U studenom 2023. objavili smo ČLANAK: 'OBRAČUN NA ESTRADI Menadžerica Maje Šuput, krsna kuma njenog Blooma, tužila tvorca E.T.-ja Adonisa Ćulibrka Boytronica, isplivalo prljavo rublje bivših partnera, svjedočili i najpoznatiji zagrebački odvjetnici'. U podnaslovu je navedeno: 'Dugogodišnja prijateljica Maje Šuput, ujedno vlasnica i direktorica firme In Musica Katarina Kolar tužila je svog bivšeg partnera, plaćala mu je odvjetnika u kaznenom procesu koji se vodio zbog optužbi pjevačice E.T.-ja, odbijao je platiti'. No, to nije bio jedini spor koji je Kolar pokrenula protiv Ćulibrk. O tome nam svjedoči presuda suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ivana Borkovića.

On je 17. listopada presudio u korist tužiteljice Katarine Kolar koju je zastupala Ines Bojić, zagrebačka odvjetnica. Tuženika, glazbenika Adonisa Ćulibrka, zastupala je Gordana Grubeša, bjelovarsko-zagrebačka odvjetnica. Prema toj, zasad nepravomoćnoj presudi, tuženik Ćulibrk trebao bi platiti tužiteljici iznos od 21.345,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.  i to u roku 15 dana. Ujedno mu je naloženo platiti troškove  postupka u iznosu od 5.546,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. u istom roku. Iz Obrazloženja je vidljivo kako je Kolar pokrenula spor zbog neriješenih materijalnih pitanja njihove izvanbračne zajednice koja je prestala 31. prosinca 2019.

Stranke su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekle nekretninu, odnosno 5-sobni stan ukupne površine 167,66 m2 te garažu na jednoj poželjnoj lokaciji u sjevernom dijelu Zagreba. Citiramo dijelove presude: 'Predmetni stan stečen je na temelju ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2011. sklopljenim s trgovačkim društvom Marcius d.o.o. kao prodavateljem za iznos od 223.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Stan je upisan u 1/2 kao vlasništvo trgovačkog društva IN MUSICA d.o.o. čiji je jedini osnivač i vlasnik tužiteljica te je navedeni suvlasnički dio nekretnine stečen isključivo sredstvima trgovačkog društva

IN MUSICA d.o.o. koje je prodavatelju sukladno predugovoru i ugovoru o kupoprodaji 29. ožujka 2011. platilo iznos od 65.000,00 eura te 19. svibnja 2011. iznos od 46.500,00 eura, odnosno, ukupno 111.500,00 eura za 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine. U drugoj polovini stan je upisan kao vlasništvo tuženika, s time da je polog za stan u ukupnom iznosu od 11.500,00 eura isplaćen iz sredstava koja predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka, zbog čega tužiteljici pripada polovina navedenog iznosa. Za preostali iznos kupoprodajne cijene do iznosa od 111.500,00 eura, tuženik je sklopio ugovor o kreditu sa Hypo Alpe-Adria-bank, broj: ..., u kojem je tužiteljica sudjelovala kao sudužnik, a trgovačko društvo In Musica kao jamac platac za iznos od 101.500,00 eura.

Navedeni kredit kojim je kupljen suvlasnički dio nekretnine koji glasi na tuženika otplaćivan je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, sredstvima koja predstavljaju njihovu izvanbračnu stečevinu. Tako su u razdoblju od 1. kolovoza 2011. do 7. kolovoza 2012. stranke na ime predmetnog kredita uplatile iznos od 68.392,39 kn.Tada je dio kredita zatvoren, uplatom koja predstavlja posebnu imovinu tuženika u iznosu od 643.400,00 kn nakon čega je nastavljena otplata preostalog dijela kredita koja traje i dalje. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka, na ime kredita sredstvima koja predstavljaju izvanbračnu zajednicu stranaka plaćeno je ukupno 130.517,80 kn te tužiteljica ovom tužbom potražuje polovinu svakog isplaćenog anuiteta do 31. prosinca 2019. u iznosu od 65.258,90kn zajedno sa zateznim kamatama od prestanka izvanbračne zajednice, dakle od 31. prosinca 2019., pa do isplate.

