjetiti zemljotres. „Osjetljivost na potres“ je, zasad, pseudoznanstveni termin kojeg je definirao Jim Berkland, a odnosi se na one ljude koji tvrde da mogu osjetiti dolazak potresa. Njihove se senzacije očituju u „snovima, vizijama, psihičkim nemirom ili fiziološkim simptomima koji, pak, uključuju zujanje u ušima, glavobolju i uznemirenost. Berkland tvrdi da „osobe s vrlo osjetljivim tijelom također mogu imati suptilnu reakciju kao što to imaju životinje“. Zagovornici ove teorije, u potrazi za znastvenim, empirijskim dokazima pretpostavljaju da je navedena osjetljivost posljedica „piezoelektričnih artefakata uslijed promjena naprezanja zemljine kore, niskofrekventnih elektromagnetskih signala ili su osjetljivi na emisiju plinova radona“, koji se pojavljuje u atmosferi prije potresa. 

Inače, tvorac te teorije punim je imenom James O. Berkland. Bio je američki geolog koji je kontroverzno tvrdio da može predvidjeti potrese, uključujući potres Loma Prieta 1989. i potres u Northridgeu 1994. i koji je popularizirao ideju da su neki ljudi osjetljivi na potrese. Bio je profiliran u popularnoj knjizi iz 2006. kao Čovjek koji predviđa potrese. Rođen je 1930 u Kaliforniji gdje je i umro u sprnju 2016. godine. U nesigurnim vremenima u kojima živimo bilo bi neetički uznemiravati građane ikakvim lošim prognozama pa i po pitanju potresa. No, to istodobno ne znači da trebamo zanemariti činjenice i zdravi razum koji upućuju i na tu mogućnost pa samim tim pozivaju i na takve kalkulacije u interesu preventive i što bezbolnijeg preživljavanja svih situacija. Kod nas nije poželjno predviđanje potresa. Tako je Riječanin koji je predviđao potrese uhićen, o čemu smo pisali, a i seizmolog Krešo Kuk svojedobno se oglušio na naš upit što smo i objavili.