Od kraja kolovoza ove godine Josip Šutalo igra u dresu Lazia i po ugovoru u tom će talijanskom prvoligašu igrati do 30. lipnja 2027.  Njegova trenutačna agencija je Lian Sports Group koja zastupa naše Vatrene poput Kristijana Jakića i Marina Pongračića ili pak be-ha reprezentivce poput Amara Dedića i Emira Barjaktarevića. Podsjetimo, Šutalo je prije Lazia igrao za Dinamo i 2023. otišao je u Ajax u transferu vrijednom 20.5 milijuna eura. U to vrijeme zastupao ga je MN Sport a njihovi međusobni odnos završili su tužbom. Naime, Šutalo je pokrenuo ovrhu na zagrebačkom sudu radi određivanja privremen mjere i to 5. prosinca 2024. g.  O tome nam svjedoči presuda suca Jure Pezelje s Općinskog građanskog suda donesena dan poslije.

Pezelja je  odluku donio na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac. Predlagatelja osiguranja Josipa Šutala zastupao je odvjetnik Robertino Bilobrk iz Zagreba, a protivnika osiguranja MN Sport d.o.o., Bosna i Hercegovina, Mostar, zastupali su odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić d.o.o. iz Splita. Bez održavanja ročišta 6. prosinca 2024. sudac Pezelja donio je sljedeće Rješenje:  'I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja od dana 05. prosinca 2024. za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troškova ovog ovršnog postupka.'.

Iz Obrazloženja je vidljivo sljedeće: '1. Dana 05. prosinca 2024. predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine na način da se zabrani Financijskoj agenciji da u razdoblju od 30 dana od dana izdavanja rješenja naloži bankama prijenos zaplijenjenih sredstava s računa predlagatelja osiguranja na račun protivnika osiguranja.

2. U svom prijedlogu predlagatelj osiguranja u bitnome navodi da su dana 09. listopada 2024. s računa predlagatelja osiguranja zaplijenjena sredstva u iznosu od 500.000,00 eura temeljem ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024., kojim je usvojen prijedlog za ovrhu protivnika osiguranja, a koje rješenje o ovrsi je doneseno temeljem

Sporazuma o zajedničkom ulaganju od dana 20. studenog 2019., solemniziranog dana 05. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10482/2019 (dalje u tekstu: Sporazum). Navedeni iznos od 500.000,00 eura odnosi se na ugovornu kaznu za neispunjenje obveza koje je ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) preuzeo sklapanjem Ugovora o zajedničkom ulaganju sa ovrhovoditeljem (ovdje protivnikom osiguranja) dana 03. rujna 2018. (dalje u tekstu: Ugovor), a koji Ugovor je sastavni dio Sporazuma. Predlagatelj osiguranja je profesionalni nogometaš, a protivnik osiguranja je "ulagač" u profesionalnu karijeru predlagatelja osiguranja te su iz tog odnosa proizašli gore navedeni Sporazum i Ugovor, a čije će utvrđenje ništetnima, odnosno utvrđenje prestanka važenja, predlagatelj osiguranja tražiti pred sudom.

Do tada predlagatelju osiguranja je nužno potrebno osigurati njegovu imovinu zaplijenjenu spornim Sporazumom od isplate iste na račun protivnika osiguranja u inozemstvu jer će u slučaju uspjeha s opisanom tužbom ili žalbom protiv gore navedenog rješenja o ovrsi predlagatelju osiguranja biti gotovo nemoguće vratiti prenesena sredstva, odnosno naplatiti svoju tražbinu. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi predlagatelj osiguranja je u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-3210/2024 podnio žalbu te prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti Sporazuma, a o kojima sud još nije odlučio. U žalbi protiv rješenja o ovrsi predlagatelj osiguranja navodi da ovrhovoditelj (ovdje protivnik osiguranja) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a čime ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj ...., dalje u tekstu: OZ).

Naime, ovrhovoditelj (ovdje protivnik osiguranja) od ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja) traži ispunjenje novčanih obveza - plaćanje 10% iznosa od svih neto primanja koje je ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) primio temeljem Ugovora o igranju sklopljenog sa AFC Ajax u razdoblju od 21. kolovoza 2023. do 01. srpnja 2024. Sukladno odredbi čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj ....dalje u tekstu: ZOO) ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Slijedom toga, ovrhovoditelj (ovdje protivnik osiguranja) nije ovlašten potraživati ugovornu kaznu od ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja) za neispunjenje novčanih obveza na koje se ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) obvezao i koje eventualno nije ispunio temeljem Ugovora. Isto tako, javni bilježnik nije smio izdati potvrdu ovršnosti Sporazuma na temelju izjave ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja) da ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora.

