Zadnjih dana u medijima diljem regije glavna vijest  bila je smrt Halida Bešlića. Mediji su tražili izjave njegovih prijatelja, kolega, javnih osoba..... Čulo se puno bolnih i dirljivih izjava koje svjedoče kako je Halid bio velika osoba čija je veličina nadmašila granice njegove Bosne, Halid je bio legenda cijela regije s brojnom publikom diljem svijeta, dijasporom koja se uslijed nesretnog rata s početka 90-ih iselila sa svojih rodnih gruda. Halid će ostati upamćen kao pjevač koji je osvojio publiku na širim prostorima svojim glasom ali i stavom da ne bude konfliktan, ne bude ekstreman, ne raspiruje negativne strasti....

Dapače, Halid je bio sušta suprotnost svemu tome i dosljedno se držao toga da nikad ne pređe granicu koja bi nekome mogla biti uvredljiva ili tanku crtu, koja na ovim, zadnjih desetljeća, i konfliktnim prostorima, koja može povrijediti nečiji osjećaj. Zato ne čudi da su o njemu s dubokim poštovanjem govorili svi u rasponu od kolega iz BiH, Hrvatske, Srbije, razni političari, javne osobe s prostora ex-YU. Iz mnogih izjava dalo se zaključiti kako bi na ovim prostorima imali sjajne međunacionalne odnose da su svi kao Halid. I u brojnim komentarima u medijima i na društvenim mrežama vidjelo se da su ga voljeli i Bosanci, i Hrvati i Srbi...

U priču oko Halida uključio se  čak i Zlatko Hasanbegović koji je vodu o Halidu odvukao na svoj mlin govoreći kako potiče iz kraja koj je u Drugom svjetskom ratu dao Muslimane, Bošnjake, koji su obukli hrvatske odore. U TV Bujici apostrofirano je kako je Halidov ujak Omer Vrabac, jedan od nekadašnjih pripadnika vojske NDH koji je živio do smrti u Austriji i tamo je čak kupio krajem osamdesetih godina parcelu koju je kasnije darovao Bleiburškom odredu pa je to omogućilo da se održava taj memorijal. Ne znamo je li Omer Vrabac bio uistinu Halidov ujak ili rođak ali činjenica je da se na osmrtnici među prezimenima koje su navedene kao ožalošćena rodibina nalazi i prezime Vrabac.

Tu je i prezime Fazlinović pa ako su neki dvojili postoji li uistinu to prezime ili je Fazlinovića uprizorio pokojni Mustafa Nadarević u TV seriji 'Lud, zbunjen, normalan' - sada mogu saznati kako su Fazlinovići Halidova rodbina. Zanimljivo je i kako se iz osmrtnice može saznati da su iza Halida, osim njegove voljene supruge, sada udovice Sejde, sina Dine, snahe Mahire i unuka Lamije i Benjamina-Kana ostale i 4 sestre. Halid je zacijelo bio okružen ženskom ljubavlju tijekom odrastanja pa ne čudi da su u njegovim pjesmama nježni stihovi posvećeni ljepšem spolu. 

Uglavnom, Halid je osvojio srca publike svojim pjesmama o ljubavi, tuzi, prijateljstvu, jaranima, dakle prijateljima.... U njegovim pjesmama nije bilo ratnika, nije bilo bojnih pokliča, nitko nije išao braniti rodnu grudu niti napadao nekoga drugog... U Halidovim pjesma je bilo i ljiljana, što je simbol ne samo BiH države već i poginulih branitelja ali Halid nije ljiljane bezobzirno iskorištavao kao neki pjevački profiter što su neki drugi radili. Tako je kod Halida sve bilo i ostalo s nekom pozitivnom mjerom, u granicama dobrog ukusa, pa ne čudi da je on zacijelo jedini narodnjak koji ima urbaniju i građanskiju publiku od brojnih drugih koji spadaju u pop ili klasični žanr, publiku koje se nitko ne bi posramio već bi ju s ponosom isticao. Halidovih hitova ne bi bilo i bez onih njegovih prijatelja i bliskih suradnika koji su mu pisali pjesme.

