Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, sudac Domagoj Kurobasa presudio je u kaznenom predmetu protiv optuženika Ivice Đolo zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona u povodu optužnice ODO Zagreb od 18. veljače 2019., izmijenjene na raspravi od 25. studenog 2021. godine. Đolo je inače bio na zadnjoj raspravi prije izricanja presude 7. veljače 2024. i to u prisutnosti braniteljice Nataše Vujčić, odvjetnice iz Zagreba. Presuđeno mu je 12. veljače prošle godine. No, presuda je tek sada postala javno dostupna. Proglašen je krivim. Uz njegovo ime piše među ostalim kako je rođen 1978. u Širokom Brijegu, BIH, s prebivalištem u Zagrebu, da je državljanin RH, 'magistar prometa, sa završenim fakultetom, vlasnik više nekretnina u inozemstvu, s novčanim primanjima u neutvrđenom iznosu, razveden, otac jednog mlt. djeteta, bez vojnog čina i odlikovanja, protiv njega se vode drugi kazneni postupci...'. No, potom su navedene sve dotašnje osude pa se prosječni čovjek uistinu može zapitati kako je toliko kaznenih djela u kratkom roku mogao počiniti taj magistar prometa.

Tako je, citiramo iz presude, 'osuđivan za kazneno djelo klevete iz čl. 200. st. 2. KZ/97 presudom Općinskog suda u Samoboru K-221/05 od 29.2.2008. koja je postala pravomoćnom 17.11.2008. na novčanu kaznu uvjetno na jednu godinu, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-2613/05 od 19.2.2009. koja je postala pravomoćna 14.7.2009. zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od dva mjeseca, presudom Općinskog suda u Zaprešiću K-306/07 od 25.9.2009. koja je postala pravomoćnom 22.12.2009. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 na jednogodišnju kaznu zatvora uvjetno na tri godine, presudom Općinskog suda u Karlovcu K-670/10 od 18.3.2011. koja je postala pravomoćnom 4.2.2014. zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 304. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora od osam mjeseci uvjetno na tri godine, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-2587/11 od 17.6.2013. koja je postala pravomoćnom 8.12.2015. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca,presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1387/11 od 16.4.2014. koja je postala pravomoćna 28.4.2015. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na jednogodišnju kaznu zatvora uvjetno na četiri godine, presudom Općinskog suda u Rijeci K-587/12 od 12.2.2016. koja je postala pravomoćnom 4.4.2017. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na jednogodišnju kaznu zatvora, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu K-352/15 od 30.3.2017. koja je postala pravomoćnom 5.10.2017. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine uvjetno na četiri godine, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu K- 352/15 od 30.3.2017. koja je postala pravomoćna 5.10.2017. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine, presudom Županijskog suda u Zagrebu K-52/18 od 28.11.2018. koja je postala pravomoćna 15.5.2019. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, presudom Općinskog suda u Osijeku K-717/15-112 od 13.5.2019. koja je postala pravomoćna 10.3.2020. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-60/16 id 28.6.2021. koja je postala pravomoćna 20.1.22. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine' - piše u presudi.

