Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sutkinja Olja Krčar Mišić presudila je u kaznenom predmetu protiv optužene Marije V. zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11. dalje: KZ/11). Radi se zapravo o kaznenom djelu pronevjere u kojem u st. 1. piše 'Tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina'. U st. 2. pak piše: 'Ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina'. Optužnicu je podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu 20. listopada 2014., uz izmjene od 17. siječnja 2022. te 14. listopada 2024..

Nakon javne rasprave održane 14. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu Mirjane Guščić, optužene Marije V. i branitelja optužene, odvjetnika Ivice Vego, presuđeno je 17. listopada 2024. a presuda je objavljena 14. listopada 2024. g.  S Općinskog kaznenog suda otpremljena je 14. listopada ove godine, dakle jučer pa je tako postala javno dostupna. Iz te osuđujuće presude isplivali su nevjerojatni detalji dugotrajne pljačke Kase uzajamne pomoći 89 djelatnika DHMZ-a. Iz presude ćemo objaviti dijelove koje smijemo. Naime, oštećenici kazneog djela kao niti svjedoci se ne smiju objaviti javno bez njihova pristanka, a kako ih ima puno bilo bi prekomplicirano sve tražiti dopuštenje. No, zato smo iz presude  ekstrahirali dijelove koje smijemo objaviti bez takvih zakonskih ograničenja a iz kojih se vidi meritum stvari. Također, izostavili smo dijelove presude koji normativno nabrajaju dokaze i izvedene postupke koji su prethodili istoj.

Prije nego što pređemo na citat presude spomenut ćemo kako smo preko sustava e-predmet vidjeli da na presudu nije izjavljena žalba. Optužena ZG umirovljenica tom je presudom proglašena krivom. Inače, iz podataka koji su objavljeni uz njeno ime vidljivo je kako je rođena 1958. u jednom mjestu na Jadranu, da  ima prebivalištu u Zagrebu, da je umirovljenice, s mirovinom oko 700 eura, sa završenom SSS, udane, majke dvoje punoljetne djece, da se protiv nje ne vodi drugi kazneni postupak te da je neosuđivana. Proglašena je KRIVOM (citiramo): 

'što je - u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2000. do 3. veljače 2011. u Zagrebu, Grič 3, u namjeri da se okoristi, kao zaposlenica Državnog hidrometeorološkog zavoda, na radnom mjestu upravnog referenta, unutar Službe za administraciju i opće poslove, Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove, Odsjeka za planiranje, razvoj, upravljanje kadrovima i radno pravne poslove, nakon što je od kolegice D.S. preuzela vođenje Kase uzajamne pomoći zaposlenika, kao ovlaštena potpisnica po računu broj 1-201-50053-5 otvorenog u Hrvatska poštanska banka d.d. i računu broj 2484008-1500176762 otvorenog u Raiffeisen Bank d.d. i ovlaštena za podizanje novaca sa tih računa, te mogla raspolagati novčanim sredstvima koja su bila u Kasi za koju je bila zadužena, a koju nije uredno vodila, neosnovano i bez znanja članova Kase, iz te Kase uzimala novac u gotovini ili obustavom putem plaće te neosnovano podizala novčana sredstva sa računa na ime isplate Kase, a koji je novac zadržala za sebe i to u iznosu od 469.976,60 kuna (

62.376,61 euro), za koji iznos se okoristila, oštetivši time 89 djelatnika Državnog hidrometeorološkog zavoda i to:a, optuženica se obvezuje isplatiti dosuđene iznose imovinskopravnog zahtjeva ovim oštećenicima u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.III/ Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 87.258,78 kuna predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 274. KZ/11 te isti predstavlja vlasništvo odnosno imovinu Republike Hrvatske, pa se optužena Marija V. obvezuju iznos od 11.581,23 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optužena Marija V. se obvezuju na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 eura te temeljem članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08 na plaćanje troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 2.510,53 eura, akoje troškove je optužena Marija V. dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. 

Optužena se obvezuje nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, po postavljanju navedenih troškova.Obrazloženje1. Optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj gornji od 20. listopada 2014., uz izmjene od 17. siječnja 2022. te 14. listopada 2024. optuženoj Mariji V. stavljeno je na teret da je počinila kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11.2. Sud je izmijenio činjenični opis optužbe, i to na način da je prvotno u činjeničnom opisu umjesto 93 djelatnika za koje je optužba navodila da su oštećenim ovim kaznenim djelom, sud naveo 89 djelatnika jer je zbrojen nabrojanih osoba u činjeničnom opisu optužbe utvrđeno da se radi o 89 ljudi, a ne 93 kako tokontradiktorno u činjeničnom opisu navodi optužba.Nadalje, državno odvjetništvo je u optužnici pogrešno naznačilo i broj računa u Raiffeisen bank po kojem je optužena Marija V. bila ovlaštenik po računu, pa je sud i u tom dijelu intervenirao u činjenični i broj računa pravilno naznačio, a kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je na raspravi pročitana.

Također, sud je izmijenio činjenični opis optužbe na način da je izmijenio pojedinačne iznose za koje su oštećeni djelatnici Državno hidrometeorološkog zavoda, i to na način da je navedene iznose uskladio s rezultatima dokaznog postupka, a što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo. Činjenični opis usklađen je na način da nije prekoračena optužba, odnosno za one oštećenike za koje je utvrđeno da su oštećeni u iznosima koji su veći od onog što je u činjeničnom opisu naznačeno, sud iznos nije mijenjao, odnosno povećavao ga jer bi time prekoračio optužbu, dok je intervenirao na način da je za pojedine oštećenike umanjio iznose za koji su oštećeni od onog što je u činjeničnom opisu optužbe naznačeno.Nadalje, državno odvjetništvo je u činjeničnom opisu pogrešno naznačilo i ukupan iznos za koji su ovi oštećenici oštećeni, pa je i u tom djelu sud intervenirao u činjenični opis i umjesto iznosa 493.858,50 kuna (66.546,29 eura) naznačio iznos od 469.976,60 kuna (62.376,61 euro). Naime, konačan iznos duga također je usklađen s rezultatima dokaznog postupka, a što će u nastavku presude također biti detaljnije obrazloženo.

3. Vezano uz pravni kontinuitet, sud je prvotno utvrdio da je ovo kazneno djelo počinjeno u vrijeme kada je na snazi bio „stari“ Kazneni zakon (Narodne novine, ....., dalje u tekstu KZ/97). Nadalje, 1. siječnja 2013. na snagu je stupio „novi“ Kazneni zakon, a koji u članku 3. stavku 1. propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok se u stavku 2. navodi da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, da će se primijenit zakon koji je najblaži za počinitelja.Slijedom navedenog, sud je optuženicu osudio prema odredbama KZ/11, a kako je to prethodno i obrazloženo.'.

U presudi na ukupno 65 stranica detaljno su navedeni i iskazi svjedoka od kojih su mnogi iskazivali kako ne vjeruju da će moći naplatiti novce bez kojih su ostali iz Kase uzajamne pomoći. No, zanimljiva je bila i obrana optužene Marija V..

