Kada je postao saborski zastupnik platforme Možemo Tomislav Tomašević predao je imovinsku karticu. U njoj je napisao svoje prethodno zaposlenje. Njegov poslodavac bila je udruga Institut za političku ekologiju ili kraće IPE. Statut te udruge nadležnima je kao zastupnik iste predao Tomislav Tomašević što je lako provjerljivo u Registru Udruga RH. Prema podacima iz Tomaševićeve imovinske kartice on je bio zaposlenik te udruge kao koordinator programa od 1. srpnja 2015. do 21. srpnja 2020. Dakle, ukupno pet godina. Tomašević je u imovinsku karticu upisao bruto iznos plaće od 25.847,88 te neto iznos od 15.955,01 kuna. Pretpostavljamo da je Tomašević Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa predao istinit podatak. O toj udruzi objavili smo prethodno članak.

No, zašto se onda u televizijskom sučeljavanju kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Tomašević žesti na Škoru kada ga pita za plaću u udruzi i zašto uporno ponavlja da je imao plaću od 6.700 kuna u Zelenoj akciji. U toj je udruzi bio predsjednik do kraja svibnja 2012., dakle prije devet godina. Kakav problem ima Tomašević da ne može pred TV auditorijem ponoviti podatak koji je napisao u službenom dokumentu? Vjerojatno Tomašević misli kako ga njegovo glasačko tijelo više ne bi doživljavalo kao osobu koja ima višak aktivističkih ideala a manjak materijalnih motiva kako je dosad piarovski prezentiran javnosti. No, činjenice su da je imao izvrsnu plaću u IPE, izdašno financiranoj udruzi u iznosu od 15 milijuna kuna, što je vidljivo iz članka u kojem smo opisali i kako je povukao poticaje od HZZ-a preko te udruge.

Tomašević se u javnim istupima dosad oštro obračunavao s benefitima koji imaju političari, sa sustavom uhljebljivanja po političkom ključu a sada je isplivao istinit podatak kako je i on imao veliku plaću za hrvatske prilike i da je bio jednako uhljebljen samo ne izravno na proračunskom već donacijskom sustavu. Neovisno o tome jesu li donacije stigle iz tijela EU, nevladinih udruga, Heinrich Boll Stiftunga ili slično. No, uočljiv je još jedan problem u javnim istupima Tomaševića koji ozbiljno poljuljava sliku koju je o njemu izgrađena u medijima. To se prije svega odnosi na Tomaševićevu netolerantnost i žestoku imunosnu reakciju na svaki pokušaj preispitivanja činjenica iz njegovog dosadašnjeg života ili materijalnih benefita koje je ostvario kao tobožnji ulični aktivist i prosvjednik.

Naime, Tomašević pokušava začepiti usta svakom mediju i potencijalnom kritičaru optužbom da se protiv njega vodi 'huškačka kampanja'. Na televizijskom sučeljavanju sa Škorom  u Otvorenom toliko je čak izgubio smisao za toleriranje medijskog prava da ne misli kako je on utjelovljenje pravednika i urbanog zelenog božanstva na zemlji da je rekao kako će poduzeti sve da više nikada nitko ne bude u poziciji da vodi huškačku kampanju i prolazi ono što je on prošao.  Postavlja se pitanje što je to on prošao. On de facto sjedi u ugodnom studiju i ima privilegij odgovarati na pitanja snagom argumenata ako ih ima. Tomašević je u posljednjim istupima demonstrirao kako je on ne samo po materijalnom statusu i ugodnom načinu života koji je imao proteklih desetljeća daleko iznad socijalnog i materijalnog statusa glasača kojima se obraća.

Naime, Tomašević je putovao s jedne konferencije ili tečaja u inozemstvu i zemlji na drugu. Ljeti je imao priliku besplatno boraviti na raznim Solarnim ili Zelenim akademijama u prostorima koji su vlasništvo države. Nije morao razmišljati kao glasači kojima se obraća kako skrpati kraj s krajem ili raditi a ne dobiti novčića za svoj pošteni rad. Tomašević nikada nije iskusio tekuću nelikvidnost jer su sve udruge u kojima je cirkulirao, zahvaljujući izdašnim donacijama, imale su višak prihoda što je vidljivo iz financijskih izvješća. Također, Tomašević je bio aktivist udruga i organizacija koje nisu bile ovršene ili bankrotirale zbog neplaćenih računa. Tomašević je sve protekle godine u udrugama u kojima je djelovao imao reprezentativne budžete za sve troškove uključujući i za putne troškove i dnevnice za komforno plaćena putovanja po Hrvatskoj, regiji, EU, Aziji, Južnoj Americi...