Isto tako, tužiteljica ističe da je tužitelj za navedeni suvlasnički dio nekretnine sukladno poreznom rješenju od 13. lipnja 2011. godine platio porez u iznosu od 14.990,42kn, i to ponovno sredstvima koja predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka, slijedom čega tužiteljica smatra da joj pripada i polovina navedenog iznosa. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice sudskom nagodbom od 16. lipnja 2017. u postupku koji je vodio s bivšom suprugom N. B., tuženik se bivšoj supruzi na ime njezinog udjela u bračnoj i izvanbračnoj stečevini obvezao isplatiti iznos od 101.000,00 kn. Navedeni iznos tuženik je platio dijelom iz sredstava koja predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka, i to u iznosu od 30.000,00 kn, te daljnji iznos sredstvima dobivenim na ime nenamjenskog kunskog kredita u iznosu od 54.585,15 kn koji je sklopio sa Zagrebačkom bankom.

Navedeni kredit stranke su otplaćivale zajedno iz izvanbračne stečevine, odnosno, novčanim sredstvima koje su zarađivale radom, slijedom čega tužiteljica smatra da ima pravo potraživati polovicu svakog plaćenog anuiteta. U periodu od 17. lipnja 2017. godine do 31. prosinca 2019. godine plaćena je ukupno 31 rata kredita, prema otplatnom planu u iznosu od 818,52 kn, dakle, ukupan iznos od 25.374,12 kn. Preostali iznos od 21.000,00 kn koji je bio dužan platiti na temelju sudske nagodbe, tuženik je 20. lipnja 2018. isplatio bivšoj supruzi iz sredstava izvanbračne stečevine. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sredstvima koja predstavljaju stečevinu stranaka, tuženik je bivšoj supruzi isplatio iznos od oko 76.374,12 kn te tužiteljica ovom tužbom potražuje polovinu navedenog iznosa.

U zastupanju tuženika od strane odvjetničkog društva 'Hraste i partneri' u spomenutom sudskom postupku koji je vodio sa bivšom suprugom, nastali su odvjetnički troškovi u iznosu od 13.730,00 kn koje su stranke također podmirile iz izvanbračne stečevine. Budući da se ne radi o plaćanjima koja bi išla na teret izvanbračne zajednice, dakle radi se o dugovanjima tuženika, koja su isključivo njegova, tužiteljica smatra da se plaćanjem dugovanja na teret izvanbračne stečevine, neosnovno obogatio te da tužiteljici pripada polovica navedenog iznosa. Kao dokaze je predložila saslušanje stranaka, vlasnički list, predugovor, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2008., potvrde o uplatama kupoprodajne cijene od strane trgovačkog društva IN MUSICA d.o.o., ugovor o kreditu, broj: 4..., specifikacija uplata po kreditu, otplatni plan, prema potrebi - financijsko vještačenje, porezno rješenje,

Zapisnik OGSZ, posl. broj: .... sudska nagodba od 16.6.2017., Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 17.6.2017., korespondencija tuženika s knjigovodstvenim uredom tuženika Infiko, potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 20.6.2018. i 21.6.2017., otplatni plan od 18. svibnja 2017. , prema potrebi, predlaže se naložiti tuženiku da dostavi pregled prometa po kreditu,....Zatražio je da sud naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 115.775,61 kn i 45.052,06 kn zajedno sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2020. do isplate, a koje iznose je tijekom postupka specificirao u eure.' - piše u presudi.

Zanimljivo je kako je tuženi Adonis Ćulibrk zv. Boytronic odgovorio na tužbene zahtjeve bivše: 'U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i osporava postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu i nepotpunu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe prigovor aktivne legitimacije u odnosu na potraživanja tužiteljice s osnove stjecanja stana i garaže koji se nalaze u suvlasništvu društva IN MUSICA d.o.o. i tuženika jer je je IN MUSICA d.o.o. suvlasnik predmetnog stana zajedno s tuženikom, a ne tužiteljica, stoga nema pravo potraživanja s osnova predmetne nekretnine jer je društvo zasebna osoba.

