Iako desetljećima od raspada Jugoslavije mnogi vjeruju kako su sve spone između bivših država oslabljene i da nema baš čvrstih poveznica kakve su vladale desetljećima ranije dok je postojala SFRJ taj je stav jedna velika iluzija. I dalje brojne moćne obitelji, ili bivši moćnici, dijele bliske obiteljske hrvatsko-srpske veze koje se očituju i u nasljeđivanju. To je i logično uzme li se u obzir kako je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio partizanski general pa je s obitelji živio u Beogradu. Stoga i ne čudi, primjerice, da je bivši Tuđmanov zet, bivši muž Nevenke Tuđman, Novosađanin Stevan Košutić, otac Tuđmanovih unuka Dejana i Siniše Košutića, a koji je dugo godina živio u SAD-u, u zemljišnim knjigama upisan kao doživotni uživatelj jednog stana u zagrebačkoj Nazorovoj ulici, u blizini vile Tuđmanovih. Radi se o stanu koji je bio vlasništvo njegove tete, pokojne Kate Rosandić čiji je sin Duško Rosandić bio nekad intendant drame HNK-a u Zagrebu.
U tom stanu sada živi bivša, prva supruga Dejana Košutića, unuka slavnog hrvatskog skulptora srpskog podrijetla Vojina Bakića. Ona je zagrebačka arhitektica Ana Marija Bakić koju smo nedavno gledali na HRT-u gdje je govorila o umjetničkoj ostavštini svog djeda. Također, prije desetak godina govorilo se kako struju za hrvatsku državnu kompaniju HEP nabavlja Vuk Hamović, sin u doba SFRJ moćnog srbijanskog generala Radeta Hamovića. No, preseljenje posmrtnih ostataka njegove majke Ljerke Kervina - Hamović u obiteljsku grobnicu na Mirogoj otkrilo je kako je Vuk zapravo napola i hrvatskog podrijetla. O tome smo pisali u ranijem ČLANKU 'HRVATSKO-SRPSKO ENERGETSKO BRATSTVO Milijuni zarađeni na prodaji skupe struje HEP-u uloženi u dubrovačku draguljarnicu srpskog tajkuna'. U podnaslovu tog članka naveli smo: 'Iza zvučnog francuskog imena C'est Moi Art Jewellery u Dubrovniku skriva se kapital Vuka Hamovića'.
Majka moćnog energetskog tajkuna Vuka Hamovića inače je bila rođena u Zavidovićima u BiH ali je potjecala iz obitelji hrvatskih plemenitaša Durbešića. Inače se zvala Jelena - Ljerka a 1984. zajedno sa suprugom Radetom, preselila se u Ljubljanu, gde je živjela do svoje smrti 2016. godine. Sada počiva na Mirogoju u zajedničkoj grobnici s dr. Ivom Dubrešićem, Dragicom i Mladenom Durbešić te Lucijom Kovač. Na zagrebačkom Mirogoju počiva i glumica Ljerka Boroša rođena Prekratić. Ona počiva s pokojnom bivšom svekrvom Margitom Dobrić, majkom Petra Dobrića, koja je umrla 1978. te Matom i Marijom Frlan. Na stranici Wikipedije pronašli smo biografske podatke o toj nekad slavnoj hrvatskoj glumici. Tamo piše kako je rođena 1. svibnja 1924. u Tuzli, BiH, te da je umrla 10. siječnja 2015. u dobi od 90 god. godina.
Bila je hrvatska kazališna i filmska glumica, od 1954.–1985. radila je u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Osnovnu školu pohađala je u Sinju, a srednju u Užicu. Nakon pada Kraljevine Jugoslavije njena obitelj se vraća u varaždinski rodni kraj, gdje Boroša započinje svoju glumačku karijeru. Naime, Prekratići su, kako se prezivala djevojački, inače iz Pregrade u Hrvatskom Zagorju. Kad je utemeljeno varaždinsko Narodno kazalište "August Cesarec", dobiva u njemu angažman u trajanju od 4 sezone. Tamo je ostvarila više većih uloga – bila je Laura u Držićevu "Dundu Maroju" što ga je 1949. godine postavio držićolog Marko Fortez, utjelovila je Oliviju iz Shakespeareove komedije "Na Tri kralja" slovenskog redatelja Josipa Šesta i dr. Nakon Varaždina imala je nekoliko godina status slobodne glumice te odlazi u angažman u Suboticu, a potom i u Osijek, gdje zajedno s tadašnjom suprugom Petrom Dobrićem djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu.