Sudac Kurobasa Đolu je osudio, citiramo: 'što je u razdoblju od prosinca 2009. do 4. siječnja 2010., u Zagrebu, u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti, A. C. neistinito naveo da kao posrednik može osigurati zaključenje ugovora o kreditu kod austrijskih banaka, pa da mu radi realizacije kredita treba uplatiti određeni iznos na ime uplate polica životnog osiguranja kod austrijskog osiguravajućeg društva, a za osiguranje kredita, iako stvarne namjere da navedeno učini nije imao, pa kada mu je A. C., nemajući razloga posumnjati u istinitost njegovih navoda, povjerovao i 4. siječnja 2010. predao iznos od 12.150,00 eura, a koji iznos je trebao biti iskorišten za osiguranje kredita, predao je imenovanom izjavu kojom se obvezuje vratiti isti iznos u roku od 7 dana od dana odbijanja kredita ako ne dođe do realizacije kredita, a potom predao neoriginalan ugovor o kreditu kako bi imenovanog držao u uvjerenju da poduzima odgovarajuće radnje radi realizacije kredita, iako svjestan kako isti nije izdan od na ugovoru naznačenog davatelja kredita Raiffeisenbank, ali prema unaprijed stvorenoj nakani nije poduzeo ni jednu radnju radi realizacije kredita, dok je od ukupno primljenog novčanog iznosa koji je zadržao za sebe A. C. krajem 2011. vratio samo iznos od 1.500,00 eura, čime je imenovanog oštetio za iznos od 10.650,00 EUR dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist te je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,čime je počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom-opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.' - piše u presudi iz koje smo izostavli ime oštećenika sukladno zakonskoj obvezi. Ivica Đolo osuđen je na 9 mjeseci zatvora te obvezan da oštećeniku A. C. plati iznos od 10.650 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Dužan je nadoknaditi i troškove kaznenog postupka u iznosu od 300 eura na ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Iz Obrazloženja je vidljivo kako je optuženik naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka oštećenika pribavio raznu dokumentaciju te preslušao snimku ispitivanja okrivljenika. 'Zatim je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije odnosno u uvjerenje u vezi s tim od 7. veljače 2024.' - piše u presudi. Svjedok A. C. iskazao je slijedeće: "O predmetu postupka mogu navesti da se radi o ishodovanju kredita. Kad me se pita da pobliže navedem o tome mogu reći da je Ivica Đolo nudio da će omogućiti kredit meni i Đ.J. budući da sam ja prodavao nekretninu tom J. pa se Đolo ponudio da omogući kredit tom J. za kupnju te nekretnine. Inače taj J. je bio moj prijatelj. Đolo je tražio da se uplati određeni postotak kao sredstvo za osiguranje kredita i to iznos od cca 12.500,00 EUR, ne sjećam se više točno, baš smo plaćali u valuti EUR i taj iznos je predan na ruke Ivici Đoli u Branimir centru na način da sam mu ja to osobno predao pri čemu je bio prisutan i spomenuti J..

No pritom mi nije dao potvrdu o primitku tog novca već je govorio da će to dati naknadno što je zapravo kasnije izbjegavao odnosno nije učinio unatoč mojim višekratnim traženjima već mi je samo slao nekakve navodne bankovne isprave da me uvjeri da se nešto događa po tom pitanju. Banka koja je staja u ispravi je rekla da to ni približno ne odgovara istini, a ja sam tu banku kontaktirao. Mi smo se nalazili u Zagrebu nakon toga i ja sam u više navrata tražio od Đole da mi riješi navedenu situaciju, ali on je uvijek otezao i krivnju svaljivao na druge govoreći da nije do njega te mi je samo dao 1.500,00 EUR kada smo se našli u Opatijskom hotelu Milenium pri čemu mi je govorio da trebam potpisati nekakvu potvrdu i da printer ne radi pa je tražio od mene da mu potpišem prazan papir tj. bianco papir navodeći da mi u protivnom neće dati novac s time da sam naknadno saznao da je on tako činio i drugim osobama i kasnije zloupotrebljavao tako potpisane papire. Ostalo mi je u sjećanju da mi je naknadno kad smo se našli blizu hotela Sheraton rekao da bi ja vozio dobar automobil kao što ga on vozi da sam pametan, a ne ovakav kakav sad vozim te mi je još rekao novac nije kod njega nego kod banke. Još mogu istaknuti da se u međuvremenu izgubio kontakt i da se pojavilo ime H.F. koji me kontaktirao i tu su se počeli nuditi gradski stanovi pa sam shvatio da se radi o istom telefonskom broju i da je u pitanju neka muljaža pa se u to nisam upuštao. Kada mi je obećavao kredit napominjem da se spominjalo austrijske banke.

