U akciji hrvatskog Uskoka i policija niza zemalja u jesen 2007. kodnog imena Walter, pala je međunarodna skupina švercera cigareta. Kao vođa grupe označen je Gojko Beus a među osumnjičenicima našlo se i jedno ime koje će tek 15 godina kasnije postati regionalno poznato - ime Gorana Sopte - oca Maje Sopte koju je Splićanin Matej Periš zadnju nazvao prije nego što je nestao u Beogradu zadnji dan 2021. godine. Suđenje je trajalo nekoliko godina i na kraju je poveća skupina švercera cigareta osuđena. No, ime Gojka Beusa i godinama kasnije ali i puno prije punilo je medijske stupce u Hrvatskoj. Tako je polovicom 2012. objavljeno kako je preživio pokušaj ulične likvidacije u Zagrebu.
Četiri godine prije nego što je 2007. uhićen u velikoj akciji Beus je bio u medijima zbog tragične smrti 16-godišnjeg sina Antonija Beusa. Naime, on je poginuo u prometnoj nesreći na zagrebačkom Žitnjaku. Nesretni Antonio jurio je u majčinoj Renault Laguni i tog kobnog dana kao što je to činio i ranije. Vozeći bez dozvole. Znakovito je kako je i godinu ranije bio zaustavljen od strane policije ali je nakon tajanstvenog zahtjeva nekog policijskog partnera njegovog oca prijava bačena u smeće. Kada je poginuo mediji su objavili kako bi vjerojatno bio živ da nije bilo zataškane policijske prijave. Već se tada, dakle prije dvadeset godina, u hrvatskim medijima, o Gojku Beusu pisalo kao vođi mafijaškog klana švercera cigareta.
Na margini pogibije njegovog sina isplivalo je kako je brojne prometne prijestupe Beus rješavao mizernim podmićivanjem policije a spominjani su čak iznosi od nekoliko stotina kuna koliko je davao da policajci zažmire na prometne prekršaje njegovog pokojnog sina. Navedimo i kako je sin kralja šverca cigareta Antonio Beus preminuo 24. veljače 2003. od posljedice prometne nesreće koja nije završila kobno samo za njega već i četvorici njegovih prijatelja uzrokovala teške ozljede jer se automobil prevrnuo. Istaknimo i kako je pokojni Antonio jednom naišao i na nepotkupljivog policajca, koji se nije dao impresionirati ni novcem ni pozicijom u kriminalnoj hijerarhiji njegovog oca, pa je zato napisao prijavu.
Zataškavanje te prijave u Velikoj Gorici, objavljeno je tada, bilo je kobno za mladića. Naime, postojale su puno veće šanse da dočeka punoljetstvo da nije zataškana prijava, da njegov otac nije imao mrežu plaćenika u policiji, pa bi to njegovog sina spriječilo od divljanja po ulicama u autu bez položenog vozačkog ispita. Hrvatski mediji tada su objavili i kako Gojko Beus u nezakonitim i opasnim automobilskim avanturama malodobnog sina nije vidio ništa sporno a očito ni majka Višnja nije ga mogla spriječiti u pogibeljnoj vožnji njenog automobila. Neki pamte i jedan bizarni detalj s posljednjeg ispraćaja sina osuđenog hrvatskog švercera cigareta. Naime, Iva, djevojka poginulog Antonija Beusa, na posljednji ispraćaj došla je u bijeloj vjenčanici. Antonijev otac Gojko Beus tad se također nalazio u pritvoru iz kojeg je privremeno pušten.
Početkom 2009. godine na Županijskom sudu u Zagrebu počelo je suđenje za ukupno 23 okrivljenika, na čelu s tada 47-godišnjim Gojkom Beusom (47). Svima se sudilo za po optužnici za udruživanje u kriminalnu grupu koja je u zemlje zapadne Europe krijumčarila cigarete i tako ilegalno zaradila više milijuna kuna. Kao što smo već napisali svi krijumčari pali su u rujnu 2007. u akciji policije i hrvatskog USKOK-a nazvanoj Walter. Desetorica okrivljenika priznala su krivnju, petorica se nisu pojavila, a ostalih osam je reklo da nisu krivi pa je sudac razdvojio postupak na tri grupe okrivljenika. Nekoliko pokajnika detaljno je ispričalo kako su s područja BiH i Srbije preko Hrvatske i Slovenije krijumčarili cigarete, a krajnje odredište bila im je Austrija. O svom ilegalnom biznisu pred sucem su pričali kao da se radi o posve normalnom poslu. Beus je već tada imao jednu presudu za ilegalnu trgovinu cigaretama, a na sudu je tvrdio da nije kriv.