Zato su mnogi zapamtili izjave koje je dao poznati sarajevski kantautor Fahrudin Pecikoza zv. Peca koji je rekao: 'Mog Halida su mu iz srca isčupali'. On je ujedno napisao tekst zadnje Halidove pjesme Sejda, koja je posvećena Halidovoj životnoj ljubavi i supruzi. Pecikoza je autor stihova brojnih Halidovih pjesama pa tako i Miljacke. Tu su i nezaboravne izjave kantautora i pjevača Nazifa Gljive koji je pričao kako je Halid bio dobar čovjek, da su mu i roditelji bili takvi. Govorio je kako su oni bili tandem iz snova a ostalo je i upamćeno kako je tumačio fenomen Halidovog uspjeha i mjesta kod ljudi.

Tako je rekao: 'Niko nije bio kao Halid, da je pjevao o hurmašicama to bi bio hit, Bog ga je takvog stvorio'. Gljiva je napisao i prve Halidove hitove poput: 'Sijedi starac', 'Sanjam majku, sanjam kuću staru', a potom i album koji ga je regionalno proslavio 'Neću, neću dijamante'. Obojica tvoraca Halidovih hitova bili su i na komemoraciji za Halida u zgradi Narodnog pozorišta u Sarajevu. Pecikoza je otkrio  da je prije komemoracija napisao 10 govora i sve ih bacio."Razmišljao sam šta bi Halid rekao. Znate da je on znao psovati. To je zvučalo kao najljepša pjesma na svijetu", prisjetio se uz osmijeh. Enis Bešlagić je naveo da su ljudi Halidove pjesme vezali za ono što se njima desilo. "Pamtit će ga kao vrstu emocije koju dugo nisu osjetili", kazao je.

Bešlagić je pokrenuo akciju okupljanja u Halidovu čast u gradovima diljem svijeta. Ljudi u regionu, ali i svijetu su se 12. listopada okupili i pjevali Halidove pjesme. Gljiva je pak rekao: 'Poznajemo se 50 godina. Sad ja govorim mom Halidu, Halide, dobri ljudi te ispraćaju kao nikog dosad. Mislim da si ispunio misiju na ovom dunjaluku i Allah će te nagraditi džennetskim ljepotama", rekao je. Za one koji ne znaju dunjaluk je svijet a džennet je raj. Na pozornicu je izašao i sarajevski gradonačelnik Samir Avdić koji je grlio Halidove unuke. Mnogi ne znaju da je Avdić nedavno bio u Zagrebu kad je postavljena izložba Sarajevska pop rock razglednica na Trgu bana J. Jelačića. Taj je događaj otvorio bez medija zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Glumac Emir Hadžihafizbegović održao je emotivni govor. Rekao je: 'Halid Bešlić je oličenje Bosne, granice nisu bez razloga u obliku srca. Kažu da su riječi ‘majka’ i ‘sloboda’ najčešće spominjane u književnosti. Jednom su Krležu pitali što za vas znači pojam ljudske slobode, a on je odgovorio da je to oslobađanje od predrasuda. Testament koji je Halid ostavio iza sebe je da trebamo živjeti bez predrasuda, jer onaj tko ima predrasude je u kavezu, a onaj tko nema, on je albatros koji leti od Mašrika do Magriba. Znao sam ga 45 godina i naučio sam od njega živjeti bez predrasuda. To je supstrat Bosne. Ako imaš predrasude, život ti je pakao, a ako ih nemaš, život ti je lijep'

Dodao je kako se ljudi dijele u različite kategorije, one koji vole džez ili sevdah, one koji preferiraju planinski ili morski turizam, ali da je opća podjela zapravo na nerealizirane i realizirane osobe. 'To nije pitanje obrazovanja. Čoban može biti realiziran čovjek, a ja sam upoznao duple doktore nauka koji to nisu. Radi se o duhovnoj vertikali. Danas ispraćamo jednog realiziranog čovjeka, oca, supruga, djeda, tetka… On je otišao u neki drugi, bolji svijet. Da u jednoj riječi izrazim što Halid Bešlić jest, rekao bih Bosna. A u Bosni je sadržan konglomerat različitih karakternih osobina. Ne postoji zemlja na svijetu koja ima oblik ljudskog srca, osim Bosne - rekao je Hadžihafizbegović.