Đolo se predstavljao kao posrednik govoreći da surađuje s više austrijskih banaka s time da je na internetu bilo navedeno da ima funkciju nekog sportskog kluba i uz daje suprug neke manekenke koja ja iz istih krajeva kao i ja, Ivana Delač, pa je to sve skupa djelovalo uvjerljivo, odnosno nije djelovalo kao da nešto ne štima. Đolo je napomenuo da se određeni postotak odnosno iznos mora uplatiti kao osiguranje za ishodovanje kredita. Ja ne znam točno koje godine je bilo to za ishodovanje kredita i posredovanje Ivice Đole, ali u ispravi bi trebalo biti navedeno to vrijeme odnosno sjećam se da smo to naveli. Đolo nije govorio ništa što bi upućivalo da to neće biti realizirano, a osim toga govorio je daje već puno takvih slučajevanapravio i uz to je sve djelovalo kao i kada sam kod druge banke realizirao kredit koji sam ranije ishodio. Optuženik mi je davao primjerke bankovnih ugovora o kreditu što sam kasnije provjeravao u austrijskoj banci i dobio odgovor da to nije njihov ugovor. Mislim da je prošlo više od godinu dana od davanja novca do dobivanja iznosa od 1.500,00 eura natrag. Očito ja nisam bio jedini koji ga je zvao i tražio novac, a zvao sam ga svakih par dana, s time da je u jednom trenutku optuženik blokirao moj broj pa sam ga ja zatim zvao s drugog broja no imao je sistem da se javi i šuti dok ne čuje tko je s druge strane.

Često je mijenjao brojeve mobitela pa imam više njegovih brojeva. Ne znam sad koji je točan iznos kredita bio u pitanju, ali mi se čini da se možda radilo o nekih cca 400.000,00 EUR. Prisjećam se da su me s optuženikom upoznali nekakvi stariji ljudi tj. muška i ženska osoba koji su zapravo radili za optuženika tražeći klijente no kasnije su mi ti isti ljudi rekli da se više osoba žalilo da ih je prevario. ne znam sada imena tih osoba koje su mi preporučile optuženika. Kada sam optuženiku davao novac bio je prisutan i spomenuti J.. Taj novac su pozajmili moji roditelji. Meni je bilo u interesu reprogram tog kredita a J.u to vrijeme nije mogao nabaviti novac. Htjelo se spasiti da kuća ne propadne odnosno da ju ne otme ta prva banka u kojoj je dobiven kredit. Naime, došlo je do problema tijekom vremena u vezi s otplaćivanjem kredita. Optuženik mi je rekao da će kredit biti riješen u roku od mjesec dana, a to mi ništa nije bilo sumnjivo budući da sam i kod ranijeg kredita čekao nekoliko tjedana i to 4-6 tjedana. Točno je da se spominjala polica životnog osiguranja i austrijsko osiguravajuće društvo ne znam sad točno u kojem kontekstu. Ne znam koje je točnije doba godine bilo kada sam optuženiku dao novac već samo da je to bilo zimi.

Nije mi poznato da bi optuženik išta poduzeo da se realizira kredit kojeg je obećavao. Nakon godinu dvije optuženik je prekinuo kontakt odnosno izbjegavao me pa sam ja pokušavao doći do njega tako da idem na mjesto njegovog stanovanja ili do roditelja njegove supruge u Rijeci no zapravo je teško bilo doći do njega. Optuženik je novac izbrojio na način da je otišao u wc, a nakon toga se vratio i rekao da je u redu s time da smo prethodno J. i ja izbrojali novac dok Đolo nije bio prisutan. Logičnije bi bilo da novac broji u našoj prisutnosti ali se moglo protumačiti da možda ne želi brojati novac u kafiću gdje ima više osoba. Ostajem kod imovinskopravnog zahtjeva. Znam da J.stanuje u Rijeci u Medulićevoj ulici ali ne znam koji broj no nismo u kontaktu jer je imao moždani udar i ujedno je izgubio sjećanja."' - iskazivao je oštećenik. Potom u presudi piše: 'Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika utvrđeno je da je optuženik višestruko osuđivan kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, prvenstveno za kaznena djela protiv imovine, kako na uvjetne osude tako i na bezuvjetne zatvorske kazne.' Zanimljivo je iskazivanje optuženog Đole: 'Što se tiče mog dosadašnjeg iskaza, još bih posebice istaknuo da sam ja novčani iznos platio A. C. kako to proizlazi od potvrde od 22. kolovoza 2012.

