Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Jasmina Crnić odlučivala je o tužbi Miroslava Škore protiv nakladnika portala Imperijal.net. Tužitelja je zastupao zagrebački odvjetnik Ljubo Pavasović Visković a tuženika, tvrtku Imperijal jučer danas sutra zagrebački odvjetnik Milko Križanović. Glavna i javna rasprava zaključena je 20. ožujka a presuđeno je 23. travnja 2024. godine. Presudom je Škorin tužbeni zahtjev proglašen neosnovanim. Pjevač i bivši čelnik Domovinskog pokreta i bivši saborski zastupnik tražio je od nakladnika Imperijala 6.636,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Također, tražio je da nakladnik 'ili pravni slijednik tuženika' u roku 15 dana od 'pravomoćnosti presude o svom trošku objavi u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju'. Tražio je i naknadu troškova postupka sve u roku 15 dana. Umjesto željenog ishoda Miroslav Škoro, potvrdi li se ova presuda, dužan je  naknaditi portalu imperijal.net troškove postupka u iznosu od 1.500 eura u roku od 15 dana.

Iz obrazloženja presude vidljivo je kako je '8. kolovoza 2021. na internet portalu www.imperijal.net objavljen članak pod naslovom "Fatalna suradnica Miroslava Škore Nikolina Brajković renta luksuzne apartmane". Škoro je tvrdio kako su u članku navedene netočne i neosnovane informacije koje su teško i trajno povrijedili njegovo dostojanstvo, ugled i čast. Citiramo: 'Navodi kako je za tužitelja netočno iznijeto: - Da je Nikolina Brajković fatalna suradnica Miroslava Škore - Da je čelnik Domovinskog pokreta (Miroslav Škoro) pod misterioznim okolnostima podnio ostavku, da je peglao stranačku karticu na suradnicu - Da je mlada Škorina suradnica (Nikolina Brajković) uzrok ostavke Miroslava Škore - Da je Škoro upravo zbog bliskih odnosa s Nikolinom Brajković ugrozio financiranje cijele stranke i doveo u pitanje i svoju osobnu reputaciju i vjerodostojnost stranke te da bi taj odnos Škoru mogao koštati i funkcije predsjednika Sabora' - piše u presudi.

Zbog tih je navoda Škoro tražio iznos od 6.636,14 eura sa zateznim kamatama. Zastupnik tuženika protivio se  tužbi i tužbenom zahtjevu, glede osnove i visine. Nije sporio objavljivanje predmetnog teksta ali je zauzeo stav kako 'tužitelj nema pravo na naknadu štete jer su sporni navodi vrijednosni sud, ne odnose se na tužitelja već na Nikolinu Brajković, a tuženikov tekst je doprinos raspravi od javnog interesa jer se radi o osobi poznatoj javnosti, a predmet rasprave daje točnu i potpunu informaciju o tome što se navodi u medijima, te se ujedno propituje postupanje tužitelja, ali iznosi i njegovo demantiranje'. Zastupnik portala Imperijal.net u odgovoru na tužbu se pozvao 'na zakonom priznato pravo slobode govora te na subjektivan i objektivan vrijednosni sud.'

Navodio je 'da tuženik u predmetnom tekstu iznosi vrijednosni sud o javnoj osobi kao što to može izreći bilo koja druga osoba i zbog svog vrijednosnog suda ne podliježe odgovornosti, dok cjelokupan tekst i svaki njegov dio nije nijedna činjenična tvrdnja već konfrontacija stava medija naspram demantiranja tužitelja, dok je ostalo vidjeti što će objaviti stranačka tijela o stvarnom revizijskom stanju, a što je tuženik kao mediji javnost obavijestiti tekstom koji je na visokoj profesionalnoj razini kao što je i predmetni tekst'. Predložio je sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na plaćanje troškova postupka. Tijekom postupka sutkinja Jasmina Crnić izvela je niz dokaza, izvršila uvid u objavljeni ali i druge članke te saslušale svjedoke,  tužitelja Škoru, direktora nakladnika, Nikolinu Brajković te Škorinu suprugu Kim Ann Škoro. 

