Ugostitelji i vlasnici brojnih lokala u Hrvatskoj znaju da će gore financijski proći ako ne plate naknadu HDS ZAMP-u, odnosno da će ih isti sudski goniti sve dok ne iscijede i zadnju lipu. No, iako je ime Marka Vojkovića neodvojivo povezano od tig sustava naplate glazbenih prava, ista osoba u ulozi počasnog konzula Šri Lanke koristi sve smicalice i zakonske rupice kako bi izbjegao plaćanje dugova starih više od desetljeća.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Uz ime zagrebačkog poduzetnika Marka Vojkovića već se desetljećima u hrvatskim medijima koristi kovanice 'prijatelj Ive Josipovića', 'ubirač ZAMP-ovog harača', 'vlasnik Emporiona'. Puno manje uz Vojkovićevo ime veže se njegova vinarija koju je izgradio na otoku svojih predaka - Visu. Radi se o projektu vinograda i proizvodnje vina pod imenom Vislander o čemu svjedoči i istoimena web stranica. Na njoj piše kako je Damir Radica vinar, Marko Vojković direktor, Predrag Alebić upravitelj vinarije a Sanda Vojković brand menadžerica.

Taj dio biznisa Vojković vodi preko tvrtke Franka D.M. sa sjedištem u Milni na Visu. Vlasnici te tvrtke su Radica i zagrebačka tvrtka Marcus koju su osnovali Vojković i Tihomir Brzica te čiji je direktor Vojković. No, Vojković je godinama i poslovni partner bivšeg načelnika SIS-a Ante Gugića. Vidljivo je to sa Sudrega budući su zajednički osnovali dvije tvrtke, Azija-Jadran savjetovanje i Jadran-Azija, a u kojima je Vojković i direktor. Inače, Gugić živi na na Horvatovcu u stanu koji je dobio od MORH-a a kasnije povoljno otkupili o čemu su mediji već pisali.

Naime, radi se o stanu od 134 m2 koji je spominjan u kontekstu povoljnog otkupa i to u kontekstu niza poznatih osoba koje su dio karijere provele u MORH-u. U istoj skupini dobitnika MORH-ovih stanova medijski su bili istaknuti umirovljeni general Ivan Tolj, bivši glasnogovornik MORH-a Dušan Viro, bivši SIS-ovci Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps. Inače, zgrada na prestižnom Horvatovcu u kojoj živi Gugić ima niz vrlo zanimljivih susjeda. Osim generala Tolja i Vire u istoj je zgradi i stan roditelja najmoćnije djelatnice ureda hrvatskog premijera Tene Mišetić. Naime, radi se o Ivici Mišetić i Ariani Bazala - Mišetić.

Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako Marko Vojković, koji je samo s 22 godine dobio priliku početi ostvarivati milijunsku dobit zahvaljujući suradnji njegove tvrtke i Hrvatskog društva skladatelja HDS ZAMP-a, odnosno prihoda od autorskih glazbenih prava. Naime, još prije desetljeća je napisano kako su financijski izvještaji otkrili šokantne cifre koje je uprihodio Josipovićev prijatelj Marko Vojković ubiranjem ZAMP-ovog ‘harača’. Ugovore s HDS-om sklapao je dok je Ivo Josipović bio glavni tajnik te organizacije, a kasnije član predsjedništva.

Posao je dobivao bez natječaja. 'Tvrtke Josipovićevog prijatelja Marka Vojkovića uprihodile su od ubiranja ZAMP-ova “harača” nevjerojatnih 111,5 milijuna kuna u razdoblju od 2008. do 2010. godine! Dobit koju su pritom ostvarile na poslu koji su bez natječaja dobili od HDS-a iznosila je čak 36,5 milijuna kuna' - pisali su tada hrvatski mediji. Budući je Vojković jedan od poduzetnika kojemu nikada, žargonski rečeno, nije u biznisu 'presušilo', odnosno koji sjedi na zlatnom ZAMP-ovom izvoru, neupućen netko pomislio bi kako je zbog prihoda zasigurno osoba koja redovito servisira sve svoje obveze.