Citiramo: '4. Na raspravi od 14. listopada 2024., pozvana da se očituje o osnovanosti izmijenjene optužnice, optužena Marija V. navela je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret.a raspravi optužena Marija V. iznijela je obranu time da nije željela odgovarati na pitanja. U svojoj obrani optuženica je navela da nije kriva za ovo što joj se u postupku stavlja na teret. Navela je kako je na kraju ispala žrtveno janje toga što su se godinama neuredno vodile evidencije Kase uzajamne pomoći. Naime navela je kako se KUP vodio i 40 godina prije nje, također bez knjiga i evidencija. Nitko od njih tko je bio zadužen za vođenje KUP-a nije bio stručan u računovodstvenom smislu. Ona je također po zvanju upravni referent te nije imala iskustva niti je ikada radila na vođenju knjiga.

Prije nego što je preuzela Kasu, radila je u kadrovskoj, a to je nastavila i do mirovine uz ovo što je vodila KUP. Kada je preuzimala vođenje KUP-a njoj nije bilo predočeno da bi morala voditi bilo kakvu stručnu evidenciju. Njoj je prilikom te primopredaje predana vrećica s novcem, crna bilježnica u kojoj su bili upisani ljudi koji traže kredit te papirići s navedenim ljudima koji trebaju vraćati kredit i skupa, a koji su taj kredit vraćali osobno jer im nije odgovaralo da povrat kredita ide uskratom s njihove plaće. Za to su postojali razni razlozi, primjerice da bi imali veći dozvoljeni minus na tekućem računu. S obzirom da nije bilo službenih evidencija članovi KUP-a su tražili od nje usmeno kredite i to preko telefona. Ona je svima iz KUP-a isplaćivala kredit u pravilu u gotovini na ruke, ako se radilo o članovima koji su bili iz Zagreba, dok je za članove koji su bili izvan Zagreba kredit isplaćivala na način da je nakon radnog vremena obilazila banke u kojima su ti članovi imali otvorene račune pa bi im preko tih banaka isplaćivala kredit da bi izbjegla plaćanje provizije.

Vezano uz samu primopredaju KUP-a od D.S. navela je da je D. njoj predala tu vrećicu, kao što je prethodno navela, zatim da su potpisani ti zapisnici o primopredaji, no ona nije kontrolirala iznose istih u primopredajnom zapisniku, ona to nije znala te je vjerovala gospođi S. da je to tako kako je u zapisniku navedeno. Navela je kako je i preuzela vođenje KUP-a na nagovor time da su oni njoj predočili da ona radi u kadrovskoj i poznaje zaposlenike pa da će joj onda biti lakše u kontaktu s članovima KUP-a iako su svi bili svjesni da nema iskustva u nikakvim računovodstveno-knjigovodstvenim poslovima. Napomenula je da ona nije bila jedina koja je bila ovlaštenik po knjižicama i računu KUP-a. Kada nje nije bilo na poslu KUP je vodila R.Č.. Napomenula je da između nje i R.Č. nikada nije vršena primopredaja, a kada ju je ona mijenjala, već bi si međusobno samo predale tu vrećicu s papirićima i zahtjevima ljudi koji su tražili kredit.

Davanje kredita je funkcioniralo na način da bi ona prema tome koliko je novaca bilo ili dala kredit ili rekla ljudima da pričekaju jer da trenutno nema novaca. Navela je i kako nikakve knjige nisu vođene vezano uz KUP, nije bilo „ulaza, i izlaza“. Na isti način je KUP vodila i B. Č.. Navela je i da ona nije napravila apsolutno ništa da ošteti nekoga, već je radila najbolje što je znala i na način kako je to i naslijedila od svojih prethodnika.7. Uzevši u obzir navode iz obrane optužene te druge izvedene dokaze, u ovom postupku nije bilo sporno da je optužena Marija V. bila kao zaposlenica Državnog hidrometeorološkog zavoda, kao i da je od kolegice D. S. preuzela vođenje Kase uzajamne pomoći zaposlenika.

Iz presude citiramo i cljedeće dijelove: 'Nesporno je i da optuženica nije uredno vodila dokumentaciju koja se odnosi na Kasu uzajamne pomoći.Ono što je bilo sporno jest da li je optuženica bila ovlaštena potpisnica Kase uzajamne pomoći po računu broj 1-201-50053-5 otvorenog u Hrvatska poštanska banka d.d. i računu broj 2484008-1500176762 otvorenog u Raiffeisen Bank d.d., da li je bila ovlaštena za podizanje novaca s tih računa te da li je mogla raspolagati novčanim sredstvima koja su bila u Kasi za koju je bila zadužena. Sporno je bilo i da li je optuženica u namjeri da se okoristi neosnovano i bez znanja članova Kase, iz te Kase uzimala novac u gotovini ili obustavom putem plaće te neosnovano podizala novčana sredstva sa računa na ime isplate Kase, a koji je novac zadržala za sebe i to u iznosu od 493.858,50 kuna te da li je za taj iznos se okoristila, oštetivši time 93 djelatnika Državnog hidrometeorološkog zavoda, i to u iznosima koji su za svakog djelatnika činjenično u izmijenjenoj optužbi specificirani.

Napomena: izostavljamo dio presude s iskazima svjedoka te citiramo dijelove iza tih iskaza:

'Nadalje, iz dokumentacije Raiffeisen bank proizlazi da je optužena Marija V. bila potpisnik, odnosno ovlaštenik po računima Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika u toj banci od 2010. godine. Nadalje, proizlazi i da je na dan 18. veljače 2011. na tom računu bilo raspoloživo samo 24,18 kuna. U spisu su dostavljeni izvadci po Raiffeisen bank računu Kase uzajamne pomoći iz kojih su razvidni prometi po navedenom računu od 28. veljače 2010. do 31. kolovoza 2011. Osim uplata na račun banke Raiffeisen bank, iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda, ali i dokumentacije Hrvatske poštanske banke d.d. proizlazi da su uplate Kase uzajamne pomoći od 2000. do 2011. vršene u tom razdoblju djelomično na štednuknjižicu otvorenu kod te banke, a kasnije i na račun Sindikalno štedno kreditne zadruge. Izvršen je uvid i u dokumentaciju dostavljenu od strane Hrvatske poštanske banke d.d. i to promet po štednom računu od 1. listopada 1997. do 30. studenog 2007., kada je račun zatvoren, a iz kojeg se vidi vršenje uplata i isplata po navedenom računu, dok je također razvidno i kako su ovlašteni potpisnici po tim računima bili i R. Č. i optužena Marija V..

