Severina je 20. veljače ove godine svom sinu Aleksandru Popoviću čestitala 14 rođendan putem profila na društvenoj mreži. Na Instagramu je obilježila Aleksandrov rođendan objavivši dirljiv video - kompilaciju snimki koje prate njegovo odrastanje od rođenja do danas. Riječ je o crno-bijelom uratku koji donosi niz intimnih trenutaka, od prvih osmijeha i koraka do zajedničkih igara, a dio materijala dosad nije bio objavljen javno. Popratila ga je emotivnom porukom. "Četrnaest godina… otkako si prvi put udahnuo, a ja prvi put shvatila koliko srce može voljeti". Potom se prisjetila teških razdoblja, aludirajući na dugogodišnje izazove i javne bitke s kojima se suočavala.

"Prošla sam kroz oluje samo da bih te zagrlila i kroz tišine u kojima je samo tvoje ime odzvanjalo. I sve bih ponovno", dodala je, naglašavajući koliko joj sin znači. Poruku je završila željom da ga poštedi grubosti svijeta koje je i sama osjetila: "Kada je nastala ova pjesma, ti nisi poznavao svijet tako dobro kao ja... I nadam se da nikad nećeš… Sretan ti 14. rođendan, sine moj." Objava je brzo izazvala brojne reakcije pratitelja i kolega s estrade. . Mnogi su komentirali njezinu snagu i predanost u majčinskoj ulozi. I ta čestitka je pokazala kako pjevačica rado svoje majčinstvo ali i probleme koje je imala s Aleksandrovim ocem dijeli s javnošću.

Poznato je kako je njen odnos s Milanom Popovićem nako njihovog razlaza bio buran te da su se razvlačili po sudovima. Severina je također pokrenula i postupke protiv više osoba koje je smatrala odgovorim za stanje u kojem se našla a i protiv nje su pokrenuti postupci po službenoj dužnosti. Već smo i ranije pisali o jednoj takvoj tužbi protiv nje. Radi se o ČLANKU iz kolovoza 2025.: 'OZBILJNA SITUACIJA Severina pozvana na kazneni sud u Zagrebu, prijeti joj ZATVOR, a sutkinja joj je izdala dugačko UPOZORENJE ako ne dođe'. U podnaslivu smo naveli: 'Kraljica estrade očito nije poštaru otvorila vrata od svibnja kad joj je pokušao uručiti poziv, a prema spisu čak je 10 puta vraćena dostava, pa joj je poziv službeno objavljen preko sudske ploče, preostaje nam vidjeti hoće li se krajem rujna pojaviti u sudnici'.

No, u ovom predmetu Severiina nije bila okrivljenica već je okrivila drugu osobu. O tome svjedoči dokument u kojem piše: 'Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Ane B., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice Severine Vučković podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-... od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026., riješio je Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice Severine Vučković kao neosnovana.'.

Iz Obrazloženja je vidljivo kako se Severina žalila na Rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojim je 'odbačena optužnica oštećene kao tužiteljice Severine Vučković podnesene po opunomoćeniku, odvjetniku Čedi Prodanoviću od 23. rujna 2024. protiv okrivljene Ane B. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11.' - piše u dokumentu. Severina je 'podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome sudu da preinači pobijano rješenje i potvrdi optužnicu odnosno podredno ukine pobijano rješenje.'. No, sudsko vijeće utvrdilo je kako  Severinina žalba nije osnovana. Evo kako je pjevačica definirala svoje stajalište.

Citiramo: 'Žaliteljica smatra da postoji dovoljno dokaza da je okrivljenica osnovano sumnjiva za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da ne postoji očito proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, iz čega slijedi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je ''nesporno'' da je okrivljenica poduzela radnje precizirane u činjeničnom opisu i ponovljene u žalbi. Oštećena kao tužiteljica je višekratno komunicirala sa svim institucijama koje su bile uključene u njezine sporove s ocem djeteta Milanom Popovićem, a to što je prilikom tih komunikacija bilo nesporazuma sa ravnateljicom škole,

Centrom za socijalnu skrb, Centrom za posebno skrbništvo i dr., ti nesporazumi su proizlazili iz činjenice što ona nije u pravilu nailazila na razumijevanje, njezini prijedlozi i prigovori na postupanje institucija su se a limine odbacivali, što ne znači da je ona bila nezainteresirana i da nije surađivala, već se ta suradnja svodila na pogodovanje Milanu Popoviću što je kod oštećenice naravno izazivalo trajnu frustraciju i osjećaj nemoći. Okrivljenica je propustila postupati po zakonu kada je predložila donošenje privremene mjere, a da unatrag dvije godine nije obavila razgovor i pribavila mišljenje djeteta. Milanu Popoviću i njegovom odvjetniku Hrvoju Jukiću je davala informacije o stanju predmeta, a odvjetnika ujedno i instruirala.

U prilog žalbenim navodima, poziva se na izjave o obavljenim obavijesnim razgovorima sa Sanjom M., Matejom T., Teom B.-U. i Tinom E., smatrajući da je prvostupanjski sud nekritički i paušalno ocjenjivao dokaze i pogrešno zaključio da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenica počinila kazneno djelo. 4.2. To što se u pobijanom rješenju na neki način promiče teza da odluka suda u predmetnom postupku o skrbništvu nad maloljetnim ... nije zasnovana na službenim radnjama koje je u tom predmetu poduzela okrivljenica, ne znači da ona nije nezakonito postupala kako bi pogodovala Milanu Popoviću, a samim time i nanijela štetu oštećenoj kao tužiteljici, jer je svoje službene radnje poduzimala upravo da pogoduje Milanu Popoviću što se negativno odrazilo na pravne interese oštećene kao tužiteljice.