Nemam nešto osim toga dodati. Na pitanja suda tko je sastavljao tu potvrdu od 22. kolovoza 2012., odgovaram da smo on i ja zajedno sastavljali tu potvrdu i da je to isprintano u hotelu Milenium. Na pitanje jesam li kada A. C.davao prazan papir da potpiše odgovaram da nisam i da je to notorna budalaština. Nakon ove potvrde C. je promijenio svoje ime i prezime kao i OIB odnosno za OIB nisam siguran, a inače su J.i C. bavili se kreditima i to da su činili prevare u vezi s tim te je uostalom J. i osuđen za to. Prisutni smo bili isključivo on i ja kad sam mu vraćao novac to je sve skupa trajalo preko pola sata. Taj novac kojeg sam mu vratio taj dan imao sam kod sebe budući da sam imao inače kod sebe novca odnosno uvijek imam novca. Financirao sam mnoge stvari i baratao za milijunskim iznosima dok je C. bio u kreditima. Kada sam odgovarao na ovo pitanje ja sam se nasmijao imajući u vidu što je C. iskazivao kada je primjerice spominjao i moju bivšu ženu. Nakon toga C. i ja nismo više kontaktirali. Ne mogu se sjetiti zašto nije došlo do realizacije posla pa sam ja C. vratio novca bilo je tu svega. Ja sam C. vratio novac nakon par dana kada je prvi put me tražio, a ja sam njemu vraćao u više navrata i po 500,00 EURA pa smo sve to skupa stavili u jednu potvrdu.

Ako se dobro sjećam ovog dana sam mu vratio 11.500,00 EUR pa smo prebrojili i to što sam mu ranije vratio. Ova potvrda se sastavila iz razloga budući da je postojao i dokumente gdje se vidi da sam ja od njega primio isti iznos. Mi smo sastavljali potvrde kada sam mu dao i one manje iznose po 500,00 EUR,a u ovoj konačnoj potvrdi se naveo ukupan iznos i ujedno d a nema daljnjih potraživanja. Mi smo se inače često viđali u Opatiji, a isto tako i na riječkom području. Nije C. iznosio nikakve pritužbe u vezi mene već samo kukao da je u financijskim problemima. C. se nije obraćao nekim drugim osobama pa tako niti roditelje moje bivše supruge, a suludo je da bih ja mijenjao broj svog mobitela. Bio sam dostupan budući da sam imao funkciju u malonogometnom klubu Nacional, što znači da sam bio dostupan, pa tako i tih godina. Ja sam rekao da znam da se nije obraćao roditeljima moje tadašnje supruge budući da mi oni nikada tako nisu spomenuli. Ja sam C. vratio novac u apoenima od 500,00 EUR osim što sam mu jednom dao 500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti budući da je bila nedjelja pa se nije imalo gdje promijeniti pa me molio da mu dam u kunama. Ne mogu se sjetiti koji je bio dan u tjednu kada sam mu vratio većinski iznos no čini mi se da je bilo tijekom vikenda.

Na pitanje suda je li još bilo slučajeva da je netko tvrdio da sam ja od nekoga tražio da potpiše prazan tj. bianco papir, odgovaram da je to nebitno i da je to izmišljotina državnog odvjetništva i to da su pojedine osobe na sudu to tvrdile tek kada ih je uputilo državno odvjetništvo. Ja nisam od drugih osoba tražio potpisivanje bianco papira. Na pitanje kako objašnjavam da više osoba to tako tvrdi kako sam naveo u prethodnoj rečenici odgovaram da pitanje nema veze s ovim predmetom i da stoga ne želim na njega odgovoriti. Ja mogu isto svašta tvrditi, a činjenice su jedno. Nakon datuma i spomenute potvrde C. mene osobno nikada nije kontaktirao odnosno više se nismo vidjeli ni čuli poslije. Niti posrednim nitineposrednim putem me nije kontaktirao. Na pitanje kako znam da je on promijenio prezime ako više nismo bili u kontaktu odgovaram da sam to vidio u spisu. Ja sam to zaključio kada sam vidio razliku u prezimenu, a isto tako sam i zaključio o razlozima promjene prezime i to sam saznao u pritvoru. Naime, tada sam vidio razliku u imenu odnosno prezimenu. To je bilo negdje 2018. ili 2019. godine."

