Prije nego što pređemo na konkretni spor, presudu kojom je Trpimir Goluža, sudionik utrke za fotelje u Gradu Zagrebu na skorim lokalnim izborima, odnosno pretendent na poziciju zamjenika gradonačelnika na listi Zagreb United Davora Bernardića, priložit ćemo LINK na dosad objavljene članke o sinu ministra Radovana Fuchsa iz kojih će biti vidljivo i kako je pokretao Slapp tužbe zbog objave istinite informacije na portalu Imperijal te kako je uspio ishoditi za sebe privilegirani status na zagrebačkom sudu i ekspresnu presudu u svoju korist. To mu je pošlo za rukom  kod sutkinje Ele Mišure Stopfer u najkraćem suđenju u povjesti Hrvatske, naime za samo 53 dana. Ovo smatramo nužnim navesti jer se bavimo temom dvostrukih kriterija i standarda suđenja i donošenja presuda  na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Naime, kroz PRESUDU sutkinje Ele Mišure Stopfer kojom se dalo za pravo ministrovom sinu, odnosno nepravomoćno presudilo kako se treba ukloniti istiniti članak o njemu na portalu Imperijal jer trpi štetu, te iz presude suca Marka Duka u korist RTL Hrvatska d.o.o., odnosno portala Net. hr gdje se tužitelja Trpimira Golužu odbija s tužbenim zahtjevom jer je portal objavio istinitu informaciju, svjedočimo dostrukim kriterijima i standardima u kojima se pozivamo već u samo naslovu ovog članka.

No, prelazimo na konkretnu stvar. Sudac Marko Duk s Općinskog građanskog suda u Zagrebu odlučivao je o tužbi Trpimira Goluže iz Zagreba protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o. Tuženika je zastupao zagrebački odvjetnik Ivica Vego. Nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zaposlenice tuženika, 30. travnja 2025. sudac Duk je odbio tužbeni zahtjev. Tužbom je inače Goluža tražio sljedeće: 'Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. da tužitelju TRPIMIRU GOLUŽI iz Zagreba isplati iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom ....sve u roku od 15 dan'. No, njegov je zahtjev sudac proglasio nedopuštenim, odnosno odbio je Golužinu tužbu..

U nastavku citiramo kako Obrazloženje tako i presudu u cijelosti jer ju smatramo vrlo važnom za slobodu istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj koje je u pravilu često ugroženo raznim tužbama političara ili javnih osoba koji nerijetko pokušavaju medije natjerati na autocenzuru i neobjavljivanje istinitih informacija, a sve pod plaštom zahtjeva u kojima ističu nastanak štete nakon objave takvih članaka. Inače, Goluža je tužio zbog članka objavljenog 2. srpnja 2020. u 12.34 sati, na portalu Net.hr, odnosno teksta: „POZNATI LIJEČNIK, KANDIDAT NA LISTI MOSTA I RASPUDIĆEV FREND POD ISTRAGOM DORHA: „Ovo mi je prvi glas"; U Mostu o svemu-šute". Tvrdio je kako su u članku 'iznesene netočne i neprovjerene činjenice o provođenju istrage DORH- a protiv tužitelja, dr. Trpimira Goluže, kao kandidata na listi Mosta na nedavno održanim izborima za Hrvatski Sabor.' Goluža je u tužbi isticao sljedeće: 'Točna je činjenica da u odnosu na dr. Trpimira Golužu nije pokrenuta istraga u bilo kojem predmetu DORH-a.

Također je točno da je tuženik u trenutku objave netočne informacije znao da je ista neistinita, obzirom se u istom tekstu navodi službeni odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu iz kojeg proizlazi da je, cit.: (...) u tijeku provođenje policijskih izvida koji još nisu završeni", a ne istrage DORH-a. Nakana tuženika nije bila argumentirano istraživačko novinarstvo niti objavljivanje informacija javnosti u dobroj vjeri, što je razvidno iz službenog odgovora Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, koji je tuženiku dao točnu i istinitu informaciju koju on kao takvu nije prenio, što ukazuje da tuženik svjesno i zlonamjerno nije objavio točnu informaciju (za koju je znao) koju mu je prenio izvor, već upravo suprotnu i netočnu informaciju. Također, stvarna namjera tuženika prilikom objave sporne informacije razvidna je i iz stila i načina pisanja, a to je tužitelja diskreditirati, kompromitirati i prikazati ga kao neprikladnog i nemoralnog političkog kandidata na listi Mosta, svega dva dana prije održavanja izbora na kojima je tužitelj kandidiran, aludirajući kako tužitelj ne ispunjava kriterije na kojima Most kao stranka inzistira kod svojih kandidata: „visoka moralna načela" i „ne zahvaćenost istragama".

