Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sutkinja Božica Barlović presudila je u kaznenom predmetu protiv optuženog Zlatka Zdunića, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona. Radi se o kaznenim djelima protiv časti i ugleda. Samoborca Zdunića privatno je tužio samoborski tajkun Želimir Kodrić 8. svibnja 2017. godine, s izmjenama tužbe od 23. svibnja 2017. godine. Nakon održane javne rasprave na kojem su bili i tužitelj i njegova odvjetnica Marijana Tomić 3. studenog 2021. objavljena je a 29. listopada 2021. donesena presuda kojom je Zlatko Zdunić proglašen krivim. Uz njegovo ime piše kako je sin Vilka i Jozefine r. Markus, rođen 1948. u Sarajevu s prebivalištem u Samoboru, dipl. ing. geodezije, sa završenom VSS, umirovljenik,oženjen, otac 2 djece, bez čina, bez imovine, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak.

Zdunić je proglašen krivim što je 15. veljače 2017. u emisiji "Bujica" nakladnika Z1 televizije 'u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, za privatnog tužitelja iznio sljedeće neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da su iste neistinite: "Pa zato što je gospodin Kodrić meni rekao da ne moram o ničemu brinuti jer je sve pokriveno. Ja sam ga pitao: "Kako ti to misliš da je sve pokriveno?" on je rekao: "Pa ja imam sve u džepu", ja sam rekao: "Sve u džepu? Šta to znači?" veli: "Ja od predsjednika Republike, predsjednika Vlade...sve je pokriveno." Baš u jednom trenutku na autocesti Bregana-Zagreb, mislim da je nadzor bio iz IGH, on je rekao: "Tu nemaš nikakvih problema, pa tu su...šef IGH je onaj inače vaša familija i kumovi i tako dalje", ja kažem: "Da, ali može se postaviti pitanje da smo mi nešto izradili, nešto uradili što baš nije u skladu s propisom i zakonom. Može mene kvačiti kao ovlaštenog inženjera. Mogu biti određene posljedice za mene i moju tvrtku, za moju porodicu", on je rekao: "Nemaš nikakve brige. Ovdje nema nikakvog nadzora."

Zdunić je proglašen krivim i za sljedeće izjave kod Bujanca: "Pravi gradonačelnik i vlasnik Samobora grada je Želimir Kodrić." "To je vjerojatno dogovoreno između gospodina Kodrića i gospodina Kreše Beljaka. Stvorena je fantastična hobotnica. Krim hobotnica. Tamo je umreženo. Tamo je sve umreženo u korist nekolicine osoba o kojima ne mogu sada govoriti i ne želim govoriti, iz poglavarstva. To je stvar za DORH." Presuđeno mu je i zbog odgovora koje je davao na pitanje voditelja TV Bujice. Citiramo iz presude: 

- Velimir Bujanec: "Tko mu je davao provizije, po vašim procjenama?"

Zlatko Zdunić: "Pa razni poduzetnici i, najvećim dijelom, Kodrić." - "Tu kuću nije sagradio gospodin Beljak. Tu kuću je sagradio gospodin Kodrić i poklonio gospodinu Beljaku."... "Za zahvalu za određenu suradnju." - "Ja sam u svojoj izjavi rekao da, skromno sam rekao, da dosada, u ovih dvadesetak godina, koliko gospodin Kodrić posluje, da je otprilike opljačkano negdje oko jedne milijarde kuna. Čisto. Ne govorim o prometu, nego o pljački. A sad je pripremljena nova pljačka od jedne milijarde kuna. To su je pripremili gospodin Kodrić i gospodin Beljak, sa svojim suradnicima" - piše u presudi. Sutkinja zaključuje kako je Zdunić za  'drugog iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je postalo pristupačno većem broju osoba čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11'.

Zduniću je izrečena  novčana kazna u iznosu 40 dnevnih iznosa, odnosno 40 puta po 110 kuna što ukupno iznosi 4.400 kuna. Izrečena mu je uvjetna osuda 'te novčana kazna na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ako optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo'. U slučaju opoziva uvjetne osude, 'optuženi je izrečenu mu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude o opozivu uvjetne osude' - piše u presudi. U presudi je navedeno i kako će se u slučaju opoziva presude ista prislno naplatiti  roku 3 mjeseca, a, ako to nije moguće, Zduniću će ta kazna biti zamijenjena 'radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora'- piše u presudi.

Određeni su i troškovi kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700 kuna koje treba uplatiti u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Zdunić je dužan nadoknaditi privatnom tužitelju troškove koji se odnose na nužne izdatke i nagradu punomoćnika privatnog tužitelja. No, istom presudom je oslobođen dijela optužbe. Naime, u istoj emisiji Zdunić je za Kodrića izjavio sljedeće: "vidim da je novac,...nešto što je za njega bog." Prema mišljenju sutkinje Zdunić tom izjavom nije uvrijedio Želimira Kodrića. Iz obrazloženja je vidljivo kako je optuženi Zlatko Zdunić  izjavio kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. 'Iznoseći svoju obranu na raspravi, optuženik je izjavio da smatra kako suđenje pred prijašnjim sucem nije bilo regularno jer nije mogao slobodno ispitivati svjedoke u ovom postupku, odnosno, postavljati im pitanja jer je bio pod prisilom državnog odvjetništva i Uskoka. Naveo je da je potpisao kod tadašnjeg državnogodvjetnika Dragana Diklića, izjavu da neće iznositi podatke koje je dao Uskoku, a vezano uz privatnog tužitelja i da su ti podaci tajni. U ovoj emisiji "Bujica", na Z1 televiziji za privatnog tužitelja je iznio samo 10 posto svojih saznanja, u odnosu na ono što je dao Uskoku. Na upit suca zbog čega je onda iznio sve ovo što je za privatnog tužitelja naveo u emisiji, odgovorio je da je smatrao da ima na to pravo. Za vrijeme ovog suđenja, u ovom postupku su mu pogažena sva ljudska i građanska prava, koja su zagarantirana Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Ustavom te zakonom o zaštiti manjina.