Vezano uz račun koji se odnosio na sredstva Kase uzajamne pomoći u Sindikalno štedno kreditnoj zadruzi, razvidno je da je taj račun otvoren u siječnju 2008., dakle, nakon zatvaranja računa u Hrvatskoj poštanskoj banci i da je punomoć za raspolaganje sredstvima po tom računu imala samo okrivljenica. Iz prometa po računu koji je bio otvoren u Sindikalno štedno-kreditnoj zadruzi razvidno je koji su novci i kada podizani s tih računa. Izvršen je uvid i u štedne knjižice koje je dostavila obrana, a koje su odnose na razdoblje prije nego što je okrivljenica preuzela vođenje Kase uzajamne pomoći, kao i štedne knjižice Hrvatske poštanske banke za razdoblje od 13. lipnja 2000. do 6. svibnja 2003., a po kojima su kao supotpisnici bili ovlašteni R.Č.i optužena Marija V.. Hrvatska poštanska banka dostavila je i više stotina isplatnica, a koje se odnose na isplatu sredstava na ime Kase uzajamne pomoći iz kojih je razvidno da su gotovo sve isplatnice potpisane imenom okrivljene Marije V., dok je tek nekoliko isplatnica potpisano imenom R. Č..

Sud je smatrao kako nema potrebe za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa na tim isplatnicama, prvenstveno jer isplatnice kojima je sud raspolagao su dostavljene u preslikama pa su tako vrlo vjerojatno i nepodobne za vještačenje, dok je istovremeno sud drugim dokazima utvrdio sve sporne činjenice u ovom kaznenom postupku, a što će u nastavku presude biti detaljno obrazloženo, pa je stoga provođenje ovog vještačenja smatrao nevažnim. Napominje se i kako je R. Č. kasnije tijekom ovog postupka preminula pa stoga nije bilo moguće uzeti njezin nesporni rukopis za potrebe eventualnog provođenja grafološkog vještačenja. Nadalje, iz izvještaja o stanju kase uzajamne pomoći, a koje je sačinjeno prilikom primopredaje kase uzajamne pomoći s prethodne voditeljice D. S., na optuženu Mariju V. proizlazi da je u travnju 2000. u Kasi bilo 398.239,58 kuna, a koji izvještaj o primopredaji je potpisala prethodna voditeljica kase uzajamne pomoći D. S., ali i optužena Marija V. uz još četiri člana Nadzornog odbora.Iz rješenja o rasporedu Državnog hidrometeorološkog zavoda od 30. travnja 2009. proizlazi da je optužena Marija V.od 1. lipnja 2009. bila raspoređena na radno mjesto upravnog referenta u Državni hidrometeorološki zavod, Službu za administraciju i upravne poslove, Odjel za pravne, kadrovske i opće poslove, Odsjek za planiranje, razvoj, upravljanje kadrovima i radnopravne poslove. Iz dopisa Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda koji je upućen PUZ-u 3. ožujka 2011. razvidno je da je poslove blagajnice i osobe koja odobrava sredstva u Kasi uzajamne pomoći od 2000. obavljala Marija V..

Nadalje, iz materijalne dokumentacije proizlazi i da je okrivljenica 7. ožujka 2011., dakle, u vremenu kada su se utvrdile nepravilnosti u vođenju Kase,otvorila bolovanje te da se liječila u Psihijatrijskog bolnici Jankomir. Nadalje, iz dopisa Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda od 24. ožujka 2011. razvidno je da je Kasa uzajamne pomoći tada imala 111 članova, da je do 31. siječnja 2011. po evidenciji iz računovodstva u Kasu uplaćeno ukupno 667.850,29 kuna, a da je dug članova prema Kasi iznosio 112.060,00 kuna. Iz navedenog dopisa, a koji je supotpisan od strane pet osoba, proizlazi i da okrivljenica nije dostavila svoju izjavu, niti izvještaj o radu kase, niti dokumentaciju vezano uz rad kase.Razgledana je i materijalna dokumentacija koja se odnosi na liste uplata po kreditu Kase uzajamne pomoći i specifikacija obustava po računu kase, kao i platne liste za članove KUP-a za siječanj 2011.Nadalje, pročitana je i izjava od 1. ožujka 2011. koju su supotpisale optužena Marija V. i svjedokinja pok. R. Č. te dva svjedoka, a kojom je R. Č. izjavila da kao zamjenica voditeljici Kase uzajamne pomoći, optuženoj Mariji V., nije ni na koji način učestvovala u raspodjeli kase, niti u izradi plana isplate, osim u nekoliko navrata u godinama kada je okrivljenica bila voditelj Kase, a kada joj je ostavljen popis ljudi u kojem je po mjesecima bio napravljen plan dodjele kredita članovima kojima je trebalo isplatiti kredit, a što je R. Č. i učinila.

U toj pisanoj izjavi je optužena Marija V. potpisom potvrdila i da R. Č. nema nikakve veze s financijskim poslovanjem kase uzajamne pomoći.Pročitane su i potvrde o tome u kojem je razdoblju, a koje se odnosi na inkriminirani period optužena Marija V. bila na bolovanju i na godišnjem odmoru, odnosno odsutna s posla. Pa je osim godišnjeg odmora, koji je koristila svake godine u pravilu u ljetnom razdoblju, optuženica bila odsutna s posla 2006. godine osam radnih dana, 2008. godine 43 radna dana, 2009. 16 radnih dana, a nakon toga je na bolovanju bila nakon inkriminacije, odnosno kada su utvrđene nepravilnosti vezano uz Kasu uzajamne pomoći, i to od ožujka 2011. pa kontinuirano do listopada 2012. godine.Sud je pročitao nalaze i mišljenje financijskog vještaka, a koji je proveo vještačenja te dopune vještačenja u odnosu na razna pitanja koja su mu nalogom za vještačenje bila postavljena.

U nalazu i mišljenju financijskog vještaka Darka Prpića od 10. listopada 2014. navedeno je kako kasa uzajamne pomoći Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske nije vodila poslovne knjige, odnosno knjigovodstvene evidencije, kao što je popis članova i iznose uplaćenih članarina, popis danih i vraćenih kredita, blagajničku dokumentaciju sukladno računovodstvenim pravilima i evidentiranje prometa po žiro računu. Vještak je naveo i kako je dokumentacija Kase uzajamne pomoći koja mu je bila dostupna, kao što su uplatnice, isplatnice i nalozi za plaćanje, manjkava i neuredna. Vještak je nadalje naveo kako od lipnja 2000 do 2011. podignuta gotovina s računa Kase uzajamne pomoći je iznosila 5.015.824,96 kuna, s tim da u razdoblju od 12.12.2007. do 17.02.2011. se gotovina s žiro računa Kase nije podizala, pa da stoga s obzirom na manjak blagajničke dokumentacije nije mogao utvrditi tijek novca u cjelokupnom inkriminiranom razdoblju.

Također, navodi se kako je optužena Marija V. s računa Kase ukupno podignula 4.575.048,42 kune, a R. Č. 432.150,00 kuna. Vještak je naveo i kako je na dan 3. veljače 2011. u Kasi trebalo biti 553.066,58 kuna, a što predstavlja razliku između uplaćenih članarina članova Kase uzajamne pomoći i ukupne obveze članova po kreditima. Iz dopune nalaza i mišljenja od 10. travnja 2018., a u kojem nalazu i mišljenju je vještak prema nalogu suda uzeo u obzir iskaze ispitanih svjedoka te novu dostavljenu materijalnu dokumentaciju, proizlazi da iskazi nekih svjedoka nisu jednoznačni da bi se na temelju njihovog iskaza moglo točno utvrđivati iznos oštećenja,kao i da se ukupan iznos sredstava KUP-a koji bi trebao biti (članarina umanjena za dugovanje po kreditima) razlikuje od iskaza oštećenika o iznosima oštećenja.

