Polovicom lipnja 2018. Slobodna Dalmacija objavila je članak o pola stoljeća kultnog splitskog kafića. U opremi članka je pisalo: 'U njemu su pili likari, oriđinali, legende hajduka, premijeri, sva plejada gradskih likova..., a nitko nikad nije platio dug. Kultni kafić "Balun bar" ili "Gaga" jučer je proslavio svoj 50. rođendan. Gradski "tinel" brojnih Splićana i onih koji su se tako osjećali otvoren je 13. lipnja 1968. godine, a vlasnik mu je bio legendarni Davor Grčić Gaga, bivši nogometaš Hajduka. Na njegovu šanku Iza Lože stalni gosti bili su likari, profešuri, direturi, advokati, pomorci, oriđinali, pijanci, kockari, malo slobodnije žene, ali i kasniji hrvatski premijeri, kazališni intendanti, inženjeri...Stalni gosti su bili Meme, Pajdo, Mare Žebon, slavna 13-ica, odnosno Jozo Partizan koji je gura kolica u luci, a u slobodno vrime isprid "Gage" bi prodava lutriju. I jučer smo na pjaceti zatekli trojicu "dinosaura" koji u taj kafić dolaze od njegova otvorenja i kada jedan dan ne dođu onda su "ludi" - pisalo je u Slobodnoj.

Tada je splitski gradonačelnik, ili poteštat po kolokvijalnom, bio Andro Krstulović Opara koji je i sam došao proslaviti jubilej pa se prisjetio kako je i njegov otac Čedomil bio jedan od onih koji su dolazili kod Gage četvrtkom. A onda je polovicom kolovoza prošle godine prostrujala Splitom vijest kako je zatvoren kultni kafić što je bio šok za brojne Splićane uz objašnjenje kako je navodno zapelo oko najma s novim vlasnikom prostora. S obzirom na veliki interes koji je vladao oko te kavanske splitske 'instutucije' objavljujemo sudsku presudu vezanu uz taj lokal. Naime na Općinskom sudu u Splitu sudac Miro Maslać donio je presudu u slučaju tužitelja Raula Grčića iz Piska, Mimice. Raul je inače bio zadnji zakupac a ujedno je sin bivšeg zakupca i Hajdukovca pokojnog Davora Grčića. Zastupala ga je splitska odvjetnica Doris Košta a tužena je bila Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu.

Na strani RH sudjelovao je kao umješač 'na strani tuženika' Splićanin Zoran Buzolić koji je poznat i kao kralj betonizacije Milne na Braču. O tome smo više pisali u članku pod naslovom: 'VELIKI SKANDAL U MALOJ MILNI Prodao istekle maske Albancima pa za 9 milijuna kn kupio parcele na Braču od Zorana Buzolića, muža bračke političarke - Farmaceutski bogataš Pierre Zurecki koji je kupio preko 30.000 m2 u Milni tik do mora vođenje svoje hrvatske tvrtke Zurecki d.o.o. prepustio je Mati Zeljku, šefu financija splitskog HDZ-a'. Buzolić je i suprug dugogodišnje sudionice na lokalnim izborima o čemu smo pisali u članku pod naslovom: 'MILIJUNAŠICA IZ MALOG MISTA Najbogatija bivša općinska pročelnica kraljica je nekretnina u Milni, njen slogan je 'Pošteno, gremo naprid' - Na vlasti je bila u koaliciji s HDZ-om s kćeri Jerka Rošina, Sanaderovog prijatelja i jamca, istodobno je slala pozive za sjednice i iznajmljivala i prodavala stotine kvadrata apartmana i vila'.

Buzolića su u tom sporu zastupali splitski odvjetnici Ida i Petar Bačić. Spor se vodio 'radi sklapanja ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske'. Nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2022. a na ročištu od 19. listopada 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude sudac je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Tužbom je inače Raul Grčić tražio 'pravo prvootkupa poslovnog prostora u Splitu, u prizemlju zgrade Iza Lože 5 zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, koji se nalaze u vlasništvu tuženika RH., a sve temeljem čl. 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH. Također, tom nepravomoćnom presudom naloženo je tuženima da 'u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora'. Iz sudskog dokumenta vidljivo je kako je RH suvlasnica te nekretnine a da je Raul Grčić dugogodišnji zakupnik i posjednik iste. Da je od 26. listopada 2011. godine ovlaštenik prava prvootkupa.

