Kako se raspliće situacija u Hrvatskom olimpijskom odboru te jačaju pritisci javnosti i dijela struktura da se sustav financiranja učini transparentnim sve su žešći napori zainteresiranih moćnika povezanih sa sportom da prigrabe pozicije i postanu oni koji odlučuju o novim kadrovskim križaljkama u HOO-u. Posebna se utrka i lobiranja vode oko pozicije budućeg prvog čovjeka te krovne sportske organizacije u Hrvatskoj. Sve do danas kad je odjeknula ostavka Zlatka Mateše mnogi su mislili kako će s pozicije u vrhu HOO-a odstupiti i to podnošenjem ostavke već debelo prozvani glavni tajnik Siniša Krajač. On je, prema riječima Zlatke Mateše koji je netom odstupio, vodio i financijsko poslovane u HOO-u. Od izbijanja afere Pavlek i istrage 30 milijuna eura za koliko ga Uskok tereti, cijela priča oko sporta svela se na priču o tome koliko je novaca pristiglih iz proračuna na račune sportskih saveza preko HOO-a zloupotrijebljeno ili završilo u privatnim džepovima.
Javnost je kroz sve te objave stekla uvid kako silni milijuni s računa HOO-a odlaze raznim sportskim nacionalnim savezima, kako onih najuspješnijih poput loptačkih saveza, tako i brojnih drugih saveza. Prihodi HOO-a u prošloj godini bili su veći od 58 milijuna eura. Naravno da ta sredstva dalje idu s računa HOO-a a inače pristižu s računa Ministarstva turizma i sporta te drugih korisnika proračuna. Iz resornog ministarstva i ministar Tonči Glavina i državni tajnik Josip Pavić, inače bivši vaterpolski reprezentativac, obećavaju ubuduće sasvim transparentni sustav financiranja kako bi svi građani mogli pristupiti putem tražilica i vidjeti koliko je kome donirano sredstava te koliko je tko potrošio i u kakve svrhe. Tako se planira spriječiti svaki eventualni budući slučaj da izraste neki novi Pavlek, iako dotični, sudeći po izjavama Mateše i Krajača, nije zlorabio sredstva dobivena putem HOO-a već drugih neproračunskh korisnika.
Što je tu istina, što laž, ili spin / fakat, valjda će se znati kad istražitelji dovrše posao i kada se podigne optužnica. Sve do danas, kad je Mateša podnio ostavku, i on i drugi čovjek HOO-a, glavni tajnik Krajač, tvrdili su kako nisu istražitelji i da treba dopustiti da institucije odrade svoj posao pa će onda vidjeti tko je odgovaran i tad će se donositi odluke. Matešinom današnjom ostavkom u novu situaciju je stavljen i Krajač pa ćemo vidjeti hoće li on, i kako će dalje, izdržati u vrućoj fotelji, poglavito jer je 27-godišnji TATA - MATA HOO-a Zlatko Mateša iznenada otišao s trona. Ako bi Krajač nekim čudom ostao, a on i nakon Matešine ostvke tvrdi da hoće, teško da bi ga na toj poziciji zadržao novi predsjednik / predsjednica, unatoč Krajačevim željama da ga novi predsjednik zadraži na toj funkciji. Doduše, ovo potonje navodimo jer je teško zamisliti da postoji neka ozbiljna kandidatkinja, osim ako za tu dužnost ne bi ambicije iskazala Kolinda Grabar-Kitarović. S druge strane kao kandidati spominjani su i bivši ministar financija, bivši agrokorovac, Zdravko Marić te Dragan Primorac, bivši Sanaderov ministar znanosti i neuspjeli predsjednički kandidat na zadnjim izborima.
Primorac je inače od ranije član Vijeća HOO-a a 19. travnja 2026. izabran je za predsjednika Hrvatskog taekwondo saveza i na toj poziciji naslijedio je prethodnog dugogodišnjeg predsjednika Antu Nobila. Riječ je o poznatom i moćnom zagrebačkom odvjetniku koji je k tomu i krupan nekretninski poduzetnik. U njegovom uredu u Amruševoj ulici u Zagrebu sjedište je i dvije tvrtke Saše Perkovića, sina Josipa Perkovića, nekad moćnog šefa obavještajne službe, koji sa Zdravkom Mustačem služi kaznu za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Poznato je kako je Nobilo branio Perkovića ali i kako se aktualni predsjednik RH u svom premijerskom mandatu zauzimao za zakon koji je dobio ime Lex Perković: Podsjetimo, u rujnu 2013. objavljeno je kako je tadašnji premijer Zoran Milanović ponovio kako je Hrvatska u pravu u sukobu s Europskom komisijom oko europskog uhidbenog naloga, odnosno slučaja Lex Perković.