Na temelju provedenih dokaza i onoga što je optuženik iskazao, sud je nedvojbenim utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. To posebice proizlazi iz ošetećenikovog iskaza koji je u skladu s dokumentacijom o tome da je optuženik primio predmetni novčani iznos pri čemu valja istaknuti da niti optuženik ne osporava da je primio novčani iznos kao što nije sporno ni da je vraćeno 1.500,00 EUR no za preostalih 10.650,00 EUR za koje optuženik tvrdi da je vraćeno sud smatra da nema adekvatnih dokaza te da je potvrdu o tome optuženik pribavio pomoću bjanko potpisanog papira kao što je optuženik postupao i u slučaju nekih drugih osoba koje poput oštećenika iz ovog postupka tvrde da je ih optuženik upućivao da potpisuju prazni papir i takve tvrdnje ne spori niti sam optuženik braneći se da su ga te sve osobe lažno optužile što je nadasve neuvjerljivo te je naprotiv logično da bi višestruko osuđivani optuženik bio taj koji neistinito prikazuje stanje a ne oštećenik C. i brojne druge osobe za koje optuženik nema dokaza da bi bile u sukobu sa zakonom.

Ujedno valja primijetiti da se očito radilo o istom modusu operandi tj. načinu postupanja kojeg je optuženik koristio da se protupravno okoristi do čega je u konkretnom slučaju došlo i to tako da se radi o znatnoj imovinskoj koristi budući da iznos od 10.650,00 EUR to svakako jest. 8. U izjavi s lista 4. od 4. siječnja 2010. stoji da optuženik Ivica Đolo potvrđuje da je primio 12.150,00 EUR a kada se oduzme vraćenih 1.500,00 EUR dolazi se upravo do iznosa od 10.650,00 EUR za koliko je oštećenik u konačnici oštećen. 9. Navodne uvjete kreditiranja i dokumentaciju u vezi s tim ne treba detaljnije iznositi budući da je to očito bilo fiktivno i uklapa se u činjenično stanje prema kojem je optuženik nastojao uvjeriti oštećenika da će doći do ishođenja kredita premda je zapravo optuženik time nastojao oštećenika dovesti u zabludu i zatim održavati u zabludi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi što mu od početka bio cilj. Ipak valja spomenuti da se podaci iz te dokumentacije uklapaju u one iz optužnice pa je tako pri mjerice vidljivo da se spominje banku iz Austrije.

Sud ne nalazi razloga sumnjati u istinitost oštećenikovog iskaza za razliku od optuženikovog iskazivanja na raspravi i onog koje je dano pred nadležnim državnim odvjetništvom nakon što je prethodno uredno poučen o svojim pravima kako to proizlazi iz zapisnika u kojeg je sud izvršio uvid. Reproduciranjem snimke prvog ispitivanja sud je utvrdio da je optuženik ne samo na raspravi nego i prilikom prvog ispitivanja poricao optužbe i to u slobodnom kazivanju ili bolje reći "preslobodnom" budući da je neometano iskazivao i tako da nije bio prekidan kada se na neprimjeren način obraćao zamjeniku državnog odvjetnika koji ga je tom prilikom ispitivao. O tome da je optuženikova obrana nevjerodostojna može se zaključiti ne samo po tome što je suprotna vjerodostojnom oštećenikovom iskazu i drugim dokazima već i iz razloga što je vidljivo da optuženikovo iskazivanje sadrži niz manjkavosti odnosno nelogičnosti i nepodudarnosti pri čemu valja istaknuti i da se optuženik i na raspravi smije tijekom iskazivanja, vidljivo je i da pokušava svaliti krivnju na oštećenika govoreći da se naprotiv oštećenik bavio prevarama zajedno s J. pri čemu ne pruža nikakve dokaze za to. U jednom djelu iskazivanja optuženik iznosi razno razne detalje, a istovremeno navodi da se ne može sjetiti zašto nije došlo do realizacije predmetnog posla.

