PLAVA KRV NA BRAČU

Bivši Inin šef u Moskvi, kojeg je Ina tužila za 16 milijuna $ zbog Bijelih noći, prodao luksuzni kompleks u Milni princezi od Lichtensteina

Pavle Uroda kojeg su označili prijateljem bivšeg osuđenog premijera Ive Sanadera najluksuzniji kompleks u uvali Nadosibova prodao je prošlo ljeto europskoj plemenitašici Tatjani von Lattorff
Objavljeno: 21.03.2023 20:41

Na svim stranicama koje registriraju europsko i svjetsko plemstvo posebno mjesto zauzimaju princ Philipp von Lattorff i njegova supruga Tatjana jer su oni princ i princeza od Lichtensteina te pripadnici jedne od najstarijih kraljevskih dinastija u Europi. Kako Hrvatska nije kraljevina zacijelo nas ta obitelj ne bi toliko zanimala da nisu uložili milijune u nekretnine na Jadranu. Tako je lihtenštajnski princ čije puno ime glasi Philipp Matthias Thomas Claus Just Carl Von Lattorff sa suprugom Tatjanom od studenog 2021. suvlasnik tvrtke Pulmonaria iz Sutivana na Braču. U toj je tvrtci koja ima sjedište u jednoj od najljepših uvala tog dijela Brača princ von Lattorff i direktor. No, princ je imao i prethodne poslovne role. Preko tvrtke Pulmonaria kraljevska obitelj je suvlasnik i tvrtke Floralia u uvali Tiha mala u Sutivanu zajedno s drugim tvrtkama zanimljivih imena u kojima je direktor Helmut Strasser. Inače Pulmonaria je naziv za ljekovitu biljku plućnjak. Ta tvrtka plemenite obitelji von Lattorff ima temeljni kapital od 4.937.103 kn prema posljednjem financijskom izvješću predanom Fini. Inače, sjedište je na adresi Tiha mala II, na mjestu gdje se nalaze brojne luksuzne vile pretežito u vlasništvu tvrtki austrijskih državljana. Kompleks je dobio ime po uvali u kojoj su te luksuzne nekretnine izgrađene. No, osim suvlasništva u toj tvrtci koja posjeduje luksuznu nekretninu u Sutivanu lihtenštajnska princeza Tatjana von Lattorff posjeduje od kolovoza prošle godine najluksuzniju vilu u uvali Nadosibova u Milni na Braču. Radi se o kompleksu vile površine 688 m2, bazenu površine 71 m2 te dvorištu površine 5283 m2 koja se nalazi tik do mora te ima pristup privatnoj plaži. Dodatnu vrijednost tom kompleksu daje činjenica da je sagrađen od znamenitog bračkog kamena i to je rad poznatog bračkog kamenklesara i majstora Dražena Jakšića. No, najznakovitije od svega je kako je prodavatelj te vile bivši Inin naftaš u Rusiji koji se obogatio na prodaji Ininog sibirskog naftnog nalazišta Bijele noći zbog čega je prije 15 godina bio tužen od strane svog bivšeg poslodavca, naše naftne kompanije. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Prije dvadesetak godina mediji su pisali o aferi s prodajom Ininog sibirskog naftnog nalazišta Bijele noći. Kao ključni akteri tada su spominjani tadašnji predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević, inače zet pokojne Savke Dabčević Kučar, bivši Inin šef u Moskvi, kasnije HDZ-ov ministar gospodarstva Davor Štern te javnosti manje znan također bivši Inin šef u Moskvi Pavle Uroda. Devedestih godina Urodu su neki mediji dovodili u vezu s bivšim premijerom Ivom Sanaderom te su pisali kako je Sanader sa svojim lojalnim prijateljem, arhitektom Jerkom Rošinom koji i sam ima kuću u Milni, često bio gost u Urodinom luksuznom kompleksu u uvali Nadosibova. No, Sanader je već godinama u Remetincu, osuđen je za mito u slučaju Ina ali i po drugim optužnicama tako da su mu sjećanja na lijepe trenutke u Milnu možda već pali i u zaborav.

No, niti bivši Inin naftaš u Moskvi Pavle Uroda od kolovoza prošle godine više nije vlasnik velebnog kompleksa za odmor u Milni. Podsjetimo samo na neke točke optužbe koje su se vukle za Urodom koji je očito imao krucijalnu rolu da je Inino sibirsko nalazište prodano za puno manje milijuna nego što su američki stručnjaci procijenili.Tako su Bijele noći prodane umjesto za 120 milijuna dolara koliko je nudio Slavneft, za 74 milijuna dolara. Čudno je bilo da je Ina koja je tada bila u 100-postotnom hrvatskom vlasništvu dobila tek nešto više od pola novca. Oko 15,6 milijuna dolara plaćeno je vjerovnicima kojima je Ina dugovala u Rusiji, a 20 milijuna ostalo je položeno na posebnom računu u Londonu, koji su zajednički kontrolirali britanski odvjetnici kupca i prodavatelja, a namijenjeni su za podmirivanje eventualnih Ininih obveza koje su nastale do prodaje Bijelih noći, na koje prodavatelj nije ukazao kupcu. 

