Netom je Županijski sud u Zagrebu izdao nalog - opomenu pred ovrhu za bivšeg direktora Robnih terminala Zagreb Rina Jurića te bivšeg predsjednika NO-a te tvrtke, nekadašnju uzdanicu HDZ-a Pavu Gagulića. Sutkinja Koraljka Bumči podsjeća Jurića kako mu je presudom tog suda od 9. rujna 2013. naloženo plaćanje oduzete imovinske koristi u iznosu od 26.581,47 eura / / 200.278,23 kn u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. 'Presuda je postala pravomoćna 15. svibnja 2018.,a ovršna 1. lipnja 2018. Pozivamo Vas da po primitku ovog naloga uplatite gore navedeni iznos. Ukoliko u navedenom roku ne platite navedeni iznos isti ćemo naplatiti ovršnim putem po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu' - piše u nalogu. Očito Rino Jurić nije isti preuzeo na adresi svoje velebne vile u zagrebačkom Vrapču pa je taj nalog od 9. siječnja završio na sudskoj ploči. Istražujući što se dogodilo s bivšim direktorom te tvrtke u sastavu Zagrebačkog holdinga, kojem je godinama trajalo suđenje, otkrili smo kako se u međuvremenu dogodio meteorski uspjeh njegovog sina Marina Jurića i kćeri Marine Jurić. Polovicom ožujka 2017. objavljeni su članci kako se u Meksiku dogodio plagijat Konzuma, odnosno lanac dućana s istim logom. Navedeno je tek kako ih je osnovao stanoviti Marino Jurić preko tvrtke Croamex a da Konzum zna za taj plagijat no da im je sve to simpatično. No, u članku koji je tada objavljen u 24 sata   istaknuto je kako u toj priči ima neobično mnogo slučajnosti. 'Projekt Konsumo u Meksiku pokrenut je 2014. godine, godinu dana nakon što je Agrokor ušao u partnerstvo s meksičkim investitorima i TUI-jem u hotelskom biznisu (Karisma Hotels Adriatic). Kako se ističe na meksičkim stranicama, model Konsumo razvili su "investitori iz Meksika i Europe s izuzetnim iskustvom u retail sektoru". Naveli su i sljedeće: 'Jurić se na svom LinkedIn profilu predstavlja upravo kao osnivač Konsuma, a inače je ekonomist koji je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Prije Konsuma, kojega navodi u biografiji od veljače 2014. do danas, radio je u Bank of America i Merrill Lynchu, globalnoj investicijskoj banci s kojom je, slučajno, Agrokor mnogo surađivao u svojim međunarodnim financijskim operacijama....' U članku se nije nigdje navodilo kako je Marino Jurić sin osuđenog Rine Jurića. No, u međuvremenu se puno toga dogodilo u životu tog javnosti neznanog Zagrepčanina. U siječnju 2022. godine sa sestrom Marinom preuzeo je od bivših vlasnika iz Meksika nogometni klub Šibenik. Tada je u klubu glavni nadzornik postao Rino Jurić a atraktivna Marina Jurić direktorica. Godinu dana vladali su šibenskim prvoligašem da bi ga potom prodali krajem siječnja prošle gdoine novim vlasnicima. U medijima su se pohvalili kako su ga ostavili u 'potpuno sređenom stanju'. Trgvački registar u Zgarebu otkrio nam je kako Marino Jurić sada ima službenu adresu u Meksiku. No, floridske zemljišne knjige otkrile su nam kako je sa suprugom Meksikankom u međuvremenu za 1.5 miljuna USD kupio luksuzni penthouse u Aventuri kraj Miamija koji sada tržišno vrijedi više od 3 milijuna USD. U Miamiju je prethodno Marino Jurić kupio još jedan apartman za miljun USD. Tamo je osnovao i 4 tvrtke dok u Zagrebu ima registrirane dvije u vili svog oca. No, nije samo on osnovao tvrtke u najsunčanijoj državi u SAD-u. I osuđeni Rino Jurić zajedno sa suprugom Anitom osnovao je u Miamiju tvrtku te prijavio tamošnju adresu. Odnosno milijunski vrijedan apartman koji je njegov sin kupio preko floridske tvrtke. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