Na zadnjem ročištu 20. ožujka 2024. 'stranke su suglasno navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i suglasno predložile zaključenje glavne rasprave iz čega je sud zaključio da su odustale od izvođenja predloženih a neizvedenih dokaza'. Sutkinja je i sama utvrdila kako  nije bilo potrebe za izvođenje daljnjih dokaza 'jer je izvedenim dokazima u cijelosti utvrđeno činjenično stanje važno za donošenje odluke', zbog čega je i zaključila glavnu raspravu. Sutkinja Jasmina Crnić utvrdila je da je Škorin tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Među strankama nije sporna objava predmetnog članka na internetskom portalu 8. kolovoza 2021. pod naslovom "Fatalna suradnica Miroslava Škore Nikolina Brajković renta luksuzne apartmane", a kojega je nakladnik tuženik. Sporno je da li je tim člankom povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti, a koje se očituje u vidu časti, dostojanstva i ugleda, uzročno-posljedična veza, kao i visina tužbenog zahtjeva. 

Među strankama nadalje nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku i glavnom uredniku tuženika sa zahtjevom za objavom ispravka netočne informacije. Citiramo iz presude: 'Prema odredbi čl. 22 st. 2 Zakona o medijima .... pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Odredbom čl. 22 st. 1 ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima. Odredba čl. 21 ZM-a propisuje da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan istu naknaditi, a štetu predstavlja i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha.

Odredbom st. 4 alineja 3 istog članka je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri'. U odnosu na spornu osnovanost tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u predmetne članke te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka Nikoline Brajković i Kim Ann Škoro.  vidom u predmetni tekst naslova "Fatalna suradnica Miroslava Škore Nikolina Brajković renta luksuzne apartmane" (list 21-23 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj u tekstu spominje u naslovu: „Fatalna suradnica Miroslava Škore Nikolina Brajković renta luksuzne apartmane“, zatim u podnaslovu: „Mlada poduzetnica iz Betine na Murteru dospjela je u središte pozornosti nakon ostavke čelnika Domovinskog pokreta kada je izbila afera nazvana Škorocard“, te u sljedećim rečenicama:

-  Ona, kao i njezin donedavni šef Škoro, demantirali su natpise kako su peglali stranačku debitnu karticu te da je to uzrok Škorine ostavke; -  Ne bismo objavili cijeli tekst dostupan na Booking.com da jedna od domaćica - Nikolina Brajković nije postala relevantna za hrvatsku politiku ovog ljeta nakon što je pod misterioznim okolnostima čelnik Domovinskog pokreta podnio ostavku. U medijima je objavljeno kako je peglao stranačku karticu na suradnicu koja je od njega mlađa 34 godine što je on već demantirao. -  Mlada Škorina suradnica koju su neki mediji označili kao uzrok ostavke Miroslava Škore očito s mamom Mare uspješno vodi apartmane dok su im dok su im gosti kao domaćicama dali visoku ocjenu – 9,2. -  Nacional je ustrajan u tvrdnjama kako je Škoro upravo zbog bliskih odnosa sa Nikolinom Brajković ugrozio funkcioniranje cijele stranke i doveo u pitanje i svoju osobnu reputaciju i vjerodostojnost stranke. - Snimili smo Škoru u društvu Nikoline Brajković kada je napuštao restoran As na zagrebačkom Zelengaju, tada je još bio čelnik Domovinskog pokreta' - piše u presudi.

Nadalje citiramo iskaz Miroslava Škore: 'Tužitelj u iskazu navodi kako je za predmetni članak čuo upravo od danas saslušane svjedokinje Nikoline koju su pak o članku obavijestili njezini roditelji. Naime, za razliku od njega Nikolina i njezini roditelji nikada nisu bili javne osobe niti su kao on bili navikli biti predmet raznih novinskih članaka pa su informacije iz članka najjače odjeknule u njihovom mjestu Betini na otoku Murteru. Tada je i on pročitao članak te je ponovo bio iznenađen razinom hrvatskog novinarstva, čime su se takozvani novinari bavili i da se radi o tome da novinari rade pišući usluge onima koji im za to plate i da je pravi razlog objavljivanja članka bio da se oblati stranka i politički pokret koji je on osnovao. Iako članak ne navodi ništa izričito i moguće je različito tumačenje, sadržajno smatra da cijeli članak pokazuje njega kao javnu osobu koja se prikazuje kao pošten, katolik, Hrvat, obiteljski čovjek, a zapravo je lopov, kriminalac, preljubnik, troši novce iz budžeta stranke kako bi pogodovao mladoj osobi sa kojom je navodno u nekoj vezi.