Potom je iz sudske presude vidljiv 'članak 2. iz kojeg proizlazi kako RH prodaje a Raul Grčić izjavljuje da kupuje 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade ......zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake Iza Lože 5 u Split'. Iz članka 3. proizlazi kako utvrđena kupoprodajna 'cijena nekretnine po 1 m2 iznosi 20.000  kn, što ukupno iznosi 284.400 kn, time da se ista umanjuje temeljem odredbe članka 35., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., za iznos od 30 postp, na ime učinjenih trajnih ulaganja od strane kupca, u slučaju jednokratnog plaćanja iste, pa tako umanjena iznosi 199.080 kn, a sve prema obračunu ovlaštenog sudskog vještaka'.

Iz presude je vidljivo kako se 'kupac već nalazi u zakonitom i materijalnom posjedu nekretnine'. Tužitelj Grčić dužan je po presudi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn / 1.244,28 € /1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022. pa do konačne isplate. Grčiću je naloženo da 'naknadi umješaču Zoranu Buzoliću parnični trošak u iznosu od 16.250 kn / 2.156,75 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa do konačne isplate....'. Iz obrazloženja je vidljivo kako je Grčićeva tužba zaprimljena na splitskom općinskom sudu 23. ožujka 2015.. godine. Tuženi su Republika Hrvatska i Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) te Državne nekretnine d.o.o. Inače, Republika Hrvatska rješenjem Ureda državne uprave Splitsko - dalmatinske županije, službe za imovinsko-pravne poslove 10. siječnja 2013.g., pravomoćno od dana 14. veljače 2013.g., proglašena je vlasnikom dijela poslovnog prostora u kojem je egzistirao kafić Gaga.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužitelj Grčić vlasnik ugostiteljskog obrta caffe bar ''Gaga'', 'te da je suvlasnik i jedini posjednik iz osnova zakupa neprekinuti niz godina (47 godina), zajedno s pravnim prednikom, ocem pokojnim Davorom Grčićem. 'Od početka zakupa poslovnog prostora 1968. do danas, u prostoru se obavlja ugostiteljski obrt caffe bar, te su u preuređenje predmetnog poslovnog prostora uložena velika financijska sredstva. Poslovni prostor je bio nacionaliziran 1961. godine, a u trenutku uzimanja u zakup od Grada Splita, bio je u izrazito lošem, derutnom i zapuštenom stanju. Prilikom denacionalizacije, 1997.g., dio nasljednika bivših vlasnika, podnio je zahtjev za povrat nacionaliziranog prostora. Dio prostora, za 2464/6048 dijela, ili površine od 19,56 m2, vraćen je dijelu nasljednika Djelomičnim rješenjem o povratu nacionalizirane imovine od strane državnog ureda za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije...... od 16. ožujka 2001.g.

Drugi dio prostora, za 1792/6048 dijela, (površine od 14,22 m2), vraćen je ostalim nasljednicima Djelomičnim rješenjem o povratu.....1. lipnja 2011.g. koje je postalo pravomoćno dana 19. rujna 2011.g. Preostali dio od 1792/6048 dijela,(površine od 14,22 m2), proglašeno je vlasništvo Republike Hrvatske, rješenjem Ureda državne uprave Splitsko - Dalmatinske županije, službe za imovinsko-pravne poslove......10. siječnja 2013., pravomoćno od dana 14. veljače 2013.g., jer za taj idealni dio poslovnog prostora preostali bivši Vlasnici ili njihovi nasljednici nisu podnijeli zahtjev za povrat u zakonskom roku ili bivši vlasnici nisu imali nasljednike prvog nasljednog reda. Dio predmetnog poslovnog prostora, za 112/6048 dijela (površine od 0,89 m2), tužitelj je otkupio od jednog od nasljednika, dr. Bojana Biočine, čime je postao i jedan od suvlasnika na predmetnom poslovnom prostoru.

