Kada je Zoran Milanović onako iznebuha, kako to samo njemu dolikuje, objavio svoju kandidaturu za premijera, mnogi su se pitali što se to događa s našim predsjednikom. Koja ga je to nevolja morala natjerati da iz udobne fotelje predsjednika RH-a sa SDP-ovim Grbinom i Rijekama pravde krene u neizvjesnu bitku za Banske dvore. Takav njegov potez mnogi bi i odobrili da je  Milanović, umjesto što je odlučio kršiti Ustav, odmah podnio ostavku na mjesto predsjednika i kao SDP-ov kandidat jurnuo na Plenkovića. Ovako, Milanović je, kukavički, odlučio ne podnijeti ostavku na mjesto predsjednika, vjerojatno se plašeći da će nakon parlamentarnih izbora ostati bez posla. A kada je Grbin i njegove Rijeke pravde na izborima doživio fijasko, Milanović je podvio rep, i jedno vrijeme kao da je nestao iz javnosti.

A što se više primicalo  vrijeme da njegova noćna mora Ivan Turudić preuzme DORH, Milanović je postajao sve nervozniji i agresivniji. Ponovno je počeo verbalno rokati Turudića ali i Andreja Plenkovića i HDZ. Tako je po n-ti put ponovio da 'osim što su DORH kao instituciju stavili pod partijsku kontrolu, Andrej Plenković i HDZ preuzeli su i kontrolu nad samim kaznenim postupcima jer su prethodno donijeli Lex AP koji ima za cilj ne samo spriječiti objavu informacija o istragama, nego i kazniti sve koji te informacije javno objave'. Premijer  Andrej Plenković odbacio je takve  tvrdnje predsjednika države Zorana Milanovića prema kojima je Hrvatska izgubila još jednu neovisnu instituciju, nakon što je Ivan Turudić preuzeo Državno odvjetništvo, kazavši da HDZ nije zarobio niti jednu instituciju. 

'Ovo je klasična pila naopako od osobe koja je, dok je bila predsjednik Vlade, iznad svih okvira zakonitog ponašanja kontrolirala policiju, DORH i sigurnosno obavještajne agencije. Nikakvo porobljavanje institucija od strane nas ne dolazi u obzir", izjavio je Plenković medijima. A potvrdu tih Plenkovićevih riječi da je Milanović dok je bio predsjednik Vlade iznad svih okvira zakonitog ponašanja kontrolirao policiju, DORH i sigurnosno obavještajne agencije, iznio je i sam Milanović nakon izbijanja afere Janaf. Tada je Milanović  priznao da je on kao premijer i njegov ministar policije sve znao o istragama i uhićenjima, pa misli da sadašnji premijer Plenković laže kada kaže da on i njegov ministar policije Božinović ništa nisu znali o aferi Janaf. Znači Milanović je i svojim najnovijim istupima zapravo dao za pravo novinaru Vojislavu Mazzoccu koji je 2014. napisao: “Istragu i hapšenje Milana Bandića odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojić'! Upravo stoga i ne čudi da je i bivši Milanovićev ministar policije Ranko Ostojić osjetio potrebu ograditi se od  izjava aktualnog predsjednika RH pa je u šturom priopćenju kojeg su od njega tražili novinari napisao: 'Ministar unutarnjih poslova informaciju o kriminalističkom istraživanju dobije nakon što je istraživanje dovršeno. Nema se pravo miješati u istragu, utjecati ili naložiti bilo kakvu radnju. O istrazi je nakon njezina dovršetka dužan obavijestiti čelnika vlade u kojoj je ministar.” 

Na te Ostojićeve tvrdnje promptno je reagirao predsjednik Milanović optuživši svog bivšeg ministra da ne govori istinu:'“To što priča nije točno. Informirao me o najvažnijim stvarima. To što je napisao uopće nije točno. Ne mogu reći da laže, ali to uopće nije točno”, rekao je Milanović, dodavši da s Ostojićem nije razgovarao. U tom kontekstu odzvanjaju i najnovije izjave premijera Plenkovića o 'slučaju Milanović'. Tako Plenković podsjeća da je Milanović svojedobno, dok je obnašao funkciju premijera 'trgujući utjecajem, postavio Daliju Orešković na čelo Povjerenstva za sukob interesa, koju je kasnije opalio da je narikača da bi je onda ovi njegovi iz sljedbe koja se zove SDP stavili na listu za Hrvatski sabor i Europski parlament'. Time je premijer odgovorio na ranije priopćenje hrvatskog predsjednika u kojem stoji da je Hrvatska ostala bez još jedne neovisne institucije "jer je vođenje DORH-a preuzeo Ivan Turudić, koji je javno i nedvosmisleno deklarirao svoju bliskost i privrženost HDZ-u''. Uz to, Milanović je poručio da su Plenković i HDZ stavili DORH pod partijsku kontrolu. 