Među optuženima bio je i carinik Nenad Novosel koji je skupini krijumčara, prema optužnici, davao informacije o kretanju mobilnih jedinica Carinske uprave i djelatnika MUP-a. Za te mu je informacije navodno uplaćivan novac na tekući račun. Među optuženima je brat prvookrivljenog, Ivan Beus koji je sve priznao ali i Goran Sopta, tada poduzetnik sa skladištem u Podstrani, otac Maje Sopte. U Soptinom poslovnom prostoru skladištile su se ilegalno ogromne količine švercanih cigareta. Otac Maje Sopte isprva je negirao krivnju, no onda je sve priznao i pokajao se. Uz Soptu osumnjičenik za skladištenje cigareta bio je i Tomislav Radičević. 'Glup sam i treba me kazniti. Nisam znao što se događa. Trčao sam za Beusom, a on me izbjegavao. Zato nisam s njim potpisao ugovor o najmu. Dvaput sam za skladištenje dobio 500 eura. Prijatelj ga je zamolio da prvooptuženom Gojku Beusu omogući skladištenje u jednom od svojih devet skladišta' - iskazivao je među ostalim na sudu otac Maje Sopte.
No, češki registar otkriva vrlo intrigantne podatke o tvrtci Jetomi, osnovanoj u lipnju 2002. godine. U njoj se kao suvlasnici pojavljuju krajnje intrigantni likovi iz svijeta biznisa, šverca, sporta, politike ne samo iz Hrvatske. Nabrojat ćemo sve suvlasnike redom: Milenko Babić iz Kraljevca na Sutli, Gojko Beus iz Zagreba, Toni Brkić iz Ljubuškog, Nebojša Gajić iz Banja Luke, Stjepan Grgas iz Jastrebarskog, Alan Kurjak iz Zagreba, Zlatko Loborec iz Zagreba, Marin Lovreković iz Zagreba, Goran Marinković iz Banja Luke, Bosa Marinković iz Banja Luke, Igor Maksimiljanović iz Zagreba, Zvonimir Ostojić iz Čitluka, Igor Štimac iz Splita, Robert Vicković iz Zagreba. Svi spomenuti uplatili su jednak osnivački ulog od 20.000 čeških kruna. Osim Beusa izdvojit ćemo samo najzvučnija imena tog ortačkog praškog društva. Igor Štimac bivši je hrvatski nogometni reprezentativac i član Vatrenih sa SP-a 1998. godine u Francuskoj.
Alan Kurjak sin je najpoznatijeg hrvatskog ginekologa Asima Kurjaka. Igor Maksimiljanović poslovni je partner pokojnog brata hrvatskog premijera još iz vremena kada je Zoran Milanović bio premijer. Tada su kupili zemljište na dubrovačkom Lapadu na kojem su planirali uz pomoć nikad vraćenog višemilijunskog eurskog kredita frankfurtskoj podružnici Nove ljubljanske banke graditi apartmane. U tome su i uspjeli, skupi apartmani prodani su kupcima dubokog džepa, kredit nikada nije vraćen a tužba stoji na zagrebačkom sudu u ambisu stečajnih potraživanja brojnih vjerovnika koji se nikada neće naplatiti od zajedničke tvrtke pokojnog predsjednikovog brata Kreše Milanovića i njegovog ortaka Igora Maksimiljanovića. Kao što smo već ranije pisali zbog tog 3,25 milijuna eura LHB kredita Modestusu bila je stavljena u prosincu 2007. hipoteka ne samo na Maksimiljanovićev stan u Zagrebu već i na stan roditelja bivšeg premijera i aktualnog predsjednika RH Zorana Milanovića - sada pokojnog Stipe i Đurđe Milanović. No, ta je hipoteka skinuta sa stana Milanovićevih roditelja iako kredit nije vraćen.