Prodavatelj je, prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl. 41., priznao tužitelju - kupcu sva ulaganja na osnovu procjene iz vještva stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a koja iznose cca 2/3 od današnje tržišne cijene uređenog poslovnog prostora. Temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., članak 33., kao dugogodišnji i uredni zakupnik, tužitelj ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30 posto od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno. Tijekom višekratne rekonstrukcije prostora u periodu od 47 godina, učinjena su znatna i trajna ulaganja u građevinskom i estetskom smislu, a čija procijenjena vrijednost iznosi cca. 60 post ili cca 2/3 dijela od današnje tržišne vrijednosti poslovnog prostora u toj zoni grada, a što je razvidno iz priležećeg vještva sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, ing. Joze Čotića, od 27. ožujka 2011. godine.

Tuženik R.H. je stekao suvlasništvo predmetnog dijela poslovnog prostora prije samo dvije godine. Građevinska i tržišna vrijednost poslovnog prostora u vrijeme stjecanja suvlasništva je znatno veća od krajnje derutnog prostora stare pekare, kakav je bio u vrijeme nacionalizacije. Sada je nekretnina odlično uređen poslovni prostor s uhodanim poslom. Tužitelj je tijekom 47 godina u zakonitom i materijalnom posjedu poslovnog prostora, kojeg je uređivao u dogovoru sa Gradom Splitom, te u skladu sa svim pozitivnim pravnim popisima, uključujući i ishođenje suglasnosti za preuređenje prostora od Ministarstva kulture - Konzervatorskog odjela u Splitu. Zbog povećane tržišne i građevinske vrijednosti na osnovi dugogodišnjih ulaganja u poslovni prostor, koja su očigledna i trajna, te dokazana na osnovu vještačenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a zbog zakonske mogućnosti prvootkupa od RH, tužitelj je imao pravni interes što prije srediti stanje suvlasničkih udjela sa ostalim suvlasnicima, te je tim povodom poslao nekoliko zahtjeva DUUDI, (ranije AUDIO), za otkup dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., te i osobno bio u DUUDI, u Zagrebu, na razgovor o otkupu.

Jedan od suvlasnika poslovnog prostora, Zoran Buzolić pok. Frane, iz Splita, podnio je Općinskom sudu u Splitu, Prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, poslovni br: R1-737/13, od 11. studenog 2013.g. .....Tužitelj se protivio prijedlogu za razvrgnuće iz razloga, jer je već temeljem citirane odredbe Zakona, podnio zahtjev za otkup dijela predmetnog prostora, te je smatrao da rješenje u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za postupak razvrgnuća. Nesporno je da će točne suvlasničke udjele biti moguće utvrditi tek po okončanju postupka otkupa. Ukoliko Izvanparnični sud ustraje u provođenju postupka razvrgnuća bez točnog utvrđenja suvlasnika i njihovih udjela, za tužitelja će nastati nenadoknadiva pravna i materijalna šteta. Ukazuje se stoga potrebitim što hitnije provesti ovaj postupak. Tužitelj je dugi niz godina uredno plaćao zakupninu Gradu Splitu, a potom i suvlasnicima nakon provedenog postupka povrata nacionalizirane imovine.

Pravodobno je uputio ponudu Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) radi dostave uplatnica za plaćanje zakupnine do okončanja postupka po zahtjevu za prvootkup. Postupak dostave istih se odužio, te je tužitelj, nakon niza molbi tek nakon 17 mjeseci od stjecanja suvlasništva RH, zaprimio iste. Naime, uredno plaćanje dospjelih zakupnina, jedan je od bitnih uvjeta za ostvarenje prava prvootkupa. Tužitelj je odmah po primitku uplatnica za zakupninu za prethodno razdoblje podmirio sva dugovanja, te je time ispunio sve uvjete iz Uredbe Vlade R.H. O kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH...Slijedom iznesenog, tužitelj ima pravni interes da se postupak otkupa okonča što hitnije, te da ostvari svoja na Zakonu osnovana prava, osobito iz razloga što je dostavio DUUDI-ju svu dokumentaciju i podmirio sva dospjela potraživanja prema tuženiku, te time kumulativno ispunio sve zakonske uvjete za sklapanje Kupoprodajnog ugovora.