Predsjednik Vlade ocijenio je Milanovićeve riječi apsolutno neprihvatljivima i vrijednima svake osude. 'Cijela ta akcija Milanovića i njegove teško poražene sljedbe se može doživjeti kao pritisak i nekakav preventivni signal DORH-u da se otprilike drži nekih okvira, da ne bih išao puno daleko", izjavio je. Plenković je ustvrdio da je upravo Milanović taj koji je za vrijeme premijerskog mandata držao institucije pod političkom kontrolom. "To je osoba koja je tada dobivala na uvid neka operativna izvješća obavještajaca SOA-e, ja to nisam vidio nikad u osam godina, niti bih po bilo kakvom propisu trebao doći u posjed toga. On je sam govorio da je znao što radi policija kad je riječ o istragama i pojedinim kaznenim postupcima, što znači da je imao svoju šapu na policiji", kazao je premijer. U ovom kontekstu treba se podsjetiti Milanovićevog prijedloga iz ožujka 2021. da Zlata Đurđević bude predsjednica  Vrhovnog suda Republike Hrvatske. A kada Đurđevićka nije izabrana Milanović se u svom stilu obrušio na HDZ i Plenkovića iznoseći svoje poznate salve uvreda.

'HDZ i ta klika nisu htjeli osobu koja je samostalna, zastrašivali su je, vrijeđali, insinuirali, onda su otvoreno lagali o njenoj vezi s Lex Perković. To su sve laži, tako da sam ja u stvari ushićen karakterom i čvrstinom profesorice Đurđević. Hvala joj na tome što je uopće pristala sudjelovati jer za to stvarno trebaš imati kičmu i ramena i glavu”, rekao je predsjednik Milanović. A mnogi su se tada zapitali s obzirom da je Milanović, po tvrdnjama premijera Plenkovića, 'bio osoba koja je dobivala na uvid neka operativna izvješća obavještajaca SOA-e', je li sve znao što je trebao znati kao predsjednik države koga predlaže za predsjednicu Vrhovnog suda. Je li provjerio, jesu li bile točne neke informacije koje su se tada pojavile  u kuloarima oko neke garsonjere u Bauerovoj, o čemu je naš portal svojedobno poslao i upit profesorici Đurđević koja je na naš upt kratko odgovorila da te informacije nisu točne. A  nije teško pogoditi kako bi se ponašao Milanović da su se kojim slučajem pojavile neke slične informacije o Turudiću ili nekome iz, kako ga Milanović naziva 'HDZ-ovog klana'?

Iz svega napisanog, evidentno je da Milanović ima svoje aršine kojima mjeri tko je podoban a tko ne, koga treba progoniti a koga zaštititi, kad treba poštivati a kad kršiti Ustav i da ne nabrajamo. S obzirom da je Milanović, u više navrata, kao predsjednik RH izjavljivao da je znao što radi policija kad je riječ o istragama i pojedinim kaznenim postupcima, logično je zaključiti  da je imao svoju šapu i na policiji. Stoga Milanović ne može vjerovati da Plenković ne zna što radi policija i DORH i uporno inzistira da i on i ministar policije to moraju znati. Čak ni pravni eksperti koji su tvrdili da nitko ne smije ništa znati o izvidima nisu pokolebali Milanovića da 'kao švabo trajlala' ponavlja jedno te isto da su Plenković i Božinović sve znali primjerice o aferi Janaf, ali i drugim aferama. 'Prema Zakonu o kaznenom postupku ni predsjednik, ni premijer, ni ministar unutarnjih poslova nisu osobe koje trebaju imati saznanja da se provode posebne dokazne radnje. U zakonu piše da sve što se sazna u tim radnjama - ima se čuvati kao službena tajna. Samo osobe koje odlučuju o tome (Državno odvjetništvo) i koje ih provode (policija) za njih imaju znati', kaže ustavni stručnjak Mato Palić.

No, u strahu su velike oči pa je Milanović,  dok citira Sanaderovu čuvenu izjavu da je Turudić 'naš dečko', istodobno i duboko  svjestan činjenica da je taj Sanaderov 'naš dečko', osudio Sanadera na višegodišnju robiju.  Prisjećajući se  svog premijerskog mandata  Milanović se stravično plaši da po istom obrascu neće postupati i Andrej Plenković.  Stoga njegova nervoza svakoga dana u svakom pogledu sve više esklira jer nitko ne zna što nosi dan a što noć.