Navodi kako već dvije i pol godine hodočasti po hrvatskim sudovima iako nikada nije imao kartice osim svojih osobnih, vezanih uz njegove osobne račune te navodi kako bi volio da tuženici prikažu ako za to imaju ikakav dokaz. Na posebno pitanje svog pun. navodi kako gospođa Brajković njemu nije bila fatalna suradnica, niti je ona uzrok njegovog ostavke u stranci. Na posebno pitanje navodi kako je njegov odnos sa Nikolinom Brajković bio striktno poslovni, ona je bila tajnica stranke koju je on osnovao te je ona obavljala poslove za njega kao predsjednika stranke te za ostale članove i za stranku. Njihov odnos nikada nije utjecao na financiranje stranke niti je mogao utjecati, a s obzirom da je doktor ekonomskih znanosti uvijek je u svim svojim poslovima striktno pazio da upravljanje bude odijeljeno od financiranja. Na posebno pitanje navodi kako je već iskazao o utjecaju tih informacija na njega i njegovu obitelj, a navodi kako ima 4 srčane premosnice, visok tlak zbog čega treba izbjegavati stres, a ovaj napis je u njemu izazvao ljutnju i osjećaj nemoći koji traje od 2021. pa sve do danas.

Na posebno pitanje tuženika da li u članku igdje piše da je tužitelj peglao stranačke kartice navodi da ne zna članak napamet, pa potom tužitelj čita članak te navodi kako to proizlazi iz navoda u naslovu u kojem piše: "... ona kao i njezin donedavni šef Škoro demantirali su natpise kao su peglali stranačku debitnu karticu te da je to uzrok Škorine ostavke...", a spominje se i afera Škorocard. Na posebno pitanje tuženika navodi kako u članku nije eksplicitno napisano da je on u neprimjerenom odnosu sa gđom Brajković, no to se kroz članak implicira. Na posebno pitanje tuženika što mu je zasmetalo u tome što je gospođa Brajković nazvana "fatalnom plavušom" navodi kako iz teksta ne proizlazi da bi ona bila fatalna autoru teksta, već da je fatalna odnosno sudbonosna za njega pa smatra da to ni u kom slučaju nije pozitivno za njega i njegov poslovni i obiteljski život. Na posebno pitanje navodi da ga prije objave predmetnog članka nitko iz Imperijala nije nitko kontaktirao.

Zakonski zastupnik tuženika direkor nakladnika u iskazu je naveo: 'kako nema osobnih saznanja o samom pisanju teksta, no nakon što je zaprimio tužbu pročitao je više puta tekst i zaključio kako tužba nema sa tekstom nikakve veze, već je zapravo pisana za velik broj od 50-ak prije izišlih tekstova u raznim medijima koji su doista o tužitelju i svjedokinji Nikolini Brajković pisali kao da su u vezi, kao da su trošili novac stranke, kao da ga je ona koštala karijere. Smatra kako je tuženik u predmetnom tekstu koji je slijedio nakon svih ovih spomenutih jedini bio korektan i zapravo je napisano kako sve te navode i tužitelj i danas saslušana svjedokinja demantiraju zbog čega je bio šokiran sa ovom tužbom. Ističe kako nigdje u tekstu nisu naveli da bi tužitelj i svjedokinja bili u neprimjerenom odnosu niti da bi doista trošili novac stranke.