O tome je svojedobno pisao Nacional: 'Gotovo ništa od tog novca Ina nije dobila, a iako nikad nije precizno objašnjeno zašto, neslužbeno se tvrdilo da su razlog upravo sporni aneksi ugovora o kupnji koje je sklopio tadašnji direktor Ine i Dragičevićev prethodnik Davor Štern. Tvrdilo se da je na temelju tih aneksa dio polja prebačen u tvrtku Tagrinskenjeft. Tadašnji šef Inina predstavništva u Moskvi Pavle Uroda tvrdio je da se radi tek o izdvajanju neperspektivnih bušotina na nalazištu, dok su Dragičević i njegovi suradnici ustrajali u tvrdnjama da se radi o pokušaju da se vlasništvo, odnosno koncesija za eksploataciju na Bijelim noćima prebaci na nepoznatu offshore kompaniju i da su ti poslovni odnosi sklopljeni za vrijeme Šterna bili ključan uzrok problema pri prodaji Bijelih noći. O tome da su te tvrdnje poprilično neuvjerljive svjedoči još jedan dokument u koji Nacional ima uvid. Riječ je o neovisnoj reviziji rezervi nafte na nalazištima Bijele noći koju je za Inu 1999. provela renomirana američka kompanija Baker Hughes.

Prema njihovim nalazima, dokazane rezerve nafte na cijelom nalazištu iznosile su oko 64 milijuna barela, tada vrijednih oko 214 milijuna dolara. Tek 5,3 milijuna barela, vrijednosti 14,6 dolara, otpadalo je na polje Tagrinsk – izdvojeno u tvrtku Tagrinskenjeft' - pisao je Nacional. Potom su mediji 2007. godine pisali kako   Ina traži 16 milijuna dolara od bivšeg predstavnika u Rusiji. Radilo se o tužbi kojom bi se trebale utvrditi okolnosti pod kojima je Ina pri prodaji naftnih polja Bijelih noći dobila mnogo manji iznos nego što je bilo predviđeno. Ina je na zagrebačkom Općinskom sudu tada vodila postupak protiv Pavla Urode i od njega traži više od 16 milijuna dolara jer smatra da je tijekom kupoprodaje Bijelih noći, naftnih polja u Sibiru, sklopio nekoliko štetnih agentskih ugovora zbog kojih je Ina kod kasnije prodaje tih polja ostala oštećena. Ina je tužbom pokušala utvrditi okolnosti pod kojima je Ina pri prodaji naftnih polja, iz kojih je crpila gotovo polovicu proizvodnje nafte, dobila mnogo manji iznos nego što je bilo predviđeno.

'Prvi ugovor koji je sklopio Uroda odnosio se na isplatu provizije vezane za pregovore o kupnji vrijednih naftnih polja, koja je iznosila više od dva milijuna dolara. To je bilo iznad uobičajenog postotka. No, za Inu su najštetniji bili treći i četvrti agentski ugovor kojima bi, da su do kraja realizirani, Bijele noći bile podijeljene u dvije kompanije te bi tako bilo omogućeno prenošenje velikog dijela vlasništva nad Bijelim noćima na novu tvrtku. Agentski ugovori su, inače, sklopljeni kada je na čelu Ine bio Davor Štern, koji je na sudu rekao da je znao za ugovore, no da nije bio dovoljno stručan pa je zatražio mišljenje stručnjaka koji su rekli da je s pravne strane sve u redu. Napomenuo je da su sporni tajni ugovori bili “ulaznica” na rusko tržište. Problem je nastao kad je Ina potkraj 2001. ugovorila prodaju Bijelih noći ruskoj tvrtki Slavneft za 70 milijuna dolara. Tada su na vidjelo izašli ti štetni ugovori pa je ta tvrtka odustala od kupnje. Prema nekim procjenama, vrijednost Bijelih noći bila je viša od 120 milijuna dolara.  Ina, kojoj je tada na čelu bio Davor Štern, kupila je Bijele noći 1998. i posao je predstavljen kao veliki uspjeh, posebice kada je 1999. počela proizvodnja tri tisuće tona nafte na dan.

Nakon promjene vlasti, na čelo Ine dolazi Tomislav Dragičević i nova garnitura proglašava Bijele noći jednim od najgorih projekata Ine. Rusi 2002. zatvaraju naftovod, a Bijelim noćima je zabranjen transport nafte pa Ina traži kupca. Dragičević i Štern prepiru se je li trgovina u Sibiru bila dobra ili loša. Dragičević objavljuje da Ina nikad nije bila vlasnik Bijelih noći te optužuje Šterna za makinacije. Nakon mukotrpnih pregovora, Ina uspijeva u kolovozu 2002. prodati Bijele noći ruskoj kompaniji Rosneft Gas za 74 milijuna dolara' - pisao je Jutarnji list 2007. godine. Ne znamo kako je završio spor protiv Urode no poznato nam je kako je on uživao u velebnom kompleksu koji je dao izgraditi u Milni na Braču.

Uživao je u tom kompleksu sve do prošlog ljeta  kada se uknjižila nova vlasnica princeza Tatjana von Lattorff. O tome svjedoči vlasnički list u kojem smo pronašli sljedeće: 'zaprimljeno 29.08.2022.g. uknjižba, pravo vlasništva, ugovor o kupoprodaji nekretnina i brodice, od 22.8.2022. ovjeren kod Dinka Martinovića, 22. kolovoza 2022. .... punomoć ovjerena kod mag. Theodora Grosinga iz Austrije, 16. kolovoza 2022. godine, ...09. kolovoza 2022, tabularna izjava ... ovjerena kod Dinka Martinovića, 22. kolovoza 2022. godine'. Tako je u zemljišne knjige Milne uknjižena jedna prava pravcata princeza i to od Lichtensteina kupnjom, kako vidimo ne samo rezidencijalnog kompleksa već i brodice i to bez kune kredita kako se vidi iz teretovnice. 

Imperijalove poznate face