Nesporna rukometna legenda, Zlatko Žagmešter, među prijateljima Žaga, rođen je 6. srpnja 1943.. Preminuo je 28. srpnja 2026., nakon duge i teške bolesti. Profesionalnu karijeru započeo je već u dobi od 14 godina što je u svom oproštajnom govoru istaknuo njegov prijatelj Vjekoslav Vjeko Šafranić. On se s dubokim pijetetom prisjetio njihovih sportskih i prijateljskih trenutaka u Sportskom savezu Grada Zagreba kao i privatnih druženja. Istaknuo je kako je pokojni Žaga bio jedan od najvećih sportaša kojeg su krasile vrhunske osobine, profesionalizam ali i visoka etičnost. S tugom je rekao kako mu je zahvalan na svakom trenutku koji su zajedno proživjeli. Govor je uz odar držao i Vedran Šupuković, direktor RK Zagreb kao predstavnik Hrvatskog rukometnog saveza. On je istaknuo sve  velike sportske podviga, trofeja i medalja koje je Žaga osvojio kako za domaće tako i inozemne klubove.

Svećenik je održao misu i izrazio sućut obiteljima i prijateljima koji su došli dati posljednju počast. Istaknuo je kako pokojnici  nastavljuju svoj život kroz svoju obitelj i prijatelje ali kroz dobra djela prije nego prime vječnu milost Gospodina. Prije mise izveden je Oliverov 'Trag u beskraju'. Potom su govorili Vjekoslav Šafranić i Vedran Šupuković koji je i predsjednik Udruženja sportskih profesionalnih klubova. Uz odar su stajali pokojnikova udovica Vedranka, nećak Hrvoje i njegova supruga Sally. Na ispraćaju su bili i sin legendarnog Žage, zagrebački poduzetnik Denis - Ozren Žagmešter i njegova supruga Ivona Žagmešter. 

Na ispraćaju je bio i Zoran Gobac, alfa i omega hrvatskog rukometa i veliki, dugogodišnji prijatelj pokojnog Žage. O njihovom odnosu svojedobno je, točnije u prosincu 2016.  pisao i legendarni sportski novinar Tomislav Židak. On je u tekstu pod naslovom:'TEŠKA BITKA NAJVEĆEG RUKOMETAŠA IZ ZAGREBA Strašna bolest napala našu sportsku legendu, ljudinu koja je igrala atomski rukomet' napisao sljedeće: Kad bolest zakuca na vrata kuca se na mnoge dveri, u potrazi za spasonosnim lijekom. Pokucao je i Žaga, no mnogi nisu otvarali, pravili su se da nisu doma. Ali, jedan čovjek, s kojim se Žagmešter često 'mačevao', nazvao je i rekao:'Žaga sve ćemo napraviti za tebe!' S druge strane bio je Zoran Gobac, alfa i omega hrvatskog i zagrebačkog rukometa', napisao je, između ostalog legendarni Židak.

Na ispraćaju smo zapazili i poznatog novinara i vrsnog poznavatelja sportskih zbivanja Andreja Maksimovića Maksa koji se uspješno opravlja od zahtjevnih liječničkih zahvata. No, Maks nije mogao propustiti posljednji ispraćaj i reći posljednje zbogom svom znancu i prijatelju - legendi Žagi. Nakon mise za dušu slavnog pokojnika puštena je i pjesma Vice Vukova 'Suza sa zagorske brege'. Neplanirano se prisutnima obratio i Zagrepčanin Mladen Fistrić koji je imao duboku ljudsku potrebu izreći nekoliko predivnih rečenica o pokojniku. Sjetio ga se kao velikog čovjeka, velikog sportaša ali i sjajnog trenera pasa i golubara od kojeg je imao prigodu puno toga naučiti. Izrazio je žaljenje da je u nekom trenutku nastao zid između njega i Žage i da mu je to teško palo. Inače, Hrvatski rukometni savez zatražio je od Grada Zagreba da se pokojniku pronađe posljednje počivalište u mirogojsko Aleji velikana. Žagmešter je napravio veliku karijeru još od ranog djetinjstva. Igrao je kao vanjski igrač za Prvomajsku / Medveščak, potom Zagreb, pa za njemačke klubove Solingen i Bonn te francuski Mulhouse.

