Na Županijskom sudu u Zagrebu vijeće sastavljeno od sutkinje Mirjane Horvat kao predsjednice optužnog vijeća te sudaca Daniele Kustec i Zdravka Majerovića kao članova optužnog vijeća odlučivalo je u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog Tihomira Kralja i II okrivljenog Branka Šegona, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavak 2. Kaznenog zakona. Optužnicu je podigao Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 18. kolovoza 2025. Na nejavnoj sjednici održanoj 20. siječnja 2026. riješili su  USKOK-ovu optužnicu 'kojom se I okrivljenom Tihomiru Kralju i II okrivljenom Branku Šegonu stavlja na teret kazneno djelo protiv službene dužnosti – trgovanje utjecajem iz članka 295. stavak 2. KZ/11 vrati tužitelju zbog boljeg razjašnjenja stvari'. Određen je rok od 3 mjeseca za podizanje nove izmijenjene optužnice.

Iz Obrazloženja je vidljvo kako je predsjednica optužnog vijeća dostavila optužnicu na odgovor okrivljenicima i braniteljima. Citiramo iz dokumenta: 'I okrivljeni Tihomir Kralj je pravodobno po branitelju podnio odgovor na optužnicu, u kojem u bitnome navodi da nema dovoljno dokaza da je I okrivljeni Kralj osnovano sumnjiv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno, da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, pa predlaže sukladno čl. 355. st. 1. t. 4. ZKP-a rješenjem obustaviti postupak. Obrana smatra da je tužitelj protivno čl. 342. st. 1. t. 2. ZKP-a sastavio opis djela iz kojeg ne proistječu zakonska obilježja kaznenog djela. Naime, optužnicom se okrivljenicima u bitnom stavlja na teret da bi zatražili od Zdravka Mamića 500.000,00 eura da koristeći autoritet temeljen na dugogodišnjem obnašanju visokih funkcija u Ministarstvu financija RH, čije službe su bile uključene u predistražnu fazu kaznenog postupka protiv Zdravka Mamića, kao i povezanosti s Mladenom Bajićem, bivšim GDO RH i tadašnjim zamjenikom GDO RH, i Slavkom Linićem, bivšim ministrom u Ministarstvu financija RH, ishode da kazneni postupci koje se protiv njega vode budu u svakom slučaju okončani u njegovu korist, što je Zdravko Mamić odbio.

Međutim, prilikom takvog sastava činjeničnog supstrata tužitelj zaboravlja da su oba okrivljenika kakve -takve funkcije unutar Ministarstva financija RH obavljala prije deset do petnaest godina, da službe Ministarstva financija, čak i ako su bile uključene u tijek prethodnog kaznenog postupka, nemaju baš nikakvu polugu utjecaja na sudske postupke koji se nalaze pred drugostupanjskim vijećem i pred početak rasprave, da Mladen Bajić, bivši GDO RH, a tadašnji zamjenik GDO RH, nije aktivno postupao u kaznenim postupcima protiv Zdravka Mamića, tim više što su po njegovim riječima ti postupci bili u „poodmaklim fazama“ pred sudom, a ne DORH-om (tj. USKOK-om), da Slavko Linić, koji u prethodnom postupku nije ni ispitan u svojstvu svjedoka, kao bivši ministar financija (od 2011. do 2014.) nema nikakvu dodirnu točku s Vrhovnim sudom RH, Županijskim sudom u Osijeku ili bilo kojim drugim pravosudnim tijelom, da apsolutno nije jasno što bi za Zdravka Mamića predstavljalo „okončanje postupaka u njegovu korist“, a tim više zašto bi on odbio nešto što bi evidentno bilo u njegovom interesu. Stav tužitelja da u predmetna dva kaznena predmeta, dva odavno bivša djelatnika Ministarstva financija, mogu utjecati da pet sudaca VSRH i tri suca

