Županijski sud u Zagrebu, u optužnom vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Horvat, predsjednice vijeća te Tamare Pleše i mr. Sanje Nola, članica vijeća odlučivalo je u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Igora Kodžomana i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona. Optužilo ih je Županijsko državno odvjetništvo i to optužnicom od 7. svibnja 2024. godine. To je rješenje objavljeno 3. srpnja 2025., a doneseno 30. lipnja ove godine. Njime se optužnica protiv  I okrivljenog Igora Kodžomana, II okrivljene Vlatke Peras i III okrivljenog Zdravka Mamića kojima se stavlja na teret kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju vraća tužitelju zbog boljeg razjašnjenja stvari. Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu određen je rok od 3 mjeseca za podizanje nove izmijenjene optužnice.

Iz Obrazloženja je vidljivo 'Predsjednica optužnog vijeća nakon ispitivanja optužnice utvrdila da je optužnica podnesena od strane ovlaštenog tužitelja te je u formalnom smislu ispravno sastavljena i da su do podizanja optužnice poštivani svi zakonom predviđeni rokovi, te je sukladno odredbi članka 345. stavak 1. ZKP/08 dostavila optužnicu na odgovor okrivljenicima i branitelji, na koju je III okrivljeni po branitelju podnio odgovor na optužnicu 29. srpnja 2024...., a II okrivljena je po braniteljici podnijela odgovor na optužnicu 31. srpnja 2024.....'.

Citiramo dalje: 'U pisanom odgovoru na optužnicu III okrivljeni Zdravko Mamić po branitelju navodi da je pobijana optužnica neosnovana, izreka optužnice sadrži nekoliko proturječja koja istu čine nerazumljivom. Iako je I-III okrivljenicima stavljeno na teret da su kazneno djelo počinili kao supočinitelji („postupajući zajednički“), u odnosu na svakog okrivljenika navodi se različito vrijeme inkriminacije, što je rerum natura nemoguće jer supočinitelji moraju postupati po prethodnom zajedničkom dogovoru koji ne može postojati ako svaki čini djelo u različito vrijeme. Naime, III okrivljeniku se inkriminira postupanje „od 19. siječnja 2018. do kraja studenog 2018.“, I okrivljeniku „od 22. ožujka 2018.“, a II okrivljenici „od 22. veljače 2018. do kraja studenog 2018.“.

Stoga proizlazi da bi (za opstojnost navedenog supočiniteljstva) početak inkriminiranog razdoblja morao biti 22. ožujak 2018., jer tek od tog dana u činjeničnom opisu djela sudjeluju svi okrivljenici. Posljednja vremenski opisana radnja (u činjeničnom opisu) jest račun Mikronis d.o.o. od 17. rujna 2018., tj. nisu opisane radnje iz listopada, ali se unatoč tome kao završetak inkriminacije navodi „kraj studenog 2018.“ Nadalje, u izreci, tj. činjeničnom opisu djela navodi se da je GNK Dinamo oštećen „za ukupan iznos od 543.775,30 kuna / 72.171,38 EUR te je III. okrivljenom Zdravku Mamiću pribavljena nepripadna imovinska korist u navedenom iznosu“. Proturječno tome, u obrazloženju pobijane optužnice pravilno se navodi: „Uvidom u račun broj 648-01-91 koji je GNK Dinamo ispostavio dana 9. listopada 2018. dužniku Zdravku Mamiću na ime refundacije prema odluci Uprave od 5. listopada 2018. na iznos od .. 597.954,31 kunu, razvidno je da se od .. iznosa na PDV odnosi 119.590,86 kuna dok se na neto vrijednost opreme odnosi 478.363,45 kuna.

Vještak navodi da iz dokumentacije koja je pribavljena od GNK Dinamo vidljivo da je prefakturirana oprema, sitni inventar i ostali potrošni materijal u .. neto vrijednosti od 478.363,45 kuna, obračunat PDV po stopi od 25% što iznosi 119.590,86 kuna pa je ukupno račun za refundaciju iznosio 597.954,31 kune. ..; od strane MF, PU, Ureda za velike porezne obveznike Zagreb, zatražen je nadzor gleda obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za ..1. siječnja 2018. do 31. listopada 2018., a iz zapisnika o nadzoru .. od 28. lipnja 2019. proizlazi da je GNK Dinamo nabavljao opremu za privatne potrebe III. okrivljenog Mamića kojem je Klub 9. listopada 2018. izdao račun broj 648-01-91 na iznos od 597.954,31 kn, a da je taj račun u skladu sa Zakonom o PDV budući da je pravilno utvrđena osnovica na koju je obračunat PDV.“ ..., te dalje: „Zaračunati iznos na tom računu je dana 9. listopada 2018.,

