Na Trgovačkom sudu u Splitu Mato Zeljko (42), šef financija splitskog HDZ-a te sudionik na lokalnim izborima 2018. godine na HDZ-ovoj listi za vijeće mjesnih odbora u Splitu povezan je s čitavim nizom tvrtki. U nekima je i osnivač i direktor, u nekima pak bivši vlasnik i direktor. U jednoj je pak predsjednik Nadzornog odbora. Radi se o tvrtci Promet za javni prijevoz putnika čiji su osnivači brojne općine i gradovi. Redom - gradovi: Split, Solin, Kaštela, Kaštel Sućurac, Trogir, Omiš; te općine: Marina, Muć, Podstrana, Seget, Seget Donji, Šolta,Šestanovac, Primorski dolac, Prgomet, Lećevica, Klis i Dugopolje. Zeljka je na tu funkciju postavio splitski gradonačelnik u ostavci Ivca Puljak. Potkraj prošle godine to je spomenuto u intervjuu koji je Puljak dao za Večernji list.
Taj dio glasi: 'SDP vam je nedavno poručio “Ne vjeruj HDZ-ovcu ni kad darove nosi” nakon što je Mato Zeljko, član HDZ-a kojeg ste imenovali u NO Prometa, kritizirao vaš prijedlog proračuna'. Na to je Puljak odgovorio: 'Ne ostavljamo niti postavljamo HDZ-ove kadrove ili možda još neke SDP-ove iz Baldasarove ere, nego dajemo šanse osobama s imenom i prezimenom, bez obzira na iskaznicu. A tu šansu netko kod nas može izgubiti tek pokaže li se da radi štetno za Grad, čak nije presudno slaže li se sa mnom ili nekim drugim u našem timu.' Jasno je kako je u rukama Zeljka koncentrirana odnedavno golema moć, kako ona politička i financijska na lokalnoj razini tako i ona financijska na privatno-poslovnoj razini. Stoga i ne čudi da taj visoki Dalmatinac intenzivna pogleda kroči gradom pod Marjanom suverenistički.
Čak neki tvrde, gleda onako s visoka na druge koji se nisu na vrijeme ukrcali u prve stranačke ešalone pa im se otvaraju svakodnevno neslućene i mnogobrojne mogućnosti osobnog progresa i razvoja kako u dinamici socijalnih odnosa tako i u neslućenim financijskim dosezima. Kako bismo ilustrirali gore navedeno uzet ćemo samo jedan od brojnih mikroprimjera Zeljkovih poslovnih pothvata. Uzet ćemo za primjer tvrtku Providenca za poslovanja nekretninama i usluge, turistička agencija koju je Zeljko kao i brojne druge smjestio na adresi Put Trščenice 6 u Splitu Na istoj adresi računovodstvene usluge te registrirane pretplatničke brojeve ima tvrtka Dobit njegove majke Nade Zeljko te njezine partnerice Zdenke Vukosav. Providencu je, što u prijevodu znači proviđenje, osnovala u kolovozu 2017. godine s 10 kuna temeljnog kapitala Vedrana Galić iz Žrnovnice.