Napominje i kako su ga nakon izlaska ovog teksta, zvali ljudi te mu rekli kako Imperijal ponovno agitira za Miroslava Škoru na izborima, što je već oprije bilo navedeno u RTL Direktu da tuženik za ovdje tužitelja vodi kampanju na lokalnim izborima. Na posebno pitanje tužitelja navodi kako prije objave članka nije nazvao tužitelja niti smatra daje za to bilo ikakve potrebe jer su zapravo demantirali ono što su drugi mediji pisali. Na pitanje tužitelja zašto je u naslovu korištena fraza fatalna suradnica navodi da zato što nisu htjeli koristiti izraze drugih medija kao što su Škorina Merlinka. Na pitanje tužitelja navodi kako nitko iz Imperijala nije pratio tužitelja i tako snimio objavljenu fotografiju, već je njihov suradnik sjedio u tom lokalu i pio kavu te snimio autorsku papparazzo fotografiju koja je ekskluzivna fotografija, a fotografija je snimljena na javnom mjestu. Ne zna da li je na toj fotografiji bio još netko osim njih dvoje, a ako se i vidi treća osoba ne zna tko je ta osoba. Na posebno pitanje navodi da nije nazvao tužitelja niti prije objave fotografije niti je to igdje propisano ili uobičajeno.

Fotografija je snimljena mjesec i pol prije no što je tužitelj podnio ostavku u stranci. Svjedok Nikolina Brajković u iskazu navodi kako ima saznanja o predmetnom članku u kojem je pisano i o njezinoj obitelji i njoj, a sam članak je jednako loše utjecao i na tužitelja kao i na nju te na njihove obitelji. Smatra da je članak napisan u ružnoj konotaciji maliciozno i obezvrjeđujuće prema njoj i njezinoj obitelji, a sve kako bi se utjecalo na tužitelja, njega se ocrnilo i prikazalo u lošem svjetlu kao nekoga tko je u vezi sa mladom, proglašenom fatalnom curom, tajnicom, plavušom, suradnicom, asistenticom... koja je između ostalog zbog toga kriva za raspad stranke. Na posebno pitanje tužitelja navodi kako je vrlo bliska privatno i poslovno sa tužiteljem i njegovom obitelji zbog čega zna da su informacije navedene u predmetnom članku vrlo loše utjecale na sve navedene aspekte. Sam tužitelj je nakon izlaska članka većinu vremena provodio u svom vrtu, nije izlazio u javnost jer se prilikom svakog izlaska morao opravdavati, odgovarati na razna pitanja i slušati uglavnom ružne komentare.

Tužitelj ima dvoje djece koja su također time bila pogođena te su govorila da im je tata ocrnio prezime, da se oni moraju opravdavati, da im se rugaju. Supruga se također našla u lošoj i nezavidnoj situaciji. Što se tiče utjecaja na njegov posao navodi da je ona danas zaposlena kao tužiteljev menadžer zbog čega zna da se i danas puno ljudi vraćaju na te zapise i informacije, posebno na informacije da su svjedokinja i tužitelj u neprimjerenom odnosu, da su potrošili novce što nije istina, i zbog toga često i ne zovu tužitelja na neke koncerte. Na posebno pitanje navodi kako ona niti tužitelj nikada nisu imali "stranačku karticu" niti su putem takve kartice trošili novac. Na posebno pitanje navodi kako nije ona uzrok ostavke tužitelja u Domovinskom pokretu, te nije točno da je tužitelj zbog odnosa sa njom ugrozio financiranje cijele stranke. Na posebno pitanje tuženika navodi kako su joj mnogi javljali da je izašao predmetni članak te su isti članaka pročitali njeni roditelji, rođaci i prijatelji prije nje te su joj oni javili da ga pročita.