Naveo je kako je predao u spis spisak svjedoka koje je trebao ispitati, a koji su čisti kriminalci, međutim, sudac nije prihvatio njihovo ispitivanje. Također je istaknuo kako je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka Mijata Stanića, koji je bio predsjednik sindikata HAC-a, koji je sudjelovao u emisiji "Bujica", a koji je također izjavio da je privatni tužitelj opljačkao stotine milijuna kuna. Naveo je da neće odgovarati na pitanja punomoćnice privatnog tužitelja dodajući da u vezi ovog postupka, koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem K-1540/15 je točno da se privatnom tužitelju ispričao i da je on povukao protiv njega privatnu tužbu u tom predmetu, međutim se on samo forme radi njemu ispričao jer mu je privatni tužitelj bio dužan isplatiti račune za njegove radove i privatni tužitelj mu je obećao da će to platiti putem njegovog odvjetnika, a što nije učinio do danas, a također na Trgovačkom sudu optuženi nije uspio ishoditi to plaćanje' - piše u sudskoj presudi.  

Tijekom provedenog dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnici s iskazima ispitanih: privatnog tužitelja Želimira Kodrića, te svjedoka: Kreše Beljaka, Jasminke Bjegović, Mirka Noršića, Viktora Bungića, Ajke Ahmetović, Gorana Cvijetića, Željka Staneca, Miljenka Horvata, Muhameda Čokljata. Izvršen je uvid u presliku članka lista "Nacional" od 12. prosinca 2017. godine te pročitan izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika. 'Analizirajući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 stavljenom mu na teret pod točkom jedan izmijenjene privatne tužbe, dok je nasuprot tome sud smatrao da djelo koje je optuženiku stavljeno na teret pod točkom dva izmijenjene privatne tužbe, ne sadrži zakonska obilježja kaznenog djela uvrede, slijedom čega je sud optuženika oslobodio od optužbe za to kazneno djelo' - piše u presudi.

Citiramo i dijelove iskaza privatnog tužitelja Želimira Kordića kojeg je dao na raspravi pred sudom dana 12. listopada 2017. godine. 'Navodi koje je za njega iznio optuženik u TV emisiji "Bujica" izneseni su godinu dana nakon postupka koji je bio pokrenut pred ovim sudom, a u pogledu još jedne njegove privatne tužbe u kojoj je on blatio tužiteljevu firmu, njega osobno i njegovu obitelj. Smatra da je sve to nedopustivo te je godinu dana nakon te isprike u emisiji "Bujica" izneseno sve ono što je naveo u ovoj privatnoj tužbi i može reći da su svi ti navodi koje je u tužbi iznio izmišljeni, netočni i neistiniti. Na posebna pitanja punomoćnice privatni tužitelj je odgovorio da je o tim navodima iz privatne tužbe ustvari doznao na način da su mu to njegovi poznati javili nakon te emisije i reakcija njemu poznatih ljudi i njegove obitelji bila je da jednostavno ne mogu vjerovati što je optuženik u emisiji iznio. Svaka pojedinačna tvrdnja koju je naveo u činjeničnom opisu od činjenice da je davao nekakve provizije, da je stvorena fantastična krim. hobotnica, da je sve umreženo, da je opljačkao 1 milijardu kuna, da se priprema nova pljačka, da je on pravi gradonačelnik Samobora, da je sagradio kuću g. Beljaku i njemu ju poklonio, jesu najobičnije neistine.

U prethodnom kaznenom postupku koji je obustavljen pred ovim sudom, optuženi je također za njega naveo da je preko svoje firme opljačkao 1 milijardu kuna, da je četnički zet i on se njemu za sve to ispričao i obećao da se tako nešto neće ponavljati. Tvrdnja, odnosno navod da je "novac nešto što je za njega Bog", je za njega uvredljiva jer on jednostavno tako ne živi i tako se ne ponaša, a ni njegova familija te smatra da je takav način komunikacije nedopustiv, jer uzimajući u obzir tvrtku koju vodi, dosta ga ljudi u RH poznaje, pa su ovakve tvrdnje naškodile časti i ugledu privatnog tužitelja osobno i njegove tvrtke. Ljudi koji ga poznaju jako dobro znaju da sve to nije istina, a što o tome mogu misliti drugi ljudi. Kada ga se pitalo koji je motiv iznošenja ovih navoda, privatni tužitelj je naveo kako smatra da je sve to krenulo nakon što je postojao jedan spor između njegove tvrtke i optuženikove tvrtke, a misli da je taj spor okončan. I nakon toga su krenule ove laži i optužbe. Također je neistinita i tvrdnja da je sve pokriveno i da nije obavljen apsolutno nikakav nadzor, a što se odnosi i na propust u vođenju nadzornih knjiga.