Tužitelj je temeljem čl.33., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH, te temeljem čl.186a ZPP-a, podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu Zahtjev za mirno rješenje spora, a radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetnog dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., dana 29. 05. 2014.g., te je zaprimio pisani odgovor ODO u Splitu, broj: N-DO-241/14, od dana 10. lipnja 2014., u kojem ga izvješćuju da nisu ovlašteni prodavati suvlasničke dijelove, te ga uputili na tuženika ad 2/ DUUDI, uz prethodno utvrđenje visine zakupnine, koje provodi tvrtka Državne nekretnine d.o.o. Iz iznesenog da je razvidno da je tužitelj, poštujući zakonski slijed u procesu otkupa udjela u suvlasništvu RH, iscrpio sve predviđene mogućnosti' - piše u sudskom dokumentu.

Grčić je presudom tražio sklapanje kupoprodajnog ugovora kako je gore već navedeno. No, 20 .svibnja 2015. sud je zaprimio odgovor na tužbu tuženika Republike Hrvatske u kojem se u bitnome navodilo sljedeće:

- da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, - da je tužitelj pogrešno naznačio Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i Državne nekretnine d.o.o. kao tuženike pod 2. i 3. jer je jedino nadležno državno odvjetništvo ovlašteno i dužno zastupati Republiku Hrvatsku u svim postupcima koji se vode pred sudovima i upravnim tijelima, a da je DUUDI tijelo državne uprave koje ima ovlast za upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno Zakonu o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom (NN br. 94/13), ali nema ovlast zastupati Republiku Hrvatsku pred sudovima,

- da isto tako ni Državne nekretnine d.o.o. ne mogu zastupati Republiku Hrvatsku pred sudom jer se radi o trgovačkom društvu osnovanom od strane DUUDI-ja s namjerom upravljanja i raspolaganja fondom stanova i poslovnih prostora od komercijalne vrijednosti te održavanje rezidencijalnih objekata a čija funkcija je naplata najamnine za stanove odnosno zakupnine za poslovne prostore. Stoga je predloženo  odbaciti tužbu u odnosu na tuženike pod 2. i 3. jer jedino Republika Hrvatska, zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu može biti tužena u ovakvoj parnici

- da u odnosu na tužbeni zahtjev tužena ističe da niti jednim propisom nije propisana obveza Republike Hrvatske za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg propisa, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i posebnim propisima,

- da se tužitelj može obratiti DUUDI-ju za razvrgnuće suvlasničke zajednice, što je i učinio, a postupak pred tim nadležnim tijelom nije još okončan, - da je u tijeku izvanparnični postupak pred Općinskim sudom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, što tužena ne spori, u kojem postupku se tužitelj protivio prijedlogu za razvrgnuće, navodeći kako ishod ovisi o prethodnoj odluci o otkupu suvlasničkog dijela, očigledno smatrajući da će ishoditi veću cijenu u razvrgnuću isplatom što veće površine,

- da to nije i ne može biti predmet ovog parničnog postupka, - da se ne može tužitelj u ovoj tužbi protiviti razvrgnuću suvlasničke zajednice u izvanparničnom postupku koji je već u tijeku.