Županijskog suda u Osijeku protivno svim zakonima i dosadašnjoj praksi sudovanja, pod povećalom javnosti i teretom javnog očekivanja preinače prvostupanjsku odluku i donesu dvije oslobađajuće presude nema baš nikakve veze sa stvarnošću i realnim životom. To tim više što od svih osoba koje se spominju u činjeničnom supstratu tužitelj ni za jednu nije učinio barem vjerojatnim da bi mogla doći do bilo kojeg od tih sudaca, a niti su ti suci u cjelokupnoj optužnici imenovani. Isto tako, ne samo da nisu navedeni suci koji su radili na tim predmetima već ni osobe iz DORH-a i USKOK-a, a koje su radile na predmetima Zdravka Mamića, nisu na ove okolnosti ispitane niti se njihova imena u optužnici navode - što također upućuje na sav besmisao i površnost ovog optuženja. Te činjenice tužitelj pokušava zaobići tvrdnjom da se ovo kazneno djelo čini i samim zahtijevanjem mita kako bi se na temelju svog društvenog položaja ili utjecaja posredovalo u obavljanju službene radnje koja se ne bi mogla obaviti. Ipak, USKOK zaobilazi dodati da ovo kazneno djelo ne može počiniti bilo tko, već samo osoba koja ima dovoljno snažan društveni položaj za posredovanje u obavljanju službene radnje koja se ne bi smjela obaviti.

Međutim, bivši pomoćnik ravnatelja Carinske uprave i zamjenik ravnateljice Porezne uprave, koji u to vrijeme više od 6 godina nije imao nikakvu javnu službu u Ministarstvu financija i koji s Ministarstvom pravosuđa te sudovima nikada nije imao nikakvu poveznicu, koji sve ovo vrijeme živi na Krku te je zaposlen u vlastitom konzultantskom društvu takav društveni status – sasvim sigurno nema. Štoviše, stav je obrane, a obrana vjeruje i svakoga žitelja RH koji kritički razmišlja, da takav društveni status i utjecaj nema baš nitko što savršeno ističe svu manjkavost i neutemeljenost ovog optužnog akta. To tim više što sam Mladen Bajić potvrđuje da se tempore criminis sastao s oba okrivljenika. Oni su mu na tom sastanku samoinicijativno rekli kako su povodom brojnih izjava Zdravka Mamića u odnosu na postupke koji se vode protiv njega istome odlučili ponuditi svoja stručna znanja s područja financija i poreza, a što je u potpunosti sukladno obranama oba okrivljenika. Mladen Bajić, nadalje, pojašnjava da su okrivljenici pokrenuli konzultantsku tvrtku te ih je zanimalo može li njihov angažman dovesti u pitanje rad DORH-a u predmetima koji su u tijeku, jer njihov cilj nije ometati taj rad, već im je cilj na temelju svojih stručnih znanja pomoći utvrđivanju konkretnih činjenica.

Potom im je sam Mladen Bajić, bivši GDO RH i tadašnji zamjenik GDO RH, rekao da njihov angažman na poslovima za koje su registrirani ne može dovesti u pitanje rad DORH-a i USKOK-a jer je postupanje u predmetima protiv Zdravka Mamića u poodmakloj fazi. Koliku je ozbiljnost tom sastanku pridavao jasno govori činjenica da o istom nije sastavio niti službenu zabilješku. Dakle, sama činjenica da se okrivljenici prije samog kontaktiranja Zdravka Mamića u cilju ostvarenja poslovne suradnje, obraćaju zamjeniku GDO RH koji nije zadužen za predmete protiv Zdravka Mamića, radi provjere postoji li bilo kakva zapreka njihovom postupanju, jasno upućuje na zaključak kako nisu imali nikakvu namjeru protupravnog postupanja, a niti su imali odgovarajući društveni utjecaj da bi došli do službenih osoba koje su obavljale radnje u kaznenim predmetima protiv Zdravka Mamića. U tom se smislu obrana poziva na odluku VSRH broj Kž-Us-15/2018 gdje se potvrđuje stav prema kojem počinitelj ovog kaznenog djela mora imati stvaran društveni utjecaj podoban da se pokuša ostvariti zabranjena radnja. S obzirom da je jasno da okrivljenici taj status nemaju, obrana ustraje pozivanju na čl. 355. st. 1. t. 4. ZKP-a te predlaže optužnom vijeću suda da rješenjem obustavi ovaj kazneni postupak.

