Na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu sutkinja Jasenka Barun presudila je u sporu u kojem su bili tuženi Klinika za infektivne bolesti i ravnateljica te poliklinike Alemka Markotić. Tuženi su zbog prekršaja iz Zakona o radu povodom optužnog prijedloga Državnog Inspektorata RH. Sutkinja je 27. travnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćene predstavnice Infektivne Gabriela Marinović a u odsutnosti drugookrivljene Alemke Markotić i predstavnika ovlaštenog tužitelja zaključila raspravu. Idući dan donijela je i objavila presudu kojom je Kliniku za infektivne bolesti te ravnateljicu Markotić oslobodili odgovornosti za djela koja su im stavljana na teret. Iz presude je vidljivo kako su i Klinika i Markotić dotad prekršajno nekažanjavani. Uz ime poznate članice Kriznog stožera i jedne od najvažnijih osoba borbe s pandemijom Covida zapisano je, među ostalim, kako je neudana liječnica. Spor se vodio zbog liječničkih prekovremenih sati, odnosno 'duže od Zakonom dozvoljenog najdužeg prekovremenog rada od 180 sati godišnje'.
U tužbi se navode redom imena sljedećih liječnika: Luka Marinković iz Zagreba, Laura Prtorić iz Rijeke, Rok Čivljak iz Zagreba, Marko Kutleša iz Zagreba te Neven Papić iz Marije Bistrice. Troškovi prekršajnog postupka pali su na teret proračunskih sredstava Suda. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Državni Inspektorat RH, PU Zagreb, odnosno Služba za nadzor radnih odnosa, 5. travnja 2022. godine, podnio optužni prijedlog protiv okrivljenih, radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izrijeku ove presude. Pravna zastupnica Infektivne Gabriela Marinović dostavila je pisane obrane okrivljenih, te je izjavila da se ne smatraju krivima, ne priznaju prekršaje za koje ih se tereti, te je istaknula da je došlo do omaške u pisanju dijela optužnog prijedloga za liječnika Luku Marinkovića te za liječnicu Lauru Prtorić. U završnoj riječi predložila je sudu 'da donese oslobađajuću presudu jer okrivljeni nisu počinili prekršaj za koji ih se tereti, a kako je sve obrazloženo u pisanim obranama. Isto tako je predložila da se donese odbijajuća presuda u odnosu na liječnike Roka Čivljaka i Nevena Papića, jer je za te prekršaje nastupila zastara' - piše u sudskoj presudi.
'Do prekoračenja dozvoljenog broja prekovremenih sati došlo je isključivo iz objektivnih razloga na koje Klinika nije mogla utjecati. Članak 31. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva izdravstvenog osiguranja (NN. 96/15-56/20) propisuje da radnik ne smije raditi dulje od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i si.) ili potrebe hitne intervencije. Klinika za infektivne bolesti ,,Dr. Fran Mihaljević" pokušala je organizirati rad na temelju odredaba Kolektivnog ugovora, međutim radom ne većim od 16 sati u jednom danu po pojedinom radniku nije se moglo osigurati funkcioniranje procesa rada i pružanje adekvatne i kontinuirane zdravstvene skrbi pacijenata. Zbog prijetnje velike društvene štete i mogućnosti incidentnih situacija koje bi se mogle odraziti na ljudsko zdravlje, zdravstvene ustanove tako i Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević, prisiljene su provoditi oblik rada kroz 24 sata po jednom zaposleniku, tamo gdje je to zaista potrebno.
No tad se pojavljuje problem budući da Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN. 100/18- 136/21) propisuje da se cjelokupni rad odrađen tijekom mjeseca ubraja u ukupnu satnicu. Na taj način se u praksi pojavljuje "dežurstvo" po 24 sata koje se ne obračunava na prethodni dugogodišnji način koji nije generirao prekovremene sate, već se broj radnih sati u mjesecu evidentirao i obračunavao u svojoj ukupnosti. Radi naprijed navedenih razloga i neusklađenosti pravnih propisa s kadrovskim kapacitetima zdravstvenih ustanova s jedne strane i obveze pružanja kontinuiteta zdravstvene zaštite s druge strane, generiraju se prekovremeni sati koji prelaze zakonski maksimum od 50 sati tjedno. Dakle, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o olakom nepoštivanju pravnih propisa i namjeri poslodavca da radnika opterećuje iznad zakonskih mogućnosti, već se radi o kompleksnoj situaciji u kojoj se prednost mora dati društvenom značenju kontinuiteta pružanja zdravstvene skrbi.