Tada su mediji poput Radia Slobodna Evropa pisali kako su Hrvatskoj najavljene i sankcije te da analitičari upozoravaju kako je Hrvatska talac premijerovih poteza. Gotovo je jednoglasno sugerirano hrvatskim vlastima da poslušaju Bruxelles. Milanović se kao tadašnji premijer protivio izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj kako bi im se sudilo za Udbinu likvidaciju bivšeg direktora Ine Stjepana Đurekovića koji je u doba SFRJ pobjegao u Njemačku i tamo je likvidiran sjekirom u glavu u srpnju 1983. Milanović je tada govorio: 'Hrvatska nije ptičji rezervat i nitko Hrvatskom neće brisati pod, sankcije još nisu uvedene i Hrvatska neće ništa izgubiti, poručio je tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović nakon vijesti da je Europska komisija zbog jednostranog hrvatskog mijenjanja odredbi o europskom uhidbenom nalogu pokrenula proces uvođenja sankcija Hrvatskoj.' Perković je činio vrh obavještajne zajednice u bivšoj državi a prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman prihvatio ga je kao iskusnog obavještajca i povjerio mu ustroj i vođenje obavještajne zajednice i u Hrvatskoj iako su se tome mnogi žestoko protivili.
Jedan od Perkoviću bliskih osoba bio je i Anto Nobilo koji je prije odvjetničke karijere bio znan i kao državni tužitelj u doba SFRJ u Hrvatskoj te je kao takav bio tužitelj 1986. u doba izručenja i suđenja Andriji Artukoviću, hrvatskom emigrantu kojeg su SAD izručile kako bi mu se sudilo za zločine počinjene u doba NDH. Tijekom suđenja ostalo je zapamćeno da mu je dakle tadašnji jugoslavenski tužitelj Ante Nobilo dobacio: 'Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju nezavisnu državu'. Artuković je tada osuđen na smrtnu kaznu zbog ratnih zločina, no kazna nije izvršena zbog njegovog zdravstvenog stanja. Umro je u zatvorskoj bolnici. Mjesto pokopa Andrije Artukovića ostalo je tajna za javnost i obitelj, sukladno zakonu donesenom u SR Hrvatskoj koji je propisivao da se s posmrtnim ostacima osuđenika na smrt postupa na isti način, neovisno o tome je li kazna izvršena.
Njegov sin Radoslav Artuković koji je rođen i živi u SAD-u izrazio je želju da oca pokopa u rodnom Klobuku u Hercegovini. U srpnju 2010. objavljene su nepotvrđene informacije da je Artuković tajno pokopan na zatvorskom groblju u Lepoglavi u organizaciji UDBA-e. Prilikom posjeta Bleiburgu Ivo Josipović, bivši predsjednik RH, izjavio je kako „svatko ima pravo na svoj grob“ a njegove pristaše i dan danas pitaju gdje je Nobilo naložio da se zakopaju Artukovićeve kosti. Nobilo je 1992. otišao u odvjetnike a svoj prvi sadašnji reprezentativni ured u Amruševoj ulici u Zagrebu uređivao je novcima koje je dobivao od tadašnjeg klijenta i partnera, pokojnog Rešada Mujkića. Mujkić je stradao u Zagrebu u zapaljenom Ferrariju a znan je i kao otac Narcisa Mujkića, nekadašnjeg muža pjevačice Indire Vladić iz Colonije koji sada živi na Floridi i zove se Marcus X Schweizer.
Doduše, to prezime ima veze s prezimenom Mujkićeve udovice, odnosno Narcisove majke Željke jer se ona prezivala Švajcer pa je zbog toga i pokojni Rešad Mujkić jednu od svojih tvrtki koje je pokrenuo sa suprugom Željkom, puncem Josipom Švajcerom te drugima nazvao Štedno-kreditna zadruga Švajcer. To su neki interpretirali kao Schweizer banku što je stvorilo i određenu zbrku. Naime, tu se radilo o običnoj tvrtci ali mnogi su nasjeli pa su mislili kako je pokojni svekar pjevačice Indire iz Colonije čelnik švicarske banke i neki ugledni švicarski bankar, što je u to doba 90-ih i potražnje za raznim kreditima bilo vrlo unosno. No, s tim je zacijelo pokojni Rešad Mujkić koji se s obitelji preselio početkom 90-ih godina prošlog stoljeća iz Slavonskog Broda u Zagreb, i računao. Koliko je Rešad Mujkić bio uvjeren kako je njegovo ime znamenito i važno svjedoči i podatak da je osnovao u Zagrebu na kućnoj adresi i tvrtku Rešad Mujkić d.o.o. čija je kratica bila R.M. Ta je tvrtka bila jedna od suosnivačica njegove štedno-kreditne zadruge.