Budući da je su također svoja utvrđenja o točnim iznosima temeljio prvenstveno na materijalnoj dokumentaciji u spisu te izjavama koje su ovi svjedoci dali neposredno nakon počinjenja djela, a kada su raspolagali konkretnijih podacima i iznosima te im je sve još bilo svježe u pamćenju, sud stoga iznose pronevjerene vrijednosti nije utvrdio isključivo temeljem iskaza, kao što se niti vještak u tom nalazu nije mogao konkretno očitovati temeljem iskaza svjedoka o manjku u Kasi uzajamne pomoći.U nalazu i mišljenju od 15. lipnja 2021. vještak je analizirao po nalogu suda koliki je iznos novca bio podignut za vrijeme kada je optužena Marija V. bila na bolovanju i na godišnjem odmoru te je naveo kako je ukupno za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora Marije V.  računa Kase uzajamne pomoći na ime primatelja Marije V. isplaćeno 99.150,00 kuna, na ime ostalih primatelja 222.239,00 kuna, naknada banke je iznosila u tom razdoblju 196,50 kuna, dakle sveukupno 321.585,50 kuna.

Time da je naveo da su ti iznosi koji su isplaćeni na primatelja Mariju V.  u iznosu od 99.150,00 kuna, a kao što je prethodno navedeno, bili isplaćeni za vrijeme dok je Marija V. koristila godišnji odmor, i to 11. siječnja 2006. iznos od 54.300 kuna, 9. kolovoza 2007. iznos od 19.000,00 kuna, i iznos od 25.000,00 kuna te 22. kolovoza 2007. iznos od 850,00 kuna.U nalazu i mišljenju danom na raspravi vještak Darko Prpić je naveo da se Kasa uzajamne pomoći vodila na način da se dio novca isplaćivao u gotovini, a dio direktno s računa. Kasa uzajamne pomoći nije uredno vođena. U odnosu na isplate izvršene u razdoblju korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja isplaćene drugim osobama, koja nije V. Marija iznose 222.239,00 kuna te je u prilogu nalaza dan pregled izvršenih isplata u razdoblju korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja te se može vidjeti pojedinačne transakcije kada su iste isplate nastale. Za vrijeme dok se optužena Marija V. nalazila na bolovanju ili godišnjem odmoru radile su se transakcije preko Kase uzajamne pomoći.

Na posebno pitanje optužbe naveo je da on ne može tvrditi da optužena V. za vrijeme godišnjeg odmora ili bolovanja nije mogla otići u banku i podići sredstava s računa Kase uzajamne pomoći, zbog toga na pojedinim mjestima u tabeli stoji primatelj sredstava Marija V.. Na daljnje pitanje da pojasni u tabeli konkretno isplata G.N. gdje je vidljivo da mu je isplaćeno u dva navrata i to prvi puta 1.993,00 kuna i drugi puta 4.480,00 kuna, a sam oštećeni je naveo da je oštećen za 3.200,00 kuna vještak navodi da se radi o Kasi uzajamne pomoći, gdje se ne radi o konačnoj isplati nego se radi o davanju pozajmica odnosno pomoći članovima Kase uzajamne pomoći koje su isti dužni i vratiti u Kasu uzajamne pomoći, tako da je tu razlika između onoga što oni potražuju, za što su oštećeni, i iznosa navedenih u tabeli. Na daljnje postavljeno pitanje da li se može očitovati za koliko je oštećen G. N. isti navodi da u dokumentaciji Kase uzajamne pomoći koja nije uredno vođena nije moguće utvrditi sve uplate i isplate iz Kase uzajamne pomoći pa tako nije moguće utvrditi niti da li je gospodin G. N. i vratio sve pomoći odnosno pozajmice te da bi onda njegov iznos predstavljao oštećenje.

Na daljnje postavljeno pitanje optužbe da li može navesti iznos koji je isplaćen u inkriminirano vrijeme iz Kase uzajamne pomoći a za vrijeme dok optužena nije bila na godišnjem odmoru ili bolovanju odnosno koji je iznos točno isplaćen za vrijeme njenog godišnjeg odmora ili bolovanja vještak navodi u razdoblju od 1. lipnja 2000. do 17. veljače 2011. godine sa računa je isplaćeno 7.059.475,46 kuna. U razdoblju kada je okrivljena Marija V .  bila na godišnjem ili bolovanju isplaćeno je 321.585,50 kuna, a od tog iznosa 99.150,00 kuna isplaćeno je V. Mariji a ostalim primateljima 222.239,00 kuna, te naknada banke od 196,50 kuna. Prema iskazima oštećenika najniži iznos bio bi 367.815,65 kuna, a kako je objasnio u zaključku 1.1. nalaza od 3. travnja 2018. Na postavljeno pitanje branitelja da li je moguće točno utvrditi iznos za koji su oštećeni navodni oštećenici, vještak je naveo da s obzirom na vođenje Kase uzajamne pomoći i izvršene isplate i uplate od strane članova Kase uzajamne pomoći ne može utvrditi koliko je iznos oštećenja nego je utvrdio koliko bi trebalo biti sredstava u Kasi uzajamne pomoći u nalazu od 10. listopada 2014. pod točkom 3 zaključka.

Na daljnje pitanje, a budući da je u nalazu naveo iznos od 99.150,00 kuna, da li se može izjasniti da li je taj iznos samo podignut na ime Marija V. ili ga je u stvarnosti podigla optužena Marija V. vještak navodi da u odnosu na isplatnicu izvršenoj 11. 1. 2006. u iznosu od 54.300,00 kuna prema isplatnici je potpis primatelja V. Marija, ali se on o potpisu ne može očitovati, a prema evidenciji korištenja godišnjeg odmora Marija V. se nalazi na godišnjem od 2. siječnja 2006. godine do 13. siječnja 2006. godine. Na postavljeno pitanje oštećene L. S. da li se može očitovati vezano za njezin iznos gdje je uredno uplate isplate vođene preko računa da li je oštećena za iznos od 7.900,00 kuna za što posjeduje i papirnatu dokumentaciju vještak odgovara da prema članarini po platnim listama oštećene L. S. ima uplaćenu članarinu od 7.900,00 kuna što je vidljivo po tabeli u prilogu 5 strana 127 nalaza od 10. listopada 2014. te nema evidencije duga po kreditima. Oštećena je za taj iznos oštećena jer joj se definitivno taj iznos novca nema njoj odakle vratiti.