U zagrebačkoj Jačkovini, odnosno Vrapču, sjedište je jedne tvrtke poduzetnog i planetarno uspješnog Zagrepčanina Marina Jurića. Zove se Palm Beach Corporate i osnovao ju je u veljači 2016. godine. Drugu Gold Vacation Club d.o.o. osnovao je 2016. a u prosincu 2020. godine prepustio je sestri Marini Jurić. Preko te tvrtke izvezao je 24. travnja 2017. 40 kontejnera s pivom Korona za njegovu meksičku  Croamex Sa preko koje je držao lanac Konsumo u toj zemlji. No, Jurić sada ima 4 tvrtke sa sjedištem u Miamiju. Zovu se: MJ Golden Enterprise, Juric Holdings, Fifth Avenue i Central Shopping Centers CC Holding. S obzirom da je Jurić evidentno poslovne aktivnosti zadnjih nekoliko godina iz Meksika prebacio na Floridu ne čudi da je sa suprugom Meksikankom s kojom ima kćer a koja se zove Arceo Zasil Zepeda za 1,500,000 $ u siječnju 2021. godine kupio luksuzni penthouse u stambenom tornju koji se zove Williams Island u Aventuri, predgrađu Miamija.

Navedimo kako samo godišnji  porez za tu nekretninu iznosi  oko 25,441 $. Na internetu su dostupne i slike tog penthousa koji je sada tržišno vrijedan više od 3,28 milijuna $. Iz bogate foto galerije vidljivo je kako je Marino Jurić izabrao jedan od vrhunski uređenih i namještenih penthuse u tom dijelu Miamija s velikom terasom s koje puca pogled na ocean. Zagrepčanin i njegova obitelj uživaju u 4 prostrane sobe, 5 kupaonica s dnevnim boravkom, sveukupno 391 m2. Sjedište svih Jurićevih tvrtki je na adresi: 801 S Miami Avenue u apartmanu broj 1201. Provjerom u zemljišnim knjigama Miamija utvrdili smo kako je vlasnik tog luksuznog apartmana Jurićeva tvrtka Juric Holdings LLC. Vrijednost tog apartmana sada premašuje milijun dolara a Juric Holdings ga je uknjižio u kolovozu 2020. kupnjom od tvrtke Shtepi LLC.

Ne čudi stoga da su na istoj adresi, dakle u tom apartmanu,  i Marinovi roditelji, Rino i Anita Jurić skupa s njim 30. travnja 2022. osnovali tvrtku Central Shopping Centers CC Holding LLC. Rino Jurić i supruga su u trgovački registar Floride prijavili adresu apartmana koji je dakle kupio njihov sin preko Juric Holdingsa LLC.  Zemljišne knjige Miamija nam otkrivaju kako je Marino Jurić kupio apartman i u luksuznom stambenom tornju koji se naziva  Paramount Miami Worldcenter Condo. Taj se apartman nalazi u središtu Downtown Miamija, ima 2 sobe s dnevnim boravkom, 3 kupaone, terasu, sve na 145 m2. Taj apartman Marino Jurić kupio je u rujnu 2019. godine plativši ga 1,159,900 $. U spomenutom je apartmanu i Marinova supruga Meksikanka Zasil Zepeda Arceo osnovala 29. travnja 2021. tvrtku Juric Logistics no, u međuvremenu joj je promijenila ime u ZSL Enterprises. Očito je Marino Jurić zadnjih godina poslovne operacije kao i život pebacio iz Meksika na Floridu iako je na Trgovačkom sudu u Zagrebu 5. prosinca 2020. provedena promjena osobnih podataka za njega.

Tada je zagrebačku adresu zamijenio onom meksičkom. Prijavio je grad Balcones u općini San Miguel de Allende  u državi Guanajuato. No, meksička poslovna ekspanzija Marina Jurića s lancem Konsumo je očito završila. Sad čak i restoran Konsumo koji je nosio i brend K Plus postoji samo na Facebooku kao neaktivni profil. Ostaje i dalje dilema je li Marino Jurić meksički Konsumo pokrenuo u dogovoru s obitelji Todorić koji su tada vladali Konzumom ili ne? Bilo kako bilo, očito je Jurić poprilično zaradio na meksičkim operacijama dok je mogao kupiti u siječnju 2022. i HNK Šibenik. Inače, na adresi vile Jurićevih u zagrebačkoj Jačkovini vlada prava gužva što se tiče brojnih tvrtki koje su tamo registrirane. Tako su 4 tvrtke povezane s Anitom Jurić, 3 aktivne: Zagreb World Center, Royal Vacation Club i Immobiliare Jurić i jedna ugašena Animare promet. U svima je Anita vlasnica i direktorica. Na istoj adresi bio je i Klub Primoštenaca kojim je upravljao Rino Jurić do gašenja a potpomagao ih je s donacijama pokojni gradonačelnik Milan Bandić o čemu postoje i dalje službene potvrde. Tu su i tvrtke Marine Jurić, bivše direktorice HNK Šibenik.