 II okrivljeni Branko Šegon je pravodobno po branitelju podnio odgovor na optužnicu, u kojem u bitnome navodi da odgovor izjavljuje iz razloga opisanih u čl. 355. st. 1. točka 4. ZKP-a tj. stoga što nema dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno, da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. Naime, optužnica tvrdi da su optuženici zatražili 500.000,00 EUR-a da koristeći autoritet temeljen na dugogodišnjem obnašanju visokih funkcija u Ministarstvu financija RH, kao i povezanost sa Mladenom Bajićem ishode da kazneni postupci koji se protiv Zdravka Mamića vode (jedna na Vrhovnom sudu RH u fazi žalbe, drugi na Županijskom sudu u Osijeku u fazi optužnog vijeća), u svakom slučaju budu okončani u njegovu korist. Dakle, u bitnome se tvrdi da Branko Šegon, koji je u životu bio zaposlenik MUP-a (inspektor i načelnik odjela u jednoj policijskoj upravi) i

Ministarstva financija te u jednom kraćem periodu pomoćnik ministra financija RH, ima društveni utjecaj dostatan da: Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću od pet sudaca donese odluku kojom preinačava osuđujuću presudu (kazna zatvora u trajanju od 6 i pol godina) u oslobađajuću i da Županijski Sud u Osijeku, u vijeću tri suca, donese odluku kojom se postupak protiv Zdravka Mamića obustavlja. Naravno, sve će ove institucije to napraviti jer Branko Šegon, inače umirovljenik, ima autoritet podoban za takvo što, a koji autoritet je temeljen na tome što je godinama radio u Ministarstvu financija navisokim dužnostima te u jednoj kraćoj fazi bio i zamjenik ministra (prije dvadesetak godina). Obrana se pita da li USKOK stvarno misli da je ovo moguće tj. da dva umirovljena djelatnika Ministarstva financija svojim autoritetom „riješe“ da Vrhovni sud RH donese odluku kakvu nikada oprije niti poslije nije donio te da Županijski sud u Osijeku u jednom medijski vrlo glasovitom postupku donese odluku da se postupakobustavlja u fazi ispitivanja optužnice.

Obrana smatra da je takva teza ne samo nedokaziva, već potpuno besmislena, međutim, optužnica tome pokušava doskočiti zaključkom (str. 10. i 11. ) da se obilježja ovog djela ostvaruju već samim zahtijevanjem mita kako bi se na temelju svog društvenog položaja ili utjecaja posredovalo u službenoj ili drugoj radnji koja se ne bi smjela obaviti. USKOK zaboravlja napomenuti da ovo kazneno djelo može počiniti samo netko tko ima društveni položaj adekvatan traženom posredovanju u obavljanju službene radnje koja se ne bi smjela obaviti. Potpuna je besmislica da umirovljeni poreznici imaju društveni položaj da „uvjere „ pet sudaca Vrhovnog suda RH i tri suca Županijskog suda u Osijeku da naprave kazneno djelo i protuzakonito, kršeći sve što o zakonima i pravosuđu znamo, donesu u spisu Mamić odluke kakve nikada u nijednom sličnom (pa i puno lakšem) predmetu nisu donesene. Jasno je da ni Kralj ni Šegon nemaju nikakav stvaran društveni položaj ili utjecaj, jer se radi o osobama koji su nekakve javne, ni približno prevažne dužnosti, obavljali prije više od deset ili petnaest godina, i koji su tempore criminis ništa više nego li vlasnici tvrtke za konzultantske usluge (kakvih je na stotine u RH), jasno je da USKOK namjerno „propušta“ obrazložiti ovaj, po obrani ključan, detalj.

