Zbog sumnje na zlostavljanje i očito zanemarivanje djeteta uhićeni su roditelji malene djevojčice. Na površinu je isplivalo i kako je otac djevojčice imao prijavu za obiteljsko nasilje prema supruzi a da je curica bila u udomiteljskoj obitelji iz koje je vraćena odlukom Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška koji vodi Branko Medunić. Njega je cijela hrvatska javnost čula kako mirno pred televizijskim kamerama govori kako je sve bilo po pravilima struke i da je odluku o povratku curice iz udomiteljske u obitelj nasilnog oca donio stručni tim.

Hrvatska je puna raznoraznih stručnih timova, institucije su pune raznoraznih djelatnika čiji rezultati rada postanu u nekim slučajevima vidljivi tek kada se dogodi drastičan slučaj poput ovoga. Pokojni gradonačelnik Milan Bandić ostat će upamćen po izjavi 'Neka institucije rade svoj posao' ma štogod to značilo. Mnogi su građani proteklih godina iznosili nezadovoljstvo radom socijalnih službi ili drugih ustanova. Cijela hrvatska javnost imala je priliku uvjeriti se kako ravnatelj novogradiškog centra mirno svjedoči o postupcima svojih djelatnika kao da se radi o nekom optimalnom ishodu a ne drastičnom nasilju s mogućim životnim posljedicama po dvoipolgodišnju djevojčicu.

Istražili smo temeljne podatke o ravnatelju Centra za socijalnu skrb Nove Gradiške. Prema službenim podacima, dostupnim i u Narodnim novinama Branko Medunić imenovan je privremenim ravnateljem u prosincu 1997. godine. Potom je u veljači 2003 smijenjen i na njegovo je mjesto došla profesorica defektolog Ivana Greiner. Smjena može imati veze s promjenom stranke na vlasti. Naime, Medunić je HDZ-ovac a 2003. je bila na vlasti Kukuriku koalicija sa SDP-ovim premijerom Ivicom Račanom. U ožujku 2005. Medunić je ponovno izabran za ravnatelja novogradiškog Centra za socijalnu skrb umjesto v.d. ravnateljice Jadranke Japundžić. U listopadu 2011. postavljen je ponovno vršiteljem dužnosti predstojnika Područnog centra za socijalnu skrb Nova Gradiška  https://narodne-novine.nn.hr/clanci/oglasi/365921.html a u prosincu iste godine postavljen je za ravnatelja.

Potom je u travnju 2012. ponovno postavljen za privremenog ravnatelja što je vidljivo u bazi Narodnih novina. Onda je opet došlo do smjene vlasti pa je na čelno države došla SDP-ova koalicijska Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem. Očito je promjena vlasti rezultirala i smjenom na čelu Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška jer je umjesto Branka Medunića u siječnju 2013. imenovana Vesna Latinović. No,  u svibnju 2017. Medunić je konačno imenovan ravnateljem Centra za socijalnu skrb na kojoj je funkciji ostao sve do ovog kobnog događaja. Kobnog vjerojatno ne samo za zlostavljanu curicu već i za njegovu funkciju koju je godinama konzumirao.

Vjerojatno je Medunić jedan od onih kadrovika koji osim temeljne diplome koja je nužna za neki posao dodatno uporište pronalaze u pripadnosti stranci na vlasti. U njegovom slučaju to je HDZ. Ovdje ne želimo reći kako su svi HDZ-ovi ravnatelji suspektni niti da su ravnatelji koji godinama na funkcijama opstaju zahvaljujući SDP-u ili bilo kojoj drugoj stranci a priori bolji. Naprosto, u slučaju Branka Medunića u jednom trenutku njegovo očito uvjerenje kako je sve radio po pravilima struke i zakona pokazalo se fatalnim po zdravlje, a moguće i život, malene djevojčice koja se nalazi u kritično stanju. Ministar Josip Aladrović odmah jučer je najavio inspekciju koja češlja odluke novogradičkog centra kojeg vodi Medunić.

Ako je Medunić u pravu, onda ova država ima potpuno deformirane protokole u postupanju u takvim slučajevima. To ne bi bilo prvi put da se građani suoče kako su instotucije radle sve po pravilima i zakonu a da je njihovo postupanje bilo izvan svake pameti, logike i morala. Koliko se samo roditelja u ovoj zemlji suočilo s činjenicom da su prijavili neko nasilje u školi a da je centar za socijalnu skrb zlorabljen da postupa prema njima a ne akterima nasilja. Poglavito ako su nasilnici dolazili iz politički moćnih obitelji.

Podsjetimo i na nedavni slučaj kada je zagrebački gradski ured za obrazovanje prijavio roditelje DORH-u i Centru za socijalni rad koji su se žalili na sigurnost škola nakon zagrebačkog potresa. Tako je poslana poruka da bi se svi građani ove zemlje trebali zamisliti što bi im se moglo dogoditi budu li upućivali neke opravdane prigovore. Moglo bi im se dogoditi da se sustav ne brine problemom i akterima porblematičnih događaja već da se usmjeri na njih, odnosno protiv njih. Ne bi to bilo prvi put a se upravo to u ovoj zemlji dogodilo ili događa. Zbog toga je vrijedno zamisliti se tko vodi sve te ustanove koji se bave tako delakatnim pitanjima i kakve karakteristike stoje iza tih osoba.