Osporava vjerodostojnost dostavljene dokumentacije jer nije dostavljena u izvorniku, a posebice preslike prometa po računu na kojima stavke nisu vidljive te kao takve nisu vjerodostojan dokaz navodima tužiteljice. Tužiteljica navedenu dokumentaciju protuzakonito koristi protiv tuženika jer za njezino korištenje nema suglasnost tuženika, a nije poznato na koji način ju je pribavila. Neovlašteno tužiteljica dostavlja e-mail korespondenciju koja predstavlja osobnu elektroničku poštu tuženika, izvatke iz poslovnih knjiga obrta tuženika, specifikaciju odvjetničkih troškova, a sve to predstavlja poslovnu tajnu kao i osobne podatke tuženika, dokazi koje je tužiteljica dostavila su nezakoniti te se kao takvi ne smiju upotrijebiti u ovom postupku. Tužiteljica ničim ne dokazuje svoje navode da je tuženik bilo što od navedenog platio novčanim sredstvima izvanbračne zajednice.

Tužiteljica je za početak trajanja izvanbračne zajednice naznačila rođenje zajedničkog djeteta, međutim, to nije niti pravno niti životno logično jer su tužiteljica i tuženik svoju vezu započeli već 2006. Cjelokupna materijalna dokumentacija koja se odnosi na imovinu stranaka se nalazi u stanu za koji je za tuženika na snazi mjera opreza - udaljenje iz doma, stoga je u odnosu na tužiteljicu u znatno lošijem položaju jer nije u mogućnosti dostaviti materijalne dokaze. U prilog postojanju i trajanju izvanbračne zajednice, tužiteljica ne dostavlja niti predlaže nikakve dokaze i da ih naknadno dostavi, tužiteljica je za to prekludirana. Društvo IN MUSICA d.o.o. je osnovano Izjavom o osnivanju 9. veljače 2009. dok su stranke započeli svoju izvanbračnu zajednicu puno ranije i to 2007.

S obzirom na to da je društvo IN MUSICA d.o.o. osnovano netom prije kupoprodaje predmetne nekretnine i tek tada započelo s radom, nije imalo novčana sredstva dovoljna za kupoprodaju suvlasničkog dijela nekretnine kako to navodi tužiteljica te je polog za predmetnu nekretninu kao i porez platio tuženik svojim sredstvima, a nikako sredstvima izvanbračne zajednice, zbog čega tužiteljica nije ovlaštena takvo što potraživati, a i da je, ničim ne dokazuje osnovanost svojih navoda. Iz Predugovora i Ugovora o kupoprodaji proizlazi da će kupac IN MUSICA d.o.o. isplatiti prodavatelju dio kupoprodajne cijene u iznosu od 65.000,00 EUR do 31. ožujka 2011. te preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 46.500,00 EUR najkasnije do 25. svibnja 2011. godine.

Dakle, tuženik ponovno ističe da ovdje tužiteljica nema osnove za potraživanja s naslova izvanbračne zajednice jer je suvlasnik predmetne nekretnine s tuženikom društvo IN MUSICA d.o.o., a ne tužiteljica. Iz specifikacije uplate po kreditu koju tužiteljica dostavlja, vidljivo je da je upravo tuženik svojom vlastitom imovinom konstantno isplaćivao predmetni kredit, a ne tužiteljica. U odnosu na navode tužiteljice da je tuženik sredstvima izvanbračne zajednice isplatio bivšoj supruzi dio iznosa od kn 101.000,00 na ime njezinog udjela u bračnoj i izvanbračnoj stečevini, tuženik ističe da je sve plaćao svojom vlastitom imovinom, a nikako novcima stečenim za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

Činjenica da je tuženik podignuo kredit za isplatu dijela iznosa ne znači da ga je isplaćivao sredstvima stečenim u izvanbračnoj zajednici. Navodi da su u spomenutom sudskom postupku koji je tuženik vodio s bivšom suprugom nastali odvjetnički troškovi, koji su ponovno podmireni sredstvima izvanbračne zajednice, su paušalni i nedokazani. Kao dokaze je predložio uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl.br. Kzd-248/20, svoje saslušanje, uvid u sudski registar za društvo IN MUSICA d.o.o., pribava podataka od Porezne uprave o visini prihoda za IN MUSICA d.o.o. i tužiteljice. Predložio je da sud tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije uz naknadu troškova postupka.' - piše u presudi.