Obrana ne zna što činjenica da okrivljenici poznaju Mladena Bajića, zamjenika GDO RH uopće traži u ovom postupku, čemu to navođenje, pogotovo u kontekstu činjenice da su okrivljenici istoga kao poznanika, ne želeći raditi bilo što nezakonito, obavijestili da će svoje konzultantske usluge ponuditi Zdravku Mamića – što je dosljedno njihovim tvrdnjama o stvarnim ciljevima sastanaka sa Mamićem. Teza o tome da je ovo posredovanje uopće bilo moguće potpuno je neživotna i nelogična i ne služi ničem drugom osim neosnovanom podizanju ove optužnice. Potpuno je jasno i da je USKOK svjestan da ono što je ovdje opisano nije moguće. Okrivljenici nemaju svojstvo nužno za ostvarenje inkriminiranog cilja. U tom smislu se ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH broj Kž-Us- 15/2018 u kojem se odgovara na žalbene navode USKOK-a u predmetu protiv Damira Polančeca i u kojoj odluci Vrhovni sud RH potvrđuje stav Županijskog suda u Zagrebu prema kojem počinitelj ovog kaznenog djela u trenutku činjenja istog mora imati stvaran društveni utjecaj podoban da se pokuša ostvariti zabranjena radnja (ili propuštanje iste).

Kako okrivljenici nisu imali svojstvo dovoljno čak i za započinjanje razgovora na inkriminiranu temu jasno je da nema dovoljno dokaza osnovane sumnje kao što je jasno i proturječje između postojećih dokaza zbog čega izricanje osuđujuće presude nije moguće pa stoga obrana predlaže da na temelju čl. 355. st. 1. točka 1. i 4. ZKP-a Županijski sud u Zagrebu obustavi ovaj postupak.' - piše u sudskom dokumentu. Nakon tako dostavljene obrane 'održana je sjednica optužnog vijeća u prisutnosti zamjenika ravnatelja USKOK-a u Zagrebu i branitelja I i II okrivljenika te u odsutnosti uredno pozvanih I i II okrivljenika, na kojoj je zamjenik ravnatelja USKOK-a u Zagrebu u smislu članka 350. stavak 4. ZKP/08 iznio rezultate istrage i istraživanja te dokaze na kojima se optužnica temelji, a koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su I i II okrivljenici počinili inkriminirano im kazneno djelo na način opisan u optužnici, predao je pisano očitovanje vezano za iznesene prigovore iz odgovora na optužnicu koje je usmeno izložilo te je predložilo potvrditi optužnicu.' Branitelj I okrivljenika je u cijelosti ostao kod navoda iz pisanog odgovora na optužnicu 9. rujna 2025.

Citiramo: 'te je ponovio da u konkretnom predmetu nisu prikupljeni dokazi da bi I okrivljeni Tihomir Kralj bio osnovano sumnjiv za ovo kazneno djelo te ukazuje na proturječje između prikupljenih dokaza zbog kojih je izricanje osuđujuće presude na temelju ovakve dokazne građe nemoguće. Ističe da činjenični opis kako je postavljen od strane USKOK-a uopće nije podvediv pod bitna obilježja kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Naime, autoritet koji bi oni navodno imali prema stavu tužitelja temelji se na njihovom obnašanju visokih funkcija u Ministarstvu financija te povezanosti s Mladenom Bajićem, dužnosnikom DORH-a i Slavkom Linićem, bivšim ministrom financija. Međutim, da bi se ocijenila osnovanost odnosno postajanje takvog autoriteta valja istaknuti da oba okrivljenika nisu obnašala bilo kakve dužnosničke uloge unutar ministarstva unutar 10 do 15 godina, a i da te službe Ministarstva financija nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na sudske postupke cijeneći njihovu ustavnu i zakonsku odvojenost od sudbene vlasti, ali i svima poznatu faktičku odvojenost odnosno nesudjelovanje u žalbenim i raspravnim fazama postupka.