Dakle, oštećenik tvrdi da mu je optuženik vratio svega 1.500,00 EUR dok optuženik tvrdi suprotno no za to optuženik ne pruža adekvatne dokaze.  Iz ostalih dokaza ne proizlazi suprotno već naprotiv iz dokumenatcije iz osuđivanosti proizlazi da je optuženik višestruko osuđivan (kako je pobliže navedeno u izreci presude) prvenstveno za kaznena djela protiv imovine i to ponajviše za prijevare što samo dodatno potvrđuje već nedvojbeno utvrđenje da je počiniokazneno djelo i u konkretnom slučaju odnosno uklapa se u utvrđeno činjenično stanje. Dakle, optuženik je počinio navedeno kazneno djelo postupajući s namjerom pri čemu nitko ne dovodi u pitanje ubrojivost koja se uostalom presumira.  Eventualne druge dokaze stoga nije bilo potrebno provoditi pa tako niti ispitivanje svjedoka J. za kojeg u spisu proizlazi da to nije niti moguće budući da je tijekom postupka Đ.J. naveo da zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti na raspravu (pri čemu valja navesti da se radi o osobi koja je pretpjela moždani udar!) pa je taj prijedlog ujedno odugovlačeći. Obrana je navela da iskazivanje tog svjedoka smatra bitnim, ali koliko bitnim (ili nebitnim!?) doista to smatra možda dovoljno govori činjenica da se obrana nije suglasila s čitanjem ranijeg iskaza tog svjedoka.  Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

Otegotnim je cijenio optuženikovu dosadašnju osuđivanost, dok je olakotnim cijenio optuženikove obiteljske prilike (otac malodobnog djeteta) te da je dio iznosa vraćen (nakon primljenog iznosa od 12.150,00 EUR) i protek vremena od počinjenja djela tj. prošlo je više od 14 godina. Ujedno valja istaknuti da nije došlo do zastare za kazneno djelo prijevare iz čl.224.st.4. KZ/97 budući da zastarni rok (kada se u obzir uzme i izmjena propisa do koje je došlo u međuvremenu tj. Kazneni zakon iz 2011. godine koji je stupio na snagu 1.1.2013. i kojim je propisano da su mjerodavni novi zastarni rokovi) iznosi 15 godina kada je riječ o kaznenom djelu za koje je moguće izreći petogodišnju zatvorsku kaznu što je ovdje slučaj.  Posebice je sud cijenio da se radi o višestruko osuđivanoj osobi te da već bio osuđivan i prije počinjenja ovog kaznenog djela i to na uvjetnu osudu koja očito kod optuženika ne daje adekvatne rezultate budući da su uslijedila nova kaznena djela i brojne osuđivanosti pa stoga sud smatra da devetomjesečna zatvorska kazna koja je odmjerena sukladno spomenutim okolnostima slučaja treba biti bezuvjetna kako bi se postiglo svrhu kažnjavanja odnosno utjecalo da se ubuduće ne čine kaznena djela. 

U konkretnom slučaju nije došlo do primjene novog Kaznenog zakona koji je stupio na snagu nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela budući da je evidentno da je blaži kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (pri čemu valja istaknuti da je novi zakon nepovoljniji i glede minimalno propisane kazne i glede maksimalno propisane kazne). Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju sud je dosudio imovinskopravni zahtjev odnosno da optuženik plati oštećeniku iznos od 10.650,00 EUR za kojeg ga je oštetio. Sukladno osuđujućoj presudi optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka pa tako i troškove paušalne svote koja je odmjerena u iznosu od 300,00 EUR sukladno složenosti i trajanju ovog postupka.' - piše u presudi suca Domagoja Kurobase. 'Protiv te presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.' - piše na kraju presude.