Sudac je izveo cijeli niz dokaza te saslušala i tužiteljica i tuženika te potom utvrdila kako je tužbeni zahtjev osnovan. U presudi se navodi i sljedeće: 'Među strankama je sporan početak trajanja izvanbračne zajednice, ima li tužiteljica pravo na pola iznosa za navedena plaćanja, odnosno je li polog za predmetnu nekretninu, porez, otplatu kredita i odvjetničke troškove platio tuženik svojim sredstvima ili je to plaćeno sredstvima zajedničke pričuve. Sporna je osnova.' 7. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne. Nadalje, na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

Stoga sud nije izvodio ostale predložene dokaze, uključujući financijsko vještačenje koje nije bilo potrebno s obzirom na to da je tuženik priznao navode tužiteljice vezano uz uplate i isplate s bankarskih računa. 8. Neosnovano tuženik navodi u odgovoru na tužbu da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe prekludirana u podnošenju novih dokaznih prijedloga, iz razloga jer ovo nije spor male vrijednosti. 9. Neosnovano tuženik navodi i da je je tužiteljica time što je u spis dostavila dokumentaciju koja se odnosi na tuženika, povrijedila prava tuženika. Naime, navedena je dokumentacija nastala tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka te kako se odnosi na imovinu, tužiteljica je imala interes biti upoznata s tom dokumentacijom, a tuženik nije ničim dokazao da je protupravno pribavila predmetnu dokumentaciju.

10. Tužiteljica u predmetnom postupku ne potražuje prava koja bi pripadala trgovačkom društvu IN MUSICA d.o.o. Zahtjev za isplatu, vezano uz nekretninu, odnosi se na tuženikov suvlasnički dio nekretnine, a na to nema utjecaja što je vlasnik druge polovice nekretnine društvo IN MUSICA d.o.o. Zagreb. 11. U svom je iskazu tužiteljica navela da su njena viđanja s tuženikom počela oko 2006./07. i sastojala se od povremenih susreta kad je kod njega znala provesti nekoliko dana ali to nije bilo za stalno. Ozbiljna veza je počela u svibnju 2009. kad je ostala trudna i tad su odlučili zasnovati trajnu zajednicu i kupiti stan 2011., a od trudnoće su i počeli živjeti zajedno. Tuženik je bio u braku do 2007. kad se rastao. Troškove su dijelili, imala je obrt i firmu, a tuženik je radio.

Koliko joj je poznato tuženik nije imao veće imovine kad su počeli zajedno živjeti, a što zna jer mu je posudila novce za kupovinu auta 2009./10., plaćala je ljetovanja, potrebe za dijete, a i tuženik joj je znao reći da je posudio novce. Tuženik je imao svoj stan koji je prodao 2012. i s tim novcima je otplatio dio kredita za stan koji su kupili. U to vrijeme je imala ušteđevinu koju je položila na račun firme i živjeli su od zarade njene firme. Kredit za stan je otplaćivan s poslovnog računa tuženika na koji su mu sjedali novci od njegovog rada na račun Hypo banke, porez je platio s računa u Zagrebačkoj banci, a u to vrijeme je tuženik često dobivao honorare u gotovini pa je moguće da je i iz tih novaca i uplaćivao iznose na privatni račun u Zagrebačkoj banci. Što se tiče plaćanja bivšoj supruzi, dobro se sjeća da je tuženik rekao da to mora platiti jer im je prijetila ovrha i to je plaćeno na način da je 2017. platio koliko je imao na računu, a za dio je digao kredit, a 2018. je platio preostali dio s međuvremenu zarađenim novcima.