Krešimir Antolić u ime III. okrivljenog Zdravka Mamića, podmirio gotovinom na način da je na blagajni GNK Dinamo izvršio uplatu gotovine za što mu je ispostavljen interni knjigovodstveni dokument „blagajnička uplatnica“ broj 139. Uplaćena gotovina isti dan, 9. listopada 2018., uplaćena je na žiro račun GNK Dinamo, što proizlazi iz izvatka sa žiro računa broj 240. koji prileži spisu.“. Stoga je nedvojbeno da GNK Dinamo nije oštećen, a III okrivljenik nije stekao protupravnu korist – dapače, GNK Dinamo je dužan III okrivljeniku preplaćenih 54.179,01 kuna. Vrijeme (navodnog) počinjenja djela je 2018. g. („do kraja studenog 2018.“), pa je razvidno da u tom razdoblju nije prouzročena šteta GNK Dinamo jer je, nakon inventure i utvrđenja manjka prema odluci Uprave od 5. listopada 2018., dana 9. listopada 2018. izdat račun III okrivljeniku za refundaciju od 597.954,31 kn, te je III okrivljenik 9. listopada 2018. navedeni račun podmirio GNK Dinamu (po Krešimiru Antoliću) u gotovini.

Račun od 9. listopada 2018. nastao je na temelju: 'dokumenta računovodstva GNK Dinamo: „Popis računa koje treba prefakturirati“ u kojem se nalaze podaci o ulaznim računima kojima su zaračunata osnovna sredstva iz inventurnog manjka kao i specifikacija rasknjižavanja inventurnog manjka po kontima osnovnih sredstava GNK Dinamo.' ..., a prethodno tome: „2. listopada 2018. I. okrivljeni I. Kodžoman, kao predsjednik Uprave GNK Dinamo, potpisao .. „Opomenu / upozorenje na obveze iz radnog odnosa“... u kojem je Zdravku Mamiću, kao savjetniku Uprave, navedeno da postoji mogućnost otkaza ugovora o radu ukoliko u roku od 60 dana GNK Dinamu ne podmiri iznos od 597.954,32 kn.“. (str. 39 optužnice). Da ne postoji šteta za GNK Dinamo ukazuje i sljedeći navod iz optužnice: „S obzirom na to da je počinjenjem kaznenog djela ..oštećen GNK Dinamo, to je Klubu dostavljeno rješenje o provođenju istrage kao i pouka o pravima sa uputom da imaju pravo podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja.

GNK Dinamo tijekom istrage nije podnio imovinsko pravni zahtjev, a svjedok M. B., koji je ... zastupao GNK Dinamo kao .. Predsjednik, izjasnio se da GNK Dinamo u konkretnom slučaju ne trpi štetu jer je ista naknađena od ..III. okr. Zd. Mamića.“ ...). Sve navedeno potvrđeno je dokazima optužnice na l. 106-108 spisa: „24) Račun broj 648-01-91 od dana 9. listopada 2018., obrada dokumenta R. Lacko, sredstvo plaćanja gotovina, kao kupac naznačen Mamić Zd., naziv artikla „refundacija prema odluci Uprave od 5. listopada 2018.“ na 597.954,31 kn potpisano po pu I. Kodžomanu (l. 106) 25) Uplatnica broj 139 na 597.954,31 kn, uplata po računu 648-01-91 od dana 9. listopada 2018. iznos primljen od Krešimira Antolića za Zdravka Mamića (list 107) 26) Univerzalni nalog za plaćanje gdje je platitelj GNK Dinamo; a primatelj GNK Dinamo s naznakom polog gotovine na iznos 597.954,31 kn (list 107) 27) PBZ d.d. – izvadak po transakcijskom računu GNK Dinamo za .. 9. listopada 2018. iz kojeg je vidljiv polog gotovine po računu 648-01-91 .. od 597.954,31 kn (list 108)“.

Nerazumljivo je u čemu se sastoji šteta GNK Dinamu ako je predmetni iznos (i više od toga!) u inkriminiranom razdoblju III okrivljenik uplatio GNK Dinamu?! Nedvojbeno je da je PNUSKOK, Služba za SKOK Osijek Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije 12. ožujka 2021. podnijelo kaznenu prijavu, iako na taj dan nedvojbeno nije postojala nikakva šteta za GNK Dinamo, a ŽDO Zagreb je 27. lipnja 2022. donijelo rješenje o provođenju istrage protiv I-III okrivljenika (protiv III okrivljenog Zdravka Mamića za djelo iz čl. 246. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. KZ/11) Dakle, u inkriminiranom razdoblju nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 – nije prouzročena šteta navedenom oštećeniku, a III okrivljeniku nije pribavljena protupravna imovinska korist, a dokazi i obrazloženje optužnice su dokaz nepostojanja kaznenog djela i krivnje III okrivljenog za inkriminirano kazneno djelo.