No, iznenadna smrt omela je tog poduzetnika u krupnim planovima koje je imao kako s vlastitim poslovima tako i onim s Antom Nobilom. Sve je okončano 20. kolovoza 2000. godine kad je objavljena vijest kako se Rešad Mujkić moćnim Ferrarijem Modenom 360, švicarskih oznaka NE 104625, zabio u zaštitnu ogradu autoceste Zagreb - Karlovac, 200-tinjak metara od skretanja za Lučko. Automobil se zapalio pa je na mjestu preminuo. Tada je imao 49 godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj gdje je 2022. pokopan i njegovin sin Damir Mujkić koji se kao i otac bavio raznim poduzetništvom a preminuo je u dobi od 42 godine. O nekadašnjim poslovnim ispreletenostima Nobila i Mujkića svjedoči i zabilježba iz vlasničkog lista poslovnog prostora u Amruševoj 7 gdje osim Nobilova odvjetničkog ureda, u kojem radi i njegova druga supruga, bivša sutkinja pa odvjetnica Vinka Maravić, sada Nobilo, egzistira čitav niz tvrtki.
Primjerice, tvrtka Pin Consultants u kojoj mu je partner Saša Perković, sin Josipa Perkovića. U istom uredu egzistira i još jedna Perkovićeva tvrtka u kojoj je sad sam vlasnik i direktor, PBI savjetovanje d.o.o. O tim poslovima i tvrtkama već smo pisali ranije u ovom ČLANKU. Znakovito je kako je Saša Perković bio jedan od suosnivača londonske tvrtke u kojoj su bili i Kolinda Grabar - Kitarović ali i bivši predsjednik Stipe Mesič a o čemu smo pisali ranije u ovom ČLANKU. U vlasničkom listu za etažu koja glasi na Antu Nobila, a radi se o trosobom stanu u I (prvom) katu lijevo sa nusprostorijama površine 136,15 m2 inače piše zabilježba, odnosno uknjižba založnog prava od 28. svibnja 2020.: 'Primljeno: 14. siječnja 1998. Z- 512/98 Na temelju solemniziranog Ugovora o kreditu od 29. prosinca 1997. godine uknjižuje se pravo zaloga na trosobni stan s nusprostorijama u I. (prvom) katu lijevo u vlasništvu Mujkić Željke iz Zagreba, Štamparova ulica broj 5 povezanim na temelju čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96) za kredit od 250.000,00 DEM (slovima: dvjestopedeset tisuća njemačkih maraka) u kunskoj protuvrijednosti odnosno prema Ugovoru, sve za korist: ZAGREBAČKE BANKE D.D., ZAGREB.'
Inače, pokojni Nobilov partner s početka 90-ih godina prošlog stoljeća Rešad Mujkić imao je bogatstvo u nekretninama oko kojeg su se, nakon njegov smrti, sporili i udovica i tada malodobni Zagrepčanin. Naime, u upućenim su krugovima govorilo kako je pokojni Mujkić imao ljubavnicu, Zagrepčanku plemenitog roda, koja mu je rodila sina, sada zagrebačkog ugostitelja. Ta je dama preminula prošle godine. Znakovito je kako uknjižba na nekretnini pokojnog Mujkića u korist izvanbračnog potonka odbijena a presudu na Županijskom sudu u Zagrebu donijela je 2014. sutkinja Antoneta Valentić, inače supruga bivšeg premijera Nikice Valentića, sada njegova udovica. Znakovito je kako se u takvim sporovima s moćnim akterima u pravilu pojave osobe spregnute sa samim vrhovima vlasti što mnoge poklonike teorije duboke države, odnosno paralelnog svijeta moći u utjecaja u kojem zapravo sve odluke i donosi šačica moćnika iz sjene, kod nas konrketno osoba izraslih iz bivšeg režima a koji vladaju i danas raznim strukturama tvoreći hobotnicu 'Duboke države'.