Na posebno pitanje tuženika što je najviše zasmetalo svjedoka u predmetnom članku i što je u tom članku neistinito, navodi da većina navoda u članku nije istinita osim da ona i njezina obitelj vode posao, no i to je napisano u negativnom tonu. Neistinito i posebno ju je smetalo navođenje da je ona u nepriličnom odnosu da tužiteljem, da su trošili neprimjereno novac stranke, koristili kartice i radili loše za stranku što sve nije istina i za to imaju dokaze, za razliku od onih koji su pisali članak. Cijeli članak je pisan kao da su ona i tužitelj u neprimjerenom odnosu, piše da su uhvaćeni zajedno u luksuznom restoranu i hotelu, na slici koja prileži spisu na listu 21 izrezani su samo ona i tužitelj iako su na toj slici bile još dvije osobe, od toga Ante Šušnjara, član stranke i vlasnik restorana. Svjedok Kim Ann Škoro, supruga tužitelja u iskazu je navela kako je u vrijeme objavljivanja predmetnog članka, taj članak i pročitala na internetu jer joj je automatski u to doba bilo pokazivano sve što se odnosilo na njenog supruga, s obzirom da su imali takav program na svom kompjutoru.

Navodi kako je u članku neistinito navedeno da je njezin suprug bio u nekom odnosu sa gospođom Nikolinom Brajković te da je koristio kartice Domovinskog pokreta kako bi kupovao za nju neki nakit. Te navode smatra uvredljivima, navodi kako poznaje Nikolinu Brajković, koja je pametna, mlada, radišna osoba koja je profesionalna i bila lojalna njenom suprugu koji joj je u to doba bio šef. Također zna da njen suprug nikada nije uopće imaokartice Domovinskog pokreta. Navodi kako je bilo i drugih sličnih članaka zbog čega je odmah kada je vidjela ovaj predmetni, otišla k svom mužu i pokazala mu ga je. On je reagirao kao i na ostale takve članke. U to doba bilo mu je zbog napisa jako teško, napominje kako je imao 4 teške operacije na srcu prije ovog članka te je cijeli život patio zbog problema s visokim tlakom. Nakon što su takvi članci objavljivani, imao je problema sa spavanjem, bio je nervozan, uopće zbog svega toga nisu mogli normalno komunicirati, bili su pod velikim stresom, a suprug je znao govoriti da oni hoće da on završi na groblju.

Navodi da im je to bilo najteže razdoblje u životu. Navodi i kako ju je njihov sin pitao za informacije navedene u ovom članku. Navodi kako je pitao zašto to pišu o njegovom ocu, i da li je to istina. Navodi kako se sin nije sa tim pitanjima obraćao tužitelju, odnosno svom ocu, jer je i sam vidio da je njegovom ocu teško i da ima suze u očima pa je taj teret objašnjavanja ona uzela na sebe. Na posebno pitanje tužitelja kakve su bile reakcije prijatelja, susjeda, navodi kako su nakon ovih napisa se odmaknuli od velikog broja prijatelja, kumova koje su imali po cijelom svijetu SAD-u, Australiji, Europi jer su i oni kao i nepoznati ljudi znali dobacivati, zezati ih, što nisu mogli trpjeti pa su se uglavnom povukli u svoju kuću i na terasu te ostali u kontaktu sa nekoliko najbližih prijatelja kojima su vjerovali. Navodi kako je tužitelj ostao i bez svog producenta koji je nakon natpisa izjavio da je tužitelj izgubio kompas, zbog čega tužitelj sa njim više nije mogao raditi. Navodi da su ljudi glasno o svemu tome pričali i komentirali čak i u crkvi te i na cesti na način da su to oni čuli zbog čega su se izolirali.

Na posebno pitanje navodi da su tužitelj i gđa. Brajković bili u isključivo profesionalnom odnosu. Na posebno pitanje tuženika koje informacije u spornom tekstu su ju najviše zasmetali, navodi da su ju najviše zasmetale informacije da je njezin suprug bio u neprimjernom ljubavnom odnosu sa Nikolinom Brajković te da je na nju trošio novac sa kartica. Navodi da je u isto vrijemeobjavljeno više istih članaka sa istim ili sličnim informacijama i u drugim medijima te ih je sve čitala i ona i njen sin. Navodi kako je njen suprug dao ostavku na funkciji u Domovinskom pokretu jer sa njima više nije mogao raditi. Navodi da su ljudi u stranci imali za cilj ocrniti ugled njezinog supruga koji je bio ime i brand stranke te smatra žalosnim da je u tim nastojanjima i Nikolina Brajković te čak i njena majka spominjana u člancima. Sud nije posebno ocjenjivao iskaze tužitelja, zz tuženika i svjedoka u dijelu u kojem oni iznose svoje interpretacije informacija iznesenih u predmetnom članku, već je takvu ocjenu ovlašten donositi sud.