Na posebna pitanja branitelja privatni tužitelj je naveo da ne zna točno odgovoriti koliko godina je njegova tvrtka koristila usluge optuženikove tvrtke, možda 5, a možda 10 godina. Pouzdano zna da se radilo o geodetskim uslugama i to za sve poslove koje je trebalo obaviti unutar tvrtke i izvan tvrtke, a o kojim se točno poslovima radilo, nije se mogao sjetiti. Misli da se radilo samo o onim poslovima koji su rađeni na području Samobora. Kada ga se pitalo da li je ikada došao u sukob sa gospodinom Zdunićem, smatra da nije i on je počeo koristiti usluge drugog geometra. Također, smatra da je gospodinu Zduniću, odnosno njegovoj tvrtki, plaćeno sve što je trebalo biti plaćeno, a u pogledu sporova koji su se vodili oko neplaćanja, privatni tužitelj zbilja ne zna da li su ti sporovi okončani te bi to trebalo provjeriti' - piše u presudi.

Iz iskaza svjedoka Kreše Beljaka kojeg je dao pred sudom 15. studenog 2017. godine, 'proizlazi da je pred ovim sudom podigao tužbu zbog kaznenog djela klevete protiv gospodina Zdunića. Sve ovo što je navedeno u ovoj privatnoj tužbi gdje je pozvan svjedočiti, a vezano je uz njegovo ime, ne samo da je neistina, nego je apsurd. To su laži i neistine. Svjedoku je jasno da se bavi politikom i da njegovi politički protivnici njega nastoje na razne načine ocrniti, ali doista mu nisu jasni motivi gospodina Zdunića kojeg poznaje vrlo površno. U pogledu navoda da se sprema pljačka vrijedna milijardu kuna, može reći kako je ukupan proračun grada Samobora oko 200 milijuna kuna, pa jednostavnom računicom bi ova pljačka dovela do toga da bude opljačkan petogodišnji proračun grada. Što se tiče navoda da mu je kuću sagradio gospodin Kodrić i njemu je poklonio, može reći kako je on, kao dužnosnik sve svoje prihode i obaveze prijavio u imovinskoj kartici, a o tome je i govorio pred povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa.

Kuću je izgradio na osnovu kredita koji je podigao u poslovnoj banci na rok od 25 godina i koji vraća od svojih redovitih primanja. Čak nije niti uzeo povlaštenu kamatnu stopu koju mu je poslovna banka ponudila kao osobi koja ima veća primanja od prosječnih. Izvođač radova na njegovoj kući bio je netko sasvim drugi, a ne gospodin Kodrić. I zaključno može reći kako gospodin Kodrić nije imao apsolutno nikakve veze sa gradnjom njegove kuće. Nisu mu jasni navodi gdje se njega spominje u kontekstu povezanosti u jednu fantastičnu krim. hobotnicu gdje bi bilo sve umreženo. Naime, obnaša dužnost gradonačelnika i njegov rad kontrolira niz ovlaštenih institucija na koje on nema utjecaja. Pri tome, misli i na policiju i na pravosuđe i zbilja mu nije jasno kako bi on mogao funkcionirati u takvoj krim. hobotnici, a da to nije sankcionirano. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je odgovorio da što se tiče navoda o nekakvoj proviziji koju bi mu dao gospodin Kodrić, to je apsolutna neistina.

U pogledu navoda da je zajedno sa gospodinom Kodrićem pripremio pljačku od jedne milijarde kuna i navoda da mu je izgradio i poklonio kuću kao zahvalu, svjedok doista ne zna što bi rekao. Na posebna pitanja branitelja svjedok je naveo da u pogledu odnosa sa privatnim tužiteljem može reći da on gospodina Kodrića viđa 1-2 puta godišnje i ne može govoriti o bilo kakvim prijateljskim odnosima. U pogledu pitanja da li zna gdje je izvođač radova na njegovoj kući nabavio materijal za izgradnju kuće i da li je taj materijal nabavljen u tvrtki "Samoborka", naveo je kako o tome nema saznanja, jer je sa izvođačem radova potpisao ugovor i dio sredstava mu uplatio unaprijed' - piše u sudskoj presudi. Svjedočila je i svjedokinja Jasminka Bjegović 6. veljače 2018. godine.

Ona je  'cijeli svoj radni vijek provela u tvrtki "Samoborka" i to sve do 2012. godine kada je otišla u mirovinu. Članica uprave tvrtke "Samoborka" i kao takva zadužena za financije bila je u vremenu od 1994. godine do 2012. godine. U pogledu izgradnje autoceste Zagreb-Bregana, može reći kako uzimajući u obzir njezinu nadležnost kao člana Uprave zaduženog za financije, navela je kako apsolutno nije bilo nikakvih nepravilnosti. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je bila u kontaktu sa predstavnikom tvrtke INGZ, ali isključivo vezano uz naplatu računa. Obračune radova ona nije vodila kao što nikada za gospodina Kodrića nije rekla da je novac za njega najvažniji na svijetu, to je apsolutna laž. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja, svjedokinja je navela da nju nikada nitko od strane nadležnih tijela, bilo Uskoka, bilo policije, bilo Državnog odvjetništva nije zvao na bilo kakav obavijesni razgovor, a sve vezano uz bilo kakve eventualne malverzacije, a što je predmet ovog postupka' - piše u presudi.

