Kada Tomislav Tomašević gradi imidž političara na biciklu koji je svedostupan građanima i kada ističe borbu za socijalnu pravdu, zelene ekološke standarde, radnička prava.... građani Zagreba koji su mu povjerili svoj glas vjeruju kako je on politički poslanik novog doba kojeg je samo nebeska sila poslala u kritičnom trenutku da počisti nered i korupciju nagomilanu kroz protekle mandate Bandićeve ere. Građani vjeruju kako dolazi političar imun na muljanja, ravan prosječnom stanovniku metropole koji je više švorc nego s lovom, koji je prošao osobnu i društvenu agoniju gledajući uspone privilegiranih Bandićevih kasta, kumova, građevinara, tajkuna otpada....
Građani Zagreba koji Tomaševiću daju svoj glas i povjerenje vjeruju u piarovski stvorenu sliku po kojoj je Tomašević većinu svoga života proveo stojeći s megafonom u društvu Urše Raukar i Vilija Matule, vičući na sav glas 'dosta silo i nepravdo' i odašiljući svoje verbalne plotune po Bandiću, Horvatinčiću, Pripuzu, Plenkoviću... Ti građani misle kako je Tomašević moderni i urbani borac za društvenu pravdu i jednakost u vremenu kada su se veliki politički igrači potrudili da svi ti pojmovi iščeznu iz dosega običnog građanina koji se nije prišlepao velikim strankama, nezaivisnim listama, uhlebio na proračunima i sl. No, stvarnost i u tom dijelu pokazuje sasvim suprotno lice. Naime, isplivala kako je Tomašević zapravo sve vrijeme bio manji idealist a veći menadžer.
Naime, svaka njegova akcija obilno je financirana kako iz inozmenih tako i iz domaćih proračunskih izvora. Tomašević kaže da je primao donacije i provodio projekte. Ističe i kako nisu zabadava došle stotine tisuća kuna Zelenom telefonu iz proračuna Grada Zagreba koji je potpisivao Milan Bandić već da je i ta aktivnost Zelene akcije bila na korist građanima jer su mogli dojaviti gdje je smeće ili pukla cijev. Kao da u te svrhe već ne postoje telefoni i Gradu Zagrebu. Pod kapom platforme Možemo djeluje više subjekata pa tako i građanska incijativa Srđ je naš koja je u međuvremenu postala Srđ je grad. Poznato je kako se ta inicijativa žestoko borila protiv gradnje golf terena na Srđu iznad Dubrovnika a što je projekt tvrtke Razvoj golf čiji je stvarni vlasnik kontroverzni izraelski biznismen Aaaron Frenkel.
Poznato je kako je on i hrvatski zet budući da je oženio nekadašnju pomoćnicu ministra u Vladi pokojnog Ivice Račana, Maju Brinar. Frenkel je pod krinkom golf terena pokušao provesti i projekt apartmanizacije Srđa čemu se inicijativa Srđ je naš energično protivila. Supružnici Frenkel za svoje su projekte pokušavale lobirati uvijek u vrhovima hrvatske politike. Zato i ne čudi da se u vrijeme kada je vođena istraga o njujorškom apartmanu u kojem je živjela Sanaderova kći Petra sa svojim tadašnjim dečkom Andrejem Dojkićem čak i Aarona Frenkela dovodilo u vezu s panamskom tvrtkom koja je unajmila taj luksuzni apartman u Zeckendorf tornju na Manhattanu. Frenkel doduše to nikad nije demantirao iako pouzdani izvori tvrde kako on nikad nije ni bio vlasnik te panamske tvrtke.
Nije isključeno kako je Frenkel 'iz usluge' ostavio kod hrvatske javnosti dojam da je on vlasnik panamske tvrtke samo kako bi pokrio Sanadera. Činjenica je kako je zastupnik te panamske Tierra Realty S.A. bio njujorški odvjetnik Yoram Ginach koji je istodobno zastupao Frenkelove brojne off shore tvrtke, uključujući i one u Londonu, samo je davalo dodatno na toj uvjerljivosti. Bračni par Maja i Aaron Frenekel slikali su se i s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem ali i bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem. U najkraćem, Frenkel zna kako u mnogim zemljama posao ovisti isključivo o milosti poglavara pa ne čudi da se u Poljskoj našao u središtu jedne afere gdje je bio uključen i poljski dužnosnik. No, Frenkel rado promovira svja poznanstva s državnicima a s nekima je osobit blizak.