Dalje, ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) u žalbi protiv rješenja o ovrsi ističe i razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 9. OZ-a, a koje obrazlaže time da Sporazum nije ovršna isprava obzirom je isti stavljen izvan snage sklapanjem kasnijeg pravnog posla između ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja) i ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja), slijedom čega tražbina ovrhovoditelja ne postoji. Naime, ovrhovoditelj (ovdje protivnik osiguranja) i ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) sklopili su dana 01. ožujka 2022. zajedno sa društvom Sport servis Zdenko d.o.o. kao trećom ugovornom stranom novi Ugovor o zajedničkom ulaganju, koji je sadržajno istovjetan s Ugovorom o zajedničkom ulaganju od dana 03. rujna 2018. te kojim su ugovorne strane stavile izvan snage sve prethodne usmene i pisane dogovore koji su eventualno postojali između njih, slijedom čega je stavljen izvan snage i prestao postojati i Ugovor o zajedničkom ulaganju od dana 03. rujna 2018. te

Sporazum, a time je prestala postojati i bilo kakva tražbina koja nije nastala do trenutka prestanka Sporazuma. Obzirom je predlagatelj osiguranja podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, to će isti, nakon što bude upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, podnijeti tužbu kojom će tražiti utvrđenje da je Sporazum ništetan u dijelu koji se odnosi na ugovornu kaznu koja je, suprotno odredbama ZOO-a, ugovorena za neispunjenje novčanih obveza, a podredno utvrđenje da su Sporazum i Ugovor prestali postojati sklapanjem novijeg Ugovora o zajedničkom ulaganju koji ih je stavio izvan snage.

Predlagatelj osiguranja očekuje da će temeljem usvojene žalbe protiv rješenja o ovrsi ili temeljem presude u parnici koju će pokrenuti za utvrđenje ništetnosti, podredno utvrđenja prestanka valjanosti Sporazuma i Ugovora imati potraživanje prema protivniku osiguranja na ime povrata gore navedenih 500.000,00 eura, a isto potraživanje neće moći ostvariti obzirom će novčana sredstva biti isplaćena na račun ovrhovoditelja u inozemstvu, što bi onemogućilo ili makar znatno otežalo povrat isplaćenih sredstava obzirom bi isto značilo vođenje ovršnog ili drugog odgovarajućeg postupka u stranoj zemlji (Bosni i Hercegovini) koja nije članica Europske unije.

Stoga predlagatelj osiguranja predlaže sudu odrediti privremenu mjeru radi osiguranja svoje novčane tražbine na način da se zabrani Financijskoj agenciji da u razdoblju od 30 dana od dana izdavanja rješenja naloži bankama prijenos zaplijenjenih sredstava s računa predlagatelja osiguranja na račun protivnika osiguranja.

3. Obzirom je predlagatelj osiguranja prijedlog za određivanje privremene mjere podnio tek 05. prosinca 2024., a rok od 60 dana iz čl. 206. st. 3. OZ-a istječe 08. prosinca 2024., sud je o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučio bez očitovanja protivnika osiguranja i bez održanog ročišta. Međutim, sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke u konkretnom slučaju i bez očitovanja protivnika osiguranja i bez održavanja ročišta. Osim toga, odredbama OZ-a kojima se regulira institut privremenih mjera nije ni propisana obveza suda dostavljanja prijedloga protivniku osiguranja na odgovor niti obveza suda za održavanje ročišta.

4. Prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere nije osnovan.

5. Odredba čl. 344. st. 1. OZ-a određuje da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, s time da se smatra da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (st. 3.).

6. U tom smislu, da bi sud prihvatio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine kao osnovan, predlagatelj osiguranja mora dokazati kumulativno postojanje dviju pretpostavki: vjerojatnost postojanja tražbine prema protivniku osiguranja te vjerojatnost opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, s time da se smatra da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da je, na temelju prijedloga ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja), rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024. određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja) po svim računima i oročenim novčanim sredstvima te prijenosom na račun ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja) otvorenog kod Intesa Sanpaolo banka d.d., Bosna i Hercegovina, a sve temeljem Sporazuma o zajedničkom ulaganju od dana 20. studenog 2019., solemniziranog dana 05. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10482/2019, kao ovršne isprave, a kojim Sporazumom je ugovoreno da je Ugovor o zajedničkom ulaganju od dana 03. rujna 2018., ovjeren kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV-10384/2018, sastavni dio Sporazuma.

Ovrha je određena radi naplate tražbine ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja) u iznosu od 500.000,00 eura (list 9-12 spisa).

8. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) u ovosudnom predmetu poslovni broj Ovr-3210/2024 protiv gore navedenog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024. podnio žalbu te prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti Sporazuma, iz razloga kako je to u bitnome navedeno pod točkom 2. ovog obrazloženja (list 39-44 spisa).

9. Obzirom je u postupku utvrđeno da se tražbina ovrhovoditelja (ovdje protivnika osiguranja) ima ostvariti u inozemstvu (naime, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024. određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, ovdje predlagatelja osiguranja, na svim računima i oročenim novčanim sredstvima te prijenosom na račun ovrhovoditelja, ovdje protivnika osiguranja, otvorenog kod

Intesa Sanpaolo banka d.d., Bosna i Hercegovina), predlagatelj osiguranja nije dužan učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati obzirom se, temeljem odredbe čl. 344. st. 3. OZ-a, smatra da takva opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

10. Međutim, prema ocjeni ovog suda, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja niti se mjera koja je predložena ima provesti na imovini protivnika osiguranja ili njegovog dužnika.

11. Naime, predlagatelj osiguranja postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja obrazlaže time što očekuje da će temeljem usvojene žalbe protiv rješenja o ovrsi ili temeljem presude u parnici koju će pokrenuti za utvrđenje ništetnosti, podredno utvrđenja prestanka valjanosti Sporazuma i Ugovora, ukoliko u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3210/2024 ne bude upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, imati potraživanje prema protivniku osiguranja na ime povrata gore navedenih 500.000,00 eura.

