Hrvatski građani imaju brojne i razne pritužbe na pravosuđe i hrvatske suce i sutkinje. Pritužbe se odnose najčešće na duljinu predmeta ali i nedostatak jasnih standarda. U sličnim predmetima, sa sličnim optužnim prijedlozima ili tužbenim zahtjevima sa sličnim korpusom dokaza na našim sudovima moguće su posve različite presude, i oslobađajuće i osuđujuće. Posebno je zanimljivo iščitavati obrazloženja u takvim kontroverznim situacijama i elaboraciju koju pojedini suci koriste, jedni kako bi argumentirali oslobađajuće a drugi osuđujuće presude. Sve to postaje puno očitije otkako imamo mogućnost uvida u brojne donesene presude preko portala sudske prakse. Tamo se može vidjeti kako, primjerice, u tužbama za preplaćene kamate kreditima sa švicarskim frankom, postoje suci koji sude u korist banaka i većina koja sudi u korist oštećenika, dužnika po tim kreditima. No, najgora je situacija u tužbama u kojima stranke u postupku imaju osjećaj kako će izgubiti spor unatoč svim dokazima jer su suočene s takvim načinom vođenja postupka od strane suca / sutkinje da imaju osjećaj koji se pokaže realnim, da je suprotna strana naručila presudu u svoju korist 'nevinu o stanju spisa'. Da je i to moguće u našoj zemlji vidi se iz presude koja je donesena u slučaju optužene bivše ZG sutkinje i drugih okrivljenika, a u kojem je došlo do izricanja prve presude. Iz presude proizlazi kako je Zagrepčanin Emil Ivezić priznao da je plaćao sutkinji Vandi Blažević velike novčane iznose ali i obećao stan kako bi kod četvero sudaca raznih sudova ishodio naručene presude. Istražili smo kakva je sudbina tih sudaca i otkrili kako su isti i dalje djelitelji pravde na istim sudovima. No, najveći profiteri iz situacije koja se vidi iz presude je tvrtka Taxi-Remont iz Zagreba povezana s Hrvojem Petračem i sinom. Tvrku je tužio Zagrepčanin zbog zemljišta kraj budućeg stadiona NK Zagreb koje je kasnije prodano za 11 milijuna eura. Spor je izgubio najprije kod sutkinje Ele Mišure Stopfer a potom je ista presuda potvrđena i to temeljem narudžbe ekipe koju je Uskok gonio kao zločinačku grupu. No, sve je kasnije potvrdilo i vijeće Vrhovnog suda pod predsjedanjem suca Jadranka Juga koje je odbacilo reviziju kao nedopuštenu. Znaimljivo je kako se u istoj presudi spominje sutkinja Marija-Stopfer-Mišetić koja je pak kći strica muža sutkinje Mišure-Stopfer. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Početkom listopada 2025. objavili smo ČLANAK: 'IZ OPTUŽNICE Korumpirana sutkinja Vanda Blažević, optužena za zločinačko udruženje, naložila drugoj sutkinji 'BABI' da okrivljenog pusti na slobodu jer je sin njene prijateljice'. U podnaslovu je objašnjeno: 'Suspendirana sutkinja Općinskog radnog suda u Zagrebu, a koja je kao Vanda Stracenski prethodno radila na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, nezakonito je utjecala i na odluku sutkinje Marije Stopfer Mišetić, bratičnu poznatog ZG odvjetnika, koja i dalje sudi iako je ranije imala prijavu DSV-u'. Potom smo objavili u studenom 2025. objavili ČLANAK 'SVE JE JASNO KAO NOĆ I DAN Nakon podizanja optužnice protiv ZG sutkinje, koju Uskok tereti i za naručivanje presuda kod drugih sudaca u korist osumnjičenika, dobili smo odgovor DSV-a'. 

Istaknuli smo sljedeće: 'Nakon što je postala javno dostupna kaznena optužnica za zločinačko udruženje protiv sutkinje Vande Blažević (ranije Stracenski) i drugih zanimalo nas je jesu li pokrenuti postupci utvrđivanja stegovne odgovornosti protiv sudaca koji su u njoj spomenuti'. U tom smo članku citirali odgovor koji smo tada dobili od Državnog sudbenog vijeća. U odgovoru su nam protumačili svoje ovlasti, ali i tko je ovlašten pokrenuti stegovne postupke. Među ostalim su naveli: 'Državno sudbeno vijeće može tek u okviru stegovnog postupka pokrenutog na prijedlog neke od osoba ovlaštenih na pokretanje tog postupka, utvrditi da je sudac odgovoran za počinjeno stegovna djelo, te mu za tu povredu izreći odgovarajuću kaznu.'.