Također, Mladen Bajić nije imao aktivnu ulogu u predmetnim kaznenim postupcima, a ni Slavko Linić koji nije ispitan nije imao apsolutno nikakvu dodirnu točku sa bilo kojim sudom u Republici Hrvatskoj. Također treba uzeti u obzir karakter i medijsku vidljivost kaznenih postupaka protiv Zdravka Mamića, a koji su bili takve naravi da je na njih praktički bilo nemoguće utjecati bilo kakvim nedopuštenim metodama koje se okrivljenicima ovdje stavlja na teret. Ovdje treba uzeti u obzir da USKOK niti za jednu osobu koja bi imala odlučivati u tim kaznenim postupcima nije učinio niti vjerojatnim da bi bilo koji od okrivljenika imao pristup doista. Iako ovo konkretno kazneno djelo nije delicta propria ipak ga ne može počiniti bilo koja osoba, za takvo nešto je potrebno da osoba ima snažan društveni položaj koji bi se doista mogao iskoristiti za takvo nezakonito posredovanje. U izlaganju na sjednici optuženog vijeća, zamjenik ravnatelja USKOK-a nastojao je do krajnje granice relativizirati opseg takvog utjecaja pa već iz činjenice da su razgovarali s

Mladenom Bajićem izvodi zaključak o "moćnim ljudima". Upravo suprotno, bivši pomoćnik ravnatelja carinske uprave i zamjenik ravnateljice porezne uprave koji godinama nisu obavljali nikakvu javnu niti državnu službu i koji sa sudbenim tijelima nemaju poveznice zasigurno nisu osobe koje imaju društveni utjecaj u smislu obilježja ovog kaznenog djela. Također, treba se osvrnuti i na način na koji USKOK interpretira iskaz Mladena Bajića, pa ukazati da je ta interpretacija neživotna i nelogična i da se umjetno uklapa u narativ o počinjenom kaznenom djelu. Naime, iz iskaza imenovanog jasno proizlazi da su mu okrivljenici samoinicijativno rekli da su odlučili ponuditi svoja stručna znanja iz područja financija i poreza okrivljeniku Mamiću, a koje je u potpunosti sukladno onome što su u svojim obranama iznijeli i sami okrivljenici. Dodatno, kod Mladena Bajića su se interesirali da li njihov angažman može dovesti u pitanje rad DORH-a jer im cilj nije ometati taj rad pa je takvo ponašanje jasna odrednica da imenovani nisu imali nikakvu namjeru koja bi se mogla tumačiti u kontekstu inkriminiranog kaznenog djela.

Kako dokazi ukazuju na to da okrivljenici nisu ostvarili objektivna niti subjektivna obilježja kaznenog djela za koje se terete jer nisu imali niti odgovarajući društveni utjecaj niti namjeru da ovo kazneno djelo počine, obrana I okrivljenika predlaže optužnom vijeću da rješenjem obustavi ovaj kazneni postupak.'. Slično je stajalište zauzeo i  II okrivljenik u svojoj obrani. Što ne čudi jer i Kralj i Šegon imaju istog odvjetnika, Ljubu Pavasovića Viskovića. On je također 'u cijelosti ostao kod navoda iz pisanog odgovora na optužnicu 3. rujna 2025.... te je dodao kako zastupnik optužbe tvrdi da optužnica zapravo ne tvrdi da je II okrivljenik namjeravao nedopušteno utjecati na tri suca Županijskog suda u Osijeku i njih ukupno petero na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Međutim, problem je optužnice što trgovati utjecajem usred raspravne faze uskočkog spisa i usred žalbene faze na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, i to nakon što su predane žalbe, možeš jedino i isključivo tako ako doslovno imaš prijateljske bliske i koruptivne odnose sa dva uskočka suca osječkog suda, točno imenovana i sa tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od njih petorice, čija se imena znaju.