12. Kao što je već naprijed navedeno, predlagatelj osiguranja je u ovosudnom predmetu poslovni broj Ovr-3210/2024 protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024. uložio žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 7. i 9. OZ-a.

U ovom ovršnom postupku, u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine, sud nije ovlašten odlučivati o osnovanosti žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i toč. 3. OZ-a, već će o tome odlučiti drugostupanjski sud, a sud u ovom ovršnom postupku ne može prejudicirati odluku drugostupanjskog suda. Isto tako, sud u ovom ovršnom postupku, u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine, nije ovlašten odlučivati o osnovanosti žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, već će se o tome odlučiti u parničnom postupku na čije pokretanje će, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, predlagatelj osiguranja biti upućen u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3210/2024, obzirom je ovrhovoditelj (ovdje protivnik osiguranja) osporio navode ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja) u žalbi (što je sud utvrdio uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-3210/2024), a sud u ovom ovršnom postupku ne može prejudicirati odluku koja će biti donesena u parničnom postupku.

Odnosno, sud u ovom ovršnom postupku, u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine, ne može prejudicirati odluku koja će biti donesena u parničnom postupku koji će predlagatelj osiguranja, kako navodi, pokrenuti za utvrđenje ništetnosti, podredno utvrđenja prestanka valjanosti Sporazuma i Ugovora, ukoliko u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3210/2024 ne bude upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Dakle, postojanje ili nepostojanje tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja ovisi o uspjehu predlagatelja osiguranja sa žalbom protiv ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024., odnosno uspjehu predlagatelja osiguranja u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na čije će pokretanje predlagatelj osiguranja biti upućen u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj

Ovr-3210/2024, odnosno uspjehu predlagatelja osiguranja u parničnom postupku koji će predlagatelj osiguranja, kako navodi, pokrenuti za utvrđenje ništetnosti, podredno utvrđenja prestanka valjanosti Sporazuma i Ugovora, ukoliko u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3210/2024 ne bude upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Uspjeh predlagatelja osiguranja sa žalbom protiv ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od dana 03. listopada 2024., odnosno uspjeh predlagatelja osiguranja u navedenim parničnim postupcima jest u ovom trenutku neizvjestan obzirom sud u ovom ovršnom postupku, u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine, ne može prejudicirati odluku drugostupanjskog suda koji odlučuje o žalbi, odnosno odluku suda u parničnom postupku koje tek trebaju biti donesene.

15. Što se tiče predmeta predložene mjere, on je kao takav suprotan samoj svrsi ovog pravnog alata jer je cilj spriječiti protivnika osiguranja (ili njegovog dužnika) da raspolažu imovinom/tražbinom koja pravno predstavlja subjektivno pravo protivnika osiguranja, a ne naložiti agenciji koja provodi izravnu naplatu tražbina da ne izda nalog bankama da prenesu novčana sredstva samog predlagatelja osiguranja na vjerovnika (protivnika osiguranja). To znači da bi se mjera imala odnositi na novčana sredstva koja nisu imovina protivnika osiguranja, a što nije propisano u čl. 345 OZ-a. S druge strane Financijska agencija uopće ne obavlja poslove kreditnih institucija u smislu primanja uplata i vođenja računa već to rade banke u ime i za račun predlagatelja osiguranja.

Predlagatelju osiguranja u ovom postupku kao redovno pravno sredstvo stoji na raspolaganju institut odgode ovrhe iz čl. 65 OZ-a, ali uz jasno navođenje razloga koji će dovesti do nenadoknadive ili teško nadoknadive štete a to uz sjedište ovrhovoditelja u inozemstvu i temeljni kapital moraju biti i druge okolnosti kao npr. unesena imovina, račun dobiti i gubitka i sl.

16. Slijedom navedenog, kako predlagatelj osiguranja u ovom trenutku nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja, valjalo je odbiti prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

17. Predlagatelj osiguranja zatražio je naknadu troškova postupka i to trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere te trošak sudske pristojbe na prijedlog za određivanje privremene mjere i na rješenje o prijedlogu za određivanje privremene mjere. Članak 14. stavak 4. OZ-a propisuje da je protivnik osiguranja dužan predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za osiguranje. S obzirom da je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere odbijen kao neosnovan, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.' - piše u Rješenju suca Pezelje  od 6. prosinca 2024. 

Protiv tog rješenja nezadovoljna stranka, dakle Šutalo, imao je pravo žalbe što je i iskoristio. Izjavio je žalbu 23. prosinca 2024. g. i spis je završio na Županijskom sudu u Zagrebu 24. travnja 2025. kod sutkinje Gabriele Topić Kordej. No, taj je ovršni postupak pravomoćno okončan 16. ožujka ove godine a tome je prethodilo povlačenje zahtjeva za ovrhu od strane Josipa Šutala i to  24. travnja 2025. g. No, Šutalo je pokrenuo i drugi spor na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.  Istaknimo kako je prije Šutalove tužbe njega kao ovrhovoditelj tužila agencija MN Sport. Naime, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kod sutkinje Ivane Protulipac 11. rujna 2024. počeo je ovršni spor u kojem je MN Sport tužio Josipa Šutala.