Objavom takvih neistinitih i neprovjerenih činjenica, tužitelja se diskreditira u osobnom i profesionalnom pogledu te se stvara iskrivljena društvena predodžba o osobi tužitelja, koja je škodila i nadalje škodi časti i ugledu tužitelja u njegovu životnom okruženju. Objavom navedenog činjenično netočnog teksta, tužitelj je javno osramoćen i ponižen te je trpio i nadalje trpi brojne neugodnosti u svakodnevnom radu i životu te susretima s trećim osobama, zbog čega je pretrpio i nadalje trpi intenzivne duševne boli. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na ugled i čast, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju duševnih boli tužitelja u iznosu od 30.000,00 kn.

Tužitelj se, sukladno odredbama Zakona o medijima, Zahtjevom zaispravkom netočne informacije od dana 03.07.2020. godine obratio tuženiku, kao nakladniku. U navedenom Zahtjevu tužitelj je jasno naveo koje objavljene činjenice nisu istinite i zašto, te je i ukazao na konkretne činjenice kojima dokazuje da su objavljene informacije neistinite. Tuženik se po zaprimanju predmetnog Zahtjeva za ispravkom netočne informacije. dana 06.07.2020. godine, uopće nije očitovao niti je objavio ispravak netočne informacije.' - piše u dokumentu. Nadalje citiramo odgovor RTl-a kao i tekst presude: 'Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao pravno neosnovane.

Prvenstveno, tuženik se poziva na primjenu odredbe članka 186. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 106. istog Zakona, odnosno sudu ukazuje kako je predmetna tužba nerazumljiva i nepotpuna, ne sadrži niti sve ono što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti, stoga se sukladno odredbi članka 282. ZPP-a predlaže tužbu odbaciti, sve s obzirom na neispunjenje procesnopravnih pretpostavki podobnosti predmetne tužbe za raspravljanje i meritorno odlučivanje. Naime, sukladno članku 106. ZPP-a podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

Sukladno članku 186. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106. ZPP-a). Uvidom u tužbeni zahtjev vidljivo je da isti ne sadrži ime, niti prezime zakonskih zastupnika tuženika, stoga se predlaže Sudu pozvati tužitelja na ispravak iz prijetnju nastupanja pravnih posljedica iz članka 109. st. 4. ZPP-a. Nadalje, ukoliko Sud ne odbaci tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, obrazlažući navedeno kako slijedi. Prvenstveno, tuženik ističe kako ne osporava da je dana 2. srpnja 2020. godine na portalu net.hr. objavio tekst pod naslovom: „POZNATI LIJEČNIK, KANDIDAT NA LISTI MOSTA I RASPUDIĆEV FREND POD ISTRAGOM DORHA: ‘Ovo mi je prvi glas’;

U Mostu o svemu – šute“. Međutim, tuženik u cijelosti osporava nastanak štete, odgovornost tuženika za štetu, protupravnost, kao i uzročno posljedičnu vezu između objave tuženika i štete. Sasvim je pravno i činjenično neutemeljeno potraživanje tužitelja u ovome postupku. Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da se protivtu žitelja ne vodi prethodni, odnosno kazneni postupak, niti isto proizlazi iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu.Također, tužitelj ni u kojem dijelu tužbe nije dokazao koja mu je to točno šteta nastala, već samo paušalno ističe kako je točna činjenica da u odnosu na tužitelja nije pokrenuta istraga u bilo kojem predmetu DORH-a te kako su u sadržaju članka iznesene „netočne i neprovjerene činjenice o provođenju istrage DORH-a protiv tužitelja“. Upravo suprotno, tuženik je u spornom članku kontaktiran prije objave teksta te je njegova izjava u tekstu prenesena, dok stranka Most slučaj nije htjela komentirati.

Pored navedenog, u spornom tekstu citirano je i očitovanje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ŽDO): „Protiv osumnjičenog Trpimira Goluže...po zahtjevu ovog državnog odvjetništva u tijeku je provođenje policijskih izvida koji još nisu završeni.“ Suprotno navodima tužitelja, navedeno priopćenje je u cijelosti istinito preneseno te sadrži točne i istinite informacije s obzirom na to da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava Hrvatske liječničke komore, stoga se tuženik protivi navodima tužitelja prema kojima bi tuženik namjerno i zlonamjerno objavio netočnu informaciju. Tuženik se izričito protivi da bi objavom sporne informacije diskreditirao i kompromitirao tužitelja. Naime, člankom 2. Statuta Hrvatske liječničke komore propisano je: „Hrvatska liječnička komora (dalje u tekstu: Komora) je samostalna, neovisna, staleška i strukovna organizacija liječnika – doktora medicine, koja predstavlja liječnike u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.