Tvrditi bilo što drugo da bi proizlazilo iz ove optužnice jednostavno nije točno jer ukoliko je on Branku Šegonu tvrdio da će nedopuštenim utjecajem riješiti ovaj kazneni postupak to znači jedino to da sa dva suca iz optužnog vijeća održava nepoštene i nedopuštene odnose. Ne postoji način na koji bi se ovo kazneno djelo moglo teoretski zamisliti, a da taj način nije upravo ovakav kakav je opisao. Međutim i taj konstrukt USKOK-a je bazično netočan. Naime, osim činjenice da bi se USKOK trebao sam sa sobom dogovoriti da li je Zdravko Mamić vrhunski izvor istine u ovom društvu, ili mu ne treba vjerovati, ako mu se za potrebe ovog postupka vjeruje, on kaže da su mu optuženici rekli da mu je napakirano u njihovo vrijeme te da je njihov stav da će oni njega osloboditi na temelju dokumentacije koju posjeduju i ljudi koji rade u službi pri čemu se misli na službe kojima su nekad pripadale. Slijedi najvažnija rečenica – Na njegovo traženje da mu objasne na koji način će djelovati rekli su mu da je dokumentacija protiv njega sačinjena od njihovih službi te da isto tako mogu učiniti da te službe kroz rekonstrukciju ranijih poslovnih događaja i postupaka donesu nalaz koji bi za njega bio pozitivan i koji bi ga amnestirao u svim postupcima koje Državno odvjetništvo vodi protiv njega ...

Dakle, ni Zdravko Mamić ne tvrdi da su mu obećali ono što tvrdi USKOK, a modalitet koji se u tom razgovoru prema Zdravku Mamiću spominjao jednostavno je besmislen i vrlo vjerojatno od njega netočno interpretiran.Dakle, tvrditi da su dva umirovljenika, od kojih jedan na primjer Mladena Bajića poznaje jer su išli u istu osnovnu školu, mogu u žalbenoj fazi riješiti medijski vrlo prominentan kazneni postupak u žalbenoj fazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske jednostavno nije ozbiljno, kao što je još manje ozbiljno da su njih dvojica, vitalnih umirovljenika to mogli napraviti na osječkom sudu. Ovo kazneno djelo ne mora biti uspješno, ali mora biti ozbiljno i mora biti moguće ga ozbiljno pokušati. To ovdje nije slučaj i ovo je upravo onakav slučaj zbog kojeg je faza optužnog vijeća i zamišljena jer obrana smatra da bi bilo bilo gubljenje vremena i traćenje ugleda pravosuđa da se u velikoj raspravnoj dvorani Županijskog suda, bavi time da li je Šegon mogao postrojiti petoricu sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i naložiti im što da rade jer bi taj postupak bio medijski shvaćen i od javnosti doživljen upravo tako. S obzirom na izloženo poziva optuženo vijeće da ovo gubljenje pravosudnih resursa svojom odlukom i zaustavi.' - piše u sudskom dokumentu.