No, naglasili su i sljedeće: 'S obzirom da Državno sudbeno vijeće ima zakonsku obvezu provoditi stegovne postupke protiv sudaca (članak 66. ZDSV- a) ono zato kao tijelo koje provodi stegovne postupke protiv sudaca, a radi poštivanja Ustava RH (članak 28. i 121.), ne može istovremeno komentirati postupke pojedinih sudaca protiv kojih bi se eventualno mogli pokrenuti stegovni ili neki drugi postupci ( zabrana komentiranja je izražena i u praksi EU Suda). '.

 Od tada do danas ništa se nije dogodilo, odnosno suci koji su spomenuti u optužnici protiv bivše sutkinje Vande Blažević, ranije Stracenski, i dalje su na svojim sudačkim dužnostima, odnosno rade na istim sudovima kao i u vrijeme kad su počinjena djela zbog kojih je Uskok podigao optužnicu po kojoj je već izrečena prva presuda. To smo provjerili tako što smo na stranici DSV-a upisali imena troje sudaca koji se spominju u presudi i vidjeli kako su sve troje tih sudaca tamo navedeni s imovinskim karticama i to na istim sudovima koji se spominju u izrečenoj presudi Emilu Iveziću. Inače, DSV je zadužen za vođenje imovinskih kartica sudaca pa je to ujedno pokazatelj koji je sudac i dalje aktivan, odnosno obnaša sudačku dužnost.

U presudi Emilu Iveziću inače se navode: sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Zinka Bulka, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ana Santini Gazilj, sutkinja Općinskog suda u Zadru Marija Stopfer Mišetić te sudac Općinskog suda u Zadru Davor Dubravica. Svi spomenuti su dakle i dalje na svojim dužnostima.

U nastavku donosimo presudu Emilu Iveziću iz koje smo samo izostavili podatke na koje nas zakon obvezuje. Presuda na Županijskom sudu u Zagrebu donesena je 'na temelju sporazuma stranaka' a Iveziću je objavljena putem e oglasne ploče jer očito istu nije podigao na kućnm pragu. Citiramo: 'Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirjane Horvat, predsjednice optužnog vijeća te sudaca Vjerana Blažekovića i Sanje Nola, članova optužnog vijeća, uz sudjelovanje Tibora Vukelića, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Emila Ivezića zbog kaznenog djela iz članka 296. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: ....; dalje u tekstu: KZ/11) u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, u povodu optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) u Zagrebu broj KO-US-66/2025 od 3. listopada 2025., 

potvrđene na sjednici optužnog vijeća održanoj 25. ožujka 2026., te u povodu Izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka od 3. prosinca 2025., prihvaćene na temelju članka 361. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 1....dalje: ZKP/08), nakon sjednice optužnog vijeća održane 25. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice Ravnatelja USKOK-a Lucije Šimek, optuženog Emila Ivezića i branitelja odvjetnika Roberta Brdara, 25. ožujka 2026. objavio je i

p r e su di o j e

Optuženi EMIL IVEZIĆ, OIB: ...., sin...., rođen 10. studenog 1978. u Zagrebu, s prebivalištem u Zagrebu, ....i neprijavljenim boravištem u Kožinu, ....., državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, sa završenom srednjom školom, vlasnik trgovačkog društva Zadar Nautica d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k ri v j e

I. što je:- u vremenu od travnja 2024. do ožujka 2025. u Zagrebu, Velikoj Gorici, Zadru i drugim mjestima u Republici Hrvatskoj, Vanda Blažević, sutkinja Općinskog radnog suda u Zagrebu, Irena Ivezić, Ante Zorić, Anto Čančar i okrivljeni Emil Ivezić povezali se u zajedničko djelovanje u cilju ishođenja povoljnih sudskih odluka u postupcima  u kojima su stranke obiteljski, poslovno i interesno povezane s Irenom Ivezić, Antom Zorićem, Antom Čančarom i okrivljenim Emilom Ivezićem na način da će Vanda Blažević za dogovorenu novčanu naknadu, darove i druge vrijedne usluge, pozivanjem na svoj sudački položaj i kolegijalnost, kod sudaca koji postupaju u navedenim predmetima ishoditi donošenje sudskih odluka u njihovu korist, pa je u okviru realizacije navedenog plana Vanda Blažević stupala u kontakt sa sucima