10. Ocjena dokaza

Sud je iskaze svjedoka koji su ispitani u ovom kaznenom postupku u cijelosti cijenio kao istinite. Naime, ovi su svjedoci iskazivali sukladno svom sjećanju, a s obzirom na protek vremena o činjenicama i okolnostima koje su im poznate. Sud nije stekao dojam da bi bilo koji od svjedoka neistinito svjedočio, a osobito iz razloga što su njihovi iskazi u bitnome međusobno suglasni. Njihovi iskazi su u bitnome suglasni is materijalnom dokumentacijom koja je pročitana na raspravi. Naime, svjedoci koji su iskazivali isključivo o iznosima za koje su oštećeni, kao članovi KUP-a, u najvećem dijelu su iskazivali o tome da je njihovo stanje u Kasi uzajamne pomoći bilo vidljivo iz njihovih platnih lista te da nikada nisu primijetili da nešto u tim platnim listama ne bi odgovaralo stvarnom stanju. Svjedoci su svi redom svjedočili i o tome da su poslove vezano uz Kasu dogovarali upravo s optuženicom te da je upravo ona bila ta koja s kojom su dogovarali isplatu kredita iz Kase, ali da je ona bila ta kojoj su predavali novac na ime otplate kredita (članovi koji su kredit otplaćivali u gotovini, time da su iskazivali i da im je takav način otplate upravo od strane optuženice i ponuđen).

Dodatno se napominje i kako je sud cijenio kao istinit i iskaz svjedokinje R. Č., koja je preminula uslijed bolesti u tijeku ovog kaznenog postupka, a koja je iskazivala također o okolnostima koje su joj poznate, time da je kasnije i sama navela da uslijed teškog oboljenja je moguće da joj neke stvari nisu ostale u sjećanju. Da ona nije imala veze s poslovanjem KUP-a u smislu da bi ona bila na bilo koji način odgovorna za štetu koja je Kasi uzajamne pomoći počinjena proizlazi ne samo iz njenog iskaza, već i iz materijalne dokumentacije, odnosno izjave koju je supotpisala i optuženica neposredno nakon inkriminiranog razdoblja, ali i iz svih okolnosti koje su vezano uz vođenje te Kase, a što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo.Iskaz D. S. sud je također cijenio kao istinit jer je dan uvjerljivo, životno i logično te je u bitnome suglasan ostalim dokazima u spisu. Naime, njezin je iskaz bio relevantan radi utvrđenja da li je prilikom primopredaje Kase uzajamne pomoći stanje u Kasi bilo pravilno utvrđeno te da li je primopredaja provedena na pravilan način te je su li podaci iz te primopredaje točni.

Naime, ovo je bilo bitno za utvrditi, a budući da je optuženica u obrani upravo navodila kako stanje Kase uzajamne pomoći nije odgovaralo već i prije nego li je ona tu Kasu preuzela, a što je sud utvrdio kao netočno. Naime, primopredaji Kase sudjelovalo je više osoba, između ostalih i optuženica, koja je zapisnik o primopredaji potpisala, i na njega nije stavila nikakveprimjedbe. Dok ostali svjedoci koji su ispitani u postupku kao sudionici ove primopredaje su detaljno opisali na koji način je primopredaja tekla, što je sve pritom pregledano i utvrđeno i da u tom postupku nije bilo nepravilnosti. Iskaz tih svjedoka bili su uvjerljivi i u bitnom međusobno suglasni te ih je sud cijenio istinitima.Materijalna dokumentacija je cijenjena kao istinita i vjerodostojna jer sud nije utvrdio niti jedan razlog zbog kojih bi vjerodostojnost iste bila dovedena u pitanje.Nalaze i mišljenja financijskog vještaka sud je cijenio kao stručne i vjerodostojne jer sud nije utvrdio da bi postojala bilo kakva okolnost koja bi dovela u pitanje utvrđenja i analize vještaka iz navedenih nalaza i mišljenja.

Obranu optužene Marije V. sud je cijenio kao neistinitu u dijelu u kojem je on sporila svoju odgovornost za počinjeno djelo te ostale odlučne činjenice koje su u ovom postupku bile sporne. Sud je cijenio kako je obrana optužene bila usmjerena isključivo prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženice od sebe.11. Činjenična utvrđenjaNakon provedenog opsežnog dokaznog postupka, razgledane materijalne dokumentacije i iskaza ispitanih svjedoka, sud je nesporno utvrdio da je optužena Marija V. počinila kazneno djelo pronevjere upravo na način kako je to činjenično opisano u ovoj presudi.Naime, iz rješenja o rasporedu Državnog hidrometeorološkog zavoda od 30. travnja 2009. proizlazi da je optužena Marija V. od 1. lipnja 2009. bila raspoređena na radno mjesto upravnog referenta u Državni hidrometeorološki zavod, Službu za administraciju i upravne poslove, Odjel za pravne, kadrovske i opće poslove, Odsjek za planiranje, razvoj, upravljanje kadrovima i radnopravne poslove.Iz dopisa Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda od 3. ožujka 2011. razvidno je da je poslove blagajnice i osobe koja odobrava sredstva u Kasi uzajamne pomoći od 2000. obavljala upravo optužena Marija V..

Da je optuženica bila ta koja je i u naravi bila zadužena za vođenje Kase uzajamne pomoći proizlazi i iz iskaza svjedoka koji su ispitani u ovom kaznenom postupku.Nadalje, optužena Marija V. je u obrani navela da je ona žrtveno janje toga što su se godinama neuredno vodile evidencije Kase uzajamne pomoći, a koji navod iz njezine obrane sud je cijenio kao ne istinit. Naime, ovdje je prvenstveno potrebno napomenuti kako je iz materijalne dokumentacije u spisu razvidno da je papirnato stanje i stvarno stanje Kase uzajamne pomoći u trenutku kada je optuženica preuzimala Kasu bilo uređeno, da je izvršen primopredajni zapisnik i da je u financijskom smislu KUP u tom trenutku „štimao“. Optuženica u obrani nastoji prikazati da je manjak novca u KUP-u između ostalog, i posljedica manjka od ranije, kao i da ona nije bila knjigovođa pa da nije imala vještine za knjigovodstveno pravilno vođenje KUP-a.

Prvenstveno je ovdje potrebno napomenuti kako je jasno da je netko tko preuzima na sebe upravljanje tuđim novcem odgovoran za njega, pa u situaciji kada je optuženica raspolagala novcem tolikih članova, u okolnostima u kojima je navela i kako je tijek novca ponekad išao i predajom „na ruke“, odnosno ne preko računa, životno je i logično da bi se u tom slučaju morala voditi barem neka interna evidencija iz koje bi proizlazilo iz čega proizlazi ukupan saldo novca na računu Kase, tko su dužnici kase i koji članovi u Kasi imaju novac. Naime, D.., koja je Kasu uzajamne pomoći vodila prije optužene i sama je uiskazu navela kako je ona sama periodično radila izvještaje o Kasi, i to za svoju evidenciju te da je sve papire ostavila prilikom primopredaje Kase uzajamne pomoći. Navela je i kako je primopredaji Kase bila prisutna i optužena Marija V., koja je svojim potpisom i sama potvrdila da je stanje Kase uzajamne pomoći takvo kako je i navedeno u zapisniku o primopredaji, dok iz materijalne dokumentacije i iskazasvjedoka ne proizlazi da bi Marija V. imala bilo kakav prigovor na tu primopredaju, a koji sada u obrani ističe.

