Nekako ispod radara je prošao članak portala istra24.hr pod nazivom: 'Anto Nobilo u pismu Londonskoj burzi: Danko Končar bio je žrtva političkog progona Titovog režima', objavljenog 22. kolovoza ove godine. Naime, taj tekst je tim interesantniji zbog toga što je spomenuti portal uz minimalne intervencije ekskluzivno objavio prijevod cjelovitog mišljenja Ante Nobila, koji je 25. svibnja 2010. godine poslan Londonskoj burzi. 'S obzirom da je za uvrštenje na Londonsku burzu jedan od uvjeta da vlasnici tvrtke nisu kazneno kažnjavani, Anto Nobilo je za potrebe burze sastavio mišljenje u kojem je Končarov kriminal, presudu i zatvor proglasio političkim progonom. Nije na odmet već na početku naglasiti da su Nobilo i Končar u više tvrtki suvlasnici i partneri u poslovima čija se vrijednost mjeri stotinama milijuna kuna', piše portal istra 24.hr
A pravosudni problemi Danka Končara iz Titovog doba u kojem je Nobilo bio javni tužitelj, datiraju iz 1977. godine kada je on osuđen na 12 godina zatvora zbog privrednog kriminala i 'pljačke društvene imovine'. U sudskom postupku, piše portal istra24.hr, tadašnjem direktoru Jugoturbine dokazano je da je u dva slučaja neovlašteno prisvojio proviziju kod izvoznih i uvoznih poslova. Končar je u zatvoru proveo osam godina, nakon čega je pušten na uvjetni otpust.U najkraćem, poznati odvjetnik Nobilo u svojoj interpretaciji povijesti poduzetnika Danka Končara predstavlja kao žrtvu Hrvatskog proljeća, odnosno Titove diktature koja se sedamdesetih godina prošlog stoljeća brutalno obračunala s hrvatskim političarima i gospodarstvenicima. Končarevu 12-godišnju robiju Nobilo opisuje kao rezultat političkog progona Titovog režima koje je operativno realizirao poznati tužitelj Mladen Pantlik.
'S obzirom da je Londonska burza uvrstila dionice Afaraka, čini se da je Nobilo dobro odradio posao nastojeći dokazati da Končareve godine zatvora nisu posljedica kriminala nego političkog progona. Končaru je uvrštenje na jednu od najvažnijih svjetskih financijskih institucija prilično pomoglo u poslovanju diljem svijeta. Biznis je kasnije razvio i u Finskoj gdje je zbog manipuliranja dionicama iste tvrtke Afarak drakonski kažnjen kaznom od nekoliko stotina milijuna eura', piše portal istra 24.hr. Zanimljivo je kako u svom pismu Nobilo žestoko proziva Titov komunistički režim čiji je jedan od najboljih izdanaka bio upravo on. No, to nije sve. Tako je svojedobno u razgovoru za Glas Istre Nobilo opisao i dvije intrigantne epizode iz svog tužiteljskog staža kada je, kako je rekao, imao priliku goniti tadašnjeg lidera HDZ-a Franju Tuđmana, u trenucima kada on još nije bio predsjednik Hrvatske.
Prva epizoda odnosila se na osnivački kongres HDZ-a u Lisinskom 1989. godine na kojem je Tuđman, između ostalog, rekao i da “NDH nije bila samo fašistička tvorevina, nego i izraz želje hrvatskog naroda za samostalnom državom”. Nobilo je nadalje rekao i sljedeće: “Nakon što sam 1986. godine odradio Artukovića, postao sam šef Kaznenog odjela zagrebačkog Okružnog tužilaštva i od tog momenta pa sve do 1992. svi najteži predmeti su bili moji. Frančula je tada bio javni tužilac Hrvatske. Uvijek je bio miran i razuman. Prije njega na toj je poziciji bio Bogumil Zuccon, također Istrijan, no on je bio žestok. Frančula je, pak, uveo neku eleganciju u posao i vrlo pažljivo slušao podređene. Kada smo ocjenjivali treba li zabraniti HDZ nakon kongresa u Lisinskom, nakon pritisaka jednog dijela politike, odlučili smo da nećemo ići s tim postupkom. Iako, bilo je puno vatre i nacionalističke atmosfere, dolazili su ljudi izvana sa svakakvim zastavama”, prepričao je Nobilo.