S mužem odlazi u Zagreb te je bila u ansamblu koji je 1954. u zagrebačkom HNK-u uprizorio Šenoino "Zlatarevo zlato". Boroši je pripala uloga Građanke, a Radaka je utjelovio njezin tadašnji suprug. Godine 1954. postaje članicom Zagrebačkog kazališta lutaka gdje je provela tri desetljeća do umirovljenja 1985. U punih trideset godina u ZKL-u oživjela je više od stotinu lutaka i u uspješnom razdoblju ZKL-a s Deželićem i Davorom Mladinovim stvorila originalni hrvatski lutkarski izraz koji će ukratko opisati riječima: "Ako lutka previše imitira čovjeka, gubi svoju draž, postaje tužna'. Imala je i nekoliko filmskih uloga – 1961. "Martin u oblacima", 1975. "Seljačka buna", 1996. "Prepoznavanje" te 2015. "Svinjari". U "Martinu u oblacima" ju potpisuju kao Ljerka Prekratić, pa se to prezime javlja u više izvora. Boroša je bila i epizodistica u serijama "Nepokoreni grad" (1981.) i "Kad zvoni?" (2005.) te je glumila u glazbenom videu Michaela Jacksona za pjesmu "Earth Song" iz 1995.
Prekratić je bilo njeno djevojačko prezime, koje je navedeno i u FB objavi Hrvatskog društva filmskih radnika kad je umrla i s tim je prezimenom upisana u zemljišne knjige u Zagrebu. Radi se o 3-sobnom stanu koji je sada naslijedila supruga Radomira Markovića, Ivančica Marković. Da se radi o supruzi tog na 40 godina osuđenog Miloševićevog generala vidljivo je i po tome što su svojedobno srbijanski mediji, kad je njen muž pao u nemilost i kad je bilo izgledno da će biti osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, i sami objavili kako se seli u Hrvatsku i da prodaje imovinu. Krajem listopada 2014. beogradski Kurir je objavio članak: 'RASPRODAJA IMOVINE: Prodata kuća Radomira Markovića, supruga se seli u Hrvatsku! 'Supruga bivšeg načelnika srpske tajne policije rasprodaje porodičnu imovinu. Agenti procjenjuju da je vrednost nekretnine od 400 kvadratnih metara kod „Marakane“ oko dva miliona evra'.
U članku piše: 'Velebna vila Radomira Radeta Markovića, bivšeg šefa tajne srpske policije, u blizini stadiona Crvene zvezde, nedavno je promijenila vlasnika. Luksuzno zdanje od skoro 400 kvadrata, prema saznanjima, njegova supruga Ivančica je prodala, kao i gliser koji je bio u savskoj marini kod brodogradilišta. Navodno, u toku je i prodaja obiteljskog splava kod Ostružničkog mosta. Prema nezvaničnim informacijama, supruga nekadašnjeg načelnika Resora državne bezbednosti rasprodaje gotovo svu imovinu, jer se namjerava preseliti u Hrvatsku. Ona sa sestrom deli velelebu kuću u elitnom dijelu Zagreba, prenose Novosti. Najintrigantnija je, međutim, prodaja kuće u ulici Banjički venac, nedaleko od centra Beograda. Od samog početka to zdanje je izazivalo razne kontroverze i nagađanja, jer je, kako je utvrđeno, kupljeno novcem vlade Srbije 1999. godine.
Kuću na „Gemaksovim“ terenima prodao je vlasnik istoimene firme Đorđo Antelj, o čemu je i sam pričao još 2001. godine u jednom beogradskom nedeljniku: - Po dolasku na funkciju, Rade Marković je dobio dozvolu da se iz sigurnosnih razloga preseli u zasebnu kuću. Ponuđene su mu tri vile na Dedinju, koje mu nisu odgovarale zbog veće kvadrature, pa me je pitao imam li nešto manje. U to vreme imao sam četiri porodične kuće na lokaciji sportskog centra „Gemaks“. On je izabrao jednu od tih kuća, površine 394 kvadrata. Antelj je demantovao da je kuća građena posebno za Markovića uz opasku da je „taj objekat započet pet meseci pre njegovog stupanja na novu dužnost“. - Prilikom kupovine, dogovoreno je da nam Marković ustupi svoj stan na Čukarici od 147 kvadrata sa garažom i stan svojih roditelja od 67 kvadrata, a da ostatak plati MUP Srbije - ispričao je Antelj. - Međutim, primopredaja još nije izvršena pošto se Marković trenutno nalazi u pritvoru. Vlasnik „Gemaksa“ ispričao je i da je jedan od razloga zbog kojih je Rade Marković kupio tu kuću taj što je u blizini teniskih terena „jer je on strastveni tenisač“.