Također, nije ostvareno ni daljnje bitno obilježje navedenog kaznenog djela jer III okrivljeni Zdravko Mamić u naznačenom razdoblju nije imao svojstvo odgovorne osobe GNK Dinamo „u skladu s čl. 19. st. 1. al. 1. Zakona o udrugama (NN br. 74/2014, 70/2017)“. U optužnici se svojstvoodgovorne osobe za III okrivljenika obrazlaže: „Pravni položaj III. okrivljenog Zdravka Mamića u GNK Dinamu u inkriminiranom razdoblju formalno je bio reguliran ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2016. kojim je imenovan za savjetnika Uprave (list 89-91). Čl. 3. i 4. tog Ugovora ugovorene su obveze i prava savjetnika Uprave na način da je isti dužan savjesno obavljati poslove, u okviru kojih savjetuje Upravu, daje stručne upute djelatnicima u stručnim službama te se brine o provođenju odluka Skupštine i Izvršnog odbora. Prema čl. 3. st. 2. cit. Ugovora, III. okrivljeni Zdravko Mamić je ovlašten obavljati poslove savjetnika u sjedištu GNK Dinamo, a prema potrebi, i u drugim mjestima.

Savjetnik Uprave GNK Dinamo, prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova GNK Dinamo (list 47-69), sudjeluje u savjetovanju članova Uprave Kluba, a odgovoran je za provođenje odluka Skupštine, Izvršnog odbora i Nadzornog odbora. Međutim, iako je III. okrivljenik formalno bio savjetnik Uprave, njegovo postupanje nužno je sagledati i u kontekstu stvarnog položaja i utjecaja koji je on imao na financijske odluke u GNK Dinamo, a koji položaj mu je i omogućio da, zajedno sa I. okr. I. Kodžomanom i II. okr. V. Peras, čini inkriminirane radnje te da se osobno okoristi na štetu GNK Dinamo. Naime, tijekom istrage je nedvojbeno utvrđeno da je njegov položaj i uloga u GNK Dinamo bila takva da je, uz Predsjednika i članove Uprave, bio jedan od stvarnih nalogodavaca i voditelja poslovanja Kluba ...“ (str. 23 in fine i 24 odl. 1 optužnice).

Isto obrazloženje je nespojivo s tvrdnjom u činjeničnom opisu po kojoj bi III okrivljenik bio „dužan donositi odluke i voditi poslove GNK Dinamo zakonito u skladu s čl. 19. st. 1. al. 1. Zakona o udrugama“, jer isti po cit. odredbi nije odgovorna osoba udruge, dok su ostali blanketni propisi (Statut i Poslovnik o radu Uprave GNK Dinamo) navedeni u činjeničnom opisu djela podzakonskog ranga!! Upravo zbog opisane pogreške postoji proturječje između činjeničnog opisa djela i zakonskog opisa djela u izreci optužnice po kojemu bi „III. okrivljenik u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu“, jer dužnosti III okrivljenika opisane u obrazloženju optužnice za zaštitu imovinskih interesa GNK Dinamo (str. 24 odl. 1 optužnice) nisu dužnosti III okrivljenika koje bi se temeljile„na zakonu“, već na njegovoj navodnoj ulozi stvarnog voditelja poslovanja GNK Dinamo!

Dalje, činjenica je da se III okrivljeni Zdravko Mamić od 4./5. lipnja 2018. više nije nalazio „u Zagrebu“ ni na području RH, već da se zakonito nalazio na području BiH; dakle, nije se na području RH nalazio ni u vrijeme: počinjenja kaznenog djela; podnošenja kaznene prijave (12. ožujka 2021.); donošenja rješenja o provođenju istrage (27. lipnja 2022.); ni podizanja pobijane optužnice (7. svibnja 2024.), pa je nedvojbeno da se pri ocjeni mogućnosti „primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske“ mora primijeniti članak 18. stavak 7. KZ/11, koji glasi: „U slučaju iz članka 14., članka 15., članka 16. i članka 17. ovoga Zakona kazneni postupak će se pokrenuti samo ako se počinitelj nalazi na području Republike Hrvatske“. Slijedom toga, u odnosu na inkriminirano kazneno djelo ne postoji jurisdikcija hrvatskih sudova pa tako ni naslovljenog Županijskog suda u Zagrebu za vođenje kaznenog postupka protiv III okrivljenog Zdravka Mamića!!

Iz navedenog je nedvojbeno: da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, da postoje okolnosti koje isključuju krivnju III okrivljenika te nema dovoljno dokaza da je III okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće (čl. 355. st. 1. t. 1., 2. i 4. ZKP). Stoga III okrivljeni Zdravko Mamić predlaže optužnom vijeću naslovljenog suda: rješenjem obustaviti kazneni postupak temeljem čl. 355. st. 1. t. 1., 2. i 4. ZKP; podredno: vratiti optužnicu tužitelju radi ispravljanja nedostataka i boljeg razjašnjenja stvari, u skladu s čl. 356. st. 1. ZKP. 3.1.