Zamjenik ravnatelja USKOK-a je vezano uz prigovore iz odgovora na optužnicu naveo kako obrane, u bitnom, 'ističu kako okrivljenici nisu imali stvaran društveni položaj i utjecaj da posreduju u okončanju kaznenih postupaka protiv Zdravka Mamića u njegovu korist. Naime, po stavu obrane, okrivljenici bi, da bi mogli ostvariti obilježja terećenog kaznenog djela, trebali imati dostatan utjecaj da utječu na veći broj sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Županijskog suda u Osijeku u donošenju odluka u postupcima koji se pred tim sudovima vode protiv Zdravka Mamića, a takav utjecaj optuženici ni u kom slučaju nisu imali. Obrane također ističu i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-15/2018 u predmetu protiv Damira Polančeca navodeći da iz iste proizlazi da počinitelj mora imati stvaran društveni utjecaj podoban da se pokuša ostvariti zabranjena radnja. Smatra da predmetni navodi nisu osnovani. U odnosu na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu protiv Damira Polančeca, ističe da se radilo o postupku zbog kaznenog djela protuzakonitog posredovanja iz članka 343. stavka 2. KZ/97, koje bi odgovaralo osnovnom obliku kaznenog djela trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 1. KZ/11, kod kojeg počinitelj ne zahtjeva niti prima mito.

U tom konkretnom predmetu sud je, na temelju dokaza izvedenih na raspravi, utvrdio kako je optuženik u inkriminiranom periodu bio „persona non grata“ i osramoćen te stoga nije imao nikakav društveni utjecaj. Dakle, radi se o činjenično i pravno bitno različitim okolnostima u odnosu na ovaj predmet u kojem postojanje društvenog utjecaja okrivljenika proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji. Nadalje, iz opisanih navoda obrane proizlazi kako se optužnica pokušava osporiti pobijanjem tvrdnji koje optužnica niti ne sadrži. Naime, u optužnici se ne tereti okrivljenike da su Zdravku Mamiću, u zamjenu za mito, nudili da će izravno utjecati na suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Osijeku, već su mu, pozivajući se na svoje prethodne službene funkcije i povezanost sa Slavkom Linićem, i, što je značajnije, Mladenom Bajićem, u to vrijeme zamjenikom Glavne državne odvjetnice, a prethodno Glavnim državnim odvjetnikom, nudili ishoditi da kazneni postupci koji se protiv njega vode budu u svakom slučaju okončani u njegovu korist.

Potpuno je promašena teza obrane da okrivljenici, kao umirovljeni bivši dužnosnici, nisu imali svojstvo potrebno za opisano posredovanje. Naime, za razliku od prosječnog umirovljenika, njihov utjecaj je evidentno bio dostatan da na temu postupaka protiv Zdravka Mamića uredno održavaju sastanke i komuniciraju s Mladenom Bajićem, zamjenikom Glavne državne odvjetnice. Protivno navodu obrane da Mladen Bajić nije aktivno sudjelovao u postupcima protiv Zdravka Mamića, iz dokaza koji su provedeni tijekom istrage jasno proizlazi da je bio uključen u radnje u okviru kojih se od Zdravka Mamića zaprimilo informacije o koruptivnim aktivnostima sudaca Županijskog suda u Osijeku. Iz iskaza Zdravka Mamića proizlazi da je on očekivao da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o njegovim navodima obavijesti Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji je trebao odlučivati o njegovoj žalbi protiv presude Županijskog suda u Osijeku, te da će tim povodom ukinuti presudu, kao i da mu je zbog toga bilo bitno da su I okrivljeni Tihomir Kralj i II okrivljeni Branko Šegon bliski Mladenu Bajiću te je i njima govorio o svojoj namjeri da dostavi navedene materijale.

Stoga je evidentno da potencijalno posredovanje koje bi za Zdravka Mamića vršili optuženici, nije moralo biti usmjereno na suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Osijeku, već i na samog Mladena Bajića s kojim su nedvojbeno bili povezani, a na što su ukazivali Zdravku Mamiću. Međutim, s obzirom da je Zdravko Mamić odbio ponudu okrivljenika, njihov međusobni dogovor nije niti ušao u fazu konkretiziranja pojedinih radnji posredovanja koje bi oni poduzeli. Unatoč tome, obilježja predmetnog kaznenog djela ostvaruju se već samim traženjem mita za nezakonito posredovanje, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Bitno je opet naglasiti da za ostvarivanje obilježja ovog kaznenog djela samo posredovanje ne mora biti niti poduzeto, a ako je poduzeto ne mora nužno niti biti uspješno (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 136/2016-18) iz čega proizlazi da niti utjecaj koji počinitelj ovog djela ima ne mora biti apsolutnog karaktera koji bi jamčio da će posredovanje imati željeni ishod.

