U vremenima u kojima živimo sve se manje čita sve više konzumiraju vizuali, 'rilsi' i memovi producirani na društvenim mrežama. Na državnim maturama sve je očitije kako mladi sve manje čitaju pa ne čudi da je poništen ispit iz hrvatskog, onima kojima je otkriveno da su prepisivali, jer je isti preko društvenih mreža cirkulirao svud okolo pa su ga svi mogli unaprijed znati. Srednjoškolci, a sve više i osnovci, ne čitaju ni obvezne lektire već traže pomoć umjetne inteligencije kad trebaju odgovoriti na lektirna pitanja. U takvim vremenima kad se za nekoga kaže da je književnik to postaje otprilike isto kao da za nekoga kažete kako je egipatski balzamator, osoba koja mumificira tijela pokojnika. Dakle, netko tko ima odumrlo zanimanje.

No, unatoč tomu brojni su mediji izvijestili javnost kako je umrla najpoznatija hrvatska književnica Slavenka Drakulić. Postavlja se pitanje koliko je uopće stanovnika Hrvatske pročitalo njena djela i koliko bi ih uopće na nekom kvizu moglo nabrojati ijedno, ali unatoč svemu tome, Slavenka Drakulić uspjela se izboriti da bude neka suvremena Marija Jurić Zagorka u smislu da današnje generacije malo znaju kako je ona bila književnica premda  ne znaju ništa iz njenog opusa. No, pokojna Slavenka nije bila samo književnica već i pripadnica određenih društvenih slojeva koji su kreirali javno mnijenje, utjecali iz pozadine na kritiku društva do te mjere da je cijelim svijetom odjekivalo kad je ona nekoga u Hrvatskoj proglasila fašistom.

Poznato je kako je imala tri braka o čemu je svojedobno za Jutarnji rekla kako se tri puta udavala jer je pristojna, muškarci su je lijepo pitali a ona je lijepo odgojena pa je pristala. Iz prvog braka ima kćer, i samu književnicu posvećenu opisima pasjeg života i pasioniranu ljubiteljicu pasa, Rujanu Jeger. Zna se kako je u trećem braku s uglednim švedskim novinarom i književnikom iz ugledne obitelji Richardom Swartzom. Svojedobno je napisano i kako ima kuću u Istri te da je upravo zbog nje i bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i bivša čelnica HNS-a Vesna Pusić izabrala  istarski Sovinjak kao svoje ljetno utočište. No, unatoč svemu tome, što se činilo kako je prva feministkinja u Hrvata dovoljno poznata, uvijek se iznenadimo kad netko umre i kad shvatimo kako zapravo cijeli životni vijek te iste osobe nije do kraja bilo poznato nešto sasvim banalno.

Tako u slučaju Slavenke Drakulić javnost nikada nije saznala zapravo točno kako se ona u kojoj fazi svog života prezivala i svi su mislili kako je oduvijek bila i ostala Slavenka Drakulić. Poglavito jer je bila poznata feministkinja a takve osobe u pravilu često ostaju vjerne samo jednom, djevojačkom prezimenu. Zbog toga su mnogi krivo mislili kako je Slavenka rođena s prezimenom Drakulić i da je cijeli život unatoč trostrukoj udaji bila vjerna svom djevojačkom prezimenu. No, to nije istina. Činjenice govore sasvim suprotno. Naime, kako se u pravnom smislu zvala pokojna i u svijetu uvažena hrvatska književnica saznali smo iz vlansičkog lista njene vile u Istri ali također i iz povijesnog izvatka njenog  bivšeg stana koji se nalazio nadomak zagrebačke Gupčeve zvijezde u zgradi gdje je sada restoran Asia i u vlasništvu je poznate obitelji zagrebačkih Kineza.