Naime, u predmetnom članku doista nigdje nisu navedene informacije koje se u tužbi iznose kao inkriminatorne i sporne, a to su: da je tužitelj na suradnicu peglao stranačku karticu, da je Nikolina Brajković uzrok ostavke tužitelja ni da je tužitelj zbog bliskih odnosa sa Nikolinom Brajković ugrozio financiranje stranke i doveo u pitanje svoju osobnu reputaciju i vjerodostojnost stranke te da bi taj odnos Škoru mogao koštati i funkcije predsjednika Sabora, a doista je navedeno u naslovu da je Nikolina Brajković fatalna suradnica Miroslava Škore. Valja navesti i kako je iz iskaza svjedoka Kim Ann Škoro, pa i Nikoline Brajković razvidno da one ne iskazuju isključivo o predmetnom članku, već da informacije u istom usko povezuju sa informacijama iznesenim u drugim brojnim napisima o istoj temi u drugim medijima, a u istom razdoblju. Naime, čitanjem spornog članka utvrđeno je da tuženik za sve sporne informacije jasno navodi da ih iznose neki drugi mediji (npr Nacional), kao i da se radi o informacijama koje tužitelj (i Nikolina Brajković) demantiraju, a ne o nedvojbenim pa čak ni po sudu tuženika istinitim informacijama, a kako je to doživio tužitelj i saslušani svjedoci.

Sud prihvaća da su tužitelj i njegova supruga, pa i Nikolina Brajković koja je glavna tema članka, doista mogli predmetni članak doživjeti na način kako iskazuju u ovom postupku, da su mogli doživjeti – posebice s obzirom na ostale članke u drugim medijima koji su se bavili razlozima ostavke tužitelja u političkoj stranci i prirodom njegovog odnosa sa Nikolinom Brajković, da se tužitelju implicira neko nedolično ponašanje, no u samom spornom članku to objektivno nigdje nije navedeno ni približno na taj način. Čitanjem članka razvidno je da su navodi o korištenju kartica demantirani i nisu navedeni kao nedvojbeno istiniti pa čak ni kao da ih tuženik smatra istinitima, da su neki mediji označili Nikolinu Brajković kao uzrok ostavke, a nije navedeno da je tome doista tako, te da Nacional smatra da je tužitelj ugroziofinanciranje stranke i doveo u pitanje osobnu reputaciju zbog odnosa sa Nikolinom Brajković, a ne da je to nedvojbeno tako ili da tuženik smatra da je tako. Međutim u naslovu članka se jedino izričito navodi da je Nikolina Brajković fatalna suradnica tužitelja.

To je pak u kontekstu ostalih informacija demantiranih i prenesenih iz drugih medija moguće ocijeniti kao implikaciju da su te ostale informacije moguće i istinite, te sam tekst gledan u cjelini zbog tog naslova u prosječnom čitatelju može izazvati dojam da demantirane i prenesene informacije moguće jesu istinite. Međutim nigdje u tekstu nije navedeno kako autor teksta smatrate sporne informacije istinitima, već je upravo jasno navedeno da se radi o osporenim i demantiranim informacijama od strane tužitelja i Nikoline Brajković, te je svakom čitatelju ostavljena mogućnost da sami ocijene da li su te informacije istinite. Nadalje, sam tužitelj u svom iskazu ne spori i izričito navodi kako je on javna osoba i navikao da se o njemu piše u medijima. Kao političar i estradni umjetnik tužitelj je predmet interesa javnosti i njegova tolerancija na iznošenje podataka iz njegovog javnog pa i privatnog života treba biti viša nego kod „običnih“ javnosti „nezanimljivih“ osoba' - piše u presudi.