Do danas je, međutim, ostalo nejasno da li je Marković predao spomenuta dva stana firmi „Gemaks“, ali je sigurno da je Vlada Srbije u to vreme izdvojila 10 milijuna dinara (oko 350.000 maraka) kako bi novom šefu DB riješila stambeni problem. Novac je 1999. godine prebačen Institutu za bezbednost na Banjici, koji je bio u sklopu RDB, a odatle „Gemaksu“. Ostaje pitanje kako je i koje godine završena ova financijska transakcija između porodice Marković i Antelja, ako se zna da nekadašnji šef DB nije ni izlazio iz pritvora, odnosno zatvora od februara 2001. godine.'- objavio je Kurir 2014. g.. Ivančica Marković je u medije istupila prethodno i 2013. kad je njena sestra pretresena na granici kad se vraćala u Srbiju iz Švicarske. Tad je rekla: 'U ponedjeljak se moja sestra vraćala u Švicarsku i nju i zeta su detaljno pretresli na našoj granici. Sada kada ne mogu da slome Markovića, onda treba porodicu.
Sve mi se to gadi. Neka imenom i prezimenom podnesu krivičnu prijavu protiv mene, a ne da neki neimenovani izvori šire laži - kaže supruga bivšeg šefa DB-a. “U izvještaju komisije za istraživanje naveden je niz neistina”, napisala je “Blicu” Ivančica Marković. “Navodno je Radomir Marković u neformalnom razgovoru sa članom te komisije, a nakon što je odbio da razgovara s njima, rekao kako je meni ‘muka od svega i da mi je prekipjelo’ te da ću se preseliti u Zagreb i da ću 15 nedefiniranih tajnih dokumenata objaviti u svim europskim novinama i još negdje, a samo ja znam gdje. Nikad nisam bila upućena u poslove mog supruga, niti sam vidjela, a kamoli posedovala nekakve tajne dosjee. Neistine su plasirane isključivo radi pritiska na mog supruga i na državu u trenutku kada treba da se odluči o zahtjevu za pomilovanje”, napisala je Ivančica Marković.
Inače, Ivančica Marković dala je intervju u kojem je svog supruga opisala kao krasnog muža i oca, koji je doduše imao malo vremena za obitelj i sina jedinca jer je veći dio vremena bio posvećen svom poslu i obvezama prema državi. Danas na njeno ime glase dva pretplatnička telefonska broja u Beogradu, radi se o stanovima na dvije elitne adrese, obje u blizini Dedinja. S jednom od te dvije adrese upisana je u hrvatske zemljišne knjige kao vlasnica polovice trosobnog stana s nusprostorijama na prvom katu, zatim polovice podruma, spremište, garaže i WC sa tušem u suterenu te terase s tavanom u potkrovlju. U vlasničkom listu upisano je i Ivančica Prekratić ali i Ivančica Marković pa se iz ovoga da zaključiti kako je to djevojačko prezime supruge osuđenog Miloševićevog generala.
U povijesnom vlasničkom izvatku upisano je kako je uknjižba u korist Ivančice Marković zaprimljena 24.03.2025.g. pod brojem Z-15370/2025 kao 'PREDBILJEŽBA, PRAVO VLASNIŠTVA, UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE 24.03.2025, SPECIJALNA PUNOMOĆ 24.03.2025, na suvlasnički dio Prekratić Ljerke u 1/6 i Grubišić Ljerke u 2/6' u korist Ivančice Marković'. No, zanimljvo je kako smo tamo pornašli i sljedeći podatak: '1.1 Primljeno: 6. srpnja 1983. ,Z-9598/83 Na temelju Ugovora o darovanju od 13. prosinca 1982. godine uknjižuje se pravo doživotnog uživanja na dio nekretnina Marković Ivančice i Grubišić Ljerke za korist: PREKRATIĆ JELENE, ..., ZAGREB'. Inače, spomenimo i to kako se stan nalazi u staroj vili dvokatnici koja sada izvana dijelom djeluje i derutno. Naime, stan u visokom prizemlju s drvarnicom uknjižen je bio na Medicinsku knjigu iz Beograda. Na tu etažu zahtjev za upis stavio je 1. prosinca prošle godine Tomislav Pušek iz Zagreba, inače s Jurom Zovkom direktor Nakladnog zavoda Globus iz Zagreba.