Potom je tvrtku 27. travnja 2020. od Galičke preuzeo Zeljko i u njoj postao direktor. U Providenci je bio vlasnik i direktor sve do 1. lipnja 2021. kada je istu prodao osobi s kineskim državljanstvom i imenom Chan Wang. No spomenuta osoba nema adresu u Kini već u Segetu Donjem u Ulici Hrvatskih žrtava 25a. Na toj adresi nalazi se kamena višekatnica koja je vlasnički upisana na Nedu Jandrić, rođenu Tomaš, koja je iz Segeta Donjeg rodom ali živi u Zagrebu te na Milana Šapinu iz Segeta Donjeg. U uvodu smo naveli kako se suvlasnik te višekatnice slučajno zove kao osuđeni šef kladioničarske mafije u Njemačkoj Milan Šapina. No, znakovito je kako navedena adresa nije poslužila za prijavu samo kineskom državljanu kojem je Mate Zeljko polovicom prošle godine prodao Providencu. Tu ćemo citirati riječi istoimene pjesme Tončija Huljića i njegovog Madre badessa banda:
'Ako se potrefi da projdeš Mojin dvoron taman tu di triba Providenca to bi bila Da mi do' da mi dojdeš'. To smo citirali zato što će se uskoro vidjeti kako je ime tvrtke - proviđenje - na neki način bilo sudbinski za naše istraživanje jer nas je odvelo u vrlo zanimljivom smjeru. Naime, kada smo preko Sudrega pretraživali podatke za osobu kojoj je šef financija splitskog HDZ-a prodao Providencu saznali smo kako se radi o vrlo poduzetnoj osobi čije aktivnosti uključuju i miniranje rudnog blaga Hrvatske. Naime, ista osoba iz Kine je u studenom prošle godine osnovala tvrtku Jewel Stone Mining na istoj adresi - Ulica hrvatskih žrtava 25A, Seget Donji. Sam naziv s engleskog te tvrtke značilo bi rudarenje dragulja. U opisu djelatnosti istaknuto je 'vađenje ukrasnoga kamena i kamena za gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca'. Podsjetimo kako se u kamenolomu nedaleko od Segeta vadi cijenjeni bijeli vapnenac.
Za tu je tvrtku novi vlasnik Zeljkove Providence Chan Wang u travnju prošle godine pronašao i prokurista - Zagrepčanina Antu Šiška. U repozitoriju Sveučilišta u Zagrebu dostupan je diplomski rad iz 2018. godine autora Ante Šiška na temu 'Prijedlog sanacije površinskog kopa arhitektonsko-građevnog kamena Kusačko brdo kod Širokog Brijega' za Rudarsko-geološko-naftni fakultet - Zavod za rudarstvo i geotehniku. Iz toga zaključujemo kako je taj Šiško vjerojatni Kinezov prokurist u tvrtci koja se bavi eksploatacijom rudnog blaga Hrvatske - odnosno kamena. No, isti Chang Wang povezan je s tvrtkom Ana-kamen projekt iz Kaštel Sućurca. U toj se tvrtci otvara nevjerojatno zanimljiva vlasnička struktura. Suvlasnici su redom splitska tvrtka Abundo, Ivan Šipić iz Kaštel Kambelovaca, kineski Hongkong Huayi Investment co. ltd. iz Hong Konga, talijanska tvrtka New Cis Marble Srl,. iz Corciana kraj Perugie, spomenuti Chan Wang ali i kineski državljan Kam Wan Ng iz Xiamena.
Kliknemo li u pretrazi na Abundo, tvrtku u vlasništvu poznatog Splićanina Matea Tramontane u kojoj je i direktor, uočit ćemo niz zanimljivosti. Abundo je sa splitskom tvrtkom Innecto bio vlasnik ugašene tvrtke Yacht Fuel za transport nafte i naftnih derivata. Direktor je bio Splićanin Ivan Šindija. Innecto je inače sinjska tvrtka čiji se vlasnik 2020. proslavio, među ostalim, kada je na splitskom sudu poduzeo fizički napad. O tome je krajem listopada 2020. pisao Marko Didić u Crnoj kronici Slobodne Dalmacije. Naslov je glasio: 'Detalji incidenta: Vlasnik tužene tvrtke na sudu u Splitu napao odvjetnika i vještaka, za ‘Slobodnu‘ komentira: Ostavio sam im 8 milijuna, a oni mene tuže za 30.000 kn'. U članku je opisano kako je vlasnik spomenutog Innecta, Splićanin Ivan Sikirica reagirao u sudnici:
'Uoči ročišta došlo je do fizičkog napada Ivana Sikirice, vlasnika tužene tvrtke Innecto na odvjetnika Ivana Santicu, koji je zastupao tužitelja njemački tvrtku Hansa Flex, a potom je Sikirica napao i vještaka Nevena Kralja. Santica je prvi put u životu vidio Sikiricu, a na ovo ročište je došao kao zamjena za jednu odvjetnicu koja nije mogla pristupiti ročištu zbog drugih obaveza' - pisala je Slobodna. Tvrtka Abundo suvlasnik je zajedno s Ivanom Šipićem i spomenutom tvrtkom Ana-kamen-projekt i tvrtke Navifactiva za obradu kamena i usluge. U toj je tvrtci, osim Matea Tramontane i Ivana Šipića, direktor stanoviti Yan Xu. I on ima istu adresu u Segetu Donjem kao Chan Wang, osoba kojoj je Zeljko prodao Providencu.