U tom je predmetu odluka koja nije išla u prilog Šutalu donesena 23. listopada 2024. godine. Na nju se Šutalo žalio pa je taj spis završio na Županjskom sudu u Velikoj Gorici. Imamo i tu presudu koju citiramo: 'Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar, Mostar, Stjepana Radića 31, OIB: 97273214943, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Gabrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., Split, protiv ovršenika Josipa Šutala z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robertino Bilobrk, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024., žalbi ovršenika i žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. te žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj

Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025., dana 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Josipa Šutala kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024.II. Odbijaju se žalba ovršenika Josipa Šutala i žalba ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. III. Odbija se žalba ovršenika Josipa Šutala kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025. IV. Odbija se zahtjev ovršenika  Josipa Šutala za  naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024 od 3. listopada 2024. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 10.063,61 eura.

V. Odbija se zahtjev ovršenika Josipa Šutala za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024- 15 od 2. prosinca 2024. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura. VI. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan. VII. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. u iznosu od 9.400,00 eura, kao neosnovan. VIII. Odbija se zahtjev ovršenika Josipa Šutala za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024- 28 od 9. siječnja 2025. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024 od 3. listopada 2024. na temelju Sporazuma koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu 20. studenoga 2019. pod brojem OV-10482/2019, a koji je ovršan 22. kolovoza 2024., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu 500.000,00 eura te radi naknade troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju, na način da se dostavom tog rješenja o ovrsi nalaže Financijskoj Agenciji banci izdati nalog da iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih njegovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja broj [broj bankovnog računa], SWIFT: UPBKBA22, koji se vodi kod Intesa Sanpaolo banke d.d., Bosna i Hercegovina, zatim je konstatirano da to rješenje o ovrsi ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate i da dostavom banci naloga ovrhovoditelj do iznosa zaplijenjene tražbine stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu te je trošak ovrhovoditelja utvrđen u iznosu od 9.731,81 eura.

2. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen tom sudu 31. listopada 2024., pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu ovrhe, dok je pod toč. III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

3. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-28 od 9. siječnja 2025. pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika od 31. listopada 2024. za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu o zajedničkom ulaganju od 20. studenog 2019., potvrđenom 5. prosinca 2019. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-10482/2019, s danom ovršnosti 22. kolovoza 2024., dok je pod toč. II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava zahtjeva za ukidanje potvrde o ovršnosti od 31. listopada 2024.

4. Protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024. žalbu je podnio ovršenik, ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj .... – dalje: OZ). Ne predlaže kako postupiti s pobijanim rješenjem o ovrsi. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 7.520,00 eura, uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 663,61 eura.

5. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode ovršenika kao činjenično netočne i pravno neutemeljene te predlaže u cijelosti odbiti njegovu žalbu protiv rješenja o ovrsi. Ujedno potražuje i trošak sastava podneska kojim je odgovorio na rečenu žalbu te kojim se očitovao na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, s tim što je o tom trošku odlučio prvostupanjski sud pobijanom toč. III. izreke rješenja poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024.

6. Protiv toč. I. i II. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. žalbu je podnio ovršenik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu do pravomoćnosti rješenja o ovrsi, uz naknadu troška sastava žalbe i troška sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

7. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj predlaže u cijelosti odbiti navedenu žalbu ovršeniku, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 9.400,00 eura.

8. Protiv toč. III. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. žalbu je podnio ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti u dijelu pod točkom III. izreke i naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak sastava podneska od 27. studenoga 2024. kojim se očitovao na žalbu ovršenika kao i na prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu 9.400,00 eura, uz naknadu troška sastava te žalbe u iznosu 250,00 eura.

9. Protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-28 od 9. siječnja 2025., a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i ukinuti potvrdu ovršnosti Sporazuma o zajedničkom ulaganju od dana 20. studenog 2019., uz naknadu troškova sastava žalbe protiv tog rješenja te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

10. Žalbe ovršenika i žalba ovrhovoditelja nisu osnovane. U odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024.

11. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju Sporazuma o zajedničkom ulaganju (dalje: Sporazum) koji su zaključili ovdje ovrhovoditelj i ovršenik 20. studenog 2019., a koji je Sporazum potvrđen 5. prosinca 2019. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod brojem OV-10482/2019, dok je na isti stavljena potvrda ovršnosti 22. kolovoza 2024. te koji akt kao takav predstavlja valjanu ovršnu ispravu iz čl. 23. toč. 4. OZ-a, jer su u tom Sporazumu, člankom 2. stranke suglasno utvrdile da će ovdje ovršenik platiti ovdje ovrhovoditelju ugovornu kaznu u ukupnom iznosu od

500.000,00 eura ako ne ispuni bilo koju svoju obvezu iz Ugovora o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018. ili ako propusti održati bilo koji rok iz tog Ugovora te je ovdje ovršenik u članku 3. stavku 3. Sporazuma izričito izjavio suglasnost da se na temelju tog Sporazuma protiv njega može neposredno provesti prisilna ovrha na njegovoj cjelokupnoj imovini, a radi naplate tražbina ovdje ovrhovoditelja utvrđenih Sporazumom ili Ugovorom o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018., nakon njihove dospjelosti.