Komora štiti prava i zastupa interese liječnika, unaprjeđuje liječničku djelatnost te se brine o ugledu liječnika i liječničkog zvanja“. Sukladno članku 35. Zakona o liječništvu (NN 121/03, 117/08): „Liječnici koji rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite obvezno se udružuju u Hrvatsku liječničku komoru (u daljnjem tekstu: Komora), kao samostalnu i neovisnu strukovnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima.“ dok je člankom 46. stavak 2. istog zakona propisano: „Iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju se sredstva za izvršavanje poslova koje Komora obavlja na temelju javne ovlasti utvrđene člankom 37. točkom 3. ovoga Zakona“. Nesporno je da se protiv tužitelja vodi/vodio prethodni postupak, što je činjenica od javnog interesa, a s obzirom na to da je u tijeku bila utrka za mjesto u Saboru, sve što se tiče novih kandidata na političkoj sceni važno je predočiti široj javnosti, dok je s druge strane stranka na čijoj je listi bio dr. Goluža, Most, političku kampanju temeljila upravo na borbi protiv korupcije i kroz naglašavanje da ne želi u svojim redovima ili na svojim listama osobe za kojima se "vuku" ikakvi skandali.

Pored navedenog, riječ istraga ima različito značenje u službenom, pravosudnom rječniku i kolokvijalnom, razgovornom i novinarskom rječniku. Dakle, činjenicu da policija istražuje slučaj – provodi izvide, što je i potvrđeno podneskom ŽDO-a i nalazi se u tekstu, upravo ukazuje na to da policija „istražuje“ te su to tako i čitatelji razumjeli. Dakle, sasvim je irelevantno provode li se izvidi ili je riječ o istrazi, već je naglasak da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava, što tužitelj niti ne osporava, dok se naziv spornog članka izražen novinarskim rječnikom podudara i sa Zakonom o kaznenom postupku (NN ..., dalje: ZKP) u kojem su izvidi dio prethodnog postupka, odnosno Glave XVI. ZKP-a koja ima naziv „IZVIDI I ISTRAŽIVANJE“. Sukladno članku 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužitelj, na kojem je teret dokaza u ovome postupku ničime nije dokazao da bi istome nastala šteta.

Tuženik osporava činjenicu da bi objavljene informacije bile netočne, kao i činjenicu da bi tužitelju nastala ikakva šteta objavom spornog teksta. Za nastanak štete potrebno je dokazati postojanje svihpretpostavki za štetu, dakle da postoje subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost, dok je sukladno članku 21. stavak 2. ZM-a šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Sukladno članku 21. stavak 4. ZM-a propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Upravo je tuženik u ovom slučaju postupao na navedeni način.

Tuženik je pribavio izjave tužitelja te stranke Most, kao i službeno očitovanje ŽDO-a, prema tome u potpunosti postupio sukladno članku 21. st. 4. ZM-a. Tužitelj je osoba koja je morala biti svjesna da će kao kandidat na izborima privući pozornost javnosti, stoga isti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani te da postoji opravdano zanimanje javnosti za objavu, stoga su neistiniti navodi tužitelja kojima bi se objavama tuženika namjerno „diskreditiralo“ tužitelja. Zaključno, nesumnjivo je da tužitelj kao bivši predsjednik Hrvatske liječničke komore, dakle pravne osobe s javnim ovlastima, te kao kandidat na parlamentarnim izborima, osoba od zanimanja i interesa javnosti. ESLJP je u svojim presudama zauzeo stav da je zadatak novinara da pružaju informacije i o političkim temama i događajima, kao što pružaju informacije iz ostalih područja od javnog interesa, te da nasuprot obveze novinara na pružanje informacija postoji pravo javnosti da te informacije prima.

Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. U okolnostima u kojima sporni članak utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je sukob potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane pravo na slobodu izražavanja i s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti, ishod za osobu koja tvrdi da joj je člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli.

U konkretnom slučaju prednost ima sloboda izražavanja sa svim naprijed navedenim aspektima, posebno zbog činjenice postojanja javnog interesa. Uloga istraživačkog novinarstva u razvoju demokracije i građanskog društva je neprocjenjiva, novinari imaju ulogu „psa čuvara“ jer svojim radomotkrivaju afere i nepravilnosti u radu tijela vlasti, državnih dužnosnika i ostalih koje plaća državni proračun. Stoga odredbu članka 21. stavka 4. ZM-a treba tumačiti u svjetlu te važne uloge medija na način da se medijima ne smije nametati nerazmjeran teret jer bi svako nametanje prevelikog tereta dovelo do efekta hlađenja, odnosno odvraćajućeg učinka pogubnog za sve aspekte slobode izražavanja, pri čemu se naročito misli na pravo javnosti da bude informirana o stvarima od javnog interesa. Navedeno potvrđuje i presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1730/18 od 17. rujna 2020. godine te mnogobrojna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao uzročnu-posljedičnu vezu i protupravnost radnji tuženika koje su uzrokovale navodnu štetu, a koje se sve pretpostavke moraju kumulativno ispuniti kako bi se o ikakvoj osnovi za naknadu štete moglo uopće raspravljati.