Međutim, to nije tako. Naime, Marko Vojković kao počasni konzul Šri Lanke u Hrvatskoj trebao bi biti osoba uzornog ponašanja što svakako uključuje da ga se ne mora sudski goniti kako bi izmirio obveze počasne misije na čijem je čelu. No, u Hrvatskoj postoji trajni deficit kod istih osoba ovisno o tome nalaze li se na strani vjerovnika ili dužnika. Svi koji imaju uvid u tempo naplate globe od ugostitelja ili vlasnika drugih lokala koji ne plate naknadu HDS-u zbog izvođenja glazbe u svojim lokalima, znaju kako ih ta organizacija koja je usko povezana s Vojkovićevim poslovnim imperijem, neumoljivo sudski prekršajno pa ovršno goni.

Budući je Vojković, gledano iz kuta njegove suradnje s HDZ ZAMP-om osoba koja sudjeluje u sustavu neumoljivog potraživanja i naplate od svih konzumenata glazbe u njihovim lokalima, bilo bi logično pretpostaviti da se ne želi izložiti riziku narušavanja svog javnog ugleda i statusa izbjegavanjem plaćanja dospjelih računa. No, Vojković manifestira posve drugačiji karakter kada osobno treba podmiriti račune koje je napravio kao konzul.

Vidljivo je to iz postupka koji se vodio na Županijskom sudu u Zagrebu u sporu između Grada Zagreba kao ovrhovoditelja protiv ovršenika Konzulata Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanke u Republici Hrvatskoj. Zanimljivo je vidjeti kako je adresa konzulata Heinzelova62/a/VI, odnosno ista ona na kojoj je sjedište brojnih tvrtki Vojkovićevog imperija uključujući i Emporion. Predsjednica sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu sutkinja Suzana Kapustić rješavala je žalbu Grada Zagreba u ovrsi koju vodi protiv Vojkovićevog konzulata na sjednici  održanoj 27. listopada 2020. 

Uvažena je žalba Grada Zagreba te ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu iz lipnja 2020. čime je predmet vraćen na prvostupanjski postupak. Iz obrazloženje je vidljvo kako je tada bila obustavljena ovrha koja je donešena na Općinskom sudu u Zagrebu 10. listopada 2000., a povodom prijedloga ovrhovoditelja od 9. kolovoza 2000. Bila je određena ovrha u iznosu od 27.499,44 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. To je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 21. srpnja 2001. godine.

Grad Zagreb se podneskom od 6. studenog 2019. očitovao da njegova tražbina nije podmirena u cijelosti, navodeći da preostalo potraživanje iznosi 10.497,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je predložio nastavak predmetnog postupka. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio predmetnu ovrhu s obrazloženjem da je uvidom u spis utvrđeno da nije postojala prethodna suglasnost Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske za određivanje ovrhe niti je strana država pristala na ovrhu. 

'Prvostupanjski sud će u daljnjem postupku ispraviti nedostatke na koje mu je ovimrješenjem ukazano, odnosno nastaviti postupak ovrhe, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku' - stoji u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda u Zagrebu od  27. listopada 2020. Inače, poznato je kako brojna diplomatska predstavništva duguju Zagrebparkingu iznose za parkiranja ali postoje i brojna druga potraživanja. Iz ovog slučaja je vidljivo kako kao počasni konzul možete generirati troškove a koje onda raznim proceduralnim smicalicama u kombinaciji sa zakonskim rupama možete odgađati u smislu plaćanja do u beskonačnost.

Priča ukazuje na aspekt da je Marko Vojković kao sudionik procesa naplate novca od autorskih glazbenih prava u sprezi s HDS ZAMP-om osoba jednog karaktera i profilacije - dakle precizni haračlija a kao zaduženi konzul osoba koja će iskoristiti svaku zakonsku rupicu da izmakne uplati dospjelih računa. Vrijedno je spomenuti i kako je Marko Vojković počasni konzul Šri Lanke od samog početka, odnosno dok se isti samo zvao Generalni konzulat Šri Lanke te imao sjedište u Dežmanovoj u Zagrebu a ne u zgradi u Heinzelovoj gdje stoluje Vojkovićev poslovni imperij. Također, i prije nego što je dobio naziv Konzulat Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanke koji kod nekih zasigurno buditi i romatičarski naziv na bivšu tvorevinu koja se dičila socijalističkim terminom u svom nazivu.

Reci što misliš!