Spomenuti Yang Xu je ujedno predsjednik uprave Ana-kamen projekta u kojoj je suvlasnik, kao što smo prethodno naveli i Kinez Kam Wan Ng iz Xiamena. Znakovito je i kako tvrtka Ana-kamen- projekt ima sjedište u Ulici Hrvatskih žrtava 25a u Segetu Donjem gdje su prijavljeni i poduzetni Kinezi iako joj je službeno sjedište u Kaštel Sućurcu na Cesti pape Ivana Pavla II. 19. Ana-kamen-projekt na web stranici navodi kako je privatna tvrtka osnovana 2001. godine. Njihova osnovna djelatnost je iskop (eksploatacija) i obrada kamena. Proizvode blokove prve, druge i treće klase, tombole, ploče kao i gotove proizvode. Pišu kako je njihov kamen izrazito bijele boje i vrlo fine granulacije. Komercijalni naziv mu je "Veseljko", a stručni naziv Biokalkarenit. Nude i certifikat za kamen a kamenolom im je na adresi Kneza Trpimira 201 u Trogiru. Očito je ta tvrtka zapela za oko poduzetnim Kinezima.
Za tvrtku iz Hong Konga koja je suvlasnik Ana-kamen-projekta pronašli smo da je osnovana 2009. godine u tom kineskom gradu pod imenom Hongkong Yihua Global Stone co. Iz samog tog podatka proizlazi da se i u Kini bavi kamenom. No, to nije slučaj s drugim suvlasnikom Ana-kamen-projekta. Naime, talijanska tvrtka New Cis Marble dospjela je na loš glas u Italiji zbog uvoza opasnih dječjih boja za slikanje u tu zemlju. O tome je izdano priopćenje i proizvodi su povučeni. Iako ta tvrtka koja posluje kraj Perugia ima u svom nazivu termin Marble - što je u prijevodu s engleskog mramor, očito se ne bavi trgovinom kamenom već uvozom jeftinih i masovnih proizvoda iz Kine preko australske tvrtke u Italiju i u EU. Oni u Italiju uvoze proizvode australskog Artoys Pty Ltd. specijalizirane za veleprodaju tiskarskih proizvoda.
Pod tim se misli ne samo na umjetnički materijal i za profesionalno slikanje za odrasle već i cijelu paletu proizvoda za slikanje djece uključujući i boje za oslikavanje tijela. Upravo su im ti proizvodi u Italiji povučeni jer su ocijenjeni kao visoko zdravstveno rizični. Ta tvrtka uvozi i cijelu paleta proizvoda koje roditelji kupuju djeci poput pijeska u boji, gline, boje za igračke, ljepila za igračke, pribora za pisanje...Dužnu pozornost moramo posvetiti i činjenici da je partner navedenim KInezima i njihovim tvrtkama i Abundo d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Mateo Tramontana. Naravno, radi se o poznatom Splićaninu koji je dugogodišnji direktor Brodotrogira koji je sada u vlasništvu tajkuna Danka Končara. Tramontana je bio i član te predsjednik NO-a Hotela Medena u Trogiru, bio je član Uprave: Hrvatske brodogradnja Trogir te tvrtke Trogir-Maritime, Trogir Piping, predsjednik Uprave Kermas - Casina i Brodotrogir Cruisea. Član je NO-a Končarevog Tekol- Trogira.