Županijskog suda u Velikoj Gorici, Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Zadru, od kojih je tražila da bez obzira na stvarno stanje spisa donesu sudske odluke u korist stranaka koje su povezane s Irenom Ivezić, Antom Zorićem, Antom Čančarom i okrivljenim Emilom Ivezićem, pri čemu je Vandi Blažević za ishođenje navedenih odluka kod sudaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Velikoj Gorici Ante Zorić osobno i posredstvom Irene Ivezić u više navrata predao novčani iznos od ukupno najmanje 10.000,00 eura, a Anto Čančar njoj i članovima njene obitelji platio ljetovanje u Crikvenici vrijedno 3.500,00 eura, te posredstvom Irene Ivezić obećao prenijeti u vlasništvo stan u Zagrebu, dok joj je okrivljeni Emil Ivezić za ishođenje takvih odluka kod sudaca općinskog suda u

Zadru platio uslugu lakiranja automobila marke Mercedes B180 i kupio nove automobilske gume u ukupnom iznosu od najmanje 1.300,00 eura, pa je tako:a) u vremenu od travnja 2024. do kraja listopada 2024., za prethodno dogovorene nagrade, Vanda Blažević sukladno dogovoru s Irenom Ivezić, Antom Zorićem i Antom Čančarom, u više navrata kontaktirala i sastajala se sa sutkinjom Županijskog suda u Velikoj Gorici Zinkom Bulka, koja je postupala kao sudac izvjestitelj u predmetu županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-379/2024, tužitelja Božidara Bijondića, protiv tuženika trgovačkog društva TAKSI-REMONT d.o.o., koje trgovačko društvo je interesno povezano s Antom Čančarom, od koje je zatražila da se bez obzira na stvarno stanje spisa ishodi donošenje presude kojom se odbija žalba tužitelja Božidara Bijondića i potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2171/2019-69,' - piše u presudi.

Provjerili smo preko sustava e-predmet i utvrdili kako je sutknja Zinka Bulka 13. rujna 2024. potvrdila prvostupanjsku presudu - LINK. No, oštećenik se žalio pa je 21. veljače 2025. donesena odluka Vrhovnog suda kojom mu je odbijena  revizija što se može vidjeti na ovom LINKU. Presudu je donijelo sudsko vijeće kojeim je predsjedao sudac Jadranko Jug. Dakle, tako je nepravda u ovom dijelu zacementirana na najvišoj instanci, odnosno Vrhovnom sudu. Dakle, na ovom slučaju vidimo kako funkcionira hrvatsko pravosuđe od najniže do najviše instance. Pitanje je što sada u kontekstu presude Emilu Iveziću može tužitelj Božidar Bijondić poglavito pogleda li se tko je vlasnik Taksi Remonta. Naime, prema sudskom registru to je sin Hrvoja Petrača Nikola Petrač ali i tvrtka Straten koja trguje oružjem a za koju je Hrvoje Petrač na LinkedInu navodio da radi za nju.

O tome smo više pisali ranije u ČLANKU'TRAŽI SE Hrvoje Petrač trguje oružjem na veliko dok njega i sinove traže europski istražitelji zbog sumnji da je bio vođa zločinačkog klana zbog kojeg su uhićeni Beroš i Pozder'. U podnaslvu je navedeno: 'Na LinkedIn profilu sam Hrvoje Petrač ističe da je savjetnik Stratena, tvrtke koja ima sjedište u njegovoj zgradi na Trgu žrtava fašizma 2 u Zagrebu a gdje je sjedište i tvrtke uhićenog dilera medicinske opreme - Pozdera, tu posluje i osoba koja se zove kao gradonačelnik ukrajinskog Harkiva'. Iako se u presudi Emilu Iveziću navodi kako je tvrtka Taxi-remont povezana s okrivljenim Čančarom brojni mediji su pisali kako je ta tvrtka povezana s Petračevima. Tako je krajem studenog 2024. portal Svijet.hr naveo:

'Hrvoje Petrač poduzetnik je koji trenutno formalno nema ni jednu tvrtku. Nekolicinom upravlja sin Nikola, no uz izuzetak obiteljske vinarije i tvrtke koje je sudjelovala u koruptivnoj aferi, uglavnom imaju male prihode i gubitke. Nešto vrijednosti je i u njihovoj imovini. Tvrtka Taksi-remont u kojoj je suvlasnik nedavno je prodala vrijedno zemljište.' U istom članku u svezi Taksi remonta navodilo se i sljedeće: 'Taksi-remont dioničko je društvo nastalo iz privatizacije, u kojoj je Nikola Petrač jedan od suvlasnika. Prihod društva je relativno malih 70.067 eura, a gubitak 10.223 eura. No, imovina ove tvrtke u 2023. godini bila je vrijedna 3,20 milijuna eura. U njezinom vlasništvu bilo je zemljište pored NK Zagreb koje je prema informacijama Jutarnjeg lista nedavno prodano za 11 milijuna eura. Drugi suvlasnici ove tvrtke su Sašo Bosilkov, Nenad Surla te Erza, Jon i Viera Devolli. Zemljište pored NK Zagreb prodano za 11 milijuna eura...'. 

No, prethodno je Jutarnji list u lipnju 2023. objavio članak: 'VELIKI PROJEKT Eksplodirala vrijednost parcela Kranjčevićevoj, doznali smo u čijem vlasništvu je najatraktivnija Jedna od najvećih slobodnih s kojom graniči sam stadion ona je u vlasništvu tvrtke Taksi-remont d.d. koja se nalazi odmah uz parcelu HNK'. Jutarnji list je i polovicom travnja 2024. objavio ČLANAK: 'Unosni biznis u ‘zlatnom kvartu‘: Petrač uz budući stadion prodao zemljište za 11 milijuna eura. Evo tko je kupac... Istražili smo područje Trešnjevke od Adžijine ulice do Petračićeve, tko su sve vlasnici vrijednih nekretnina i što se sad tu događa'. U tom se članku navodilo: 'Za područje iza nogometnog stadiona u Kranjčevićevoj u Zagrebu, na kojem su bili ostaci industrijske zgrade iz 19. stoljeća i nekoliko derutnih hala, 2004. godine napisali smo da je "zlatna koka". Gruba je procjena bila da ta lokacija površine veličine 10.858 četvornih metara vrijedi oko pet milijuna eura.

To je bilo područje Taksi-remonta koji je i dalje poslovao preko puta ulice, u vlasništvu tvrtke K.M.P., nazvane po njezinim osnivačima, poduzetnicima Josipu Kordiću, Marijanu Medvidoviću i Hrvoju Petraču. Dvadeset godina kasnije, uoči gradnje novog stadiona, zlatna koka je snijela jaje - Nikola Petrač sin Hrvoja Petrača, s novim partnerima, vlasnicima Taksi-remonta s Kosova i iz Makedonije, prodao je ovo zemljište za 11,2 milijuna eura....' - objavio je Jutarnji krajem 2024. g. Dakle, iz navedenog vidimo kako je kapitalna vrijednost bila imovina tvrtke Taksi-Remont pa samim tim i ovaj prvi dio presude Emilu Iveziću, u kojem se ta tvrtka navodi samo u kontekstu Uskokovom optužnicom obuhvaćenog Čančara, gubi na važnosti u tom najvitalnijem segmentu. Inače, prema podacima sa sudskog registra - LINK - sada su kao vlasnici Taksi-Remonta osim sina Hrvoja Petrača, Nikole, i tvrtka Straten povezane s njim, a koju vodi njegov dugogidšnji voditelj nekadašnje Kantinete a sada Carpaccia Nenad Surla.

Ostali su vlasnici: DVL Properties, Žito Polog Zagreb te makedonska tvrtka Žito Polog. U Nadzornom odboru tvrtke su Nikola Petrač, Jona Devolii Sašo Bosikov iz Skoplja. Prema Sudregu vlasnici tvrtke DVL Properties koja inače posluje u zgradi Petračevih u središtu Zagreba su Jona, Erza i Vlera Devolli. Inače, 14. ožujka 2024. na Indexu je objavljen članak pod naslovom: 'Taksi-Remont: Mi smo jedini vlasnici zemljišta u Žajinoj u Zagrebu'. U tom se članku navodilo: 'ODVJETNIK tvrtke Taksi-remont d.o.o. poslao je u ime tvrtke zahtjev za ispravkom informacija iz Indexovog članka "Doznajemo: Uhićena sutkinja uplela se u spor oko nekretnika Petračevog sina". Zahtjev za ispravkom informacija na Indexu su prenijeli u cijelosti, u integralnom obliku.