Odvjetničke troškove je plaćao sa poslovnog računa tuženika u Zagrebačkoj banci. Što se tiče dokumentacije, nemam nikakve dokumentacije tuženika i ako zna gdje se nalazi rado će mu je dati. Što se tiče zlata, zna da ga je tuženik prodao oko 2013. da je dobio gotovinu po sjećanju oko 1.000,00-2.000,00 eura. Na pitanje vezano uz dokumentaciju, navodi da je svu tuženikovu dokumentaciju predala tuženiku, ostavila ju je u studiu gdje ju je podigao nakon što su mu ukinute mjere opreza za studio i gdje mu je ostavila svu dokumentaciju koju je našla što je bilo u njegovoj radnoj sobi., a ušao je i u šupu odakle Je uzeo registratore što je potvrdio i na policiji. Na pitanje je li joj tuženik dao dozvolu za korištenje dokumentacije u ovom postupku, navodi da joj tuženik ne treba davati dozvolu za to jer je riječ o zajedničkoj dokumentaciji koja je nastajala dok su zajedno radili i živjeli.

I dalje je sudužnik za kredit za stan koji još nije otplaćen, a njena firma je jamac platac. Imali su istog odvjetnika i zajedno su imali uvid u sve račune, zaradu i sl. jedno od drugog. U to vrijeme je tuženiku dogovarala koncertne nastupe, barem 30%, potpisivala ugovore u njegovo ime i među njima nije bilo tajni. Što se tiče navoda da je tuženik posuđivao novce, to je bilo prije zajedničkog života i konkretno se sjeća da je od strica bivše supruge posudio novce za krečenje, a ona mu je znala posuđivati i davati novce tijekom zajedničkog života. Koliko joj je poznato, članovi tuženikove obitelji mu nisu mogli uskočiti financijski u pomoć, brat mu ne radi a majka mu je živjela od mirovine i to teško. Zna da je tuženik prodao zemljište otprilike 2013. za oko cca 10.000,00-20.000,00 eura i s tim novcima je nešto u stanu ili u studio uređivao, a riječ je o zemljištu koje je bilo vlasništvo tuženika od ranije.

Zlato koje je prodao je bio lanac, ogrlica koje je prodao u lomljeno zlato. 12. U svom je iskazu tuženik naveo da je njegova veza s tužiteljicom počela 18. svibnja 2006. kad ju je odveo na večeru u Okrugljak, a njegova bivša supruga je napustila stan u siječnju 2006., ne sjeća se kad je formalno brak razveden. U početku je tužiteljica sporadično dolazila do njega, ali zajedno su živjeli već 2008. za stalno jer se preselila. Nije prilikom zajedničkog života gledao poslovnu dokumentaciju tužiteljice jer je poštovao njenu privatnost. Tužiteljica mu je dogovorila vrlo mali broj nastupa, a poslovno je s njom surađivao na način kao i s drugim menadžerima. Silvije Hraste, odvjetnik je tuženika zastupao još u 90-im, a tužiteljicu je počeo zastupati od 2016. kad su tužiteljica, njena tvrtka i tuženik zajedno digli tužbu protiv jedne pjevačice. U vrijeme kad su počeli živjeti zajedno, tuženikove imovinske prilike su bile odlične, imao je stan, auto i dobro je zarađivao.

Svoju zaradu je dobivao isključivo na račun, a ne na ruke, s druge strane tužiteljica radi s novcima na ruke i riječ je o milijunima. Istina je da je ponekad posuđivao novce, nešto prije više od 2016., ali ne za krečenje niti od strica supruge jer njegova supruga nema ni strica ni ujaka, a financijski su bili veći problem od 2016. kad su prestali nastupi njegovog benda, E.T.-a. Digao je kredit od 50.000,00 kn za isplatu duga bivšoj supruzi. Istina je da je uzeo registratore iz šupe, ali u tim registratorima je čisto knjigovodstvo njegovog obrta, ali nema dokumentacije bitne za ovaj postupak koji je cijeli zadržala tužiteljica. Npr. nema dokumentacije o prodaji zemljišta, o kreditu, njegovih poslovnih ugovora. U stan su uselili 2011. koji je bio tada kompletno uređen i to većinom od tuženikovih novaca, a jednim manjim dijelom je doprinijela tužiteljica. Zemljište je prodao za 15.000,00 eura 2012.-2013. Zlato je prodao u Radićevoj u zlatarni za 34.000,00 kn 2013.