- da tužitelj u tužbi navodi kako ima prvenstveno pravo prvokupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, što nije točno. Naime, čl. 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH (NN br. 125/11) ne propisuje obvezu prvokupa niti neposrednu pogodbu nego propisuje da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati sadašnjem zakupniku pod uvjetima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, dakle, da nema obveze na strani Republike Hrvatske za prodaju poslovnog prostora nego DUUDI samostalno donosi odluku o prodaji poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Republike Hrvatske. - da tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na poslovnom prostoru,

- da je iz svega naprijed navedenog razvidno da je tužba potpuno neosnovana i neutemeljena, te da se stoga predlaže odbaciti je, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženiku' - piše u dokumentu. Nakon toga na ročištu 23. svibnja 2017.  g. tužitelj Grčić je povukao tužbu u odnosu na Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o. Potom je iz sudskog rješenja vidljivo kako je splitsko-milnarski poduzetnik Zoran Buzolić zv. Faca ušao u postupak: 'Procesnim rješenjem od 8. rujna 2022. dopušteno je Zoranu Buzoliću stupanje u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika Naime, prema odredbi čl. 206. st 1 ZPP-a, osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. U konkretnom slučaju stranke ovog postupka i Zoran Buzolić su suvlasnici predmetnog prostora, a među istima teče postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, slijedom čega Zoran Buzolić, po ocjeni ovog suda ima pravni interes miješanja u ovu parnicu' - piše u dokumentu.

Sud je odbacio prigovor Raula Grčiča kako Općinsko državno odvjetništvo nije ovlašteno zastupati tuženika. Pozvali su se na odredbu čl. 30. st. 4 Zakona o državnom odvjetništvu kojim je 'propisano da nadležno državno odvjetništvo zastupa RH u svim postupcima koji se vode pred sudovima i drugim upravnim tijelima, radi zaštite njezinih imovinskih interesa'. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem te su izvedeni brojni dokazi. Sudac je konstatirao kako 'Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da temeljem čl. 33 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., kao dugogodišnji i uredni zakupnik, ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30 posto od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno'.

No, sudac je uvažio stav tužene RH kako 'niti jednim propisom nije propisana obveza Republike Hrvatske za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg propisa, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i posebnim propisima'. Grčiću je osoporen tužbeni dio u kojem je navodio 'kako ima prvenstveno pravo prvokupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, što nije točno. Naime, čl. 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH (NN br. 125/11) ne propisuje obvezu prvokupa niti neposrednu pogodbu nego propisuje da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati sadašnjem zakupniku pod uvjetima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, dakle, da nema obveze na strani Republike Hrvatske za prodaju poslovnog prostora nego DUUDI samostalno donosi odluku o prodaji poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Republike Hrvatske'. Istaknuto je kako 'tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na poslovnom prostoru'.

Zanimljiv je dio presude koji se tiče Zorana Buzolića. Naime, u točci 13. piše: 'Umješač na strani tuženika tvrdi da je tužitelj prodao svoj suvlasnički dio te da nema pravnog interesa za vođenje ove parnice'. Iz toga proizlazi kako je Buzolić otkupio suvlansički udio u Gagi. Sudac je konstairao kako 'Prigovor umješača nije osnovan. Naime, odredbom čl. 195. ZPP-a propisano je: „Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši“ - piše u presudi. Iz presude je vidljivo i sljedeće: 'Zahtjev za kupnju poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnose u roku od 90 dana od javne objave popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje Agenciji za upravljanje državnom imovinom.“ Iz toga je izveden zaključak kako se prostor može ali da nije propisano da se mora prodati.

Ključna stvar na kojoj se temeljila presuda kojom je Raul Grčić izgubio kultni kafić Gagu u kojem su desetljeća ulaganja njegovog pokojnog oca pa njega je u sljedećem. Sudac je u presudi istaknuo: 'Pored navedenog, potrebno je napomenuti da se prema odredbi članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ...... dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene zgrade. U konkretnom slučaju, tužitelj spominje svoja ulaganja u predmetni prostor, međutim, ni u slučaju kada bi se zahtjev tužitelja mogao podvesti pod naprijed navedenu normu, tužitelj ne bi stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora ulaganjem u predmetni poslovni prostor jer tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi vlasnik prostora odredio drugačije od navedene odredbe prema kojoj se vlasništvo ne može stjecati ulaganjem u prostorije ili zgrade' - piše u presudi. Protiv te presude suca Mire Maslaća moguće je uložiti žalbu u roku 15 dana a o istoj odlućuje nadležni Županijski sud.