Poznato je kako je predsjednikov brat preminuo od teške bolesti tijekom predizborne kampanje, a iza njega je ostala njegova kći jedinica koju je dobio u braki s Ivanom Milanović. Znakovito je kako je Igor Maksimiljanović i danas neodvojivi dio života nećake hrvatskog predsjednika jer joj je bio i krizmani kum što je bivša supruga predsjednikovog pokojnog brata ponosno objavila na društvenim mrežama. O tome smo pisali kada je spomenuti uhićen u Zagrebu u skolpu istrage o nezakonitostima u Gradu Zagrebu. Prethodno smo objavili i članak je li Igor Maksimiljanović tempirana bomba za hrvatskog predsjednika, odnosno hoće li progvoriti o LHB kreditu koji je dobio s Krešom Milanovićem a koji nikad nije vraćen iako je Zoran Milanović tvrdio kako je njegov brat dobio kredit od banke zbog kamata.
K tomu spomenimo i kako jedan od ortaka u češkoj tvrtci nije preživio do danas. Radi se o Toniju Brkiću koji je bio u bijegu od hrvatske policije kada se dogodilo uhićenje po optužbi za krijumčarenje cigareta i udruživanje u zločinačku organizaciju ekipe Gojka Beusa. On je likvidiran u kolovozu 2021. godine u noći u mjestu Vodice u općini Ljubuški. Objavljeno je kako je ubijeni rođen 1974. te da je imao prebivalište u Zagrebu. Brkić je napadnut od jedne ili više nepoznatih osoba iz zasjede na lokaloj cesti te ustrijeljen iz vatrenog oružja. Ubojstvo je šokiralo ljubuški kraj te je krenula potraga za počiniteljima. Mediji su odmah podsjetili kako je Toni Brkiću 2007. izbjegao uhićenje u akciji Walter hrvatskog USKOK-a i policije ali da je 2010. godine, zbog krijumčarenja cigareta, osuđen i u BiH.
Ubijeni Brkić je zbog krijumčarenja cigareta bio i pravomoćno osuđen i na sudu u Ljubuškom na tri mjeseca zatvora zbog krijumčarenja 31.500 šteka cigareta. Kazna mu je tada zamijenjena novčanom kaznom od 9000 KM. Zanimljivo je kako unatoč dugotrajnom suđenju nikada nije ustanovljeno tko je tajanstveni Željo od kojeg su Beus i Toni Brkić nabavili 235 kartona cigareta. Istaknimo i kako je kriminalna skupina Gojka Beusa i prošlo ljeto likvidiranog Tonija Brkića, od travnja 2007. godine u Hrvatsku i zemlje Europske unije prokrijumčarila više od 1,5 milijuna kutija cigareta, procijenjenih na 42 milijuna kuna, izvijestili su nakon uhićenja policija i hrvatski USKOK. No, ime dvoje suvlasnika iz Banja Luke Bose i Gorana Marinkovića zaslužuje da ih dodatno istaknemo.
U proljeće 2020. portali Republike srpske pisali su tvrtci „Krajinagroup“ kao o kompaniji povezanoj s vladajućom Dodikovom strankom. 'Radi se o tvrtci koja je, ako je suditi prema podacima iz registra APIF-a, te Banjalučke berze i Komisije za hartije od vrijednosti RS, pod kontrolom supružnika Bose i Gorana Marinkovića. Kako smo ranije pisali, Bosa Marinović je nakon privatizacije postala većinska vlasnica jedne od najvećih predratnih veledrogerija u BiH, banjalučkog „Krajinalijeka“. „Krajinalijek“ je do 2017. bio jedan od pet najvećih dobavljača u javnom zdravstvenom sektoru Republike Srpske, s tenderskim poslovima milijunske vrijednosti. Ipak, Marinkovići su ovo preduzeće gurnuli u stečaj, jer je Bosa Marinković davala „zajmove“ od skoro šest miliona konvertibilnih maraka, bez roka vraćanja, svom poduzeću „Marinković Commerce d.o.o.“. Tako je „Krajinalijek“ potonuo, a Marinkovići isplivali' - objavljeno je na jednom portalu.