Kredit za kupnju stana je otplaćivao zaradom od svojih nastupa i autorskih prava što je minuli rad od ranije. Dio novaca mu je posudila i majka koja je novce "držala u čarapi" i to 50.000,00 kn, istina je da je teško živjela ali je pomogala i bratu s ovrhama. Do 2016. je zarada od benda postojala ali je padala, ali ne može procijeniti o kojim iznosima je riječ. Troškove kućanstva je podmirivao isključivo tuženik, riječ je o režijama. Nikad nije bio u situaciji da nema ništa novaca ali je bilo vremena da je bilo teško i da je trebalo štedjeti. Sjeća se da kad se razveo od bivše supruge da je nekoliko mjeseci bilo finanacijski teško, ali tad je došla nova pjevačica i situacija je postala dobra. Prilikom plaćanja rata kredita, duga bivšoj supruzi ili odvjetniku tužiteljica nikad nije dala ni lipe. Na pitanje na što je potrošio novce od prodaje zlatnine, navodi da je raspodjelio za plaćanje kredita.

I tu je riječ o njegovoj osobnoj imovini. Novac od prodaje zemljišta je raspodjelio za otplatu kredita jer nije htio doći u situaciju kao i 2006. kada mu je prijetila ovrha zbog kredita na autu. Kredit iz 2018. je vratio djelomično iz svoje zarade manji dio , a veći dio iz pozajmice od svoje majke. Vodio je dokumentaciju i to u kompjuteru u folderima, a taj kompjuter se sad nalazi kod tužiteljice u radnoj sobi u koju nema pristup, tražio je pristup kompjuteru od tužiteljice ali je to tužiteljica odbila s obrazloženjem da se radi o bračnoj stečevini. Pri tome nije bitan kompjuter već podaci na njegovom hardu. Na pitanje da se osvrne na prijedlog tužiteljice iz priklopljenog spisa Ovr-418/23, odgovora na prijedlog kojom tužiteljica nudi pristup kompjuteru, navodi da je kompjuter imao nekoliko hardova i nekoliko eksternih hardova koji više nisu tamo, ne sjeća se je li se očitovao na taj prijedlog i riječ je o spinu kakve tužiteljica već radi zadnje 4 godine.

Istina je da mu je tužiteljica posudila novce za auto u siječnju 2010. i to joj je vratio. Na pitanje zašto nije iz zemljišnih knjiga pribavio podatke o prodaji zemljišta, navodi da nije potkovan da bi se razumio u te stvari. Na pitanje kako je raspodijelio novce od prodaje zemljišta odgovara da je novce dobio na tekući račun u Zagrebačkoj banci, gdje ima račun od 1987., a kredit je otplaćivao više s tekućeg nego s poslovnog računa. Zaradu je primao isključivo na poslovni račun. Otplaćivao je kredit s tekućeg računa ako je na njemu bilo novaca, ako nije prebacio je novce s poslovnog na tekući račun i tako radi zadnjih 20 godina, a račun u Addiko banci ima jer ga je morao imati radi dizanja kredita. U Addiko banci nema trajni nalog i ne zna je li ga imao. Novce od prodaje zlatnine je imao u gotovini i ne sjeća se je li ga položio na račun.

Troškove hrane i djeteta su pomirivani zajednički od strane tužiteljice i njega. Majci nije vratio posuđene novce, ona mu je te novce dala, ne sjeća se koje točno godine, taj novac nije položio na račun. Sva plaćanja za kredit je polagao na račun u Hypo banci, a banka to onda skine s računa, a prebacuje novce iz tekućeg i poslovnog računa koji ima u ZABA-i. 13. Sud ne vjeruje iskazu tuženiku iz razloga jer navodi da su mu u vrijeme kad su počeli živjeti zajedno (a riječ je o 2008. godini) imovinske prilike bile odlične, a da su se financijski problem počeli javljati više od 2016. Naime, sam tužitelj navodi da je prodao zlato 2013. što ukazuje da su financijski problem postojali i prije toga. Neuvjerljiv je i navod da je njegova majka i sama imala problema, ali da mu je posudila 50.000,00 kuna. Nije uvjerljiva ni tvrdnja da nije iz zemljišnih knjiga pribavio podatke o prodaji zemljišta, jer da nije potkovan da bi se razumio u te stvari, s obzirom da ga zastupaju punomoćnici odvjetnici u postupcima.