13. Budući da su u prijedlogu za ovrhu naznačeni ovršna isprava na temelju koje se određuje ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, a i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravo sadržano u odredbi čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. OZ-a i odredio ovrhu radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

14. Sukladno odredbi čl. 204. i 205. OZ-a određena je ovrha na novčanoj tražbini koja po računima i oročenim sredstvima u svim bankama pripada ovršeniku te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

15. S obzirom na to da je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave koja ne ulazi u krug isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, to je u skladu s čl. 211. OZ-a sudska ovrha dopuštena.

16. Nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a na koje se ovršenik poziva navodeći da je Sporazum stavljen izvan snage Ugovorom o zajedničkom ulaganju koji su ovdje ovrhovoditelj i ovršenik zajedno s društvom SPORT SERVIS ZDENKO d.o.o. sklopili 1. ožujka 2022.

To stoga što niti iz jedne odredbe toga Ugovora ne proizlazi na jasan i nesumnjiv način da je upravo Sporazum izgubio svoj učinak, dok ovršni sud u ovršnom postupku kao postupku strogo formalnog legaliteta nije ovlašten po slobodnoj ocjeni razmatrati značaj i smisao podnesenih dokaza.

16.1. Naime, odredba članka 9. stavka 2. prethodno navedenog Ugovora od 1. ožujka 2022., prema kojoj Ugovorne strane stavljaju izvan snage sve usmene ili pisane dogovore koji eventualno između njih postoje, a na koju odredbu se poziva ovršenik u žalbi, ne navodi izrijekom da se upravo predmetni Sporazum stavlja izvan snage te osim toga iz nje nije jasno odnose li se ti pisani dogovori na sporazume koji su postojali između istodobno sve tri stranke tog Ugovora ili i na dogovore samo nekih stranaka (u koju kategoriju dogovora bi se mogao podvesti Sporazum).

16.2. Slijedom toga, budući da navod ovršenika da je ovršna isprava stavljena izvan snage nije potkrepljena javnom ispravom, to se navedeni navod ne može podvesti pod razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, već pod razlog predviđen toč. 9. tog članka OZ-a.

17. O žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, na koje se izrijekom pozvao ovršenik u žalbi, odlučio je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr- 3210/2024-18 od 10. prosinca 2024. kojim je ovršenika uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

18. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

19. S obzirom na to da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka IV. izreke ovog rješenja).

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024.

20. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

21. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe uz obrazloženje da je podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi ostvaren prvi od dva kumulativna uvjeta za odgodu ovrhe, ali nije ostvaren i drugi uvjet koji se sastoji u nastanku nenadoknadive štete, jer je u pogledu tog uvjeta ovršenik naveo da bi se provedbom ovrhe prijenos novčanih sredstava izvršio na račun u inozemstvu, a što bi u slučaju usvajanja žalbe ovršenika onemogućilo povrat prenesenih sredstava jer bi isto zahtijevalo vođenje ovršnog ili drugog postupka u inozemstvu.

S tim u vezi prvostupanjski sud zaključuje da takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, već su tvrdnje paušalne i ne ukazuju na postojanje okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ovršeniku bio onemogućen eventualni povrat prenesenih novčanih sredstava.

22. Prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti nastanka nenadoknadive štete nije doveden u pitanje žalbenim navodima.

23. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a).

Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

24. U odnosu na drugu kumulativno predviđenu pretpostavku za odgodu ovrhe, koja je povezana s nastankom nenadoknadive štete, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio paušalnim navode da bi prijenos sredstava mogao imati za posljedicu nemogućnost povrata tih sredstava zbog toga što bi se taj povrat imao ostvariti u Bosni i Hercegovini.

24.1. Naime, činjenica da je ovrhovoditelj strano trgovačko društvo i da bi se ovrha na novčanim sredstvima tog društva imala provesti u stranoj državi sama po sebi ne upućuje na vjerojatnost da ovršenik ne bi mogao povratiti ovršena novčana sredstva. S tim u vezi ovršenik u prijedlogu za ovrhu okolnost nastanka teško nenadoknadive štete nije niti vezao uz eventualnu nelikvidnost ovrhovoditelja (a na koji navod bi se potom ovrhovoditelj mogao očitovati), već isključivo uz teškoće pokretanja ovršnog postupka u Bosni i Hercegovini, a koje teškoće ni na koji način nije konkretizirao u svom prijedlogu za ovrhu.

24.2. Nastavno na prethodno, ovršenik je tek u žalbi protiv pobijanog rješenja naveo da se navedene teškoće u pokretanju ovrhe u Bosni i Hercegovini odnose na to što ne poznaje zakonodavstvo i pravni sustav te države te da je Bosna i Hercegovina prema indeksu vladavine prava na donjem dijelu liste. No, niti iz takvih navoda, sve i da su isti pravodobno izneseni u prijedlogu za ovrhu, ne proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, jer u načelu nepoznavanje stranoga pravnog sustava u konkretnom slučaju ne predstavlja nepremostivu prepreku za pokretanje ovršnog postupka s obzirom na to da je riječ o susjednoj državi. Niti loš rejting Bosne i Hercegovine na ljestvici vladavine prava ne upućuje na vjerojatnost da ovrhom ne bi bilo moguće povratiti prenesena novčana sredstva.

