U imovinskoj kartici koju je predao Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa kada je postao saborski zastupnik platforme Možemo Tomislav Tomašević je napisao kako je bio zaposlen u Institutu za političku ekologiju od srpnja 2015. pa do srpnja 2020., odnosno kada je ušao u Sabor. Napisao je kako je bio zaposlen kao voditelj programa a puna je istina da je on bio i osnivač Instituta za političku ekologiju kojeg je osnovao kao udrugu. Tomaševića je kao zastupnika te udruge zamijenio Vedran Horvat koji je zajedno s Nijemcem Walterom Kaufmannom prethodno bio zastupnik Heinrich Böll Stiftung, zaklade koja je bila registrirana kao strana udruga u RH jer je dio mreže istoimene njemačke zaklade.
U imovinsku kartici Tomašević upisao je bruto plaću koju je ostvarivao kod pretodnog poslodavca, dakle svoje udruge - Instituta za političku ekologiju. Radi se o iznosu od 25.847,88 kn te neto iznosu od 15.955,01 kn. U svakom slučaju iznadprosječna plaća koju u Hrvatskoj mnogi mogu samo sanjati a poglavito glasačko tijelo kojem se lider Možemo obraća kada se promovira kao ulični zeleni aktivist koji ima višak ideala i manjak novčića u džepu. Toj Tomaševićevoj slici koju je godinama pažljivo gradio predstavljajući se kao borac za pravdu, koji je spreman stajati u prvim prosvjednim redovima protiv onih koji varaju, muljaju, potkradaju, koji je neiskvaren u svom uličnom fajtu, Tomaševiću kao lideru zelene urbane marginalizirane, osiromašene i obespravljane ulične gerile...
Tomaševiću koji uvodi red i zakon i reciklira smeće na najekonomičniji način, tom Tomaševiću građani Zagreba dali su svoje glasove i omogućili mu suverenu premoć u prvom krugu izbora. Postavlja se pitanje jesu li povjerovali u iluziju? Ti isti građani pri tom nisu mogli ni sanjati kako se tu ne radi o idealizmu i aktivizmu već o skupo plaćenom profesionalnom angažmanu koji je dotiran osim iz inozemstva i imilijunima iz hrvatskog proračuna kada je stizao s računa Vladinog Ureda za udruge. Primjerice, samo u 2019. na račun Tomaševićevog instituta i njegovih partnera Zelene Akcije i Prava na grad uplaćeno je za projekt Crochet (poduka o reciklaži smeća) više od 1,4 milijuna kuna.
Detalj koji smo pronašli u imovinskoj kartici Tomislava Tomaševića ilustrira kako je on kalkulant do najsitnijeg detalja. Tako je vidljivo iz njegove imovinske kartice u kojoj je naveo obvezu - poticaj za samozapošljavanje od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u jednokratnom iznosu od 54.927,79 kn. Zanimljivo je i kako je Tomašević tvrdio i kako nema automobil pa je iz njegove imovinske kartice isplivalo kako ima i to izvrstan Volvo V60 to smo objavili u prethodnom članku. Znakovito je kako je naveo da je isti kupio od štednje a i stan na zagrebačkoj Trešnjevci je također kupio bez kune kredita. Sve je to vidljivo iz njegove imovinske kartice. No, ne treba čuditi da je Tomašević stan koji je tržišno procijenio na 600.000 kuna kupio u kešu.
O milijunima koji su stizali kroz donacije kako iz inozemstva tako i iz Hrvatske na račun Zelene akcije koju je Tomašević vodio od 2007. do 2012. pisali smo u prethodnom članku. No, desetine milijuna kuna pristigle su iz inozemstva na račun Tomaševićeve udruge, odnosno Instituta za političku ekologiju. Kada smo zbrojili sve uplate koje su pristigle i koje su službeno prijavljene u peridou od 2015. do 2020., odnosno u razdoblju u kojem je Tomašević bio djelatnik te udruge - Instituta došli smo do fascinantnog iznosa od 15.200.525 kn. Radi se o golemim novcima poglavito u sjeni toga što prosječni građanin misli kako je Tomašević volontirao dok je predvodio aktiviste u jurišničkim pohodima na Bandića, Horvatinčića, Cvjetni trg, Todorićeve Kulmerove dvore i slične akcije.
