Javnost je s pravom bila ogorčena kada su u medije procurili jezivi detalji situacije u trećem razredu osnovne škole iz srca Zagreba. O tom slučaju smo i mi pisali krajem ožujka u članku pod naslovom:'NOVE ŽRTVE NASILJA O ravnateljici škole iz srca Zagreba, u kojoj su roditelji prijavili nasilje i seksualno uznemiravanje učenika, pravobraniteljica za djecu kaže: 'DOGODILO SE OČIGLEDNO NESNALAŽENJE RAVNATELJICE'. U podnaslovu članka je navedeno: 'Mediji iznose šokantne pojedinosti o stanju u 3.-em razredu osnovne škole u kojoj 15 od 16 učenika nije dolazilo na nastavu jer ih maltretira agresivni 9-godišnji učenik erotiziranog ponašanja, čelnica škole prijavila je Centru za socijalnu skrb roditelje djece koja nisu zbog toga pohađala nastavu, nastavlja se uhodana praksa po kojoj su krive žrtve a ne akteri'.

Puno je gorkih dječjih ali i roditeljskih iskustava bilo u toj školi, mnoga su djeca trpjela perfidne oblike nasilja a njihovi roditelji nisu imali mogućnost zaštiti svoju djecu već su ih bili primorani ispisati. Redakciji su poznati neki od vrlo okrutnih slučajeva zlostavljanja učenika u toj školi ali i praksa ravnateljice da roditelja koji prijavi nasilje prijavi nadležnima kao da su žrtve i njihovi roditelji neki društveni problem. Takvu ustaljenu praksu, nikad nisu sankcionirali nadležni, niti osnivač škole - Grad Zagreb, niti resorno Ministarstvo, niti Agencija za odgoj i obrazovanje, ni druge ustanove a niti Školski odbor.

Ravnateljica je proteklih desetljeća došlo do spoznaje kako je samo važno štititi moćne roditelje jer joj oni omogućuju zaštitu kroz sustav ako dođe do problema, shvatila je da nadležni ništa neće poduzimati jer da će se dogoditi prebacivanje loptice odgovornosti i da nikada neće biti utvrđena njena odgovornost ni u jednoj anomaliji ako postupa uvijek na isti način. Iako je po zakonu ravnateljica odgovorna za poslovanje škole ali i sigurnost svih učenika. Njezin modus operandi godinama je prijava roditelja koji prijavi nasilje u školi nadležnima, policiji, centrima za socijalni rad a u nekim slučajevima i DORH-u. Iako se to graniči sa zdravim razumom i zakonima, da se prijavljuju roditelji ako prijave nasilje ili neku anomaliju u školi, a da se ne primjenjuje sustav sankcioniranja nasilja i učenika problematičnog ponašanja, taj je sustav u njenom slučaju besprijekorno funkcionirao i održavao je na čelnoj poziciji škole dulje od 15 godina. Jasno je da se svaki normalni građanin zapita kakav je to izopačeni model koji se protivi duhu Zakona o odgoju i obrazovanju, svim normalnim zakonima ali i protokolima. Tu se zapravo već dugo radi i o potpuno pogrešnoj primjeni Protokola o nasilju koji se u praksi, u slučaju konkretne ravnateljice, provodio na način da se nikada problem nije rješavao u školi kad bi do njega došlo, već bi ravnateljica o događaju izvijestila nadležne. Dakle, Gradski ured, nadležni centarza socijalnu skrb, I. Policijsku postaju (I.PP), pa i DORH.

Ali tako da bi se opserviralo i postupalo prema roditeljima učenika koji su prijavili nasilje ili neku anomaliju i k tomu bi se u nekim slučajevima tražilo i da se opservira učenike koji bi povjerilo  roditeljima neku spornu situaciju u školi. Tako je to nažalost, sa svim mogućim drastičnim aspektima a koji je podrazumijevao da roditelji odličnih učenika uzorna ponašanja moraju po pozivu odlaziti u nadležne institucije uvjeravajući iste kako primjereno skrbe o svom djetetu, da nije problem u njihovom djetetu već da je njihovo dijete žrtva neke konkretne situacije. Vrlo brzo bi roditelji shvatili o kakvom se deformiranom postupanju radi pa bi dijete ispisali iz škole a onda bi nerijetko prolazili horor ukoliko bi ravnateljica i s njom povezani roditelji imali utjecaja u djetetovoj novoj školskoj sredini. Naime, ravnateljice je u principu znala kako mora održavati privid da postupa u skladu sa zakonom i propisima i silno se trudila, nakon što poduzme čak i lažne prijave nadležnima protiv roditelja, da iste kao i njihovu djecu prikaže kao problem pa joj je zato bilo potrebna mreža preko koje je nastojala onemogućiti integraciju djeteta u novu sredinu da bi mu trajno zapečatila sudbinu.