U svakom slučaju znakovito je kako je Nobilov ured smješten u Amruševoj ulici u zgradi koja je u vrijeme NDH oduzeta u Jasenovcu pogubljenom bogatom zagrebačkom Židovu Lavoslavu Schicku, a čija je udovica Ella Schick istjerana na ulicu. No, na spomenutu gospođu Shick naknadno su uknjižena dva stana u toj zgradi koja je prije II. svjetskog rata cijela bila vlasništvo njenog pokojnog supruga i nje. Znakovito je kako u vlansičkom listu nema njene adrese već samo oznaka države - Palestina što je bila oznaka za sve koji su iseljeni iz SFRJ a prije proglašenja države Izrael. Inače, u upućenim krugovima tvrdilo se kako su se miljenici i gojenci Duboke države uspjeli uknjižiti raznim 'kreiranim' ugovorima na imovinu koja je oduzeta bogatim židovskim obiteljima u središtu Zagreba a neki su u tom kontekstu spominjali i etaže koje su uknjižene u Petrinjskoj ulici, gdje danas egzistria i višekatnica čiji su vlasnici bili Nobilo i pokojni Milan Mićo Carić, odnosno njegovi nasljednici.
Koliko je tu riječ o autentičnim informacijama najbolje znaju sami akteri tih događaja iz 90-ih godina prošlog stoljeća. No, nesporno je kako je Anto nobilo moćan, bogat i utjecajan te s mrežom superbogatih ortaka poput Danka Končara s kojim ima razgranate poslove. Nobilo zacijelo nema niti ambiciju osobno vladati HOO-a ali zacijelo zna kako bi to u njegovo ime mogao super odraditi Dragan Primorac koji nikad nije skrivao svoje mega ambicije na raznim poljima. Primorac nije uspio postati hrvatski predsjednik ali zato ima udjele u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina u Zagrebu gdje je predsjednik Upravnog vijeća s kojom HOO ima unosne ugovore o zdravstvenom pregledu i tretmanu sportaša. Svoju šansu da kroz Nobila i primorca ojača svoju poziciju medijskog i poduzetničkog moćnika vidio je i fra Ivan Tolj, moćni svećenik župe u Bosanskoj Posavini koji poslove vodi iz Zagreba a o kojem smo prethodno pisali što možete vidjeti OVDJE.
Kako je fra Ivan Tolj moćni pouzdanik austrijske Styrije koja drži Večernji list, 24 sata i Express te znan i kao fikser koji mogućuje promicanje interesa osoba za koje je zainteresiran u spomenutim medijima ne čudi da se aktivno uključio u lobiranj za spomenutu ekipu što je očito i brojnim objavama. Preostaje nam vidjeti koliko činjenica da se, dok završavamo ovaj članak, pojavila i vijest kako Kolinda Grabar - Kitarović ulazi u utrku za čelnicu HOO-a, može pomrsiti račune opisanoj ekipi, u kojoj se nalazi još jedan moćni znani zaplotnjak, osoba koja je godinama bila u Vijeću HOO-a kao čelnik jednog nacionalnog saveza pa se s te pozicije povukao nakon afere i istrage te ponovno aktivirao kao čelnik jednog drugog nacinalnog saveza. Zbog toga će utrka za čelnu osobu HOO-a, odnosno vruću fotelju iz koje je netom ostavkom odstupio Zlatko Mateša, biti vrlo zanimljiva. Naime, sve će biti na stolu, moć i utjecaj koji nije od jučer, već koji je desetljećima građen i čiji su akteri svoje karijere započeli još u bivšoj državi a razvili u suverenoj Hrvatskoj.
Uostalom, i Mateša je na mjesto čelnika HOO-a došao nakon što je bio šef Fond za privatizaciju, pa HD-ov premijer, koji je bio i zet ratnog premijera Hrvatske Franje Gregurića. Dakle, na tu poziciju neće doći neka 'REPA BEZ KORIJENA' kako bi se to narodski reklo već netko premrežen sa svim moćnim centrima još iz bivšeg sustava s pipcima i alatima za preživljavanje u aktualim vremenima.Uostalom, i mamac je krupan, na stolu je 58 milijuna eura godišnjih prihoda koji stižu iz poračuna i koji se raspođuju nacipnalnim savezima i organizacijama. Onaj tko to distribuira dosad je, u sustavu netransparentnosti, imao neograničenu moć i utjecaj jer je mogao nekoga zakinuti a nekoga privilegirati. Iako su i akteri iz ove priče i sami bogati u slučaju pozicija u vrhu HOO-a radi se o etabliranju na sceni društvene moći i utjecaja ne samo u zemlji već i na međunarodnoj sceni što nitko tko je osjetio slast moćne pozicije ne želi ispustiti.