Odnosno prosvjedne akcije koje je poduzimao kao čelnik prvo Zelene akcije pa Instituta za političku ekologiju. Vrijedi spomenuti i kako Tomaševićeva udruga koju zastupa Vedran Horvat djeluje u Preobraženskoj 2 u Zagrebu, odnosno na istoj adresi na kojoj je djelovala i Heinrich Böll Stiftung zaklada. Također, kada smo u telefonskom imeniku upisali brojeve telefona koji su pripadali predstavništvu te njemačke zaklade koja je bila registrirana kao strana udruga u Hrvatskoj vidjeli smo da ti isti brojevi sada glase na Institut za političku ekologiju. Također, vidjeli smo u fnancijskim izvjećima i podudarnost u isplatama koje su iz inozemstva pristizale na račun Heinrich Böll Stiftung zaklade.
Očito je udruga koju je osnovao Tomašević - i u kojem je pronašao prvo službeno zaposlenje koristeći i poticajna sredstva HZZ-a, preuzela sve što je imalo predstavništvo njemačke zaklade u smislu izvora financiranja poglavito iz Njemačke ali i drugih zemalja, kompletnu infrastukturu ali i model djelovanja. Pučka izreka kaže kako nema besplatnog ručka. Stoga se postavlja pitanje kakve su Tomaševićeve obveze u budužnosti prema njegovim izdašnim donatorima iz prošlosti. Naime, 15 milijuna kuna donacija nije mala stvar. Budući da i iza svake donacije stoji određeni interes i očekivanje postavlja se pitanje je li Tomašević od trenutka kada je ušao u institucionalne strukture vlasti, doduše još uvijek kao saborska oporba, ali uskoro možda i kao vlast u Zagrebu, što od njega očekuju njegovi donatori u smislu refundacije uloženog?
Jesu li u Njemačkoj ili negdje drugdje već pripremljene nove kompostane otpada, nove kante za smeće, novi uređaji koje netko proizvodi ali se isti na tržištu brendiraju kao zeleni, prijateljski prema planeti zemlji, 'Earth friendly ' i tko zna što sve pod brendom eko i zelenog ne što bi Tomašević ako dođe u poziciju vlasti mogao legitimno naručivati tobože u interesu građana a da ti isti koji su ga birali možda i ne znaju kako je sve što je u 'njihovom ili javnom interesu' zapravo već bilo uključeno u cijenu donacija koje su stizale proteklo desetljeće i slile se na račune udruga koje su osnovali Tomašević i ekipa glasačima prodali kao entuzijastični volonterizam pod zelenom petokrakom.
Uostalom pregledaju li se aktivnosti koje je imao Tomašević kao čelnik Instituta za političku ekologiju i koje je odvijaju pod sloganom The future is us, odnosno Budućnost je naša, onda se vidi kako su međunarodni i ini seminare koje je vodio i koji su bili organizirani od strane Instituta za političku ekologiju zapravo bili poduprti, dakle financirani od Heinrich Boll Stiftung , njemačke zaklade. Vjerojatno je zato Tomaševićev institut samo mimikrijska udruga koja djeluje pod domaćim imenom ali je zapravo i dalje strana udruga što dokazuje i činjenica da je navedena kao njemačka institucija u Hrvatskoj na službenim web stranicama Veleposlanstva Njemačke u Zagrebu o čemu smo već objavili članak.
Vjerojatno je taj podatak njemačka ambasada preuzela sa službenih web stranica njemačke zaklade Heinrich Bolle Stiftung jer je tamo kao njihova hrvatska podružnica i naveden Institut za političku ekologiju kao njihovo službeno predstavništvo u Zagrebu i Hrvatskoj - link. I onda se na kraju postavlja pitanje zašto su Tomislav Tomašević i Vedran Horvat glumili kako su domaća udruga kad je evidentno da su strana udruga koja je promijenila ime i pred hrvatskim institucijama proglasili se domaćom udrugom. To je suprotno načelima transparentnosti za koje se lider Možemo samo deklarativno zalaže. Zato je Tomašević svoju prvu službenu visoku plaću i ostvarivao u službenim prostorijama njemačke zaklade u Zagrebu služeći se njihovom kompletnom infrastukturom i lovom, uključujući i iste telefonske brojeve.