Tomašević je živio kao menadžer pod krinkom aktivističke 'Majke Tereze' i zato danas ne može u televizijskim studijima suzbiti detonatorsku eksploziju bijesa kada dođe u poziciju da bi ta lažna slika mogla iščeznuti. Krajnje je vrijeme da Tomašević shvati kako je obvezan prema svima koji mu povjeravaju svoj glas jasno reći kako je on bio uredno plaćeni i to, iznadprosječno za hrvatske prilike, aktivist a ne nikakav volonter. Također, mora reći kako ne smatra hendikepom što je imao stabilne financijske uvjete rada u udrugama te da nije iskusio tekuću nelikvidnost, nedostatak sredstava za plaćanje režijskih i inih troškova, suradnika, volontera, stručnih službi.... 

Zašto ne bi rekao da je on poslovao u stabilnom financijskom okružju zahvaljujući donacijama ali da će poduzeti sve da osigura i građanima Zagreba da i oni imaju takve a ne košmarne financijske uvjete života gdje im svaki račun koji pristigne u poštatnsi kaslić u najmanju ruku izaziva blage simptome mučnine. Tomašević je u obvezi skinuti tu masku sa svog lica, taj teret lažne maske koja mu je i medijski postavljena po kojoj stiže jedan ravan onima egzistencijalno ugroženima. Uostalom, on mora objasniti i glasačima da sam naziv njegove stranke Zagreb je naš ne znači istodobno i Zagreb je vaš. Naime, mnogi glasači su shvatili naziv njegove stranke kao poruku da je Zagreb bio nečiji, recimo Bandićev, a sada će Zagreb pripadati u upravljačkom smislu, svima njima.

Tomaševićev bivši poslodavac Institut za poliitčku ekologiju koristi slogan na engleskom Future is ours, dakle Budućnost je naša. Sve lokalne organizacije Tomaševićeve pa i  kvartovske imaju termin naš, pa je tako Črnomerec je naš, Maksimir je naš,.... No, Tomašević će uskoro biti u problemu koji je bolje da razriješi čim prije - odnosno prije završnog čina izbora. Taj problem je da uskladi percepciju o sebi sa svojom stvarnom slikom. Ukoliko to ne poduzme prije izbora i ne smogne snage u sebi da javno izgovori da ja sam taj koji je imao  25.847,88 kuna bruto u udruzi za koju sam radio prije ulaska u Sabor a ne da nas obmanjuje kako je imao 6,7 tisuća kuna u Zelenoj akciji što je bilo prije 9 godina, taj prikriveni a stvarni Tomašević postat će teret i samome sebi i građanima Zagreba. Naime, zaplest će se u tim kontroverzama između pokuašaja da skriva činjenice iz svog života kako bi bio što bliže korisnicima pučke kuhinje i prenoćišta Crvenog križa i stvarnog situiranog Tomaševića.  

Barem situairanog da nikada ni izdaleka nije iskusio egzistencijalne rubove i tešku borbu za preživljavanje većina glasačkog tijela čije glasove skuplja u izbornim noćima ili kampanjama u kojima obećava suvremeno i ekološko gospodarenje otpadom, izgradnju novih prometnica, inteligentni sustav reciklaže, manju emisiju CO2, sortirnicu, novi model upravljanja....  Obećava i dokinuti sustav uhljebljavanja ali sve to svojim zadnjim istupima ozbiljno dovodi pod znak pitanja jer je javno demonstrirao nultu stopu tolerancije na bilo kakvu kritičnost spram njegovog lika i djela. No, Tomašević je već dosada doveo kredibilnost u pitanje samim tim da je prigodom registracije duruge IPE iste predstavio nadležnim tijelima RH kao domaću a ne stranu udrugu kako je ona navedena i tretirana kako kod njemačke zaklade Heinrich Boll Stiftung tako i od strane Njamačke ambasade u Zagrebu o čemu smo već objavili članak.