U pisanom odgovoru na optužnicu II okrivljena Vlatka Peras po braniteljici navodi da je pobijana optužnica neosnovana i obrana prije svega, pozivajući se na članak 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku, optužnom vijeću naslovnog suda predlaže da rješenjem obustavi predmetni kazneni postupak, a to iz razloga što nema dovoljno dokaza da je II. okrivljena, osnovano sumnjiva za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, te samo podredno predlaže optužnom vijeću da temeljem članka 356. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku vratiti optužnicu državnom odvjetniku na doradu radi boljeg razjašnjenja stvari. Prije svega obrana ističe kako je dispozitiv optužnice nerazumljiv i proturječan, te da u istome nisu opisane radnje II. okrivljene Vlatke Peras, koje čini biće kaznenog djela koje joj se stavlja na teret optužnicom.

Naime, nije sporno, a što ujedno proizlazi i iz materijalne dokumentacije da je II. okrivljena Vlatka Peras u inkriminiranom razdoblju bila članica Uprave, i da je kao takva, bila zadužena za opće poslove Kluba, među kojima je i Odjel nabave. Također nije sporno niti da je i II. okrivljena potpisivala pojedina odobrenja za narudžbom robe - Zahtjevnice, a što je uostalom i sama potvrdila u svojoj obrani danoj pred Županijskom državnim odvjetništvom u Zagrebu, dok je pojedina odobrenja za narudžbu potpisivao i tada predsjednik uprave Kluba Igor Kodžoman, s time da za svaku nabavku robe nije niti traženo odobrenje za narudžbom robe od strane Ivane Perić i Brune Hotka, već bi Bruno Hotko kupio karticom Kluba robu, plaćanje koje je kasnije odobravao Igor Kodžoman, a samo iznimno Vlatka Peras, a što je sve razvidno iz materijalne dokumentacije. Također nije sporno da je u inkriminiranom periodu direktor nabave bila Ivana Perić, a prema tada važećem Pravilniku, „direktor nabave“ pozicioniran je pod uredom Uprave.

Međutim, iz rezultata provedene istrage nije utvrđeno niti postojanje svijesti II. okrivljene Vlatke Peras da u trenutku kada daje odobrenja za narudžbe robe, odnosno kada svojim potpisom odobrava zahtjevnice, da zna da se tako naručena roba neće koristiti za potrebe Kluba, već za privatne potrebe III. okrivljenog Zdravka Mamića, a niti je utvrđeno da bi počinitelji postupali zajednički i dogovorno, što je osnovna pretpostavka za supočiniteljstvo. S tim u vezi obrana ističe kako niti u dispozitivu, a niti u obrazloženju pobijane optužnice državni odvjetnik onda niti ne opisuje svijest II. okrivljene niti daje razloge o odlučnoj činjenici, u pogledu namjere II. okrivljene Vlatke Peras, a iz kojih bi proizlazilo da bi II. okrivljenica svjesno odobravala narudžbe robe na traženje III. okrivljenika, pri tome znajući da se radi o robi za njegove privatne potrebe, slijedom čega iz takvog opisa djela ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela.

Nadalje, pored navedenoga, iako se okrivljenicima stavlja na teret da bi kazneno djelo počinili kao supočinitelji, u dispozitivu pobijane optužnice, nije opisan prethodni odnosno zajednički dogovor između okrivljenika, slijedom čega onda ne proizlaze niti zakonska obilježja kaznenog djela. Da na strani II. okrivljene Vlatke Peras nije niti postojala svijest o tome razvidno je iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom istrage, kao i sadržaja njezine obrane, kao i obrane I. okrivljenog Igora Kodžomana i III. okrivljenog Zdravka Mamića. Suprotno navodima iz optužnice proizlazi iz sadržaja iskaza M. B., koji je u inkriminiranom periodu obnašao dužnost ....Kluba, te kao takav zastupao Klub prema trećima. Naime, M. B. ispitan tijekom istrage u svojstvu svjedoka 15. prosinca 2023., detaljno i okolnosno je opisao tijek i sadržaj sastanka Uprave na kojem je on osobno nazočio, a na kojem je sastanku upravo Ivana Perić, za koju je nesporno utvrđeno da je dobivala usmene naloge od