Svjedočio je i Mirko Noršić na raspravi 6. veljače 2018. godine. Iz njegovog iskaza 'proizlazi da nema saznanja da bi gospodin Kodrić govorio da u vrijeme izgradnje autoceste Bregana - Zagreb "je sve pokriveno", da nije potreban nikakav nadzor, da ima u šaci i predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Ta dionica autoceste gradila se negdje 2000. godine, a on je u to vrijeme u tvrtki "Samoborka" bio voditelj investicija i njihov zadatak je bio isporučiti materijal na trasu i uvaljati ga u trasu. Radilo se o miniranom kamenu vapnencu. Naručitelj je bila tvrtka "Vijadukt", oni su ih ujedno i nadzirali, te je postojao i nadzor od tvrtke "Bechtel". Na posebna pitanja branitelja okrivljenika svjedok je odgovorio da u pogledu kamenoloma Škrobotnik jedino zna da su dobili uvjete za koncesiju, ali pod kojim uvjetima, odnosno, koje su pojedinosti dobivenih uvjeta to svjedoku nije poznato. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je naveo da njega nikada nitko od strane nadležnih tijela, bilo Uskoka, bilo policije, bilo Državnog odvjetništva nije zvao na bilo kakav obavijesni razgovor, a sve vezano uz bilo kakve eventualne malverzacije, a što je predmet ovog postupka. Na pitanje okrivljenika da li je svjedoku gospodin Kodrić rekao da ima sve u džepu, svjedok je izjavio da o tome pojma nema'  -piše u presudi.

Svjedok Viktor Bungić dao je iskaz na raspravi 6. veljače 2018. godine. Iz njegova svjedočenja proizlazi 'da je u vrijeme izgradnje autoceste Bregana- Zagreb bio rukovoditelj kamenoloma „Gradna“ koji je u vlasništvu tvrtke "Samoborka" i to već dugi niz godina te on i danas obnaša tu funkciju. On nije čuo, niti ima saznanja da bi bilo bilo kakvih nepravilnosti i nezakonitosti vezanih uz izgradnju ove dionice autoceste i vezanih uz eventualno nepostojanje nadzora nad izgradnjom. Na posebna pitanja branitelja svjedok je odgovorio da nikada nije tražio da mu gospodin Zdunić izradi bilo kakvu reambuliranu, odnosno, krivotvorenu kartu šljunčare Savrščak, a koja je vlasništvo gospodina Draclina i gospodina Kodrića. On nikada nigdje nije pohranjivao jalovinu, a posebno ne na mjesto gdje to ne bi bilo dopušteno. Ta jalovina, a to je u stvari otpad, i dan danas stoji na za to određenom mjestu na kamenolomu Gradna. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je naveo da njega nikada nitko od strane nadležnih tijela, bilo USKOKA, bilo policije, bilo Državnog odvjetništva nije zvao na bilo kakav obavijesni razgovor, a sve vezano uz bilo kakve eventualne malverzacije, a što je predmet ovog postupka. Na posebna pitanja okrivljenika svjedok je odgovorio da on nikada nije tražio izradu bilo kakvih karata Savarščaka od okrivljenika, a koje bi bilo potrebne za ishođenje bilo kakve dokumentacije. Apsolutno niti jedan kamion jalovine, odnosno, otpada nije ugrađen u autocestu Bregana - Zagreb, već je ugrađena stijenska masa - nasipni pijesak, dakle ono što je kupljeno to je i isporučeno' - piše u sudskoj presudi. 

Svjedočila je i Ajka Ahmetović na raspravi 6. veljače 2018. godine. Iz njenog iskaza 'proizlazi da nema bilo kakvih saznanja o nepravilnostima, nezakonitostima niti malverzacijama na izgradnji autoceste Bregana - Zagreb. U vrijeme izgradnje te autoceste ona je radila u tvrtki Hvar, ali tvrtka Hvar nije uopće radila bilo kakve radove vezane uz izgradnju ove dionice autoceste. U to vrijeme ona gospodina Kodrića uopće nije poznavala. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika je odgovorila da u tom periodu izgradnje ove dionice autoceste ona nije niti poznavala, a niti surađivala sa gospodinom Zdunićem te nikada nije od gospodina Cvijetića tražila da na postojećih 5000 kubika materijala doda još dodatnih 5000 kubika, a sve radi većeg obračuna. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedokinja je navela da nju nikada nitko od strane nadležnih tijela, bilo USKOKA, bilo policije, bilo Državnog odvjetništva nije zvao na bilo kakav obavijesni razgovor, a sve vezano uz bilo kakve eventualne malverzacije a što je predmet ovog postupka. Na posebna pitanja optuženog svjedokinja je odgovorila da poznaje gospodina Zdunića negdje od 2003. godine ili 2004. godine. Njoj nije poznato da bi bilo tko iz tvrtke "Hvar", a posebno ne ona, bilo što tražila gospodina Zdunića da falsificira. Isto tako, svjedokinja nema apsolutno nikakvih saznanja vezanih uz izradu konačnog obračuna za tvrtku "INGZ". Ona u tome nije sudjelovala niti je sudjelovala u bilo kakvim razgovorima i pregovorima oko tog obračuna' - piše u sudskoj presudi.