No, prethodno su medii u regiji objavili još šokantniju vijest. Naime, pripadnici vojnih snaga Europske unije u Bosni i Hercegovini (EUFOR) potkraj travnja 2008. su Banjoj Luci pretražili kuću u kojoj živi mjesni poduzetnik Goran Marinković pod sumnjom da pruža potporu u skrivanju optuženima za ratne zločine. Glasnogovornik EUFOR-a Ian Pratt izjavio je da je pretres obavljen po nalogu Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). No, to nije sve. Bosanski portali su pisali o tome kako Bosa i Goran Marinkovoć uživaju zaštitu vrha republike Srpske. Citirat ćemo dio jednog članka objavljenog u kolovozu 2019. pod naslovom ''Ko je 'ko na farmaceutskom tržištu Republike Srpske: Veze anonimnih milionera i poznatih političara'.
U tom se članku navodi kako se tvrtka „Marinković Commerce“ i njen raniji vlasnik, suprug Bose Marinković, Goran Marinković, još od 1998. se dovode u vezu sa milijunskim utajama poreza. Goran Marinković je 2006. bio u pritvoru zbog optužbe da je na uvozu cigareta oštetio budžet za 3,68 miliona evra. Kako je pred sudom svjedočio bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Kemal Čaušević, protekciju je za tu kompaniju tražio osobno Nikola Špirić. Čaušević je, između ostalog, priznao da je na intervenciju Špirića koji je u to vrijeme bio predsjedavajući Savjeta Ministara BiH, 2015. godine „Marinković Commercu“ vratio pola milijuna maraka PDV-a, iako je zahtjev za povrat bio krajnje sumnjiv, jer „nije htio da kvari odnose sa premijerom“ - objavljeno je na bosanskim portalima. Obični građani često se pitaju kako funkcionira sustav korupcije na kapilarnoj a kako na najvišim razinama.
Zapravo je odgovor na to pitanje jednostavan. Funkcionira na personalnoj razini kao i sve drugo. Podsjetimo kako je bivši potpredsjednik Vlade u vrijeme premijera Zorana Milanovića Slavko Linić, nakon što je smijenjen, u javnost iznosio šokantne tvrdnje kako je upravo brat Zorana Milanovića, tadašnji ortak Igora Maksimiljanovića, zvao razne institucije i tražio usluge za s njim povezane osobe. Nažalost, brat hrvatskog predsjednika Krešo MIlanović nije uspio iznijeti bitku s teškom bolešću pa je preminuo u srednjoj životnoj dobi. Iza njega su na sudovima ostali samo brojni dugovi tvrtki iz perioda kada je imao ortakluk s Igorom Maksimiljanovićem, kao što vidimo osobom spregnutom s raznim sumnjivim osobama preko tvrtke u Pragu. Je li sve slučajno i mogu li osobe koje se bave kriminalnim poslovima uspješno koruptirati sustav samo na nižim razinama ili uvijek moraju imati veze koje vode do samih vrhova.
To ostavljamo javnosti na prosudbu - kao i odgovor na pitanje jesu li se sasvim slučajno konstituirali ortaci u češkoj tvrtci Jetoni, ugašenoj 2013. godine a koja objedinjuje slavne i neslavne aktere. Spomenimo i to kako je Gojku Beusu suđeno na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod optužbom da je kao lažni branitelj dobio malo manje od milijun kuna o čemu smo pisali. Za kraj jedna mala napomena - nekima je čudno zvučalo kada je hrvatski predsjednik Zoran Milanović nedavno rekao: 'Nazvat ću Dodika da mu kažem da ne govori gluposti ali ne treba se hvatati za svaku glupost koju izgovori. Nisam mu ja tata'. Čudni su putevi Gospodnji - podjedanko čudni kao i putevi kapitala i poslovne veze javnosti naizgled nespojivih lica s naslovnica i crnih kronika. Nestanak Mateja Periša kao da je pustio Pandorin duh iz boce koja se teško više može hermetički zatvoriti. Njegovim nestankom isplivale su i mračne tajne obiteljskog bogatstva obitelji Sopta, kako oca Gorana o čemu smo pisali tako i strica Kreše koji je suđen za pljačku u Croatia osiguranju o čemu smo pisali.