Napominjemo da se prekovremeni rad djelatnicima redovno isplaćuje, te da Klinika radi velike napore da takav rad svede na minimum uvijek kada je to moguće. U vezi svega navedenog bitno je istaknuti da je u vrijeme počinjenja prekršaja bila na snazi Odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN 50/17, 37/18, 71/18, 91/18) koja se vrlo restriktivno odnosi na mogućnost zapošljavanja u javnim djelatnostima. U točki 1. navedene odluke propisano je da se zabranjuje novo zapošljavanje službenika i namještenika u javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u cijelosti ili većinskim dijelom u državnom proračunu, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i javnim ustanovama kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Predmetni problem još više dolazi do izražaja obzirom da radnici odlaze na bolovanje, održavanje trudnoće i rodiljne dopuste tako da Klinika konstantno raspolaže nedovoljnim brojem zdravstvenih djelatnika pa je nemoguće izbjeći stvaranje prekovremenih radnih sati iznad zakonom dozvoljenog maksimuma (50 sati tjedno). U predmetnom periodu od siječnja do prosinca 2018. godine u Klinici se broj zaposlenih liječnika kretao od 76-86, od čega je 40 liječnika bilo na bolovanju, a 5 liječnica na porodiljnom dopustu. Važno je istaknuti da je u Republici Hrvatskoj 2018. godine bila velika epidemija gripe, a najveći broj oboljelih zabilježen je upravo na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Zaključno sa 7. siječnja 2018. godine, službeno je registrirano ukupno 3845 oboljelih, a već 28. siječnja 2018. godine došlo je do velikog i naglog porasta oboljelih, odnosno krenula je snažna uzlazna faza epidemije, te je službeno registrirano ukupno 22 845 oboljelih.
Broj oboljelih je i dalje rapidno rastao, te je dana 11. veljače 2018. godine,službeno registrirano ukupno 39 825 oboljelih, a dana 25. veljače 2018. godine ukupno 52 709 oboljelih. Uslijed naprijed navedenog konstantnog porasta pacijenata koji su pristizali iz cijele Hrvatske i to sa sve težim oboljenjima i komplikacijama gripe, dežurstva liječnika su morala biti dodatno pojačana. Naprijed navedeni podaci evidentni su na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.... S obzirom da je u vrijeme počinjenja prekršaja na snazi bila Odluka Vlade o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, pa tako i zdravstvenih radnika, evidentno je da je uz postojeći broj zdravstvenih djelatnika koji u svakom slučaju nije bio zadovoljavajući, Klinika morala dopustiti prekovremeni rad i nije mogla udovoljiti zakonom propisanim odredbama o radnom vremenu. U protivnom ne bi mogla funkcionirati u bitnim segmentima svoje djelatnosti, što bi izazvalo velike štetne posljedice po zbrinjavanje i zdravlje pacijenata.
Klinika za infektivne bolesti ,,Dr. Fran Mihaljević" uz postojeći broj zdravstvenih djelatnika koji bi radili u redovnom radnom vremenu, ne bi osigurala kontinuitet zdravstvene zaštite, što bi ugrozilo život i zdravlje pacijenata, a osim toga povrijedila bi i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojima je propisano da će se Zdravstvena ustanova kazniti novčanom kaznom za prekršaj ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite. Člankom 65. st. 1. i st. 3. Zakona o radu propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali ne duže od pedeset sati tjedno. Člankom 162. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/2008-100/18), odnosno člankom 193. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN. 100/18-136/21) propisano je: Zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne su neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu.
Dežurstvo jest oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, odnosno vrijeme u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove u dežurstvu smatra se radnim vremenom. Zdravstveni radnik ne smije napustiti mjesto rada dok ga ne zamijeni drugi radnik, iako je njegovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Nadalje člankom 163. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/2008-100/18), odnosno člankom 195. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18- 136/21) propisano je: Zdravstvene ustanove svojim općim aktom utvrđuju pružanje zdravstvene zaštite, i to: u djelatnosti hitne medicine neprekidno 24 sata te pripravnošću i dežurstvom prema potrebama stanovništva, u primarnoj zdravstvenoj djelatnosti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, pomicanjem radnog vremena te pripravnošću i dežurstvom prema potrebama stanovništva, u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj djelatnosti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene te pomicanjem radnog vremena prema potrebama stanovništva i u bolničkoj zdravstvenoj djelatnosti u jednoj ili više smjena te putem dežurstva i pripravnosti prema potrebama stanovništva i pojedinih oblika bolničkog liječenja te mogućnostima zdravstvene ustanove.