Bio je najmlađi reprezentativac koji je zaigrao za ondašnju jugoslavensku reprezentaciju. Bio je u momčadi koja je osvojila broncu za Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1970.g. Prethodno je nastupio za Jugoslaviju na SP-u 1964. u Pragu kad je osvojeno 6. mjesto. Žagmešter je igrao za Prvomajsku kad je bila prvak davne 1964. godine, potom je bio prvak 1966. (s Medveščakom). Osvojili su kup 1965. i 1970. (s Medveščakom) te bili finalisti Kupa europskih prvaka 1965. (s Medveščakom). Proglašen je najboljim strijelcem prvenstva 1971./72. g. Sve se to danas čini kao davna prošlost. No, govoreći o pokojnom Žagi Vjekoslav Šafranić istaknuo je kako je on sigurno bio inspiracija brojnim rukometašima koji su došli poslije njega jer je ostavio trag svojom igrom i inteligencijom na terenu. Tako su se danas svi prisutni na Mirogoju, u Krematoriju, oprostili od jedne nesporne rukometne legende.

No, najcjelovitiji opis Žagmešterovih dostignuća vidljiv je na web stranici Hrvatskog rukometnog saveza. Citiramo što je tamo o njemu objavljeno: 'Rukometni sportski svijet u Hrvatskoj kao “grom iz vedra neba“ pogodila je vijest o smrti jednog od naših najvećih rukometaša svih vremena. U utorak, 28. srpnja 2026. godine nakon duge i teške bolesti, umro je Zlatko Žagmešter. Zlatko Žagmešter rođen je u Zagrebu, 06.07.1943. godine i jedan je od najboljih i najvećih hrvatskih rukometaša svih vremena. Žagmešterova karijera bila je satkana od rekorda koje do danas nitko na ovim prostorima nije uspio nadmašiti. Već s 14 godina ulazi u RK Zagreb i postaje najmlađi igrač u povijesti prvenstva bivše države. Njegov munjeviti uspon nastavlja se u RK Prvomajskoj (kasnije RK Medveščak), s kojim osvaja naslove državnog prvaka i kupa, igrajući i povijesno finale Kupa europskih prvaka 1965.

Njegov nevjerojatni talent ubrzo je prerastao lokalne okvire. Sa samo 19 godina postao je najmlađi član seniorske reprezentacije Jugoslavije u povijesti. Na Svjetskom prvenstvu u Pragu 1964., ugledno češko „Rude Pravo“ proglašava ga najvećom nadom svjetskog prvenstva, a „Československy sport“ uvrštava ga u idealnu sedmorku svijeta, uz bok najvećim rukometnim ikonama tog doba. Kao dvadesetogodišnjak dobiva poziv u reprezentaciju svijeta. Svojim radom, znanjem i sportskim iskustvom neverojatno je mnogo doprinio razvoju rukometa u Hrvatskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Izuzetno bogato rukometno znanje, Zlatko Žagmešter, za prijatelje Žaga, svesrdno je prenosio je na mlađe dobne kategorije. On je znao prepoznati talente, ali isto tako i utjecati na uključivanje djece – dječaka od najmlađe dobi u sport, a posebno rukomet.

Svojim djelovanjem i danas je pojam sportske pripreme i zalaganja na treningu i utakmicama. Našeg dragog Žagu nije bilo teško voljeti. Jer on je bio jedinstvena pojava u zagrebačkom i hrvatskom rukometu. Bio je “fanatik” treninga i rada, bio je poznat po izuzetnoj fizičkoj spremi, visokom i snažnom skok-šutu. Bio je i ostao jedini rukometaš s područja bivše države koji je redovno postizao pogotke s 12 do 14 metara udaljenosti. I dan danas ostao je jedini rukometaš koji je u devet godina profesinolane karijere postigao više od 5000 pogodaka. Igrao je za Dinamo, Prvomajsku, Medveščak, Zagreb, Solingen i Mulhouse. Dvaput je igrao finale Kupa prvaka, oba izgubio, a od velikih natjecanja ima broncu sa SP-a 1970. Trebao je imati i zlatnu medalju s Igara u Münchenu 1972. godine, ali kako život često piše neobične priče, tadašnji izbornik nije ga vodio u Munchen. Zlatko Žagmešter dobitnik je godišnje Državne nagrade za sport; Franjo Bučar 2023., a te iste godine dobio je i Nagradu HOO-a Matija Ljubek. Dragi naš Žaga, hvala ti na svemu što si napravio za hrvatski rukomet. Počivao u miru.'.