Dakle, manjak koji je utvrđen zasigurno nije manjak koji bi proizlazio iz vođenja Kase od D. S.. Također, potrebno je uzeti u obzir kako optuženica nije Kasu vodila neko kratko razdoblje, već više od deset godina, pa je jasno i kako bi kroz to razdoblje zasigurno primijetila da toliki novac fali iz razdoblja u kojem ona za tu Kasu nije bila odgovorna. Dakle, ovaj navod iz obrane optuženice sud je cijenio u cijelosti kao neživotan i nelogičan. Optužena Marija V. je nadalje u obrani navela i kako ona nije bila jedina koja je bila ovlaštenik po knjižicama i računu KUP-a jer da kada nje nije bilo na poslu da je Kasu uzajamne pomoći vodila R. Č. R.Č. ispitana je u svojstvu svjedoka te je izričito sporila da bi ona pronevjerila bilo kakav novac iz Kase. Da je tome tako proizlazi i iz pisane izjave Marije V. od 1. ožujka 2011. Naime, u izjavi od 1. ožujka 2011. koju su supotpisale optužena Marija V. svjedokinja pok. R. Č. te dva svjedoka, R. Č. je izjavila da ona kao zamjenica voditeljici Kase uzajamne pomoći, optuženoj M. V., nije ni na koji način učestvovala u raspodjeli Kase, niti u izradi plana isplate, osim u nekoliko navrata u godinama kada jeoptuženica bila voditelj Kase, a kada joj je ostavljen popis ljudi u kojem je po mjesecima bio napravljen plan dodjele kredita članovima kojima je trebalo isplatiti kredit, a što je R. Č. i učinila.

U toj pisanoj izjavi je optužena Marija V. potvrdila i da R. Č. nema nikakve veze s financijskim poslovanjem Kase uzajamne pomoći. Dakle, tom izjavom optuženica je i sama potvrdila da R. Č. nije imala veze spravim poslovanjem Kase uzajamne pomoći u inkriminiranom razdoblju. Također životno je i logično da bi Marija V., kao formalni voditelj Kase uzajamne pomoći, u trenutku povratka na posao i preuzimanja Kase od R. Č., provjerila da li financijsko stanje Kase odgovara te ukoliko ne, to bi nekome prijavila. Nadalje, činjenica da je neki novac podizan s računa Kase i u vrijeme kada je optužena Marija V. bila odsutna s posla, no to ne govori u prilog tome da optuženica nije bila ta koja je taj novac podizala i u tom razdoblju. Naime, optužena Marija V. ja mogla podizati novac s računa Kase i u vrijeme kada fizički nije bila na radnom mjestu, a budući da je ona bila ovlaštenik po računima Kase uzajamne pomoći u banci. 

Tome u prilog govori činjenica da su i u to vrijeme, prema nalazu i mišljenju vještaka, većina isplata vršene upravo na ime Marije V. Nadalje, iz iskaza svjedoka koji su bili članovi Kase razvidno je kako u bitnome skoro svi svjedoci spominju samo Mariju V. kao osobu s kojom su komunicirali vezano uz svoje uloge u Kasi uzajamne pomoći te da tek nekolicina spominje da bi Mariju V.povremeno mijenjala R. Č.. Kada se u obzir uzmu podaci o bolovanju i godišnjim odmorima optužene Marije V.u inkriminiranom razdoblju, razvidno je kako se to radi tek o manjem broju dana na godišnjoj razini, a kada je R. Č.mijenjala optuženicu u poslovima Kase uzajamne pomoći. Ovdje je potrebno napomenuti kako iz dokumentacije koja je dostavljena od strane banaka proizlazi da je R. Č., uz optuženicu bila ovlašteni potpisnik po računu za raspolaganje novcima kase u Hrvatskoj poštanskoj banci, no taj je račun zatvoren 2008. godine, dok je nakon toga samo optužena Marija V. bila ovlaštenik po računima za raspolaganje novcem iz Kase uzajamne pomoći, a koji je od 2008. bio u Sindikalno štedno kreditnoj zadruzi, pa nakon toga u Raiffeisen banci.

Dakle, nakon 2008. R. Č. nije bila niti ovlaštena za promet po računima Kase u financijskim institucijama. Da je R. Č. bila uz optuženicu supotpisnik po računima Kase jedno razdoblje nije ništa neobično, a budući da je iz iskaza svjedoka utvrđeno da je i u vrijeme kada je Kasu vodila D. S. bilo i drugih osoba koji su uz nju bili ovlašteni potpisnici po računima, iako je samo D.S. bila ta koja je tada za Kasu bila zadužena.U nalazu i mišljenju od 15. lipnja 2021. vještak je analizirao po nalogu suda koliko je iznos novca bio podignut za vrijeme kada je optužena Marija V. bila na bolovanju i na godišnjem odmoru te je naveo kako je ukupno za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora Marije V. s računa Kase uzajamne pomoći na ime primatelja Marije V.isplaćeno 99.150,00 kuna, na ime ostalih primatelja 222.239,00 kuna, da je naknada banke iznosila u tom razdoblju 196,50 kuna, dakle sveukupno 321.585,50 kuna. Time da je naveo da su ti iznosi koji su isplaćeni na primatelja Mariju V.u iznosu od 99.150,00 kuna, a kao što je prethodno navedeno, bili isplaćeni zavrijeme dok je Marija Vu.koristila godišnji odmor, i to 11. siječnja 2006. iznos od 54.300 kuna, 9. kolovoza 2007. iznos od 19.000,00 kuna, i iznos od 25.000,00 kuna te 22. kolovoz 2007. iznos od 850,00 kuna.

Nadalje, a u odnosu na novac koji je s računa podigla R.Č. a bilo je i takvih isplata prema materijalnoj dokumentaciji u spisu, sud nije utvrdio da bi takve isplate od strane R. Č. bile neovlaštene. Naime, a budući da je u to vrijeme R. Č. mijenjala optuženicu i da je stoga morala obavljati i poslove vezane u isplatu novaca članovima Kase, to je očito kako su takve isplate bile poduzete u sklopu njenog raspolaganja KUP-om kada je mijenjala optuženicu. Naime, R. Č.e u iskazu sama navela da joj je optuženica ostavila popis isplata članovima koje je morala izvršiti. To tim više što su optuženoj Mariji V. te isplate bila vidljive kada se vratila na posao i ukoliko je smatrala da nešto s njima nije u redu, logično bi onda bilo da bi to nekom prijavila ili u najmanju ruku o tome suočila R. Č., a što ista prema dokazima u spisu nije nikada učinila. Naime, svjedoci koji su ispitani u postupkuiskazivali su i o tome kako je banka slala mjesečna izvješća o stanju računa Kase i izvršenim isplatama, pa je optuženica po povratku na posao mogla jasno vidjeti kakve je isplate vršila R. Č. i koje je stanje računa Kase u banci.