25. Neosnovan je ovršenikov žalbeni navod da ovrhovoditelj u podnesku kojim se očituje na prijedlog za ovrhu nije dokazao da ima imovinu na kojoj se može provesti protuovrha. Ovo stoga što ovršenik u prijedlogu za odgodu razlog nastanka nenadoknadive štete uopće nije vezao uz nepostojanje dostatne imovine ovrhovoditelja, pa se na tu okolnost ovrhovoditelj nije niti mogao očitovati.

26. Konačno, presumpcija postojanja opasnosti da će dužnik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine u slučaju kad se tražbina ima ostvariti u inozemstvu predviđena je odredbom čl. 344. st. 3. OZ-a samo kod određivanja privremene mjere, dok primjena te odredbe nije predviđena na institut odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Svakako, okolnost što ovrhovoditelj ima prebivalište, odnosno sjedište u stranoj državi i što bi se prema tome povrat ovršenikovih sredstava imao ostvariti u inozemstvu predstavlja otežavajući čimbenik za povrat tih sredstava, no to samo po sebi ne znači da je vjerojatan nastanak teško nadoknadive štete kao pretpostavke za odgodu ovrhe, već je na ovršeniku da iznesene dodatne, potkrepljene navode iz kojih će takva šteta proizlaziti, a što ovdje ovršenik ni na koji način nije učinio.

27. U odnosu na odluku pod toč. III. izreke pobijanog rješenja, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da podnesak kojim se ovrhovoditelj očitovao na prijedlog za odgodu ovrhe nije bio nužan za donošenje odluke kojom se odbija prijedlog za odgodu ovrhe, a time ni za samu ovrhu.

27.1. Naime, ovršenik je u prijedlogu za ovrhu iznio paušalne navode glede postojanja druge kumulativno predviđene pretpostavke, a koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio i neovisno o navodima ovrhovoditelja.

27.2. Okolnost što je prvostupanjski sud zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na taj prijedlog za odgodu ovrhe te na žalbu protiv rješenja o ovrsi ne čini time takav podnesak ovrhovoditelja nužnim za vođenje postupka, jer je dužnost ovršnog suda bila omogućiti ovrhovoditelju da sudjeluje u postupku i očituje se, a sve u skladu s čl. 65. st. 2. OZ-a kao i čl. 359. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

28. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbe ovršenika i ovrhovoditelja kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

29. S obzirom na to da ovršenik i ovrhovoditelj nisu uspjeli sa žalbama, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijeni su njihovi zahtjevi za naknadom troškova žalbenog postupka (točka V. i VI. izreke ovog rješenja).

30. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer ta radnja nije bila potrebna (toč. VII. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025.

31. Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

32. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu uz obrazloženje da je uvidom u Sporazum utvrđeno da su ovrhovoditelj i ovršenik kao ugovorne strane suglasno utvrdili da će javni bilježnik sa sjedištem u [adresa] na temelju čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/06 i 57/22 – u daljnjem tekstu: ZJB) staviti klauzulu ovršnosti na Sporazum na temelju izjave ovlaštene osobe direktora ovrhovoditelja ovjerene kod javnog bilježnika kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz Sporazuma i/ili Ugovora o zajedničkom ulaganju od dana 3. rujna 2018. (članak 3. stavak 1. Sporazuma), kao i da je to jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi se na Sporazum stavila potvrda ovršnosti (članak 3. stavak 2. Sporazuma), dok je uvidom u javnobilježnički spis utvrđeno da istom prileži zahtjev ovrhovoditelja za izdavanje potvrde o ovršnosti

Sporazuma s danom 22. kolovoza 2024. te izjava ovlaštene osobe direktora ovrhovoditelja, ovjerena kod javnog bilježnika, a kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu na temelju Sporazuma i Ugovora o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018., sve u skladu s člankom 3. stavkom 1. Sporazuma, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da je javni bilježnik osnovano izdao potvrdu o ovršnosti Sporazuma s datumom 22. kolovoza 2024., sve sukladno čl. 54. ZJB-a i člankom 3. stavkom 1. i 2. Sporazuma.

33. Pravilnost prethodno navedenog zaključka nije s uspjehom osporena.

34. Prema čl. 54. st. 1. ZJB-a javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu, dok prema st. 6. istog članka isti učinak kao i isprava iz st. 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Prema st. 7. tog članka, u slučajevima iz st. 1., 3. i 6. toga članka javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti.

35. U ovoj fazi postupka nije sporno da predmetni Sporazum kao solemnizirana privatna isprava sadrži izjavu ovršenika kojom ovlašćuje ovrhovoditelja da o dospjelosti obveze provede protiv njega neposrednu ovrhu. Također, ovršenik nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da su se ovrhovoditelj i ovršenik u Sporazumu suglasili da je jedini uvjet za stavljanje potvrde ovršnosti na Sporazum to da ovrhovoditelj podnese izjavu ovjerenu po javnom bilježniku kojom utvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu iz Sporazuma, kao ni utvrđenje da je svom zahtjevu za izdavanje potvrde o ovršnosti Sporazuma ovrhovoditelj priložio izjavu direktora ovjerenu po javnom bilježniku, a kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu na temelju Sporazuma.