Na sudu je iskazivao i svjedok Goran Cvijetića na istoj raspravo od 6. veljače 2018. godine. I on je tvrdio 'kako nema  apsolutno nikakvih saznanja o bilo kakvim nezakonitostima, nepravilnostima ili malverzacijama prilikom izgradnje autoceste Bregana-Zagreb. On je radio za tvrtku "Hvar" negdje od 2004. - 2005. godine, a ta dionica autoceste izgrađena je ranije. On  'je odgovorio da je imao poslovni kontakt sa gospodinom Zdunićem i njegovom tvrtkom, a surađivali su otprilike godinu dana. On je i dobivao i pregledavao izvještaje koji su se odnosili na samoborsku zaobilaznicu i može reći da je sve bilo apsolutno točno, bez ikakvih nezakonitosti, nepravilnosti i malverzacija, dakle, ništa nije bilo falsificirano. Točno je da je tvrtka gospodina Zdunića obavljala poslove iskolčavanja trase na zaobilaznici i trase vodovoda na Žumberku. Također je točno da je sva dokumentacija bila dostavljena njemu, jer je svjedok bio za to nadležan. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je naveo da njega nikada nitko od strane nadležnih tijela, bilo USKOKA, bilo policije, bilo Državnog odvjetništva nije zvao na bilo kakav obavijesni razgovor, a sve vezano uz bilo kakve eventualne malverzacije, a što je predmet ovog postupka. Na posebna pitanja okrivljenika svjedok je odgovorio da nikada nije zajedno sa okrivljenikom radio dopunu financijskog izvješća za tvrtku "Hvar" i nikada nije vidio niti nema saznanja o krivotvorenoj kubikaži i kubaturi za obračun iskopa vezano uz obilaznicu Samobor. On je radio u tvrtci "Produkt d.o.o." - piše u sudskoj presudi.

Svjedočio je i Željko Stanec na istoj raspravi 6. veljače 2018. On je od 2009. godine bio na dužnost zamjenika gradonačelnika grada Samobora. 'Kada mu se predočavaju navodi privatne tužbe u kojima se navodi kako je pravi gradonačelnik i vlasnik Samobora Želimir Kodrić, kako se govori o nekakvoj krim. hobotnici gdje je sve umreženo u korist nekolicine osoba iz poglavarstva, navodi o izgradnji kuće gospodina Beljaka i o pljački od 1 milijarde kune i pripremi nove pljačke u istom tom iznosu, svjedok je naveo kako je sve to besmislica. Na posebna pitanja branitelja svjedok je izjavio da nema saznanja i ne zna da je po propisima potrebno svim kamenolomima odobriti sanaciju. Na posebna pitanja optuženog, svjedok je još jednom ponovio kako su navodi za koje ga se pita apsolutna besmislica, te samo ilustracije radi, godišnji proračun gada Samobora je 200 milijuna kuna, pa bilo kakve pljačke u vrijednosti od milijardu kuna bi iznosile pljačku petogodišnjeg samoborskog proračuna. Na posebna pitanja suca svjedok je izjavio da u pogledu bilo kakvih nezakonitosti i malverzacija vezanih uz radnje izrade i donošenja prostornih planova grada Samobora, kako sve nadležne radnje poduzima za to nadležni Upravni odjel pri Gradu. Za to je propisana zakonska procedura, sve je to podložno javnoj raspravi građana koji imaju pravo biti informirani, stavljati prigovore i primjedbe, a na nadležnim tijelima gradskih vlasti je da na to građanima odgovore' - piše u presudi.

Zanimljivo je bilo iskazivanje i svjedoka Miljenka Horvat kojeg je dao na raspravi pred sudom 6. veljače 2018. godine. On je naveden kao svjedok koji je trebao imati saznanja da je 'gospodin Kodrić činio kaznena djela i to u odnosu na utaju poreza i zatrpavanje otpada na izletištu Divlje vode na Žumberku. Kada se svjedoka pita o navodima privatne tužbe o gradonačelniku i vlasniku grada Samobora, o krim. hobotnici ljudi iz poglavarstva, o provizijama za gospodina Beljaka, o izgradnji kuće gospodina Beljaka i pljački 1 milijarde kuna te pripremi nove pljačke od milijardu kuna, svjedok je naveo kako on o tome nema apsolutno nikakvih saznanja. Točnije ima saznanja, ali ne može ih reći, jer on o tim slučajevima nije upoznat, već o ova dva ranija slučaja utaje poreza i zatrpavanja otpada na izletištu Divlje vode na Žumberku. On je ova dva slučaja pripremio i o tome se vode spisi pred Državnim odvjetništvom RH. Na posebna pitanja branitelja svjedok je naveo da je on u "Samoborki" radio od 1995. godine do ožujka 2017. godine, a otkaz je dobio jer nije prihvatio novo radno mjesto, obzirom da po njegovom mišljenju nisu bili ispunjeni adekvatni uvjeti i opis poslova tog radnog mjesta. Na posebna pitanja punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je izjavio da je on u tvrtki "Samoborka" bio zadužen za kontrolu ljudi i roba i radio je na porti, točnije, bio je šef ostalih portira i glavni kontrolor u tvrtki "Samoborka". Točno je da su protiv njega pokrenuta dva postupka zbog kaznenog djela prijetnje, dakle, prijavljen je za dva kaznena djela prijetnje, a u pogledu radnog spora može reći kako je postupak u tijeku. Točno je da su njemu izrečene mjere opreza zabrane približavanja gospodinu Kodriću u odnosu na kazneno djelo prijetnje' - piše u sudskoj presudi.