U slučaju Branka Medunića svi smo mogli vidjeti kako on suvereno istupa kao da je upravo primio neko najviše priznanje struke. Njegov nepokolobeljivi izraz na licu dok je tumačio pred kamerama kako je sve sa strane njihovog centra napravljeno ispravno i po pravilima struke je zabrinjavajući. Jer kako se osloboditi strašnog dojma da je jedan ravnatelj centra koji je stvorio podlogu da malena curica završi i u tako strašnim okolnostima tako samouvjeren kao da za tu malenu nije donešena tako fatalna odluka centra kojeg vodi. Ovogodišnji Uskr u Hrvatskoj protječe u znatno težem ozračju nego proteklih godina. Tu su mjere Kriznog stožera koji ograničavaju obiteljska okupljanja.

No, ako nas religija uči kako je Uskrs vjera u nadu u zajendištvo u obitelj u uskrsnuće kao iskupljenje grijeha postavlja se pitanje na toj religijskoj razini tko smo mi kao društvo u kojem je moguće da jedna malena završi smrskane glave nakon povratka iz udomiteljske u vlastitu obitelj a da jedan bešćutni ravnatelj nadležnog centra u tome ne vidi ništa sporno. Možda ključ mnogih hrvatskih deformacija leži i u stranačkim iskaznicama koje su mnogima donijele neuptine položaje neovisno o njihovim ili stručnim ili ljudskim referencama. Ravnatelj Branko Medunić ima stranačku iskaznicu HDZ-a. Mogao je imati i bilo koje druge hrvatske stranke.

Očito je njemu ta stranačka iskaznica, činjenica da je sudjelovao na lokalnim izborima 2017. i 2018. na listi HDZ-a, da je sudjelovao sa skromnim prilogom od 300 kuna u HDZ-ovoj kampanji 2017., očito je to sve njemu davalo stabilnost i moć Onu koju imaju osobe koje su svjesne da državom upravljaju stranačke iskaznice u kombinaciji s 'pravilima struke'  te 'funkcioniranjem institucija' kako nas je to podsjećao pokojni zagrebački gradonačelnik. Malena 2,5 godišnja djevojčica iz Nove Gradiške na svojim nedužnim plećima ponijela je teret tog deformiranog društva stranačkih iskaznica, sustava i institucija na svojim plećima.

Svi koji su o tome odlučivali, a imaju miran san, zaista zaslužuju duboku, barem moralnu, osudu. Budući da živimo u doba društvenih mreža, pronašli smo slike ravnatelja novogradiškog centra Branka Medunića na Face profilu njegove supruge Mirjane Medunić koja je djelatnica novogradiške bolnice. Ona na svom profilu ponosno objavljuje njihove slike s unucima. Na jednoj slici u krevetu leži Branko Medunić pokraj svoje unuke, otprilike iste dobi kao malena curica smrskane glave. Na drugoj puše u rođendansku svijeću. Branko i Mirjana Medunić očito imaju sređene obiteljske prilike i mogu uživati u svojim unucima.

Prema podacima iz vlasničkog lista ravnatelj Medunić nema ni tipičnih kreditnih briga koji muče veliki dio hrvatskih građana. On i supruga otplatili su kredit Zagrebačkoj 6 za kuću u kojoj žive 2019. godine. Izbrisano je i zalošno pravo 2019. Grada Nove Gradiške s njihove kuće. Medunić se u prosincu 2003. zadužio za kupnju Fiat punta koji je očito otplatio i kupio novi. Naime, njegova je supruga prodavala preko Požeškog oglasnika, a što je objavljeno na njihovoj Facebook stranici, Fiat Line u ožujku prole godine. Napisala je kako je auto u odličnom staju ali da se prodaje zbog kupnje novog. Očito je i njegova supruga Mirjana već odavno otplatila Peugeot 206 koji je kupila na leasing 2004. godine. što je vidljivo iz javnobilježničkih oglasa.

Ravnatelj Branko Medunić osim posla u centru i lokalnoj politici imao je i drugih zaduženja poput onog u lokalnom stožeru civilne zaštite. Možda od silnih obveza nije stigao ulaziti dublje u monitoring postupanja svojih djelatnika. No, u jednom kritičnom trenutku sudbina malene djevjčice koja je na respiratoru u zagrebačkoj Dječjoj bolnici, neposredno prije Uskrsa, dovela je u pitanje sve što je dotad radio ne samo taj ravnatelj već nas je natjeralo da se zapitamo kakvim se kriterijima i protokoloima vode i svi drugi ravnatelji i djelatnici istih takvih ustanova socijalne skrbi i rade li nadležne inspekcije svoj posao. Jer ako svi oni rade po istim pravilama struke, protokoloma i zakonima, a  onda se događaju ovakve i slične stvari, vrijeme je za lustraciju, ali ne političku već institucionalnu.