Nadalje, njegove tvrdnje o računima i novcima na bankarskim računima nisu u skladu s pribavljenom financijskom dokumentacijom, odnosno s tvrdnjama iz tužiteljičinog podneska od 10. veljače 2025. vezano uz uplate i isplate s kojima se tuženik složio na ročištu od 4. rujna 2025. Nesporno je da su rate kredita plaćane upravo novčanim sredstvima s računa u Addiko banci, s obzirom na to da su po tom računu evidentirane isključivo uplate na ime akontacije dohotka razvidno je da se radi o sredstvima koja potječu od rada, a to ujedno potvrđuje tvrdnje tužiteljice da je kredit za suvlasnički dio nekretnine koji glasi na tuženika podmirivan iz sredstava koja predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka.

Iz prometa po računu tuženika također je vidljivo da u relevantnom periodu, po računu nema evidentirane niti jedne gotovinske uplate pa tako niti uplate novčanih sredstava za koje tuženik u svom iskazu tvrdi da je stekao prodajom svog zemljišta 2012., prodajom zlata 2013. godine te pozajmicom od majke, a koje je spominjao u kontekstu svojih tvrdnji o tome da je kredit plaćao tim sredstvima, odnosno, svojom posebnom imovinom. Iz bankarske dokumentacije je vidljivo da su rate kredita koje su obuhvaćene tužbenim žahtjevom, podmirivane putem trajnog naloga s računa tuženika otvorenog u Addiko bank d.d., na kojem su se nalazila isključivo novčana sredstva prenesena s poslovnog računa tuženika na ime akontacije dohotka koja ne predstavljaju posebnu imovinu tuženika.

Vezano uz isplate bivšoj supruzi na temelju sudske nagodbe iz 2017. koja su vršena s privatnog tekućeg računa tuženika, u to vrijeme tuženik nije imao sredstava na računima Zagrebačke banke te proizlazi da nije tim novcima podmirio svoju obvezu po sudskoj nagodbi. Iz pregleda prometa po računu tuženika u Zagrebačkoj banci, vidljivo je da niti po tom računu nisu evidentirane uplate na koje se tuženik poziva u svom iskazu pa tako uplate novčanih sredstava koja bi tuženik stekao prodajom zemljišta, zlata i pozajmicom od majke. Štoviše, u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2019., po tekućem računu tuženika otvorenom u Zagrebačkoj banci, evidentirane su tek četiri gotovinske uplate dok sav drugi promet po računu obuhvaća prijenos sredstava s poslovnog računa tuženika na privatni tekući račun. Iz pregleda prometa po računima tuženika proizlazi da tuženik tijekom svih godina ima redovite priljeve novca s poslovnog računa

Adonis Ćulibrk Boytronic, a imajući u vidu da novčana sredstva na poslovnom računu predstavljaju sredstva koja potječu od rada razvidno je i da novac koji se u relevantnom raždoblju nalažio na tekućem računu tuženika također predstavlja novac stečen radom, odnosno, izvanbračnu stečevinu stranaka. Što se tiče navoda tuženika da je 2012.-2013. godine prodao zemljište za 15.000,00 EUR, s obzirom na to da iz prometa po računu Zagrebačke banke proizlazi da u siječnju 2013. godine tuženik na računu nije imao novaca, te je stoga osnovan zaključak da nije tim novcima podmirivao svoje obveze kako to i navodi u iskazu. 14. S druge strane, iskaz tužiteljice je logičan, u skladu s priloženom dokumentacijom te ga ovaj sud prihvaća kao istinitog. 15. Iz predmeta ovog suda Ovr-418/23 proizlazi da je tuženik u tom postupku tražio da mu tužiteljica preda glazbenu i tehnološku opremu iz njegovog studija, dok nije tražio da mu preda dokumentaciju.