U tom se demantiju, koji je dostupan ovdje, navodilo kako tvrtka Taxi -Remont ističe da su oni jedini vlasnici zemljišta te da nije točno da je jedan od troje vlansika Božidar Bijondić, dakle osoba koja je bila tužitelj u izgubljenom sporu, a koji se navodi u presudi Emilu Iveziću. Uz članak je objavljen dio presude iz kojeg se vidi kako je prvostupanjsku presudu u korist tvrtke Taxi-Remont donijela zagrebačka sutkinja Ela Mišura - Stopfer što je vidljivo i na e-predmetu.. Znakvoito je kako se u drugom dijelu presude Emlu Iveziću u kontekstu namještanja presude drugo povezanoj osobi s okrivljenima navodi druga sutkinja Marija Stopfer Mišetić. Ona je zapravo prva rođaka muža sutkinje Ele Mišure - Stopfer, odnosno kći strica njenog muža, odvjetnika Gvozdena Stopfera.

Je li to konicidencija da sutkinja Mišura Stopfer donese prvostupanjsku presudu u korist s Petračevim povezane tvrtke Taxi-Remont ili ne, zacijelo najbolje znaju sami akteri ove pravosudne priče povezane s osuđenim poduzetnikom. No, s druge strane u oči bode i detalj da se u Uskokovoj optužnici u kontekstu tvrtke Taxi-Remont navodi okrivljeni Čančar iako njega sada nigdje nema u vlasničkoj strukturi. Kao što se može vidjeti na Sudregu iz povijesnog izvatka za tu tvrtku - link - nigdje nema Čanačara kao osobe koja je povezana s vlasništvom ili upravljačkom strukturom tvrtke. No, sad ćemo citirati nastavak presude Emilu Iveziću iz kojeg će biti vidljivo kako je djelovao združeno kao dio zločinačkog pothvata sa sutkinjom, Čančarom i ostalim okrivljenima. Citiramo: 

b) u vremenu od travnja 2024. do ožujka 2025., za prethodno dogovorene nagrade, Vanda Blažević dogovorila s Irenom Ivezić, Antom Zorićem i Antom Čančarom da će stupiti u kontakt sa sutkinjom

Općinskog građanskog suda u Zagrebu Anom Santini Gazilj, koja sudi u parničnom predmetu poslovnog broja P-3922/2011, tužiteljice Marice Antolić i dr. protiv tuženika Vlade Čančara i dr., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, i od nje zatražiti da neovisno o stanju spisa donese odluku u korist tuženika Vlade Čančara, brata Ante Čančara, c) u vremenu od lipnja 2024. do 19. srpnja 2024., za prethodno dogovorene nagrade, Vanda Blažević sukladno dogovoru s Irenom Ivezić i okrivljenim Emilom Ivezićem, kontaktirala sutkinju Općinskog suda u Zadru Mariju Stopfer Mišetić, koja je postupala kao dežurna sutkinja u prekršajnom predmetu poslovnog broja Pp- 3786/2024 protiv Adriana Redžića, zaposlenika okrivljenog Emila Ivezića, koji je priveden zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i članka 238. stavka 1.

Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj se predstavila kao sutkinja iz Zagreba i navela da zove za prijateljičinog sina Adriana Redžića te je od sutkinje Marije Stopfer Mišetić zatražila da Adrian Redžić, neovisno o stanju spisa, bude pušten na slobodu i blaže kažnjen,d) u vremenu od lipnja 2024. do ožujka 2025., za prethodno dogovorene nagrade, Vanda Blažević dogovorila s Irenom Ivezić i okrivljenim Emilom Ivezićem da će kontaktirati suca Općinskog suda u Zadru Davora Dubravicu, koji kao raspravni sudac sudi u kaznenom predmetu protiv A.D. zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, na štetu... okrivljenog E. I., i zatražiti da bez obzira na stvarno stanje spisa A.D. osudi na kaznu zatvora,