Postoje dokazi da su neki učenici nakon ispisa iz te škole bili žrtve sustavnog zlostavljanja i da su na mobitele zaprimali zastrašujuće poruke s ciljem da ih se uznemiri i preplaš, što su neki prijavili nadležnima a neki ne. Zbog toga svega rečenog bilo bi dobro  napraviti popis svih učenika koji su se ispisali iz te škole proteklih godina, da se vidi zbog čega su ispisani, kakve su probleme trpili nakon ispisa, kakav je njihov uspjeh i ponašanje bio u drugim školama, što su prolazili njihovi roditelji te zašto su uopće se ispisali iz škole. Iako to na prvu zvuči nevjerojatno, činjenica je da se bazno isti model postupanja dogodio i u trećem razredu u kojem je sad eksalirala situacija. Naime, iz 20. Zapisnika Školskog odbora vidljivo je kako je situacija u tom razredu započela još u studenom prošle godine. Vidljivo je kako je ravnateljica izvijestila sve nadležne što se događa i da je poslala obavijest policiji, centrima za socijalnu skrb i drugim nadležnim kako roditelji  3.b razreda ne šalju učenike u školu. Radilo se o 15 učenika od njih 16.

Dakle, jedan je učenik mjesecima maltretirao sve učenike najprije u 3.a razredu koji inače vodi učitelj, donedavni ali dugogodišnji predsjednik Školskog odbora te škole i osoba koja se nije libila napasti ranije jednu majku koja je digla svoj glas protiv nasilja, i to na javnom mjestu. Taj slučaj nije dobio sudski epilog zbog propusta policajca P.T. iz I. policijske postaje Zagreb, koji je unatoč video snimci događaja na kojoj se jasno vidi kako na blagajni jednog dućana u blizini škole učitelj prilazi majci i prijeti, izjavio žrtvi kako ne zna kvalificirati pravno taj događaj (isti je jednostavno pravno kvalificirati kao prijetnju i zastrašivanje ali i kršenje javnog reda i mira) te je tako učitelj problematičnog ponašanja nastavio s praksom koja kronično dovodi do raznih incidenata. Dakle, učenik opisanog ponašanja zbog kojeg svih preostalih 15 učenika nije dolazilo tjednima na nastavu, koji je radio neprimjerene stvari o kojima su mediji pisali sljedeće:

'‘Začepi gubičetinu‘, ‘ku*vo‘, ‘lešinarko‘, ‘debela kravo‘, neke su od uvreda kojima je mjesecima svakodnevno ‘častio‘ svoje vršnjakinje u razredu. Užanute djevojčice maltretirao je, zlostavljao i seksualno uznemiravao, a snimao ih je i mobitelom. Isto je činio i dječacima, a pritom ih je jako udarao po leđima i šakom u glavu u nekoliko navrata, a znao je i prijetiti da će nastradati njihovi mame i tate....' Mediji su opisivali i kako bi učenik stavio ruku u gaćice a potom dodirivao druge učenice i učenike, da im je gurao prst u guzu i slične stvari te da je na kraju čak 10 učenika tog razreda potražilo psihološku pomoć. Taj je slučaj iznjedrio i više pitanja a to je kako je moguće da su jučer, u školi koja ima portu i domara, mogli neopaženo proći roditelja tog učenika, doći s njim pred razred i tražiti da ih učiteljica pusti. Poglavito jer škola mora imati osobu na porti a ta ju škola ima. Pretpostavka je da roditelji ne bi mogli proći s učenikom i doći pred razred da ih nisu pustili na porti.

Nakon što su roditelji s tim učenikom došli pred razred učiteljice koja je na katu, ona se zaključala s djecom u razred a pozvana je i policija. No, iako se jučer od nadležnih moglo čuti kako se postupa po propisima i pravilima, na kraju se logično zapitati kakvi su to propisi i pravila, kakva su to postupanja po Protokolu o nasilju a koji od žrtava učenika i njihovih roditelja pravi još veće žrtve sustava jer se oni nađu na meti sustava puno učinkovitije i drastičnije nego što se sustav pozabavi roditeljima učenika nasilnog ponašanja. Stoga ne čudi da je suštinu problema najbolje artikulirala majka jedne učenice a što je zapisao Večernji list.

Citiramo: 'Ništa nije poduzeto ni za našu djecu, ali ni za tog dječaka. Nije rješenje samo ga izolirati na nastavi pa da se on i dalje susreće sa žrtvama na hodniku, a nije ni za to nasilno dijete rješenje da ga se samo prebaci u drugu školu. Prebacivanjem problema s jedne na drugu školu samo se odugovlači – vrući krumpir ide od vrata do vrata. A to dijete svojim ponašanjem vrišti u pomoć i pomoć mu je nužna. Sve ovo vrijeme nismo imali nijedan roditeljski sastanak, s nama ravnateljica više i ne razgovara, samo preko odvjetnice – kazala je mama jednog učenika. A zbog eskalacije cijelog ovog problema, zbog nečinjenja, ravnateljica škole, da je prava i pravde, već odavna bi podnijela ostavku. Ako ne sama, onda na zahtjev svih odgovornih koji su na problem koji nasilni devetogodišnjak očigledno ima odlučili žmiriti'. Dakle, na potezi su nadležni koji su svih proteklih godina slali jasnu poruku ravnateljici kako je važno samo ispuniti formu, njih sve obavijestiti a da pritom ništa pravedno i učinkovito ne treba biti riješeno u samoj školi, dapače da se nasilje može uspješno zataškavati i vući mjesecima ali da žrtve mogu promptno i dugoročno trpjeti ruku nepravde.