Naprotiv, u historijatu prijedloga za osiguranje tuženik navodi da mu je tužiteljica pristala predati dokumentaciju koja se nalazila kod nje, a ne spominje u prijedlogu da bi se dokumentacija nalazila u kompjuteru. Iz svih provedenih dokaza tuženik nije dokazao da se kod tužiteljice nalazi dokumentacija koja mu je potrebna kao dokaz u ovom postupku, odnosno, provedeni dokazi upućuju na zaključak da je tužiteljica dokumentaciju predala tuženiku. Nadalje, kao što je već rečeno, neuvjerljiv je navod tuženika da traži dokumentaciju vezano uz prodaju zemljišta,a da nije iz zemljišnih knjiga pribavio podatke o prodaji zemljišta, jer nije potkovan da bi se razumio u te stvari.

Naime, tuženik je i u postupku osiguranja i u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku odvjetniku koji bi mu zasigurno pojasnio da dokumentaciju vezano uz prodaju zemljišta može pribaviti iz zemljišnih knjiga da takva dokumentacija postoji i da je odlučna za donošenje odluke u ovom postupku. 16. Sud nije uzeo u obzir činjenični navod tuženika s ročišta 4. rujna 2025. da se račun 104/17 ne odnosi na parnični postupak između tuženika i njegove bivše supruge. Naime, čl. 299. ZPP-a propisuje da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Tuženik navodnu činjenicu nije istaknuo do zaključenja prethodnog postupka niti naveo zbog čega bez krivnje nije mogao istaknuti tu činjenicu.

17. Tužiteljica tvrdi da je njihova bračna zajednica počela u svibnju 2009., a tuženik da to nije logično jer su svoju vezu počeli još 2006., a u svom iskazu je naveo da su već 2008. živjeli zajedno. Čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, dalje ObZ) određuje da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. S obzirom na iskaze svjedoka i činjenice da sud vjeruje iskazu tužiteljice, utvrdio je da je izvanbračna zajednica stranaka počela teći u svibnju 2009. 18. Čl. 247. ObZ-a propisuje da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, a čl. 248. da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Prema čl. 249. st.1. ObZ-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Č. 258. ObZ-a određuje da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. tog Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. 19. Sud je utvrdio da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice u korist tuženika vršene uplate iz sredstava koja predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka i to pologa za stan u ukupnom iznosu od 11.500,00 eura, na ime kredita 130.517,80kn, poreza na nekretninu u iznosu od 14.990,42kn, bivšoj supruzi na ime njezinog udjela u bračnoj i izvanbračnoj stečevini za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice s tužitEljicom, tuženik je bivšoj supruzi isplatio iznos od oko 76.374,12kn te odvjetnički troškovi u iznosu od 13.730,00kn.

Za nijedan od navedenih troškova, kako je navedeno ranije u obrazloženju, tuženik nije dokazao da bi bio plaćen iz njegove vlastite imovine, različite od izvanbračne stečevine stranaka. Odnosno, s obzirom na to da su plaćani troškovi u korist tuženika, proizlazi da se tuženik neosnovano obogatio jer su troškovi plaćani iz imovine koja je u jednoj polovici pripadala tužiteljici te joj stoga i pripada polovica navedenih iznosa, preračunato u eure. Ukupno zbrojeni troškovi navedeni u kunama iznose 235.612,34 kuna što iznosi 31.271,13 eura. Polovica iznosa od 31.271,13 eura iznosi 15.635,56 eura, čemu kad se doda polovica iznosa od 11.500,00 eura (5.750,00 eura) dobije se 21.385,56 eura. No kako je tužiteljica zatražila isplatu 21.345,50 eura, sud ne može dosuditi više od traženog.

20. Sud je dosudio jedan ukupan iznos, a ne dva kako su tražena jer nema razloga dijeliti nalog tuženiku na uplatu u dva dijela. Nadalje, utvrđeno je da je izvanbračna zajednica prestala 2019. te tužiteljica potražuje kamate od 1. siječnja 2020., a tuženik nije tijekom postupka osporio tijek kamata te je stoga i sud odredio tijek zateznih kamata od 1. siječnja 2020......' piše u presudi suca Ivana Borkovića od 17. listopada 2025.

Protiv te presude je dopuštena žalbavu roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. 'Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).' - piše u presudi.