Novinar ga je pitao je li imao još prilika za Tuđmanovo gonjenje. “Prvog prosinca 1990. godine Srbi koji su tada održavali takozvane “mitinge istine” krenuli su za Ljubljanu i pritom stali u Zagrebu. Tada su Tuđman i Manolić izradili i proširili jedan letak, vrlo pažljivo napisan jer se između redova nalazio poziv na ustanak, da se sruši vlast i napadnu Srbi. Tako su vjerojatno htjeli preuzeti vlast u Hrvatskoj. Ja sam tada bio dežuran na Županijskom sudu u Zagrebu da možemo brzo donositi odluke. Oko deset sati dolaze mi iz državne sigurnosti s prijavama protiv Tuđmana i Manolića. Htjeli su da ih odemo uhapsiti. Specijalci su bili spremni u Ilici, upalo bi se u njihove prostorije, a postojale su informacije da ćemo tamo naći podatke i materijalne dokaze o tome da Tuđmana i druge financira ekstremna emigracija, što je tada bilo kazneno djelo. Mogli smo, dakle, zatvoriti Tuđmana i Manolića i staviti HDZ van zakona”, kaže Nobilo.
Ipak, do uhićenja nije došlo. “Ja to dobivam, vidim da nemamo čvrsti slučaj i protivim se. Oko ponoći zovu šefovi zagrebačke državne sigurnosti i nagovaraju moju šeficu i mene da promijenimo odluku. Ona se kolebala i u jednom trenutku izlazi iz prostorije. Siguran sam da je tada zvala upravo Frančulu. Vratila se i složila sa mnom. Šef državne sigurnosti tada raspušta specijalce koji su te noći trebali pokupiti vrh HDZ-a”, kaže Nobilo i tvrdi da su Tuđman i Manolić htjeli tada iskoristiti ekstremne Srbe i izvršiti državni udar. I tako zahvaljujući Nobilu, kako sam tvrdi, Tuđman nije bio uhićen. A što bi na sve to rekao prvi hrvatski predsjednik da je za života znao za to. Vjerojatno bi, zbog toga što ga je Nobilo spasio od uhićenja i progona, Tuđman odlikovao sadašnjeg poznatog odvjetnika, a tadašnjeg šefa Kaznenog odjela zagrebačkog Okružnog tužilaštva, Spomenicom domovinskog rata. Ipak na kraju može se konstatirati da ima neka poveznica između Tita i Nobila, kad je riječ o Tuđmanu.
Tito je govorio 'ne pakirati Tuđmanu', a Nobilo ga je štitio od uhićenja i progona. No, u svemu tome je najgore prošao hrvatski mega tajkun Danko Končar, koji je, bio u zatvoru kao žrtva političkog progona Titovog režima, kako je Nobilo svojedobno napisao u pismu Londonskoj burzi, a ne da je robijao zbog privrednog kriminala i 'pljačke društvene imovine'. Na kraju istaknimo kako se nekadašnja karlovačka Jugoturbina zbog koje je Končar završio u zatvoru sada zove Adriadiesel a njegov sin Nenad Končar je predsjednik Uprave. Tako je zatvoren krug da bivši direktor koji je u komunizmu završio u zatvoru zbog optužbe za pljačku društvene imovine postao gazda tvrtke zbog koje je robijao. No, povijest se ne može samo tako izbrisati pa tako i inozemni mediji, primjerice finski ili ruski, kad pišu o Danku Končaru citiraju i taj zatvorski dio njegove prošlosti.
Končar je u fokusu ruskih medija zbog poslova s njihovim oligarsima. Dvojica takvih završili su na sankcijskoj listi o čemu smo prethodno pisali u članku pod naslovom 'POD UDAROM SANKCIJA Danko Končar ortak je dvojice Rusa s crne liste, prvi je Vekselberg a drugi Putinov intimus još iz KGB dana Hrvatski tajkun postao je milijarder nakon poslova u Rusiji, otkrili smo njegove ruske patrone iz najbližeg Putinovog kruga te kako je spašavao ruski kapital od sankcija u Finskoj, vrata mu je kod nas otvorio Milanović kao premijer'.