III. okrivljenog Zdravka Mamića za nabavku robe, izričito navela kako o narudžbi robe za Zdravka Mamića II. okrivljena Vlatka Peras nije ništa znala, već da je ona bez znanja Vlatke Peras naručivala robu, te je između ostaloga svjedok naveo, citat: „ ....sjećam se da je Ivana Perić tada i plakala, da se ispričavala Vlatki Peras što je izigrala njezino povjerenje, tada je rekla da je imala veliko poštovanje prema Zdravku Mamiću i da se zbog toga nije mogla oduprijeti njegovim zahtjevima iako je bila svjesna da krši poslovne norme.“ Nadalje, sastanak Uprave, opisao je i svjedok K. A. koji je također potvrdio navode II. okrivljene Vlatke Peras da nije znala da se sporna tehnička oprema nabavlja za potrebe III. okrivljenog Zdravka Mamića, a ne za potrebe Kluba, te je isti izričito naveo, citat:

„...... navodim da su oni tada izjavili kako su robu nabavljali na zahtjev Zdravka Mamića, to im je bilo normalno da su postupili na taj način, a također na dodatni upit navodim da tom prilikom nisu istaknuli bilo koga od članova Uprave da bi bili upoznati s tim događajima. „ Također je i Zdravko Mamić u svojoj obrani priznao da je putem Ivane Perić i Brune Hotka nabavljao različitu tehničku robu za potrebe Franje Varge, i da su mu u tome zapravo pomagali Ivana Perić, kojoj se i neposredno obraćao kao i Bruni Hotku, dok II. okrivljena Vlatka Peras o takvom načinu „nabavke robe“ nije znala, niti ju je on ikada obavijestio o takvom način nabavke robe. U pogledu načina nabavke robe, svi saslušani svjedoci su zapravo potvrdili kako je vladao odnos povjerenja među zaposlenicima i da nikada nitko nije provjeravao je li naručena roba zapravo i „ušla“ u Klub, i da li je nabava inicirana za stvarne potrebe Kluba, sve do ovog „slučaja Varga“.

Da je tome tako razvidno je i iz materijalne dokumentacije koju je predao svjedok M. V., a radi se o e-mail porukama koje je on osobno, kao zaposlenik Kluba, upućivao neposredno Ivani Perić radi nabave robe, a da pri tome nitko od članova Uprave, a posebice II. okrivljenica u čijoj je ingerenciji bio Odjel nabave, bila o tome obaviještena, niti je davala suglasnost za nabavu. Dakle, iz tijeka istražnog postupka ne proizlazi sumnja, a kamoli utvrđenje, da bi II. okrivljena Vlatka Peras znala da se radi o nabavci robi za privatne potrebe III. okrivljenog Zdravka Mamića, a za kojeg je važno napomenuti da je u inkriminirano vrijeme obavljao poslove savjetnika Uprave, i kao takav imao pravo na određenu tehničku robu za potrebe svog posla i obavljanja redovitih zadaća.

To i tim više je što iz materijalne dokumentacije sadržane u spisu predmeta razvidno kako je upravo II. okrivljena Vlatka Peras, na 43 sjednici Uprave Kluba, obavijestila Upravu o uočenoj većoj narudžbi tehničke robe, nakon čega je i donesena odluka, na inicijativu II. okrivljenice, da se formira inventurna komisija radi utvrđivanja stvarnog stanja. Nakon provedene inventure, Ivani Perić, Bruni Hotko i III. okrivljenom Zdravku Mamić uručena su pisana upozorenja pred otkaz ugovora o radu budući da naručena roba koja nije bila korištena za potrebe poslodavca, već za potrebe III. okrivljenog Zdravka Mamića. Nakon tako danog pisanog upozorenja III. okrivljeni Zdravko Mamić, je putem Krešimira Antolića, u potpunosti refundirao trošak Klubu, i to prije pokretanja ovog kaznenog postupka. Slijedom navedenoga, očigledno je kako državni odvjetnik ne daje razloge o odlučnoj činjenici- postojanju namjere na strani II. okrivljenice za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, odnosno izreka optužnice je u proturječnosti sa sadržajem iskaza saslušanih svjedoka.

Nadalje, obrana smatra kako su iskazi svjedoka I.P. i B. H., kad ističu kako su I. i II. okrivljenici znali za dogovor sa Zdravkom Mamićem, i navodno dali „svoju suglasnost“ neistiniti, budući da suprotno proizlazi iz svih drugih provedenih dokaza, a sadržajno su dani jedino u cilju da upravo oni izbjegnu kaznenu odgovornost, a koju su kaznenopravnu odgovornost u konačnici i izbjegli, iako je nesporno da su isti u cijelosti bili svjesni nedopuštenosti svojih radnji, iste poduzeli s jedinim ciljem, a to je pomaganje Zdravku Mamiću u nabavci robe, a što je u konačnici i sam III. okrivljeni Zdravko Mamić i potvrdio u svojoj obrani. Slijedom svega naprijed navedenoga, obrana II. okrivljene Vlatke Peras predlaže optužnom vijeću rješenjem obustaviti kazneni postupak temeljem članka 355. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku u odnosu na II. okrivljenu jer nema dovoljno dokaza da je osnovano sumnjiva za djelo koje je predmet optužbe, odnosno iz razloga jer je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, odnosno podredno temeljem članka 356. stavka 2.