O njegovim odnosima s kontroverznim bivšim talijanskim premijerom Silvijom Berlusconijem zorno svjedoči slika na kojoj su on i njegova supruga s Berlusconijem u sredini. Topli stisak njihovih spojenih ruku u jednu nedvojbeno svjedoči kako je u pozadini blizak i povjerljiv odnos. Frenkel se slikao i družio više puta i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Puno takvih susreta i zajedničkih fotografija i sam je postavio na web. No, vratimo se sada na skliski hrvatski teren gdje se uvijek iznova dokazuje kako su razne političke mesije i bezgrešnici koji zasvijetle na hrvatskoj poliitčkog pozornici izgube svoj sjaj kada se malo zagrebe ispod razine njihovih službenih životopisa i mantričnih deklamacija koje su koncipirane po mjeri želja glasača u trenutačnim okolnostima.
U zemlji poput Hrvatske i najobičniji službeni podaci, uključujući i vlasničke listove, mogu imati snagu bombe. Poglavito ako razbijaju uvriježeni sustav predrasuda kojim se rukovodi prosječni građanin. Naime, udrugu Zelena akcija vodio je kao predsjednik Tomislav Tomašević od 2007. do 2012., odnosno sve do odlaska na magisterij na Cambridge koji je financiran Chevening stipendijom britanske Vlade. Zadnji dan svibnja Skupština Zelene akcije zahvalila se Tomaševiću na uspješnom vođenju udruge. Zelena akcija izborila se za status boraca za eko, naš planet, zemlju - barem to tako funkcionira u glavama većine. Najveći broj građana ionako misli kako su udruge volonterske organizacije koje ovise o voluntarizmu svojih članova a ne pažljivo projektirane organizacije koje posluju kao i tvrtke.
Samo što na tržište, umjesto proizvoda i usluga, lansiraju aktiviste s prosvjednim porukama i plakatima, tiskaju letke i majice na kojima izriču svoje najčešće protetstne manifest.... Građani ne misle da su udruge poput Zelene akcije organizacije koje dobivaju desetine milijuna kuna, u slučaju te udruge radi se o 20-ak milijuna kuna samo u Tomaševićevom mandatu, i koje među ostalim ulažu u nekretnine kao i svaka ambiciozna tvrtka ili pojedinac. No, Zelena akcija u Tomaševićevom mandatu nije samo tiskala letke i skrbila o Zelenom telefonu već je ušla u nekretninske poslove. Tako su kupljene i dvije parcele, ali ne na nekom perifernom mjestu gdje bi aktivisti mogli organizirati eko piknik. Parcele su kupljene na top atraktivnoj lokaciji, Srđu iznad Dubrovnika, na mjestu gdje su brojne parcele otkupljivali Frenkelovi kako bi pod krinkom golf terena betonirali Srđ.
Postavlja se pitanje motiva zbog kojih su kupljene te parcele. Naime, iz vlansičkog lista je vidjljivo kako je Zelena akcija postala vlasnik dviju parcela u sklopu većih parcela Frenkelove tvrtke Razvoj golf. Zelena akcija davala je godinama neprijepornu potporu udruzi Srđ je naš pa ne čudi da su prošle godine uoči parlamentarnih izbora i postali dijelom iste platforme. Uostalom radi se i o istom političkom kodu što se vidi i iz samih naziva - Srđ je naš i Zagreb je naš. Te dvije parcele u ime Zelene akcije kupio je Dubrovčanin Enes Ćerimagić koji je inače pravnik Zelene akcije.
Ugovor je sklopljen 18. travnja 2014. dakle u vrijeme kada je Tomašević bio predsjednik. Njega je na tom mjestu naslijedio Bernard Ivčić i to, ka što smo naveli, kada je Tomašević dobio inozemnu stipendiju. Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren je kod dva javna bilježnika. Tako je u vlasničkom listu upisano: 'Na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine Broj: OV-7204/2012 javnog bilježnika Ante Zlokića iz Splita, Specijalne punomoći BROJ: OV-2769/12 javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, Izvadka iz registra udruge Republike Hrvatske klasa: 230-02/12-07/34 urbroj: 251-07-02/1-12-3 Gradskog ureda za opću upravu Grad Zagreb, uknjižuje se pravo vlasništva.'
Postavlja se pitanje koji je bio dugoročni interes Zelene akcije da investira u parcela na Srđu na lokaciji gdje je većinski vlasnik Frenkel i na kojoj je planiran komercijalni projekt. Postavlja se pitanje i kako je ta investicija provedena u financijski izvješćima Zelene akcije te kako je opravdana ta odluka? Poglavito jer parcele na Srđu, nakon što je Frenkel ušao u investicije, nisu imale malu vrijednost. No, očito vrijendost tih dviju parcela može samo rasti - u opciji da za njih interes iskaže Frenkelova tvrtka li pak da kontroverzni izraelski tajkun Frenkel uspije u svom naumu urbanizacije Srđa. Inače, spomenimo na kraju da je ta tvrtka tužila Republiku Hrvatsku kao i njezin formalni vlasnik, Frenkelova off shore tvrtka iz Nizozemske Elitech BV.