Jučer je kao da su ljudi duboko udahnuli, jer spomenuti prošlo vrijeme izgleda gotovo kao bogohuljenje. Ne postoji embargo na uspomene, one su naše vlasništvo i s njima radimo što želimo. Za Halidom ne žali samo regija, već narodi bivše Jugoslavije, i nije sramota to reći. Smeta mi ta laž da je Halid mirio ljude u regiji, to nije istina. Oni koji su dolazili na njegove nastupe nisu se svađali. Smrt Halida Bešlića je gubitak za ovaj svijet, a dobitak za onaj drugi' - zaključio je Hadžihafizbegović. Eto tako je Halid na toj komemoraciji, a poslije i na sarajevskom groblju Bare, ispraćen u molitvi, tuzi, suzama, ukratko dostojanstveno.

Potom je medijima prostrujala vijest kako počiva do svog voljenog Keme, Keme Montena. Neki su mediji podsjetili kako je grobnicu za Kemu izabrao baš Halid. No, to nije istina. Prema podacima sarajevskog komunalnog poduzeća Pokop, koje skrbi o gradskim grobljima i pokojnicima, Kemal Monteno ukopan je na Aleji velikana na Barama, na polju A1, red 3, broj 15. Tamo počiva od 21. siječnja 2015. Monteno je inače umro u bolnici u Zagrebu a u voljeni grad je ispraćen sa zagrebačkog Mirogoja. Zanimljivo je kako počiva odmah iza nekadašnjeg političara iz doba SFRJ Tode Kurtovića. Na Aleji velikana počiva i Davorin Popović, legendarni pjevač Indexa. On je ukopan 18. lipnja 2001. na polje A24, red 6, broj 16.

Iste te godine preminula je još jedna legenda Sarajeva, BiH, bivši košarkaš Bosne i madridskog Reala Mirza Delibašić. On je pokopan 8. prosinca 2001. na polje A24, red 6, broj 15. Još jedna legenda sarajevskih Indexa, Slobodan Bodo Kovačević, počiva u blizini. Bodo je ukopan 22. ožujka 2004. na polj A23, red 1, broj 6. U neposrednoj blizini počiva i legendarni igrač pa trener sarajevskog Željezničara, nekadašnji igrač reprezentacije Jugoslavije i zadnji izbornik bivše države Ivica, Osim zvani Švabo. On je umro 1. svibnja 2022. na polje A21, red 1A, broj 12. Halid Bešlić ukopan je  13. listopada na polje M1, red 27, broj 19. U njegovoj blizini vječno je počivalište legendarnog nogometaša Sarajeva Asim Ferhatovića Haseta. On je umro mlad u 54.-oj godina, a ukopan je 23. siječnja 1987. godine na polje M2, red 16, broj 29.

Ferhatoviću je Halidov prijatelj i kantautor Nazif Gljiva posvetio pjesmu 'E, moj Hase' čiji refren glasi: 'Heroji su neka nova raja Emin, Dino, Taib, Eno... branioci grada Hej moj Hase, da si ovdje sada Heroji su neka nova raja Sake, Ćelo, Braco, Neno branioci grada…'. Jedan od tih o kojima pjeva Halidov Gljiva je i Ismet Bajramović Ćelo koji i sam počiva na Barama. Naime, likvidiran je u Sarajevu nakon rata i ukopan 17. prosinca 2008. na polju M24. O Ćeli je pisao i Jutarnji list citirajući New York Times. Pod naslovom: 'Odlazak zlogasnog sarajevskog kuma'. objavili su potkraj 2008.: 'Otišao je Sarajevski kum. Tako je New York Times naslovio vijest o smrti Ismeta Bajramovića Ćele, 42-godišnjeg ratnog zapovjednika vojne'. I tu na kraju preostaje da zaključimo kako je Halidova veličina upravo da je u tim strašnim i ratnim i poratnim vremenima ostao dostojanstven, normalan, miroljubiv, topao, emotivan, susretljiv, humanist koji se nije razmetao dobrim djelima koje je činio neprestano. I zbog toga za njim tuguju ljudi iz svih zemalja nastalih raspadom SFRJ.