Svjedočio je Muhamed Čokljat  19. ožujka 2018. godine.  Kad su njemu predočeni navodi iz privatne tužbe, je rekao 'kako o tome nema saznanja i ne vjeruje da bi ovi navodi bili istiniti. On nema saznanja o radovima na autocesti Bregana - Zagreb, točnije o stvarima koje su navedene u ovoj privatnoj tužbi. On je jedno vrijeme bio savjetnik premijeru Račanu, a vezano za izgradnju autocesta, ali to je bilo nakon što je izgrađena autocesta Bregana-Zagreb. Svjedok je naveo da poznaje i gospodina Kodrića i kolegu Zdunića. Na posebna pitanja svjedok je naveo da se ne sjeća u kojem vremenskom periodu je radio kao direktor u tvrtki "Viadukt", ali može reći da je bio najbolji direktor ove tvrtke, a direktor u toj tvrtki postao je 1986. godine. On je osnovao tvrtku "Hvar!" d.o.o., a gospodin Kodrić je u ovu tvrtku ušao kao kompanjon. Misli da je kasnije svoj dio prebacio na suprugu i kćer, ali u to nije siguran. On nikada nije bio u kontaktu sa predsjednikom Mesićem te ne zna da li je gospodin Jure Radić bio suvlasnik tvrtke "Samoborka" i ne zna ništa o nadzoru radova nad dionicom autoceste Zagreb-Bregana. Ne zna da bi ikada davao bilo kakav savjet gospodinu Zduniću vezano uz njegove račune na nekom zajedničkom sastanku za kojeg gospodin Zdunić tvrdi da je bio prisutan zajedno sa gospodinom Kodrićem, gospodinom Zdunićem, gospodinom Cvijetićem te zetom gospodina Kodrića. Svjedok može jedino reći da je gospodin Goran Cvijetić bio zadužen za potvrđivanje poslova koje je odradio gospodin Zdunić i jedino može reći da su svi poslovi koje je gospodin Zdunić odradio za tvrtku "Hvar" njemu uredno plaćeni. Na posebno pitanje punomoćnice privatnog tužitelja svjedok je izjavio da njega nikada nitko nije zvao niti sa Uskoka, niti sa DORH-a, a vezano uz eventualne malverzacije prilikom izgradnje autoceste Bregana-Zagreb' - piše u sudskoj presudi.

PotoM je saslušan i optuženi Zlatko Zdunić na okolnosti onoga što je iskazivao u TV emisiji „Bujica“ 15. veljače 2017. za privatnog tužitelja Želimira Kordića.  'Optuženi naime ne osporava ove navode privatne tužbe, ističući u svojoj obrani da je iznio samo 10 posto svojih saznanja, u odnosu na ono što je dao Uskoku vezano uz privatnog tužitelja. 'Nakon što je dakle od strane suda nesporno utvrđeno da je optuženi za privatnog tužitelja iznio sve navode za koje ga se tereti izmijenjenom privatnom tužbom, sud je prvotno utvrđivao da li ti navodi predstavljaju činjenične tvrdnje kojima se opisuje određeni događaj čija se istinitost, odnosno neistinitost, može utvrđivati i provjeravati jednako za sve ljude, kao i da li su iznesene ili prenesene činjenične tvrdnje, neistinite. Kada je optuženi za privatnog tužitelja naveo tvrdnje da je isti njemu rekao da je sve pokriveno, da ih ima sve u džepu, od predsjednika Republike, predsjednika Vlade, da nema nikakvih nadzora, dodajući da je sve dogovoreno između privatnog tužitelja i Kreše Beljaka, kako je stvorena fantastična kriminalna hobotnica, da je tamo sve umreženo u korist nekolicine osoba iz poglavarstva te da je privatni tužitelj poklonio Beljaku kuću za određenu suradnju i da je opljačkano oko jedne milijarde kuna te se priprema nova pljačka od jedne milijarde kuna, što su pripremili privatni tužitelj i gosp. Beljak sa svojim suradnicima, tada je očito riječ o činjeničnim tvrdnjama koje optuženi iznosi za drugoga, čija se istinitost ili neistinitost može utvrđivati na suglasan način za sve ljude, tj. riječ je o činjeničnim tvrdnjama čija je istinitost ili neistinitost provjerljiva' - piše u presudi.