Nadalje, optužena je rekla da između nje i R. Č. nikada nije vršena primopredaja, a kada ju je ona mijenjala, već da bi si one međusobno samo predale tu vrećicu s papirićima i zahtjevima ljudi koji su tražili kredit. Sudu se tako nešto također ukazuje kao vrlo neživotno i nelogično.Naime, R. Č.je bila zamjena za optuženicu, a optuženica je ta koja je bila odgovorna za Kasu uzajamne pomoći. Nije logično da bi optužena Marija V. kao ovlaštenik Kase, po preuzimanju dokumentacije od R. Č. ne bi provjerila da li stanje „štima“ ili ne. To tim više što R. Č. nije bila formalno zamjena za optuženicu, već ju je optuženica samo zamolila da ju mijenja u njenom odsustvu. Time da je R.Č. u iskazu navela i kako je ona po povratku optužene na posao istoj predala popis o tome tko je izvršio uplatu, tko je podigao novac i tko je trebao dobiti novo zaduženja, a što je sve bilo odloženo u registratore.Nadalje, ovdje je potrebno napomenuti i kako je svjedokinja R. Č. u iskazu navela kako je upravo ona bila ta koja je sa S. T. išla pogledati dokumentaciju Kase uzajamne pomoći na kraju inkriminiranog razdoblja, a kada se pojavila sumnja da sredstva iz te Kase nedostaju, dok je dodala i kako je u jednom trenutku tada čula optuženu Mariju V.da govori da je nemoguće da iz kase nedostaje oko 500.000,00 kuna jer da je ona mislila da nedostaje 300.000,00 kuna. 

R. Č. je u iskazu nadalje navela i kako se vidjelo da optuženica troši novac iz Kase jer da je imala šminkerske sandale, imala je ljubavnike i tko zna gdje je trošila novac, kupila je zemljište, putovala u Rusiju, odnosno bilo je vidljivo da se drugačije ponašala. Ovdje je vrlo značajno za napomenuti i kako je optuženica odmah kada je utvrđeno da nedostaju novci iz Kase otvorila bolovanje, dok svi svjedoci iskazuju da je ona imala bilježnicu u kojoj je evidentirala sve kredite članova Kupa i njihove uplate na ime otplate tih kredita, a koju bilježnicu optuženica nije dostavila kada se pojavilo pitanje pronevjere novca iz Kase. Da je optuženica doista postupala pošteno oko vođenja te Kase, zasigurno bi dostavila svu materijalnu dokumentaciju kojom raspolaže, a iz koje bi proizlazio temelj za raspodjelu novca iz Kase. Potrebno je napomenuti i kako je R. Č. u svom iskazu sporila da bi ona ikada podizala novac s računa Kase uzajamne pomoći te je navodila kako ne zna kako se njezino prezime našlo na tim isplatnicama. 

Sud je utvrdio da je R. Č. bila navedena na pojedinim isplatnicama, no sud nije utvrdio da bi u tom djelu iskaz R. Č.bio namjerno dan neistinito, već je moguće da je ona taj podatak zaboravila, osobito uzevši u obzir da su te njene isplate bile u ranijim razdobljima inkriminiranog perioda te da je ona u tijeku dokaznog postupka teško oboljela pa je i sama navela kako zbog bolesti ima problem oko prisjećanja svih pojedinosti. Time da je još ovdje jednom ovdje potrebno napomenuti da je optuženica po preuzimanju kase od R. Č. mogla lako utvrditi sve eventualne neovlaštene isplate i o tome suočiti R. Č., no optuženica to nikada nije napravila.Nadalje, ovdje je potrebno napomenuti i kako je iz provedenih dokaza razvidno da je dio članova Kase novac nosio „na ruke“ optuženoj Mariji V., i to na njezin prijedlog, dok optuženica nije dostavila dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno je li ona te zaprimljene iznose uopće polagala na račune Kase ili ih par trošila za potrebe Kase ili za svoje privatne potrebe te u kojim iznosima i po kojoj osnovi.

U odnosu na ukupan iznos pronevjerenog novca iz činjeničnog opisa, kao i iznose za koji su pojedini članovi Kase oštećeni, sud je ovaj podatak nesporno utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka, kao i osobno pregledom materijalne dokumentacije u spisu, i to posebice pisanih izjava članova KUP-a o uplatama u Kasu, podizanim kreditima i njihovom otplatom te dostavljenim platnim listama članova Kase. Naime, ispitani u svojstvu svjedoka, članovi Kase pretežito, a zbog proteka vremena, više nisu raspolagali konkretnim podacima oko stanja njihovih pologa, kredita i dugova prema Kasu, dok su pisane izjave koje su pročitane na raspravi, članovi Kase dostavili u ožujku 2011., a kada im je još to sve bilo „svježe“ te su imali na uvid i službene podatke s njihovih platnih lista. Dakle, sud je uprave te podatke iz pisanih izjava članova utvrdio kao relevantne te je na njima i temeljio ovu presudu.

Ovdje je potrebno napomenuti kako optuženica očito namjerno nije vodila dokumentaciju Kase, a kako bi prikrila svoja nezakonita postupanja pa je i vještak, ali i sud morao to utvrđivati temeljem dostupnih podataka banaka te izjava članova.Vezano uz činjenični opisa, sud je temeljem materijalne dokumentacije, izjava članova Kase iz ožujka 2011. i nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da su neki od članova Kase uzajamne pomoći oštećeni za iznos veći od iznosa navedenog u činjeničnom opisu, no sud nije mogao mijenjati činjenični na teže, pa je za navedene oštećenike naveo iznos koji je bio i naveden u činjeničnom opisu optužbe. Za članove Kase uzajamne pomoći koji su činjenično navedeni, a za koje je sud temeljem pisanih Izjava tih članova utvrdio da su oštećeni za iznose koji su manji od onog što je činjenično navedeno, sud je smanjio činjenični opis na utvrđeni iznos jer je ovlašten optužbu mijenjati na manje.

Ovdje je potrebno napomenuti i kako državno odvjetništvo u činjeničnom opisu nije obuhvatilo sve članove Kase uzajamne pomoći koji su ovim djelom oštećeni, odnosno iz nepoznatog razloga nije u činjeničnom opisu opisalo članove Kase za koje također u spisu prileže izjave o točnim iznosima njihova oštećenja, a koji nisu ispitani na raspravi. Sud ove članove nije mogao sam unositi u činjenični opis jer bi time optužbu prekoračio. Dakle, državno odvjetništvo je optužbu temeljilo samo na iznosima članova koji su ispitani na raspravi i to na iznosima koje su ove osobe na raspravi navele, s time da je ispustilo iz vida da su sve te osobe na raspravi iskazivale protekom znatnog vremena od samog događaja te su na raspravi iznosili okvirne podatke.Pa stoga kada se uzme u obzir materijalna dokumentacija u spisu te nalaz i mišljenje vještaka razvidno je da je konačno oštećenje, odnosno ukupan pronevjereni iznos bio i veći od onog što se činjenično navodi, odnosno da su oštećene i druge osobe, no sud činjenični opis nije mogao mijenjati na „teže“.

Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, stanje Kase uzajamne pomoći u trenutku zatvaranja Kase trebalo je biti 553.066,58 kuna (list 1351 spisa), a kao što je to i vještak naveo u svom nalazu i mišljenju, a uzevši u obzir pisane izjave članova KUP-a, a koje je sud utvrdio kao relevantne, iz razloga koji u prethodno obrazloženi.Dakle, nesporno je da je novac u Kasi uzajamne pomoći nedostajao i da za to nije postojala nikakva pravna osnova. Nesporno je utvrđeno i da je upravo optuženica u inkriminiranom razdoblju bila ovlaštena za vođenje Kase uzajamne pomoći te je nesporno utvrđeno da je upravo ona bila ta koja je navedeni novac članova Kase uzajamne pomoći pronevjerila na način kako je to činjenično i opisano.12. Činjenična utvrđenja.

Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nesporno utvrdio da je optužena Marija V. počinila kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavku 2. KZ/11 na način da je u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2000. do 3. veljače 2011. u Zagrebu, Grič 3, u namjeri da se okoristi, kao zaposlenica Državnog hidrometeorološkog zavoda, na radnom mjestu upravnog referenta, unutar Službe za administraciju i općeposlove, Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove, Odsjeka za planiranje, razvoj, upravljanje kadrovima i radno pravne poslove, nakon što je od kolegice D. S. preuzela vođenje Kase uzajamne pomoći zaposlenika, kao ovlaštena potpisnica po računu broj 1-201-50053-5 otvorenog u Hrvatska poštanska banka d.d. i računu broj 2484008-1500176762 otvorenog u Raiffeisen Bank d.d. i ovlaštena za podizanje novaca sa tih računa te mogla raspolagati novčanim sredstvima koja su bila u Kasi za koju je bila zadužena, a koju nije uredno vodila, neosnovano i bez znanja članova Kase, iz te Kase uzimala novac u gotovini ili obustavom putem plaće te neosnovano podizala novčana sredstva sa računa na ime isplate Kase, a koji je novac zadržala za sebe i to u iznosu od 469.976,60 kuna (62.376,61 euro), za koji iznos se okoristila, oštetivši time 89 djelatnika Državnog hidrometeorološkog zavoda i to u odnosu na članove Kase uzajamne pomoći koji su poimenično navedeni u izreci presude.

13. Pravna utvrđenja.

Kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu time da je propisano da ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika, da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.Dakle, radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela pronevjere.Zbog jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja na pojedina kaznena djela od strane svih sudova, Kazneni odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj 27. prosinca 2012. donio je pravno shvaćanje da zakonsko obilježje velika vrijednost stvari kod kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11 postoji kada vrijednost pronevjerene stvari prelazi 60.000,00 kuna.

14. Krivnja

Ovo kazneno djelo optužena Marija V. je počinila s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, ista je bila svjesna svog djela te je isto i željela počinit.Pritom je važno napomenuti i da je optuženica u svom postupanju bila ubrojiva jer njezina ubrojivost tijekom cijelog postupka nije dovedena u pitanje.Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno niti postojanje ispričavajućeg razloga.15. SankcijaOdlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženoj Mariji V. za počinjeno kazneno djelo pronevjere ovaj sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženice, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.Olakotnom okolnosti na strani optuženice cijenjeno je da je od počinjenja djela prošlo već više od 14 godina, da optuženica prije, ali i nakon inkriminiranog razdoblja nije činila kaznena djela, niti se protiv nje vodi bilo koji drugi kazneni postupak. Olakotnim je uzeto u obzir da je optuženica sada osoba starije životne dobi, da je umirovljenica, kao i da je majka svoje punoljetne djece.

Otegotnim je cijenjeno da je optuženica ovo djelo činila kroz dugo vremensko razdoblje, više od deset godina, da iznos koji je pronevjerila višestruko prelazi kvalifikatorni iznos za ovo kazneno djelo. Nadalje, otegotnim je cijenjeno da je optuženica svojim postupanjem oštetila veliki broj članova Kase uzajamne pomoći, a kojima je ovaj vid uplate bio svojevrsna štednja, i koji članovi su bez svog novca ostali, dok im optuženica kroz cijelo ovo vrijeme nije niti pokušala, pa barem i u manjem iznosu nadoknaditi štetu.Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora do osam godina, sud je optuženu Mariju V. osudio na kaznu zatvora od jedne godine te joj je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od pet godine. Sud je dakle uzevši u obzir sve prethodno navedene olakotne okolnosti ocijenio kako je i uvjetna osuda dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane Kaznenim zakonom, dok je ocijenio kako je s obzirom na težinu djela optuženici bilo potrebno izreći uvjetu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja

.16. Imovinskopravni zahtjev Oštećenicima koji su poimenično naznačeni u izreci ove presude priznat je imovinskopravni zahtjev u iznosima koje je sud i utvrdio ovom presudom da su isti oštećenici oštećeni ovim kaznenim djelom. Pojedini oštećenici postavili su imovinskopravne zahtjeve u iznosima koji su veći od onih koje je sud utvrdio kao stvarno njihovo oštećenje, pa su u tom preostalom dijelu imovinskopravnih zahtjeva ti oštećenici upućeni u parnicu. Optuženica je dužna iznose imovinskopravnih zahtjeva platiti oštećenicima u roku od 15 dan od pravomoćnosti presude.17. Oduzimanje imovinske koristiNa temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 87.258,78 kuna predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 274. KZ/11 te isti predstavlja vlasništvo odnosno imovinu Republike Hrvatske, pa se optužena Marija V. obvezala ovom presudom iznos od 11.581,23 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

Navedeni iznos predstavlja razliku između ukupnog iznosa pronevjerene vrijednosti koji je u činjeničnom opisu naznačen i ukupno zbrojenih iznosa priznatih imovinskopravnih zahtjeva. Naime, a budući da svi oštećenici nisu postavili imovinskopravne zahtjeve, u preostalom dijelu je od optuženice bilo potrebno oduzeti imovinsku korist jer nitko ne može zadržati novac koji je stekao kaznenim djelom. Ukoliko optuženica oduzetu imovinsku korist ne uplati u proračun Republike Hrvatske u ostavljenom roku od pravomoćnosti ove presude, isti će od nje biti prisilno naplaćen ovrhom.18. Troškovi postupkaNa temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optužena Marija V. je ovom presudom obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 eura te temeljem članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08 na plaćanje troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 2.510,53 eura, a koje troškove je optužena Marija V. dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. Optužena se obvezuje nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, po postavljanju navedenih troškova.' - piše u presudi sutkinje Olje Krčar Mišić koja nosi datum 14. listopada 2024. godine.