5. Iako žaliteljica ukazuje da ne postoji očito proturječje između prikupljenih dokaza, ovdje treba skrenuti pozornost da prvostupanjski sud niti ne odbacuje optužnicu po toj zakonskoj osnovi, dakle onoj drugoj po redu propisanoj člankom 355. stavak 1. točka 4. ZKP, već smatrajući da nema dovoljno dokaza da je okrivljenica osnovano sumnjiva za djelo koje je predmet optužbe, što je prva zakonska osnova za odbačaj propisana istom zakonskom odredbom, tako da te dvije osnove obustave treba razlikovati. 6. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nema dovoljno dokaza da je okrivljenica osnovano sumnjiva za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti koje je predmet optužbe odnosno da bi kao posebna skrbnica maloljetnog ......

vezano za parnični postupak koji se vodio između njegovih roditelja zbog skrbi o djetetu, bilo iskoristila svoj položaj, bilo prekoračila granice svoje ovlasti, pa time Milanu Popoviću pribavila korist, a oštećenoj kao tužiteljici Severini Vučković prouzročila štetu. Žaliteljica zamjera prvostupanjskom sudu što promiče tezu da odluka suda u predmetnom postupku o skrbništvu nad maloljetnim djetetom nije utemeljena na službenim radnjama okrivljenice, pri čemu zanemaruje da je predmet optužbe upravo postupanje okrivljenice vezano za taj predmet u kojem je, prema tvrdnji optužbe pribavljena korist Milanu Popoviću, dok je oštećenoj kao tužiteljici

Severini Vučković prouzročena šteta, pri čemu da bi bila ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela, inkriminirana korist odnosno šteta mora biti posljedica upravo od strane okrivljenice poduzetih radnji, iskorištavanja položaja odnosno prekoračenja granica ovlasti. 8. Međutim, okrivljenica je postupala kao posebna skrbnica maloljetnog djeteta. Poseban skrbnik je u punom smislu zastupnik djeteta i u fokusu mu je dijete, a ne želje i očekivanja roditelja ili drugih osoba. 9. Žaliteljica nezakonito postupanje okrivljenice vidi u tome što je predlagala donošenje privremene mjere po kojoj bi maloljetno dijete trebalo živjeti sa ocem Milanom Popovićem, a da pri tome nije obavila razgovor i pribavila mišljenje djeteta.

9.1. Upravo suprotno, okrivljenica je obavijestila sud da nije obavila razgovor s maloljetnim .... zato što je dijete u više navrata već saslušavano pa da bi to za njega bilo traumatično što znači da se u tom trenutku prilikom procjene rukovodila pravilom da se dijete saslušava samo onoliko puta koliko je to nužno i u skladu sa svojom ulogom u postupku, a to je zastupati volju i najbolji interes djeteta. Osim toga, kada je nakon toga kao posebna skrbnica obavila razgovor sa djetetom u dva navrata u prisutnosti oba roditelja i o tome obavijestila sud, stranke su postigle suglasnost da nije potrebno utvrđivati mišljenje djeteta.

10. U pravu je prvostupanjski sud kada napominje da je odluku o skrbništvu nad djetetom sud donio na temelju nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Maksimir i svih ostalih dokaza izvedenih u tom postupku, a okrivljenica se kao posebna skrbnica pridružila mišljenju Centra, kao i kada zaključuje da nema dokaza da bi okrivljenica postupala u cilju pogodovanja Milanu Popoviću niti na njegovo traženje poduzimala radnje kojima bi iskoristila svoj položaj ili prekoračila granice svoje ovlasti, a koje bi ujedno imale za posljedicu pribavljanje koristi Milanu Popoviću odnosno prouzročenje štete Severini Vučković.

11. Ovdje se radilo o sudskom postupku u kojem je oštećena kao tužiteljica imala svojstvo tuženice, dok je okrivljenica postavljena kao poseban skrbnik djetetu kako bi ga zastupala u postupku u kojem se odlučuje o roditeljskoj skrbi. Konkretne radnje okrivljenice opisane u činjeničnom opisu niti po stavu drugostupanjskog suda nemaju uporišta u dokazima na kojima se temelji optužnica, čiji je sadržaj sud iznio u pobijanom rješenju i potom pravilno zaključio da nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je okrivljenica počinila kazneno djelo.

12. Naime, sumnja potrebna za odluku o potvrđivanju optužnice mora biti osnovana, što znači provjerljiva i potkrijepljena određenim dokazima koji ukazuju na ispunjenje svih bitnih, kako objektivnih tako i subjektivnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela, pri čemu zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljnu razinu sumnje da bi predmet bio upućen u raspravnu fazu kaznenog postupka.

Službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima na koje se žaliteljica poziva nisu dokaz pa time ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku dokaza koji bi ukazivali na postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenica počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. 13. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, nakon što je pobijano rješenje ispitano i u skladu s odredbama članka 494. stavak 4. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.' - piše u odluci  predsjednice vijeća Gordane Mihele Grahovac.