Ona je vlasnica i direktorica tvrtki Gold Vacation Club i ML Internationa Sports. Iza nje je direktorska funkcija u HNK Šibenik od veljače 2022. do ožujka 2023. kao i pozicija direktorice u Palm Beach Corporate od veljače 2016. do listopada 2020. godine. No, poduzetna kći osuđenog Rine Jurića ima i biznis u Crnoj Gori, točnije tvrtku u Tivtu pod nazivom Juric Holding za iznajmljivanje vlastitih nekretnina.   Na kraju članka podsjetimo kako u kolektivnoj svijesti prosječno informiranog građanina Hrvatske ime Rine Jurić usko je vezano uz tvrtku Robni terminali Zagreb, sastavnicu Zagrebačkog  holdinga. Godinama se za milijunske malverzacije sudilo Rini Juriću ali i Pavi Gaguliću, nekadašnju uzdanicu mladeži HDZ-a. Bivši direktor Rino Jurić i tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Pavo Gagulić tvrdili su kako nisu krivi kad je policija 2004. započela istragu, kad su podnesne kaznene prijave koje su u konačnici dobile sudski epilog. Policija je istragu pokrenula zbog sumnja da je Jurić sam sastavio ugovor i dao ga na potpisivanje Gaguliću, koji mu je omogućio da od veljače do prosinca "zaradi"golemi iznos.

U tom menadžerskom ugovoru, koji inače nemaju direktori trgovačkih društava u vlasništvu Grada Zagreba, osnovna Jurićeva plaća iznosila je pet i pol prosječnih plaća u Robnim terminalima. Svaka tri mjeseca dobivao bi dodatno jednu plaću stimulacije, a na kraju godine dvije.  Kada je Jurić smijenjen 2000. godine, Općinski sud je presudio da mu Robni terminali moraju isplatiti otpremninu, plaće u iznosu 1,3 milijuna i doprinose. Terminali su se žalili na presudu i cijeli slučaj je završio  na Županijskom sudu. Više o sudskom epilogu možemo doznati iz Ustavne tužbe koju je izgubio Pavo Gagulić iz Zagreba kao podnositelj. Ustavnu tužbu podnio je u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 45/14-8 od 15. svibnja 2018. kojom su odbijene žalba njega kao podnositelja i kao prvookrivljenika u kaznenom postupku, i žalba drugookrivljenika Rina Jurića, te je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: 5 K-170/11 od 9. rujna 2013.

U Ustavnoj presudi piše: 'Prvostupanjskom presudom podnositelj Gagulić, kao prvookrivljenik, proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ...., a drugookrivljenik Rino Jurić za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju poticanjem iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ-a/11 u vezi s člankom 37. stavkom 1. KZ-a/11'. Proglašeni su krivima da su 'točno neutvrđenog dana i mjeseca početkom 1999.g. u Zagrebu, nakon što je II optuženi Rino Jurić, kao direktor tvrtke 'Robni Terminali' d.o.o. iz Zagreba, Jankomir 25, s ciljem da se znatno nepripadno materijalno okoristi zatražio od I optuženog Pave Gagulića, predsjednika Nadzornog odbora iste tvrtke, da s njim kao direktorom društva zaključi novi Ugovor o pravima, obvezama i plaći direktora, bez znanja članova Nadzornog odbora društva i mimo odluke članova Nadzornog odbora, te iako obojica svjesni da je visina plaće II optuženika već regulirana postojećim ugovorom od 02. lipnja 1998.g.