II. d a k l e,

znajući za cilj zločinačkog udruženja u sastavu takvog udruženja drugome ponudio, obećao i dao mito, namijenjeno toj osobi, da iskorištavanjem svoga službenog položaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti,III. čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti — davanjem mita za trgovanje utjecajem u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 296. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: .....; dalje u tekstu — KZ/11) u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. KZ/11 i člankom 52. KZ/11.IV. Pa se optuženi Emil Ivezić na temelju članka 296. stavka 1. KZ711 u vezi s člankom 329. stavkom 1. točka 3. KZ/11 i člankom 52. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 3. KZ/11 i članka 49. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 osuđuje na

KAZNU ZATVORA u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjesec

iV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom Emilu Iveziću se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode u trajanju od 4. ožujka 2025. do 20. ožujka 2025.VI. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom Emilu Iveziću se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se od kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju 2 (dvije) godine neće se izvršiti ako optuženi Emil Ivezić za vrijeme 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.VII. Na temelju članka 148. stavak 1. (Narodne novine br..... – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s članka 145. stavak 2., točke 6. ZKP/08 optuženi Emil Ivezić dužan je platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo), eura, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. USKOK u Zagrebu podigao je uvodno citiranu optužnicu protiv okrivljene Vande Bležević i drugih zbog kaznenih djela iz članka 295. stavak 2. u vezi s člankom 329. stavak 1. točka 4. i drugih KZ/11.2. Prije počeka nestranačke sjednice optužnog vijeća 25. ožujka 2026. zamjenica ravnatelja USKOK-a je podneskom obavijestila sud da su okrivljeni Emil Ivezić i USKOK postigli sporazum oko potvrdnog očitovanja o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne između okrivljenog Emila Ivezića i USKOK-a, te je zamjenica ravnatelja USKOK-a dostavila na spis Izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i Sporazum oko potvrdnog očitovanja o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne između okrivljenika i USKOK-a, sve od 18. ožujka 2026. te je sukladno navedenom u odnosu na okrivljenog Emila Ivezića ovosudnim rješenjem od 25. ožujka 2026. razdvojen kazneni postupak, te je u odnosu na okrivljenog Emila Ivezića održana stranačka sjednica optužnog vijeća u novoosnovanom predmetu.

Na navedenoj sjednici optužnog vijeća, vijeće je utvrdilo da Izjava od 18. ožujka 2026. sadrži potvrdno očitovanje okrivljenog Emila Ivezića o optužnici, odnosno, izjavu o priznanju krivnje inkriminiranog kaznenog djela opisnog u optužnici USKOK-a broj: broj: KO-US- 66/2025 od 3. listopada 2025., sporazum o vrsti i mjeri kazne, uračunavanju istražnog zatvora te troškovima kaznenog postupka, a stranke su na sjednici iskazale svoju potpunu suglasnost sa sadržajem Izjave.3. Iz Izjave sa sporazumom u bitnome proizlazi da je okrivljeni Emil Ivezić u cijelosti priznao krivnju za inkriminirano mu kazneno djelo te se sporazumio sa USKOK-om u Zagrebu da ga se osudi na

kaznu zatvora u trajanju u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci te da mu se izrekne djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupne kazne zatvora izvršava kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju 2 (dvije) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni Emil Ivezić u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a da se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, dok je vezano uz troškove postupka postignut sporazum o plaćanju troškova paušala od 300,00 eura u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, pri čemu se okrivljeni upozorava da će se navedeni trošak u slučaju neplaćanja u danom roku, naplatiti u ovršnom postupku.

4. Vijeće je potom na temelju čl. 361. st. 1. ZKP/08 utvrdilo da stranke iskazuju suglasnost sa sadržajem sporazuma, nakon čega je optužnica USKOK-a broj: broj: KO-US-66/2025 od 3. listopada 2025. potvrđena, a Izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka prihvaćena te je sukladno istom vijeće donijelo i odmah objavilo presudu, koja u potpunosti odgovara sadržaju potpisane izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, kao što se navodi u izreci, a na temelju čl. 363. st. 3. ZKP/08.U Zagrebu, 25. ožujka 2026. Predsjednica optužnog vijećaMirjana Horvat

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.' - piše u toj presudi koja puno razotkriva  o stanju u dijelu hravtskog pravosuđa.