U toj vili vlasnici etaža su i jedna hrvatska obitelj čiji članovi uglavnom žive u Njemačkoj. No, vila se nalazi na top destinaciji, nadomak zagrebačke Gupčeve zvijezde u kvartu gdje su luksuzne vile i zgrade. U neposrednoj blizini živi i jedini živući potomak Josipa Broza Tita, Mišo Broz a u blizini je i vila pokojnog redatelja Veljka Bulajića. Uređeni stanovi na toj lokaciji postižu i vrijednosti od pola milijuna eura pa nadalje.... Preostaje nam vidjeti što će Beograđanka Ivančica Marković učiniti s tim stanom. Hoće li ga urediti i doseliti se u Zagreb ili ostati u Beogradu kako bi bila blizu svom suprugu koji služi nedvojbeno doživotnu kaznu, odnosno 40-godišnju kaznu. Osuđen je na kraju za ubojstvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove 1999. na Ibarskoj magistrali, kao i za pokušaj ubojstva Vuka Draškovića u Budvi 2000. Osim za ove zločine, bivši šef tajne policije proglašen je krivim i za umiješanost u otmicu i ubojstvo Ivana Stambolića u kolovozu 2000. Osim toga, Marković je s još trojicom pripadnika DB-a bio optužen za ubojstvo novinara i vlasnika "Dnevnog telegrafa" Slavka Ćuruvije (49) na Uskrs 1999., ali je poslije višegodišnjeg suđenja, u veljači 2024. oslobođen.
Inače, za sudjelovanje u ubojstvu novinara Slavka Ćuruvije Miloševićev šef DB-a general Radomir Marković 2019. bio je osuđe. Iz te presude vidljivo je kako je rođen u Lukavcu u BiH 1946.. Iz generalija je vidljivo kako mu je majka bila Ružica Drolc, što je slovensko prezime. U tom kraju BiH, Lukavcu što je mjesto kraj Tuzle, s obzirom na razvijeno rudarstvo i industriju bilo je puno ljudi doseljenih iz svih krajeva bivše države uključujući i Sloveniju i Hrvatsku. Stoga ne čudi da je i hrvatska glumica Ljubica Boroša, djevojački Prekratić, rođena u Tuzli iako su joj roditelji bili iz varaždinskog kraja. U srbijanskim medijima piše kako je Makovićev otac bio prvoborac II. svjetskog rata i poslijeratni pilot te da mu je majka bila partizanka. Sa suprugom Ivančicom ima jednog sina. Isprva je Marković za ubojstvo Ćuruvije bio osuđen na 30 godina zatvora. Ta presuda je dostupna OVDJE. No, onda se žalio pa mu je uvažena žalba što je vidljivo OVDJE.
U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti daljnu sudbinu nekretnine koju je naslijedila njegova supruga u Zagrebu nakon smrti glumice Ljerke Boroše. Na kraju spomenimo i kako smo tu pokojnu glumicu spomenuli i u ČLANKU: 'BITKA ZA TESTAMENT Odvjetnica Hrvoja Petrača svjedočila o otimačini 3 milijuna € od pokojne hrvatske bogatašice, umrla je napuštena, od sepse, bez nekretnina u Zagrebu, kraj Dubrovnika...'. U članku piše: 'U Domu "Zorica" pokojnu Theu Omerza posjećivale su odvjetnica Nela Pedišić i njezina prijateljica sada pokojna Ljerka Boroša. 4. Ljerka Boroša je dala svoj iskaz u Draškovićevoj bolnici u Zagrebu u postupku osiguranja dokaza broj R1-442/14 iz kojeg iskaza proizlazi da je pokojna Thea Omerza shvatila da je postupila glupo i naivno te je htjela nekako ispraviti grešku. Vlastoručnom oporukom koja nosi datum 22.05.2004. Thea Omerza je imenovala svojom univerzalnom nasljednicu tužiteljicu. Pokojna Thea Omerza je pogrešno napisala godinu jer se u stvarnosti radi o 2005., iako za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno da bude naznačen datum sastavljanja oporuke. ....'.