I optuženik unatoč naprijed navedenom pristao na traženje II optuženika s ovim zaključiti novi ugovor o pravima, obvezama i plaći direktora, a kako bi istome pribavio znatnu nepripadnu materijalnu dobit, te su obojica po sačinjenju sadržaja ugovora s danom 01. veljače 1999.g. potpisali Ugovor o pravima, obvezama i plaći direktora u kojem je u uvodnom dijelu bilo naznačeno da se ugovor donosi na temelju Odluke Skupštine Trgovačkog društva 'Robni Terminali' od 17. prosinca 1997. godine, iako su i I i II optuženici znali da takva odluka na navedenoj Skupštini nije uopće donijeta, a koji ugovor se po sadržaju znatno razlikuje od prethodna dva ugovora koje je II optuženik kao direktor zaključio s tvrtkom 'Robni Terminali' i kojim mu se znatno povećava iznos plaće, te mu se osiguravaju određena prava koja mu uopće nisu pripadala po prethodna dva ugovora i to kako pravo na dvije osnovne

plaće po isteku poslovne godine, tako i pravo na reprezentaciju, pravo na stručno usavršavanje na teret društva, pravo na zaključenje ugovora o životnom osiguranju na trošak društva, pravo na zadržavanje radnog odnosa po raskidu ugovora, pravo na plaću i stimulativni dio u trajanju od 6 mjeseci po raskidu ugovora, ako raskid ugovora traži direktor, a ako raskid ugovora traži društvo pripada mu pravo i na plaću u trajanju od 12 mjeseci uz plaću novog radnog mjesta, te pravo na otpremninu u iznosu od 24 mjesečne neto plaće, čime je II optuženiku u vremenskom razdoblju od 01. veljače 1999.g. do 05.rujna 2000.godine, ostvarena nepripadna materijalna dobit u razlici obračunatih iznosa plaća u odnosu na iznos plaće po ranijem ugovoru od 02. lipnja 1998.g. u ukupnom iznosu od 200.278,23 kune, te je iz toga proizašla obveza tvrtke 'Robni Terminali' da na taj neosnovani iznos plaće naknadi porez, prirez i doprinose u iznosu od 313.441,04 kune, čime je tvrtka 'Robni Terminali' d.o.o. oštećena za sveukupan iznos od 513.719,27 kuna...' - piše u Ustavnoj presudi.

Sudeći po nalogu koji je 9. siječnja 2024. izdala sutkinja Županisjkog suda u Zagrebu Koraljka Bumči a koja Rinu Jurića i Pavu Gagulića opominje zbog neplaćene oduzete imovinske koristi od 26.581,47 eura , odnosno 200.278,23 kn jasno je kako su se osuđenici oglušili na obveze po toj presudi iz 2013. a koja je postala ovršna 2018. godine. No, život mnoge iznenadi pa tako i ova priča pokazuje kako je Rino Jurić izgubio spor s Robnim terminalima ali je zato uspio podići sina i kćer da drmaju biznisom i nekretninama diljem svijeta. S druge strane, kao podsjetnik na neslavne dane Rine Jurića u Robnim terminalima Zagreb ostali su podaci u teretovnici njegove vile u zagrebačkoj Jačkovini, a koja sada glasi na suprugu Anitu Jurić. Tamo su upisane brojne ovršne tražbine Zagrebačkog Holdinga. Zadnja je upisana 20. rujna 2022. kao uknjižba, založno pravo.

Citiramo: 'Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. ovr-1251/2022 (ranije ovr-1990/2014) 20.04.2022, s prednosnim redom koji se računa od trenutka upisa zabilježbe ovrhe br. Ovr-1990/2014 upisane pod posl.br. Z-29303/2014, radi osiguranja novčane tražbine po osnovi glavnice (Pr-3233/11 od 29. prosinca 2011.), u iznosu od 243.672,14 kn, za korist ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O.'. Zanimljivo je kako je supruga Rine Jurića pokušala bezuspješno izbrisati tu tražbinu Zagrebačkog holdinga očemu svjedoči sljedeće: 'Zaprimljeno 15.01.2024.g. pod brojem Z-2231/2024 ZABILJEŽBA, ODBAČENI PRIJEDLOG, predlagateljice Jurić Anite (OIB /...), radi uknjižbe brisanja založnog prava.' No, osuđeni Rino Jurić očito nema nikakvih problema s ogluhom na pravomoćnu sudsku presudu a činjenica planetarnog uspjeha njegovog sina čak na tri kontinenta očito mu daje snagu da ignorira sve loše što mu se dogodilo kao posljedica direktorovanja u Robnim terminalima. Svijet zacijelo izgleda drugačije kada ode u Miami apartman svog sina u kojem je sjedište i njegove floridske kompanije.