U Zagreb su stigli tmurni dani, kiša, vjetar, oblaci..... Sve su to elementi koje mnogi od nas teško podnose i kad nam ljubavni leptirići plešu svoj zanosni ples. No, kako tek iznijeti breme sumornih dana, godina, prohujale mladosti, ljepote zanosa na početku karijere, sjajnih uloga koje su danas tek snimka filmskih uspješnica dostupna na YouTube kanalu. Kseniju Pajić uglavnom vidimo kao decentnu damu koja s dostojanstvom prolazi kako kroz životne tako i profesionalne zadaće. No, trenutak smrti bilo koga znanog ili voljenog neizbježno donosi rekapitualaciju, pitanje gdje smo bili nekad u svojim željama, nadama, postignućima a gdje smo danas kada su silne godine protutnjale.
Film 'Oficir s ružom' romantična je drama snimljena 1987. i jedno od važnijih postignuća jugoslavenske kinematografije. Lansiralo je i Kseniju Pajić kao lice koje je s filmskog i TV ekrana postalo poznato diljem bivše države. S nestankom te države ostala su samo sjećanja na ljude koji su nekad mamili uzdahe. Žarko Laušević bio je taj za kojim su mnoge žene uzdisale nakon uloge s Ksenijom Pajić ali i drugih uspješnica. Sudbina je htjela da od jednog od najuspješnijih jugoslavenskih glumaca postane dvostruki ubojica. Dogodilo mu se kobna noć 30. lipnja 1993. koja mu je okrenula život naopačke. Nakon što je snimio dvadesetak filmova, ubio dvojicu i ranio jednoga, bio u bjekstvu, izašao na suđenje a potom u zatvoru proveo četiri godine i sedam mjeseci. Naime, tog 30. lipnja s njim i njegovim bratom Branimirom sukobila se grupa mladića u jednom crnogorskom kafiću, a sve je završilo tako što je Žarko pucao u njih u samoobrani, ubio dvojicu, a trećeg teško ranio. Događaj je opisao u svojoj biografiji 'Godina prođe, dan nikad'.
U toj je knjizi napisao kako su ih počela tući trojica mladića, kako se on sam našao na podu te da je u torbi imao pištolj koji je kupio i počeo nositi sa sobom nakon što je dobivao prijetnje zbog toga što je glumio lik Svetog Save u istoimenoj predstavi. 'Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par centimetara od mene onaj isti luđački pogled i nikakav strah. Hrvemo se, stojeći, oko mog pištolja. vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. pritišćem okidač. Ništa se ne događa. ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. ’bože, radi li ovaj pištolj uopće?’ Pucam ponovo. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od meneNakon toga je, piše, vidio kako mu drugi napadač bode brata slomljenom bocom pa je pucao i u njega. ‘Ubio sam dva momka što su tek zakoračila u život! da nisam, mi bismo bili mrtvi! I Mili i ja.
Da mi je oteo pištolj, ubio bi me! A onaj drugi je klao Milog kao životinju preda mnom. S koljenima na njegovim grudima mog brata onesviještenog i nepomičnog - kolje slomljenom flašom! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam znao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti’, opisao je pokojni Žarko fatalne trenutke koji su ga od obožavanog glumca pretvorili u ubojicu. Malo tko je mogao uopće pomisliti da će lik koji je bio tiha patnja mnogih žena doživjeti takav teški udarac sudbine. Mediji su prenijeli i svjedočenje konobarice iz tog kafića: 'Nevjerojatno je što se dogodilo. Praktički ništa nije dovelo do tragedije. Ali, baš ništa nije 'mirisalo' na ovo što se dogodilo. Prije nego što su došla braća Laušević, a bilo je oko ponoći, grupa mladića sjedila je u kafiću u malom vrtu. Neki od njih su naši stalni gosti. Nakon što su pojeli sendvič, popili pivo i sok, otišli su preko ulice. Jedini je ostao Dragor Pejović, naslonjen na ogradu. Još uvijek je jeo svoj sendvič', ispričala je konobarica Dragica Bogavac koja je prije ponoći posluživala mladiće u jednom kafiću.
Kada je stigla vijest da je Laušević preminuo Ksenija Pajić prisjetila se zajedničke suradnje i otkrila medijima kada ga je posljednji put vidjela. Sa Žarkom, izjavila je, nije bila u kontaktu nakon što su snimili kultni film: 'Nekako život vas uvijek odvede na druge strane. Mogu reći da mi je uvijek bio blizu srca, a vjerujem i ja njemu zato što smo zaista snimili jedan lijepi film koji je i dan danas gledan i kojeg ljudi doista vole. uvijek sam mislila da sam imala sreću što sam u jednoj od važnijih filmskih uloga imala za partnera Žarka. Bila sam sigurna u to da ćemo se ponovno sresti u životu. nisam ni sanjala da će to biti zapravo posljednji put i da će se tako završiti... da ga više neću vidjeti i da je to nekakav oproštaj od njega', ispričala je glumica za Večernji list. A da je smrt Žarka Lauševića pogodila istinsku glumačku divu i mi smo se mogli uvjeriti kada smo snimili tužno, gotovo uplakano lice Ksenije Pajić, samo nekoliko dana nakon pokopa velikog glumca.