36. Ovršenik je osporio da bi se u konkretnom slučaju radilo o obvezi na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, a što obrazlaže time da je njegova obveza ništetna, jer se radi o ugovornoj kazni koja je protivno čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) ugovorena za novčane obveze.

37. Suprotno prethodno navedenom žalbenom prigovoru, obveza na isplatu ugovorne kazne predstavlja obvezu disponibilne naravi, odnosno takvu obvezu čiji je predmet činidba o kojoj se stranke mogu nagoditi, a čime je zadovoljena pretpostavka iz čl. 54. st. 1. ZJB-a za davanje potvrde o ovršnosti. Druga je stvar pitanje pravne valjanosti takve odredbe, jer o tom pitanju kao i o svim drugim pitanjima koji se odnose na materijalni legalitet ovršne isprave u postupku strogo formalnog legaliteta nisu ovlašteni odlučivati ni javni bilježnik, ni ovršni sud.

38. Riječ je dakle o pitanju koje se može razriješiti samo u postupku kognicijskog karaktera, odnosno u konkretnom slučaju u parničnom postupku.

39. Slijedom navedenog, budući da je s pravom prvostupanjski sud otklonio ispitivanje pravne valjanosti predmetne odredbe kojom je utvrđena ovršenikova obveza, dok nije sporno da su ispunjeni svi formalni uvjeti predviđeni čl. 54. st. 1. i 6. ZJB-a za davanje potvrde o ovršnosti na Sporazum, to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu, pa je stoga trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ- a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki III. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.40. Ovršenikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer nije uspio sa žalbom (točka VIII. izreke ovog rješenja).' - piše u presudi suca Nikole Ramušćaka od  28. ožujka 2025.

No, na tu je presudu Šutalo uložio reviziju pa je spis završio na Vrhovnom sudu. Sudac izvjestitelj u predmetu je Željko Palajić. O dopuštenosti revizije odlučivali su članovi: sudskog vijeća Dražen Jakovina, Jadranka Anić-Matić i Željko Pajalić te predsjednica vijeća Renata Šantek. Oni su odbili prijedlog za dopuštenje revizije koju je podnio ovršenik Josip Šutalo i to odlukom od 1. studenog 2025. godine. Odluku je potpisala predsjednica Vijeća Renata Šantek. No, sad slijedi dio koji ukazuje na nedosljednosti sudovanja u RH. Naime, na odluku u ovršnom postupku koji je Šutalo pokrenuo protiv MN Sporta na zagrebačkom općinskom sudu 23. prosinca 2024. žalio se MN Sport d.o.o nezadovoljan odlukom Općinskog suda u Zagrebu.

O tome nam svjedoči odluka Županijskog suda u Splitu koju je potpisala sutknja Daniela Pivčević. Naime, ona je odlučivala u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja Josipa Šutala zastupanog po punomoćniku Robertinu Bilobrku protiv tuženika-protivnika osiguranja MN sporta d.o.o. a radi privremene mjere. Zapravo,  odlučivala je o žalbi tuženika – protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2025.. Tako je  3. srpnja 2025. donijela sljedeće Rješenje koje citiramo:

'I. Odbija se žalba tuženika – protivnika osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 7655/2024-4 od 30. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika – protivnika osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, radi osiguranja buduće novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja (dalje: predlagatelj osiguranja) po osnovi povrata stečenog bez osnove u ukupnom iznosu od 500.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to zabranom Financijskoj agenciji da, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog pred naslovnim Sudom od strane predlagatelja osiguranja protiv tuženika - protivnika osiguranja (dalje: protivnika osiguranja), radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024., da nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa predlagatelja osiguranja na račun protivnika osiguranja (točka I. izreke).

U točki II. izreke određeno je da se zabrana iz točke I. smatra obavljenom dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji, a u točki III. izreke određeno je kako ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog završetka parničnog postupka po tužbi radi opravdavanja ove privremene mjere ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti kojima je ova mjera određena. Ujedno je u točki IV. izreke naloženo protivniku osiguranja naknaditi troškove postupka predlagatelju osiguranja u iznosu od 9.897,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja 30. siječnja 2025. do isplate.

2. Žali se protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj ... dalje: ZPP) te zbog bitnih povreda odredaba postupka, koje se odredbe primjenjuju na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: ...., dalje: OZ) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbaci prijedlog predlagatelja osiguranja uz nalog da naknadi trošak sastava ove žalbe protivniku osiguranja, podredno odbije prijedlog predlagatelja osiguranja kao neosnovan uz nalog predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja naknadi trošak sastava ove žalbe, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja je osporio navode žalbe te predložio odbiti žalbu protivnika osiguranja i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni one na koje ukazuje žalitelj.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je zaključio kako je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere osnovan utvrdivši kako predlagatelj osiguranja ima uvjetno nedospjelo potraživanje prema protivniku osiguranja u iznosu od 500.000,00 eura, a protivnik osiguranja ima registrirano sjedište u inozemstvu i nema druge imovine osim temeljnog kapitala od 511,02 eura pa da postoji opasnost da će bez donošenja privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

Pri tome se sud pozvao na primjenu odredbi članka 344. i 345. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. ... dalje: OZ).

8. Prema odredbi članka 344. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (stavak 1.). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (stavak 2.). Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (stavak 3. istoga članka Zakona).

9. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoji vjerojatnost postojanja tražbine kao i opasnost od otežane naplate, osobito zbog činjenice da bi sredstva završila na računu protivnika sa sjedištem izvan EU (BiH), koji ima zanemariv temeljni kapital i bez poznate druge imovine.

10. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja je podnio 23. prosinca 2024. tužbu protiv protivnika osiguranja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, odnosno članka 2.1. Sporazuma o zajedničkom ulaganju sklopljenog dana 20. studenog 2019. između stranaka te da je ovaj Sporazum prestao postojati i proizvoditi pravne učinke s danom 1. ožujka 2022.

11. Suprotno žalbenim navodima, odredba članka 343. stavak 1. OZ-a izrijekom omogućuje određivanje privremenih mjera i za nedospjele i uvjetne tražbine.

Stoga činjenica da tražbina još nije konačno utvrđena u parničnom postupku nije zapreka za osiguranje iste putem privremene mjere ako su ostali uvjeti ispunjeni, što ovdje jest slučaj.

12. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako postoji objektivna opasnost da će bez privremene mjere naplata tražbine biti znatno otežana ili onemogućena, jer protivnik osiguranja ima sjedište u [adresa] i zanemarivu imovinu. Istaknuta vrijednost osnovnog kapitala protivnika osiguranja od oko 511,00 eura te nepostojanje dokaza o drugoj imovini dodatno potvrđuju rizik od nenaplativosti u slučaju kasnijeg uspjeha predlagatelja osiguranja u glavnom postupku. Stoga je privremena mjera zakonita, svrhovita i proporcionalna cilju koji se želi postići – sprječavanju nenadoknadive štete.

13. Žalbeni navod o litispendenciji je neutemeljen jer se ne radi o istovjetnom zahtjevu iz ranijeg postupka pod poslovnim brojem Ovr-4424/2024, koji prijedlog je bio vezan uz razdoblje do podnošenja tužbe (ograničen na 30 dana), dok je u ovom slučaju traženo osiguranje za razdoblje do okončanja parničnog postupka. Osim toga, prethodni je prijedlog u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-4424/2024 u međuvremenu povučen.

14. Navod o bitnoj povredi pravila postupka zbog neomogućavanja izjašnjenja protivniku osiguranja nije osnovan. U postupcima osiguranja, uključujući privremene mjere, primjenjuje se poseban režim prema kojem nije nužno prethodno dostaviti prijedlog protivnoj strani na očitovanje, već se o prijedlogu odlučuje hitno, a protivna strana ostvaruje pravo na zaštitu putem žalbe.

15. Protivnik osiguranja pogrešno smatra kako predmet privremene mjere nije njegova imovina. Tražbina koju protivnik ima prema bankama posredstvom FINA-e (na temelju ovršne isprave) predstavlja njegovu imovinu u smislu članka 345. OZ-a, a upravo takvo raspolaganje predmetnom tražbinom može biti privremeno onemogućeno radi osiguranja buduće tražbine predlagatelja. Stoga se na nju može odrediti zabrana raspolaganja putem privremene mjere.

16. U odnosu na daljnje žalbene razloge za navesti je kako ova privremena mjera ne poništava učinke pravomoćne presude, jer takve ni nema, već privremeno zaustavlja izvršenje ovršne isprave (solemnizirani sporazum) dok se ne okonča spor o dopuštenosti ovrhe i valjanosti ovršne isprave.

Činjenica da predlagatelju osiguranja stoji na raspolaganju institut odgode ovrhe ili eventualne protuovrhe nije od utjecaja na zakonitost određene privremene mjere jer ti instrumenti ne pružaju istovjetan stupanj zaštite u situaciji kada postoji realna opasnost da će sredstva biti isplaćena i nedostupna za kasniju naplatu, posebno s obzirom na to da je protivnik osiguranja strana pravna osoba sa sjedištem izvan EU-a.

17. Slijedom iznijetoga, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 344. OZ-a kada je prihvatio prijedlog za određivanje privremene mjere jer su za isto ispunjeni zakonski uvjeti, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud.

18. Prvostupanjska odluka o trošku pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23) te jasno obrazložena.

19. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a ovaj žalbeni sud nije našao niti povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu članka 380. točka 2) ZPP-a u vezi sa odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

20. Žalitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).' - piše u presudi koju je sutkinja Daniela Pivčević donijela 3. srpnja 2025. g.

Na tu je odluku nezadovoljna stranka zatražila dopuštenje revizije na Vrhovnom sudu RH i to 10. travnja 2026. g. Zahtjev je završio na Vrhovnom sudu kod sudaca Jadranka Juga kao predsjednika vijeća, članova vijeća: Slavka  Pavkovića, Damira Kontreca i Gordana Jalšovečkog te suca izvestilja Josipa Turkalja. Kako je revizija dopuštena taj postupak koji se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kod sutkinje Helene Frigo Bomeštar kreće nanova a ročište je zakazano za 6. listopada 2026. godine. I ovaj slučaj pokazuje s kakvim se zavrzlavama i kontradiktornim odlukama stranke mogu suočiti na hrvatskim sudovima jer će u istoj stvari različiti suci zauzimati oprečna stajališta pa će jedni davati za pravo Josipu Šutalu a drugi MN Sportu i to u sporu za jednu te istu stvar te isti izos od pola milijuna eura.