Slijedom navedenog, smatra da su navodi obrane izneseni u odgovorima na optužnicu neosnovani te predlaže optužnom vijeću da optužnicu potvrdi. 4. Prije svega, kazneno djelo trgovanja utjecajem iz članka 295. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko zahtijeva ili primi mito, ili prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga da iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti, ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti. Posredovati znači utjecati na službenu ili drugu ovlaštenu osobu u svezi s radnjama iz njezinog službenog djelokruga. Kod ovog kaznenog djela počinitelj ne daje službenoj osobi nikakvo mito, već na nju utječe svojim ugledom, položajem, autoritetom te počinitelj mito ne zahtjeva kako bi on obavio neku službenu radnju već zato da bi utjecao na neku drugu službenu osobu da ona to obavi.

4.1. Odredbom članka 342. stavak 1. točka 2. ZKP/08 propisano je da optužnica sadrži opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi, a prema članku 342. stavak 1. točka 3. ZKP/08 sadrži i dokaze na kojima se temelji. 5. Okrivljenike se činjeničnim opisom optužnice tereti da bi od Zdravka Mamića protiv kojeg su bila u tijeku dva kaznena postupka... zatražili 500.000,00 Eura kao nagradu da koristeći autoritet ... i povezanost sa Mladenom Bajićem i Slavkom Linićem..., ishode da kazneni postupci koji se protiv njega vode budu u svakom slučaju okončani u njegovu korist, što je ovaj odbio. Zakonski opis glasi: „zahtijevali mito za sebe da iskorištavanjem svoga društvenog utjecaja posreduju da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti“.

6. Zakonski opis i pravna kvalifikacija djela moraju proizlaziti iz činjeničnog opisa, a isti iz dokaza na kojima se optužnica temelji, pa u činjeničnom opisu optužnice kod kaznenog djela iz članka 295. stavak 2. KZ/11 mora biti opisana službena radnja koja se ne bi smjela obaviti, a za obavljanje koje su u konkretnom predmetu prema optužnici okrivljenici zahtijevali mito da bi posredovali prema službenoj osobi da poduzme službenu radnju koju ne bi smjela obaviti, a kako bi se „ishodilo da kazneni postupci koji se vode protiv Zdravka Mamića budu u svakom slučaju okončani u njegovu korist“. 7. Činjenični opis predmetne optužnice navedeno ne sadrži, već se u obrazloženju navodi zaključak tužitelja da bilo koje radnje koje bi uz posredovanje okrivljenika u vezi navedenih kaznenih postupaka poduzele službene osobe iz Ministarstva financija ili pak pravosudnih tijela, predstavljaju radnje koje se ne bi smjele poduzeti.

8. S obzirom da iz činjeničnog opisa optužnice nije razvidno koje su to službene radnje koje se ne bi smjele obaviti, a za obavljanje kojih bi se teretilo okrivljenike da su zahtijevali mito kako bi svoj društveni utjecaj iskoristili da bi utjecati na službenu ili drugu ovlaštenu osobu u svezi s radnjama iz njezinog službenog djelokruga, pa je u tom dijelu potrebno bolje razjašnjenje stvari iz kojeg razloga je vijeće vratilo predmetnu optužnicu ovlaštenom tužitelju kojem je određen rok od 3 (tri) mjeseca za podizanje nove izmijenjene optužnice.' - piše u dokumentu koji je  20. siječnja 2026. potpisala predsjednica optužnog vijeća Mirjana Horvat. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Šegonu i Kralju ovo je rješenje objavljeno preko sudske oglasne ploče jer ga očito nisu podigli na kućnom pragu.