Ime Mate Tramontane svojedobno je odjeknulo u aferi Brodosplit. Tada je prvooptuženi iz afere Brodosplit Drago Maček na sudu tvrdio kako se za HDZ iz škvera svaki mjesec izvlačilo 2 milijuna eura. 'Novac je odlazio, tvrdi je on, HDZ-u, a država je trošila stotine milijuna eura poreznih obveznika za sanaciju te tvrtke. Žužulovima je, tvrdi, novac nosio barem dvadesetak puta'. Maček je tvrdio kako se ništa nije moglo ni bez braće Žužul iz Skladgradnje. Podsjetimo kako je Županijski sud u Splitu taj slučaj vodio pune tri godine, splitsko Državno odvjetništvo podiglo je potkraj 2010 optužnicu protiv glavnih aktera te afere, koji su, prema sumnjama, brodogradilište oštetili za 4,7 milijuna dolara. Optuženi su bili bivši direktori Brodosplita Goran Vukasović i Ante Luetić, direktor Brodotrogira Mateo Tramontana, broker Iceberga Drago Maček te još četvorica koja su sudjelovala u izradi elaborata za školovanje kadeta na Wesselsovim tankerima.
Terećeni su za zlouporabu položaja i pranje novca te štetu od 28 milijuna kuna. I ime još jednog partnera u ovom projektu s Kinezima, među kojima je i onaj kojem je Mato Zeljko prodao Providencu je Ivan Šipić. Njegovo se ime spominjalo u kontekstu bivšeg gradonačelnik Trogira Vinka Brkana kada je zaradio još jednu u nizu kaznenih prijava u zadnje vrijeme. Potkraj listopada 2010. On je bio priveden zajedno s Vinkom Brkanom, Mariom Gruićem, Ivanom Tomašom, Ante Ivicom i Ivanom Šipićem na Županijski sud u Splitu u vezi s posebnim izvješćima koja su prije mjesec dana zaprimili USKOK i Županijsko državno odvjetništvo protiv 17 osoba zbog 46 kaznenih djela “teških” nešto manje od sedam milijuna kuna. Brkan je tada ostao u pritvoru, a preostali su pušteni na slobodu nakon što su USKOK-u odgovorili na sva pitanja.
Navedena izvješća sumnjičila su, između ostaloga, da su odgovorne osobe Grada Trogira i komunalnog poduzeća “Dobrić” oštetile Trogir i tvrtku tako što su zaposlile 30-ak nogometaša NK Trogir, te po desetak novinara. Grad Trogir je tvrtki “Dobrić” isplaćivao plaće za te ljude (od 5000 do 10.000 kuna neto mjesečno), a da oni nikad stvarno nisu bili zaposleni. Osim Brkana, u prvoj fazi postupka, tj. u posebnim izvješćima policije bio je naveden i Vedran Rožić, bivši trogirski gradonačelnik, ali on nije obuhvaćen privođenjima i USKOK-ovom istragom. Na kraju navedimo kako je kineski državljanin Chan Wang s adresom u Segetu Donjem i nakon kupnje tvrtke od Mate Zeljka i uvećanja temeljnog kapitala s 10 na 20 tisuća kuna zadržao poslovnu adresu u Ulici Put Trščenice 6 u Splitu. Na ulaznim vratima tog ureda istaknuta je obavijest s potpisom Zeljkove mame Kate Zeljko a tiče se poslovanja u uvjetima Covid pandemije.
Inače, Dobit, krovna računovodstvena tvrtka mame Kate Zeljko posluje prema Sudregu na adresi Bračka 15, u vlastitom poslovnom prostoru, no njihovo je poslovanje neodvojivo od Put Trščenice 6 u Splitu gdje su registrirane i brojne tvrtke u kojima je Mato Zeljko aktivan ali i koje je, poput Providence, prodao drugima. Na Sudregu je kao kontaktni bio naveden naveden Matin mail. Među inima tu je i sjedište tvrtke Zurecki, Francuza Pierrea Zureckog koji je prodao istekle maske Albancima pa kupio za više od milijun eura posjed tik do more u Milni na Braču. Iako je kupio poljoprivredno zemljište neki nevidljivi autoritet omogućuje Francuzu da sve u 16 narušava zaštićeni krajobraz, siječe šumu a očito bez valjanih dozvola kreće i u građevinske pothvate čime će njegova parcela dobiti neusporedivo više na vrijednosti. O Francuzovoj investiciji u uvali Zaraće u Milni na Braču pisali smo u prethodnom članku. Ukoliko Zeljko nastavi s poslovanjem s Kinezima uskoro bi mogao umjesto račinovodstvenog Tata Mate dobiti nadimak Tata Mao.