Zakona o kaznenom postupku vratiti optužnicu državnom odvjetniku na doradu radi boljeg razjašnjenja stvari. 4. Sukladno odredbi članka 348. ZKP/08 održana je sjednica optužnog vijeća 30. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice ŽDO u Zagrebu, opunomoćenice oštećenika i branitelja I, II i III okrivljenika te u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika, na kojoj je zamjenica ŽDO u Zagrebu u smislu članka 350. stavak 4. ZKP/08 iznijela rezultate istrage i istraživanja te dokaze na kojima se optužnica temelji, a koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su okrivljenici počinili inkriminirano im kazneno djela na način opisan u optužnici te je predložila potvrditi optužnicu. Branitelj I okrivljenika je na sjednici naveo kako smatra da u odnosu na njegovog branjenika kada se čita činjenični opis optužnice, radnja izvršenja nije na razumljiv način opisana i ne zna se točno koja je radnja izvršenja, te je obrazložio različitosti između onoga što se navodi u činjeničnom opisu te utvrđenja u nalazu i mišljenju sudskog vještaka jer su navedeni različiti podaci o brojevima računa i navedeno je zbunjujuće.

Smatra kako je evidentno da radnja izvršenja nije na specificirani način opisana pa tako ističe da je navedeno da je 28.08.2018. plaćeno računa u vrijednosti 16.108,63 kuna, bez potpisa predsjednika uprave, pa nije razvidno da li navedeni ulaze u onih 27 računa koji se stavljaju na teret da ih je potpisom odobrio njegov branjenik ili se radi o 16 internih zahtjevnica. Konačno smatra da je proturječje između činjeničnog opisa optužnice i dokaza na kojima se ista temelji takvo da nije moguće očekivati osuđujuću presudu. Braniteljica II okrivljene je ostala u cijelosti kod odgovora na optužnicu od 31. srpnja 2024. te je predložila da se pribave određeni dokazi koje je obrana isticala u prethodnom postupku i to od strane OGS Zagreb predmeti iz radnog spora poslovnih brojeva Pr-5489/2018 i Pr-5491/2018 koji su se vodili s Ivanom Perić i Brunom Hotko, a na okolnost tijeka i dinamike postupanja navedenih osoba koje su u ovom predmetu ispitane u svojstvu svjedoka, a u radnim sporovima su bitno drugačije iskazivali na navedene okolnosti, odnosno o njihovim ulogama, a ujedno i o ulogama I i II okrivljenika, te o dinamici potpisivanja od strane I i II okrivljenika.

Predložila je kao u odgovoru na optužnicu obustaviti kazneni postupak, podredno vratiti optužnicu državnom odvjetniku na doradu radi boljeg razjašnjenja stvari, odnosno radi pribavljanja ovih dokaza koje je navela. Branitelj III okrivljenika je ostao u cijelosti kod odgovora na optužnicu od 29. srpnja 2024. koji je i usmeno obrazložio kao i u pisanom podnesku od 30. lipnja 2025. te navodi predložio obustaviti kazneni postupak, podredno vratiti optužnicu tužitelju radi ispravljanja nedostataka i boljeg razjašnjenja stvari. Nakon toga je zamjenica ŽDO u Zagrebu u cijelosti ostala kod ranijeg izlaganja te se osvrnula na prigovor branitelja I okrivljenika da nisu jasno specificirane radnje izvršenja u odnosu na okrivljenog Kodžomana što smatra neutemeljenim jer iz samog činjeničnog opisa jasno se vidi da su specificirani svi računi koje je I okrivljenik potpisao, a navedeno je rezultat komparacije knjigovodstveno-financijskog i grafološkog vještaka kao i obrane I okrivljenika budući su mu dokumenti predočeni tijekom ispitivanja.

Isto tako smatra da postoji jurisdikcija ŽDO u Zagrebu sukladno članku 9. KZ/11 jer je riječ o mjestu gdje su počinitelji bili dužni raditi i gdje je nastupila štetna posljedica. Branitelj III okrivljenika je na to naveo da članak 9. KZ/11 predstavlja opću – generalnu odredbu o mjestu počinjenja kaznenog djela (s obzirom na radnju i posljedicu) prema kojem se onda određuje i nadležnost suda, ali odredbe članka 14. do 18. KZ/11. predstavljaju posebne odredbe o primjeni KZ na slučajeve s međunarodnim elementom. 5. Prije svega, vezano uz navod da se III okrivljeni Zdravko Mamić od 4./5. lipnja 2018. više nije nalazio „u Zagrebu“ ni na području RH, već da se zakonito nalazio na području BiH te da se pri ocjeni mogućnosti „primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske“ mora primijeniti članak 18. stavak 7. KZ/11, koji glasi: „U slučaju iz članka 14., članka 15., članka 16. i članka 17. ovoga Zakona kazneni postupak će se pokrenuti samo ako se počinitelj nalazi na području