Iz sudskog dokumenta vidljivo je kako se sutkinja u presudi pozvala na pravo svake osobe 'na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled ..., što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja ...., dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu..... Nasuprot pravu na zaštitu prava osobnosti tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba članka 10. stavka 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom i potrebom suzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO- a).  U predmetnom slučaju se i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja i prenošenja informacija s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge, a koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava.

Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. U situaciji kada se spornim člankom ispituje javnosti interesantna tema – koji je razlog ostavke tužitelja na funkciju u političkoj stranci, tužitelj kao javna osoba trebao je po pravnom shvaćanju suda biti spreman za uključivanje u javnu raspravu s određenim višim kriterijima snošljivosti koje je morao imati prema propitivanjuistinitosti u drugim medijima već iznesenih (i demantiranih) informacija kao sredstvu ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, te biti spreman i na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, a zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti općenito za sve aspekte tužiteljevog javnog pa i privatnog života. U demokratskim državama temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli u odnosu na pravo na zaštitu privatnosti je opravdani interes javnosti, pri čemu u svakom konkretnom slučaju u kojem postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s osobnim ili obiteljskim životom pojedinca, sloboda izražavanja smatra se važnijom od prava na zaštitu privatnosti pa se povreda privatnosti u tom slučaju smatra dopuštenom.

U tom kontekstu u konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, a imajući u vidu sadržaj spornog članka koji tek propitkuje istinitost u drugim medijima već iznesenih informacija, pa čak i neprimjeren i bombastičan naslov, uz činjenicu da je tužitelj javna osoba, da je u to doba doista dao ostavku na funkciju u političkoj stranci na čijem je čelu bio bez navođenja za to jasnog razloga ..., sud smatra da je nedvojbeno za tu temu tada postojao opravdan interes javnosti. S druge strane, tužitelj kao javna osoba – estradni umjetnik i političar, mora iskazivati veći stupanj tolerancije ispitivanju svake svoje riječi i djela od strane novinara i šire javnosti. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. istog članka da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Iz navedenog proizlazi da svaka povreda prava osobnosti ne predstavlja temelj za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, već samo onda kada to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Kada je riječ o povredi prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, naknada neimovinske štete, kao oblik popravljanja štete, samo se iznimno priznaje i to kada je riječ o iznimno teškoj povredi tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, odnosno kada se radi o iznimno jakim napadima koji prema svojoj jačini, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobe.

 Tužitelj u tužbi i svom iskazu navodi da su mu objavljivanjem predmetnih informacija grubo narušeni čast i ugled, te da su on i njegova obitelj bili izloženi brojnim neugodnostima, da je objavom spornih tekstova bio pod velikim stresom, a što je narušilo njegovo zdravstveno stanje i prouzrokovalo psihičke boli, ali i fizičke posljedice u vidu 4 srčane premosnice, visokog tlaka no ničim ne dokazuje da su te posljedice u uzročnoj vezi upravo sa predmetnim tekstom. Čak iz iskaza svjedoka Kim Ann Škoro - tužiteljeve supruge proizlazi kako su navedene operacije i tegobe postojale i prije objave spornog članka. Iz takvih navoda tužitelja ne proizlazi, niti on posebno na tako nešto ukazuje, da bi objavljivanjem baš samo spornog članka kod njega povreda ugleda i časti bila tako izuzetno teška i da je izazvala izraženu negativnu reakciju okoline prema njemu (prijekor, prijezir, poniženje) da bi to opravdano moglo izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, a također nije dokazao, niti to naveo, da bi u svojoj sredini uživao išta manji ugled i čast nego što je uživao i prije.

Pri tom sud smatra da implikacije u spornom tekstu i nisu takvog intenziteta i značaja da bi bile podobne izazvati tako jake posljedice, posebno jer se radi o iznimno eksponiranoj osobi – političaru i estradnom umjetniku čiji prag tolerancije na takve informacije treba biti višestruko veći od onog osoba koje nisu izložene u javnosti. Slijedom svega navedenoga, sud smatra kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika u smislu odredbi čl. 21. ZM i čl. 1098.-1100. ZOO, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.'- potpisuje sutkinja Jasmina Crnić. Na presudu se Škoro može žaliti u roku od 15 dana od dana dostave.