Sutkinja je vjeru dala iskazima svjedoka koji su osporili Zdunićeve navode. 'Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka u ovom postupku Kreše Beljaka, Jasminke Bjegović, Mirka Noršića, Viktora Bungića, Ajke Ahmetović, Gorana Cvijetića, Željka Staneca te Muhameda Čokljata, proizlazi da isti suglasno navode da nemaju nikakvih saznanja o bilo kakvim malverzacijama o kojim je vezano uzprivatnog tužitelja optuženi iskazivao u televizijskom emisiji „Bujica“, te istinitost njegovih tada izrečenih navoda nije potvrđena niti jednim iskazom navedenih svjedoka a koji bi o tome morali imati saznanja budući su na razne načine poslovno bili povezani s privatnim tužiteljem. Imenovani svjedoci štoviše suglasno su iskazivali i da nikada nisu bili pozvani od strane nadležnih tijela, na bilo kakav obavijesni razgovor vezano uz postojanje bilo kakvih malverzacija. Svjedok Miljenko Horvat jedini je iskazivao kako su mu poznate utaje poreza i zatrpavanja otpada na izletištu Divlje vode na Žumberku od strane privatnog tužitelja, međutim o navodim privatne tužbe vezano za postojanje krim. hobotnice ljudi iz poglavarstva, provizijama za g. Beljaka i izgradnji njegove kuće te pljački 1 milijarde kuna te pripremi nove pljačke, isti je izjavio da nema apsolutno nikakvih saznanja.

Sud je stoga iskaze ispitanih svjedoka Kreše Beljaka, Jasminke Bjegović, Mirka Noršića, Viktora Bungića, Ajke Ahmetović, Gorana Cvijetića, Željka Staneca, Miljenka Horvata te Muhameda Čokljata prihvatio vjerodostojnim i istinitim, budući su ovi svjedoci iskazivali o okolnostima koje su njima bile poznate jer su poznavali optuženika i privatnog tužitelja, a suglasno i decidirano su iskazivali da vezano uz navode privatne tužbe nemaju nikakvih saznanja, niti su vezano uz to bili kontaktirani od bilo kojeg od nadležnih tijela.Uzimajući u obzir provedene dokaze, u odnosu na sporna pitanja u provedenom dokaznom postupku, sud je prihvativši kao istinite iskaze privatnog tužitelja i svjedoka, utvrdio da činjenične tvrdnje iznesene od strane optuženika za privatnog tužitelja, tj. da je stvorena fantastična kriminalna hobotnica, da je tamo sve umreženo u korist nekolicine osoba iz poglavarstva, da je privatni tužitelj poklonio gosp. Beljaku kuću za određenu suradnju i da je opljačkano oko jedne milijarde kuna te da se od strane privatnog tužitelja i Beljaka te suradnika priprema nova pljačka od jedne milijarde kuna, po ocjeni ovog suda nedvojbeno nisu istinite činjenične tvrdnje, jer njihova istinitost nije potvrđena niti jednim iskazom ispitanih svjedoka koji su u inkriminirano vrijeme bili na neki način povezani s privatnim tužiteljem i koji svjedoci su ili surađivali ili kontaktirali s privatnim tužiteljem. 

Da bi bilo ostvareno obilježje kaznenog djela klevete, za ove neistinite činjenične tvrdnje je potrebno da je optuženi u trenutku kada ih je iznosio ili prenosio, morao biti svjestan da su one neistinite. Stoga je sud analizirao postojanje motiva optuženika zbog kojih on iznosi inkriminirane tvrdnje za privatnog tužitelja i je li isti znao da su iste neistinite, a koji motiv doista može postojati i u razlozima koje je naveo privatni tužitelj, da je njegova tvrtka koristila geodetske usluge optuženikove tvrtke, 5 ili 10 godina i da je postojao jedan spor između njihovih tvrtki vezano uz plaćanje. Naime navedene okolnosti je u svojoj obrani istaknuo i optuženi, da mu je privatni tužitelj bio dužan isplatiti račune za radove i da mu je obećao da će ih platiti, što nije učinio a na Trgovačkom sudu nije uspio ishoditi to plaćanje. Stoga proizlazi da je sasvim izvjesno da optuženi koncipira tvrdnje vezane uz privatnog tužitelja, koje iznosi i pronosi putem medija te ih na taj način čini dostupnim većem broju ljudi, na temelju osobnog nezadovoljstva i revolta zbog tada postojećeg spora s privatnim tužiteljem jer mu isti nije po njegovim navodima isplatio obavljene radove.

Ovi izneseni navodi optuženika, pobliže navedeni u privatnoj tužni, nisu međutim potkrijepljeni nikakvim argumentima ni dokazima, a unatoč podnesenim prijavama optuženika protiv privatnog tužitelja, niti od strane bilo kojeg nadležnog tijela, policije, suda ili USKOK-a nije utvrđeno da bi tvrdnje optuženika imale bilo kakvu podlogu ustvarnim događanjima. Osim toga protiv optuženika je za iste navode samo na drugom mjestu i u drugo vrijeme već bio pokrenut kazneni postupak u kojem se isti privatnom tužitelju ispričao. Stoga po ocjeni ovog suda proizlazi da je optuženi imao svijest i znanje o tome da iznosi i prenosi neistinite činjenične tvrdnje za privatnog tužitelja' - piše u obrazloženju presude. 