Republike Hrvatske“, slijedom čega u odnosu na inkriminirano kazneno djelo ne bi postojala jurisdikcija hrvatskih sudova pa tako ni ovoga suda za vođenje kaznenog postupka protiv III okrivljenog Zdravka Mamića, naglašava se kako je kao mjesto počinjenja kaznenog djela u optužnici naveden Zagreb, a odredbom članka 9. stavka 1. KZ/11 je propisano da je kazneno djelo počinjeno u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti, dok je odredbom članka 9. stavka 2. KZ/11 propisano da je u slučajevima sudioništva kazneno djelo počinjeno u mjestu iz stavka 1. tog članka i u mjestu gdje je bilo od kojih sudionika raditi ili gdje je prema njegovoj zamisli trebala nastupiti posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela.

Stoga sukladno citiranom zakonskom članku, postoji jurisdikcija hrvatskih sudova i upravo je ovaj sud nadležan donositi odluke u odnosu na III okrivljenika jer je mjesto počinjenja u Zagrebu. 6. Nadalje, uvidom u spis, utvrđeno je da se optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-22/2024 od 7. svibnja 2024. I okrivljenog Igora Kodžomana tereti da je inkriminirano kazneno djelo počinio u razdoblju od 22. ožujka 2018. do kraja studenog 2018., II okrivljenu Vlatku Peras se tereti da je inkriminirano kazneno djelo počinila u razdoblju od 22. veljače 2018. do kraja studenog 2018., a III okrivljenog Zdravka Mamića se tereti da je inkriminirano kazneno djelo počinio u razdoblju od 19. siječnja 2018. do kraja studenog 2018., a navode se i opisuju radnje i to: u odnosu na I okrivljenog Kodžomana da bi u odnosu na robu koja je nabavljena za potrebe III okrivljenog Mamića dao usmenu suglasnost za nabavku robe i da je pisano odobrio 27 računa ukupne vrijednosti 375.260,75 kuna / 49.805,66 Eura, a u odnosu na II okrivljenu

Peras da bi u odnosu na robu koja je nabavljena za potrebe III okrivljenog Mamića dala usmenu suglasnost za nabavku robe i da je potpisala ukupno 17 internih zahtjevnica kojima je odobrila nabavku tehničke opreme i druge robe ukupne vrijednosti 288.313,98 kuna / 38.265,84 EUR, iako su I okrivljeni Kodžoman i II okrivljena Peras znali da se ta roba neće koristiti za potrebe Kluba već za privatne potrebe III okrivljenog Zdravka Mamića, pa se navode interne zahtjevnice i odobrenja za 15 računa koje je potpisao I okrivljeni Kodžoman, odobrenja za plaćanje 12 računa te se u odnosu na jedan račun navodi da je potpisom odobrio zahtjevnicu, u odnosu na II okrivljenu Vlatku Peras se navode zahtjevnice u odnosu na 17 računa koje je svojim potpisom odobrila, pri čemu se navodi da se radi o 8 (osam) računa tvrtke Sancta Domenica d.o.o. iako je navedeno 9 (devet) računa pa se ukupno radi o 17 računa.

6.1. Nadalje, zadnji račun za koji se tereti I okrivljeni Kodžoman da je potpisao odobrenje za plaćanje izdan je 17. rujna 2018., a zadnji račun za koji se tereti II okrivljenu Peras da je svojim potpisom odobrila zahtjevnicu izdan je 11. rujna 2018. 6.2. U činjeničnom opisu optužnice navodi se da je „po usmenom nalogu III okrivljenog Zdravka Mamića da se na teret GNK Dinamo kupi roba za njegove privatne potrebe, te nakon što je Bruno Hotko kupio robu prema uputama III okrivljenika, po računima za tu robu terećen je GNK Dinamo tako da je račun Izit d.o.o. od 30. srpnja 2018. u iznosu od 27.856,25 kuna/3.697,16 EUR, računi Mikronis d.o.o. od 23. veljače 2018. uiznosu od 25.535,10 kuna / 3.389,09 EUR, od 14. lipnja 2018. u iznosu od 11.897,11 kuna / 1.579,02 EUR, od 11. lipnja 2018. u iznosu od 22.968,99 kuna / 3.048,51 EUR i plaćeni bez potpisa predsjednika Uprave, a po tim računima je nabavljena roba u iznosu od 104.366,08 kuna / 13.851,76 EUR, pri čemu je dio te robe u iznosu od 87.163,10 kuna / 11.568,53 EUR nabavljen za privatne potrebe III okrivljenog Zdravka