Odredbom čl. 200. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ..., propisano je: Novčanom kaznom kazniti će se zdravstvena ustanova ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste mjesta rada bez zamjene drugog radnika, ako se time dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite Člankom 3. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe (NN: 4/14-106/19) koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi, propisano je: Radnici zdravstvene ustanove obvezni su pružati zdravstvenu zaštitu radom u jednoj ili više smjena, turnusu, dežurstvu, pripravnošću, radom po pozivu i posebnom dežurstvu. Člankom 4. istog Pravilnika propisano je da raspored radnog vremena radnika od četrdeset sati tjedno, odnosno odgovarajućeg ukupnog mjesečnog fonda radnih sati u zdravstvenim ustanovama mora biti utvrđen tako da osigurava dostupnost zdravstvene zaštite osiguranim osobama Zavoda tijekom svih dana u tjednu.
Analizirajući naprijed navedene propise evidentno je da su odredbe Zakona o radu u dijelu koji regulira prekovremeni rad radnika, u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, u koliziji s pojedinim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (lex specialis), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Osim toga bitno je napomenuti da su i same pojedine odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama u međusobnom proturječju. Naime, zakon ograničava ukupno trajanje radnog vremena tjedno uključujući i rad u dežurstvu, a istovremeno propisuje sankcije za zdravstvenu ustanovu ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite, odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste radna mjesta dok nemaju zamjenu, ako se time dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. U konkretnim slučajevima do prekovremenog rada došlo je zbog rada u dežurstvima, a koje vrijeme rada se do stupanja na snagu čl. 162. st.4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti posebno iskazivalo u Evidenciji radnog vremena.
Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je Klinika u uvjetima u kojima je organizirala rad morala povrijediti jedan od naprijed citiranih zakonskih propisa, Zakon o radu ili Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Ako Klinika organizira rad sukladno odredbama Zakona o radu uz nedovoljan broj zdravstvenih radnika neće osigurati kontinuitet zdravstvene zaštite i time će povrijediti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a posljedično će ugroziti sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Odredbom čl. 19. Prekršajnog zakona (NN 107/07-118/18) propisano je da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.
Evidentno je da Klinika ne može funkcionirati bez prekovremenog rada jer bi bili ugroženi životi pacijenata. Dopustivši prekovremeni rad duži od dopuštenog, Klinika je postupala u krajnjoj nuždi (učinjeno je zlo manje od onog koje je prijetilo), koja isključuje protupravnost, pa u konkretnom slučaju nema ni prekršaja. Nije sporno da je Klinika za infektivne bolesti ,,Dr. Fran Mihaljević" dopustila prekovremeni rad zdravstvenih djelatnika iznad zakonom propisanog, no isto je dopustila isključivo iz razloga da od drugoga (pacijenata) otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost za njihov život i zdravlje, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a takva povreda, odnosno takvo zlo manje je od zla koje bi se dogodilo ugrožavanjem zdravlja, odnosno života pacijenata. Slijedom svega iznesenog, okrivljenici predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se u cijelosti oslobađaju od optužbe.' - glasila je obrana optuženih.
Na sudu je utvrđeno kako 'nije sporno da su radnici Luka Marinković, Laura Prtorić, Rok Čivljak, Marko Kutleša i Neven Papić radili u 2018. godini duže od zakonom dozvoljenog najdužeg prekovremenog rada, od 180 sati godišnje, a to je protivno odredbi odredbom čl. 65. st.4. Zakona o radu. Isto tako, nije sporno da su isti radnici u navedenim tjednima radili duže od 50 sati tjedno, dakle, duže od Zakonom o radu najduže dopuštenog trajanja takvog rada, a to je protivno odredbi čl. 65. st. 3. Zakona o radu. Međutim, spomenuti prekovremeni rad radnika nije protivan naprijed citiranim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti' - piše u sudskom dokumentu. Zato je sutkinja zaključila kako su i Infektivna i Markotić 'u konkretnom slučaju postupali u cijelosti sukladno propisu zbog čega u njihovom postupanju nema elemenata prekršajnog djela koje im je toč. 1. i 2. optužnog prijedloga stavljeno na teret, pa ih je valjalo osloboditi od optužbe'. Protiv te presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu. I ova presuda dokazuje kako je teško biti liječnik u pandemijska vremena.