Zanimljiv je i sljedeći dio iz presude: 'Obrana optuženika je u najvećem dijelu bila usmjerena u nastojanju sudu prikazati da je u postupku povrijeđeno njegovo pravo obrane, koje objašnjava na način da ističe kako je kod tadašnjeg državnog odvjetnika potpisao izjavu da neće iznositi podatke koje je dao Uskoku, pa nije mogao slobodno ispitivati svjedoke i postavljati im pitanja. Takva obrana optuženika po ocjeni sud je deplasirana ako se ima u vidu činjenica je da je optuženi potvrdio kako je na Z1 televiziji, u emisiji „Bujica“, iznio za privatnog tužitelja upravo ona saznanja koja je dao Uskoku, pa stoga proizlazi da nije bilo nikakvih zapreka da se optuženi i pred sudom slobodno brani i iznese sva svoja saznanja o predmetu. Također i u odnosu na navodoptuženika da nije prihvaćeno ispitivanje svjedoka sa spiska koji je isti predao u spis, valja navesti da je u dokaznom postupku ispitan upravo najveći dio svjedoka koji su predloženi od strane obrane, podneskom od 18. listopada 2017., (svjedoci Jasminka Bjegović, Mirko Noršić, Viktor Bungić, Ajka Ahmetović, Goran Cvijetić, Željko Stanec, Miljenko Horvat te Muhamed Čokljat), slijedom čega proizlazi da je sud u postupku izveo niz dokaza kako po prijedlogu optuženika tako i privatnog tužitelja, međutim isti apsolutno ne potvrđuju ono što je optuženi navodio i što mu je stavljeno na teret.

Kako je teret dokaza u privatnoj tužbi bio na optuženiku i on nije dokazao istinitost svojih tvrdnji, čak štoviše tijekom postupka je utvrđeno da se radi o neistinitim tvrdnjama to je po ocjeni suda optuženi bio svjestan da su ovakvi navodi neistiniti, da su u cijelosti podobni škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose, kao što je također bio svjestan i imao htijenje da sporni navodi izneseni putem televizijske emisije, postanu pristupačni većem broju osoba. Sud je nadalje ocijenio jasnim i nedvojbenim da se zbog neistinitih tvrdnji optuženika privatni tužitelj osjećao poniženo i ocrnjeno, a optuženi je po ocjeni suda takve navode iznio upravo kako bi diskreditirao privatnog tužitelja pa prema tome iznesene neistinite činjenične tvrdnje optuženog nedvojbeno štete časti i ugledu privatnog tužitelja' - piše u presudi sutkinje Božice Barlović.

Na presudu se žalio osuđeni Zdunić a o njegovoj žalbi odlučit će Županijski sud kao sud drugog stupnja. U žalbi je Zdunić naveo kako je pristupio u emisiju TV Bujica jer je bio revoltiran činjenicom da mu tužitelj Želimir Kodrić nije htio platiti 1,5 milijuna kuna duga a da se on ispričao na istom sudu Kodriću da je on 'četnički zet'. Zdunić u žalbi ističe kako sudac Vjeran Blažeković na sudu nije dopustio saslušanje Mijata Stanića koji je u TV Bujici izjavio kako je 'Želimir Kodrić s Petrom Žderićem i ostalim akterima pljačke na autocesti Zagreb - Sisak opljačkao više stotina milijuna kuna.....' U žalbi Zdunić spočitava Zlati Hrvoj Šipek podatak da joj je otac bio u poglavnikovoj vojsci te da se ona nije njega udostojila primiti 'jer je Židov te ističe kako je 80 posto Židova i obitelj s majčine strane ubijene ili zaklana u ustaškim logorima'. U žalbi se Zdunić poziva i na izjavu predsjednika Zorana Milanovića kako je pravosuđe HDZ-ovo i da u RH ne postoji trodioba vlasti. Kodrićevoj odvjetnici Marijani Tomić spočitava da ga je pokušala prikazati kao lašca jer se pozvala da svjedoke nikada nitko nije zvao ni na DORH ni Uskok ni policiju što znači da nema nikakve istrage protiv Kodrića. Zdunić ističe kako je bio kod 'državnog odvjetnika Diklića' te da mu je on 'pokazao da je dosje Želimira Kodrića visok 60 cm a Kreše Beljaka 30 cm'.

Zdunić u žalbi navodi kako 'kriminalnu hobotnicu osim Kodrića i Beljaka čine i Stjepan Mesić, pokojni Jure Radić i njegov kum Petar Žderić'. Navodi i kako je 'glavni jatak u lopovluku Stjepanu Mesiću Vladimir Mrčela, otac suca Vrhovnog suda Marina Mrčele'. Na kraju se osuđeni Zdunić žali i kako je 'Hrvatska članica EU pa je nedopustivo da se sudstvo služi fašističim - nacističkim bivšim zakonima'. Zaključuje kako je bio naivan kad se obratio 'za pomoć Upravi za pravosudnu i pravnu inspekciju, Sektoru pravosudne inspekcije, misleći kako će oni poduzeti određene korake, tj. opomenuti sve korumpirane suce' koji su njemu sudili na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. 'Tu sam se gadno prevario jer su ih uzeli u totalnu zaštitu. Tu je očito na djelu visoka politika RH, tj. jugo-komunističko-udbaška, nacističko-ustaška i četnička kriminalna elita RH'- piše u žalbi osuđeni Zlatko Zdunić. Na kraju traži oslobađajuću presudu te ističe kako je uvjeren kao građanin RH, po nacionalnosti Židov, da na Kaznenom sudu 'ima još časnih, poštenih i dogovornih sudaca'. Žalbu je 5. siječnja potpisao Zdunić. Presuda i žalba tek su objavljene na sudskoj oglasnoj ploči.