Mamića, aostatak od 17.202,98 kuna / 2.283,23 EUR odnosio se na stvarne potrebe Kluba, a ujedno je u razdoblju od 19. siječnja 2018. do 7. veljače 2018., III. okrivljeni Zdravko Mamić naložio Bruni Hotku i Ivani Perić da za njegove privatne potrebe, a na teret GNK Dinamo nabave tehničku i drugu robu, što su oni i učinili te su račune za tu robu od trgovačkog društva Sancta Domenica d.o.o. od 19. siječnja 2018. u iznosu od 43.545,00 kuna / 5.779,41 EUR, Istyle d.o.o. od 7. veljače 2018. u iznosu od 19.956,51 kune / 2.648,68 EUR i Emmezeta d.o.o. od 7. veljače 2018. u iznosu od 17.849,94 kune / 2.369,09 EUR, koji su plaćeni službenom Diners karticom GNK Dinamo za robu ukupne vrijednosti od 81.351,45 kuna / 10.797,19 EUR, kao i zahtjevnice u odnosu na te račune, dali na odobrenje tadašnjem članu Uprave i direktoru Tomislavu Svetini, koji je ta plaćanja odobrio pri čemu mu nije bilo poznato da se stvari nabavljaju za privatne potrebe III okrivljenog Zdravka Mamića, a nakon što je roba u ukupnoj vrijednosti od 543.775,30 kuna / 72.171,38 EUR na sve navedene načine nabavljena i plaćena, III okrivljeni Zdravko Mamić je zaposleniku GNK Dinamo Bruni Hotko naložio da tu robu dostavlja

Franji Vargi na njegovu privatnu adresu u Belišće, pa je uslijed opisanih radnji I, II i III okrivljenika oštećen GNK Dinamo za ukupan iznos od 543.775,30 kuna / 72.171,38 EUR te je pribavljena III okrivljenom Zdravku Mamiću nepripadna imovinska korist u navedenom iznosu.“ 6.3. Naime, s obzirom da se svo troje okrivljenika tereti da su opisanim radnjama oštetili GNK Dinamo za ukupan iznos od 543.775,30 kuna / 72.171,38 EUR te je pribavljena III okrivljenom Zdravku Mamiću nepripadna imovinska korist u navedenom iznosu, nije jasno kojim su to radnjama I okrivljeni Kodžoman i II okrivljena Peras oštetili GNK Dinamo u odnosu na robu po računima koji su plaćeni bez potpisa predsjednika Uprave i po računima i zahtjevnicama u odnosu na te račune po kojima je plaćanja odobrio tadašnji član Uprave i direktor Tomislava Svetina.

Osim toga, iz materijalne dokumentacije i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je osam računa plaćeno nakon što su prefakturirani na III okrivljenog Mamića i da su plaćeni iza 9. listopada 2018. pa da se ne može govoriti da su isti plaćeni iz sredstava Kluba i u tom dijelu nije prouzročena šteta za GNK Dinamo, kao i da naknadna ovjera plaćanja na samom računu za plaćanja koja su izvršena temeljem ponude ili predračuna nisu mjerodavna za utvrđivanje osobe odgovorne za plaćanja po ponudama i predračunima. Nadalje, u odnosu na račune koji se inkriminiraju I okrivljenom Kodžomanu 6 računa je plaćeno nakon prefakturiranja i do dva računa 31.10.2018 i četiri računa 21. studenog 2028., dok je u odnosu na račune za koje se tereti II okrivljena Peras samo jedan račun plaćen 31. listopada 2018..

7. Stoga iz činjeničnog opisa optužnice i dokaza na kojima se ista temelji nije razvidno zašto se okrivljenici terete da su kazneno djelo počinili do kraja studenog 2018. i kojim su radnjama isto počinili, nije razvidno kojim su radnjama I i II okrivljenici oštetili GNK Dinamo za ukupan iznos od 543.775,30 kuna/72.171,38 Eura imajući u vidu činjenicu da je dio računa prefakturiran i nije plaćen iz sredstva GNK Dinamo, da je dio računa po inkriminaciji plaćen bez potpisa predsjednika Uprave, a plaćanje dijela računa je odobrio tadašnji član Uprave i direktor Tomislava Svetina, pa je u tom dijelu potrebno bolje razjašnjenje stvari iz kojeg razloga je vijeće vratilo predmetnu optužnicu ovlaštenom tužitelju kojem je određen rok od 3 (tri) mjeseca za podizanje nove izmijenjene optužnice.' - piše u Rješenju koji potpisuje predsjednica optužnog vijeća Mirjana Horvat. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.