Naime, Slavenka je rođena s prezimenom Sušanj. Doduše, poznato je kako je rođena prije 77 godina u Rijeci, odnosno 4. srpnja 1949., a Sušanj i jeste riječko prezime. Njezin otac bio je oficir JNA pa se obitelj često i selila. Zbog toga je osnovnu školu i prvi razred gimnazije pohađala u Splitu. U Rijeci je pohađala drugi razred gimnazije, kako bi kasnije nakon preseljenja u Zagreb maturirala i upisala fakultet. Prezime Drakulić je uzela nakon udaje za svog prvog, bivšeg muža, sociologa Slobodana Drakulića. U dobi od samo 19 godina, kad je bila studentica, rodila je 1968. svoju jedinu kćer Rujanu koja se sada preziva Jeger. Zbog toga je na neko vrijeme prekinula studij komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji je 1976.  završila. No, imala je i zanimljivu mladost prije udaje u ranoj dobi.

U mladosti je Slavenka bila izrazito buntovna i nakon svađe s autoritativnim ocem kao gimnazijalka je pobjegla od kuće u inozemstvo gdje je radila kao dadilja. Sa samo 16 godina živjela je hipijevskim stilom života, autostopirala Europom s društvom i spavala noćima u vreći. Nakon nekog vremena provedenog u Rijeci odlazi živjeti u Zagreb da bi maturirala i upisala fakultet. U studentskim danima pridružila se literarnom kružoku koji se osnovan u Zagrebu, a surađivala je i s riječkim časopisom “Dometi”. Bila je pripadnica grupe intelektualki sa zagrebačkog filozofskog fakulteta koje su osnovale tribinu “Žena i društvo” i bavile se isključivo ženskim temama, te postale prva organizirana skupina feministkinja na ovim prostorima i u cijeloj Istočnoj Europi. Tako je postala poznata i najprevođenija hrvatska književnica, publicistkinja i novinarka koja je napisala mnoge eseje, priče, publicističke knjige i romane.

Njezin stvaralački rad obilježio je cijeli niz događaja iz njenog privatnog života, od zdravstvenih problema i borbe s opakom bolešću do političkih događanja u Hrvatskoj i rat. Ona je žena koja je prva pisala o feminizmu na ovim prostorima, još 1980-ih otvarala brojna društvena pitanja nikad se ne priklanjajući nijednoj ideologiji. Jedna je od glavnih aktera i ikona kulturnog života u Hrvatskoj koja se u svom pisanju neprestano hvata u koštac sa svim društvenim pitanjima i tabuima. Drugi Slavenikin muž bio je tada poznati zagrebački ilustrator i dizajner Mirko Ilić čija se obitelj u Zagreb doselila iz Bijeljine. Ilić već odavno živi u New Yorku  i uspio se izboriti za svjetsku slavu. O odrastanju uz Ilića svojedobno je javno govorila i Slavenikina jedinica Rujana. Slavenkin život obilježila je i borba s bubrezima  u 27.-oj godini života a poznato je kako je prošla i iskustvo transplantacija bubrega.

Treći put se udala 1993. za švedskog novinara i pisca Richarda Swartza s kojim je od tada živjela na relaciji Stockholm – Zagreb – Beč, a veliki dio godine provodili su i u Sovinjaku u Istri. Upravo zahvaljujući vlasničkom listu te nekretnine otkrili smo kako je Slavenka nakon udaje za Šveđanina odustala od prezimena svog prvog muža - Drakulić - i prigrlila prezime trećeg muža, odnosno Swartz. Naime, tamo u rubrici vlasnik piše: 'DRAKULIĆ ILIĆ SLAVENKA SADA UDATA SWARTZ ROĐ. SUŠANJ POK. IVANA, ZAGREB, ...'. Inače ta nekretnina u Soivinjaku upisana je s ukupnom površinom od 323 m2. Tik do nje je velebno imanje s bazenom koje glasi na Jurgisa Vytautasa Oniunasa, muža bivše ministrice i njene prijateljice, ljevičarke Vesne Pusić te dvije manje kuće koje su upisane na Pusićku.

U vrijeme kad je Slavenka kupila posjed u Sovinjacima, koji je danas na glasu kao destinacija koju su otkrili i drugi bogataši te tamo izgradili velebne vile s bazenima, imala je službenu adresu na zagrebačkoj Novoj Vesi gdje je sada restoran Asia koji je uvijek rado posjećivao bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Taj je stan darovala svojoj kćeri jedinici Rujani Jeger. Slavneka Drakulić godinama se družila s Alemkom Lisinski, dugogodišnjom novinarkom i ranije bliskom suradnicom Ivice Mudrinića dok je bio čelnik HT-a. Kasnije je Lisinski prešla na poziciju glasnogovornica HNB-a. Upućeni tvrde kako je Alemka Lisinski u profesionalnom krugovima poznata po tome što je spremna kolege koji joj nisu po mjeri ocrniti najbrutalnijim uvredama a pritom ne preza i da nekoga zdrave pameti proglasi raspamećenim.

No, s obzirom da se i ona izborila za poziciju utjecajne osobe u zagrebačkim krugovima tim je pogubnije kad osoba takve reputacije ima takvu karakternu deformaciju i ljude olako ocrni bez ikakvih argumenata samo zato što joj nisu po volji. Inače, u ožujku ove godine svjedočili smo jednom od nizu susreta pokojne Slavenke Drakulić i spomenute šefice za komunikacije Hrvatske narodne banke. Razgovarale su  u Kaptol centru, stajale su kraj ulaza u pizzeriju i kafić na prvoj etaži. Na slikama se vidi kako je Slavenka Drakulić već bila pomalo umorna od života ali se kretala samostalno bez ikakvih pomagala. Naime, brojne osobe njene dobi već na početku 7.-og desetljeća počnu koristiti štap ili neko pomagalo radi sigurnijeg hoda, ali ona nije.

Dvije moćne dame hrvatske javne scene stajale su i razgovarale uz stup, nisu otišla nikamo na kavu. Odnos među njima bio je odnos dvaju osoba koje su prošle puno toga zajedno i izgradile povjerenje i privrženost. Uostalom, Lisinski također pripada toj generaciji iz doba kad je u Globusu, početkom burnih 90.-ih,  Slavenka Drakulić bila među onima koje su označene kao Vještice iz Rija. Doduše, ta je ružna atribucija samo pripomogla učvrstiti Slavenkinu slavu na međunarodnoj sceni jer je za istu uvijek  dobro biti žrtva nekog strogog domicilnog režima ili trenutačne vlasti. Tako je Slavenka Drakulić, upravo zato što je izrasla i proslavila se u doba SFRJ, prije samostalne Hrvatske i Tuđmanovog režima, imala na neki način i privilegij da si osigura dobru poziciju kritičarke u zapadnom svijetu što je pridonijelo njenoj međunarodnoj slavi ali i dovelo je do njene treće bračne luke.

Zanimljivo je kako je Slavenka Drakulić prije smrti uspjela izdati roman 'Zašto nisam naučila kuhati'. U njenoj generaciji znati kuhati je bilo obvezno, no u recentnim generacijama toliko je rašireno neznanje kuhanja u klasičnom smislu te riječi da je možda i sam naziv njenog romana na neki način arhetipski. Bilo kako bilo preostaje nam zaključiti kako je umrla Slavenka Drakulić, Riječanka s adresama u Zagrebu, Sovinjaku, Beču, Stockholmu, osoba koja je na neki način uspjela prigrabiti profesiju književnice kao obvezni dodatak. U modernoj frazi bi se reklo da je uspjela 'ukrasti Božić', odnosno prigrabila je za sebe termin književnice.

U smislu da je za većinu stranaca koji se bave literaturom ona bila referentna točka hrvatske književnosti iako nikada nije bila bard poput Miroslava Krleže da čak i netko neuk zna nabrojati barem jedno Krležino djelo, Krležinog lika ili da zna opisati Krležin stil. Zacijelo bi anketa pokazala kako većina današ je generacije ne zna niti jedno Drakulićkino djelo, niti ga je pročitao,  niti isti mogu opisati njen stil, ali svejedno, danas svi mediji pišu kako je umrla najpoznatija hrvatska književnica u svijetu Slavenka Drakulić. Možda sve navedeno, kao i činjenica da je Slavnka Drakulić dobila i brojne svjetske nagrade, ilustrira kako je važno i u svijetu književnosti izborit se za poziciju, znati biti na pravom mjestu u pravo vrijeme ili na pravoj strani. To umnogome olakšava posao jer je forma ta koja pobjeđuje sadržaj, reputacija često ide ispred vrijednosti nekog djela ili barem njegovog utjecaja na prosječnog čitatelja do kojeg u smislu konzumacije nikad niti ne dođe.