Prema tome, povreda prava osobnosti i naknada na ime neimovinske štete apsolutno je bespredmetna jer tužitelj nije dokazao nastanak ikakve štete. Slijedom svega gore navedenog, obzirom da tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu, a kamoli visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane te obveže tužitelja na naknadu troška tuženiku. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u naslov članka (list 5), članke (list 6-9), zahtjev za ispravak netočnih informacija (list 10- 13 spisa), presliku podnesaka ŽDO (list 24 i 41 i 44), presudu ŽS Rijeka (list 25), presudu Županijskog suda u Zagrebu (list 52) te su izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja i svjedokinje Đurđice Klancir na ročištu održanom 05. rujna 2022. godine. Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» ...– dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

Na ročištu održanom 05. rujna 2022. godine saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe, ukazuje na činjenicu da je bitno za intenzitet djelovanja tih laži da su objavljene na jednom od najčitanijih portala i to na Net.hr-u i to od strane novinarke koja je iskusna i upoznata sa pravosudnim mehanizmima. Ističe da je bitan i trenutak objavljivanja teksta jer je politički usmjeren na omalovažavanje njega kao osobe i to neposredno 1 dan prije izborne šutnje. Nadalje, naslov teksta pokazuje namjeru gdje tužitelj nije prikazan kao osoba, već kao nečiji prijatelj i kandidat na izbornoj listi, a sve radi umanjenja njegove mogućnosti prolaska u Sabor i slabijeg rangiranja na izbornoj listi. Na upit suca kakvu je točno štetu pretrpio, navodi da je on imao prvenstveno na poslu problema, pa se odrazila kroz sumnjičavost kolega, a političku štetu je već bio i opisao, s time da dodaje da je jedan od uvjeta kandidature u MOST bio i to da nije pod istragom, što je posljedično prouzročilo i negativan izborni rezultat kao i određeno nepovjerenje MOST-a.

Navodi da je njegova supruga koja radi u Croatia Airlinesu imala problema na poslu, kroz sumnjičavost prijatelja, kolega i znanaca jer ispada da je tužitelj krao i muljao. I njegova djeca su pretrpjela negativne posljedice u školi i na fakultetu kroz porugu kolega i prijatelja pa tako primjera radi navodi da ga je njegovo dijete od 7 godina pitalo: "Tata, hoćeš li ti završiti u zatvoru?". Tužitelj navodi da je prije objave teksta dobio poziv novinarke Klancir, telefonski poziv, kojom prilikom joj je rekao da nema nikakva saznanja o istrazi, međutim, unatoč tome tekst je objavljen. Nakon objave teksta tužitelj ju je odmah zvao da bi joj prenio informaciju da mu je njegov odvjetnik provjerio na ODO-u i utvrdio da tužitelj doista nije pod istragom, kojom prilikom ju je zamolio i povući tekst . Klancir je to odbila i tekst je ostao nakon čega se tužitelj javno oglasio na portalu Net.hr, kao i na Facebooku, a poslao joj je i SMS, sve sadržaja kojim od nje ljubazno traži uklanjanje navedenog teksta što također nije učinjeno, a nije objavljen ni tužiteljev demant.

Tužitelj navodi da šteta traje i dalje jer su drugi mediji objavljivali citate koje su prepisivali iz tog teksta, a spominje i negativne posljedice u negativnoj kandidaturi za Grad Zagreb, gdje su se opet te iste posljedice negativno osjetile. Na direktan upit suda, tužitelj potvrđuje da nije imao nikakve sukobe sa zakonom niti da je protiv njega vođena istraga, niti je u svom životu imao ikakve istrage niti sukobe. Pitanja punomoćnika tuženika: prije objave teksta tužitelj nije imao apsolutno nikakva saznanja da bi Hrvatska liječnička komora podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja, niti mu je ikada kaznena prijava dostavljena, niti do dan danas ništa o tome ne zna. Nije uspio u nakani kandidiranja za Sabor, ali navodi da je pokušao prezentirati sebe u javnosti upravo kako ni to uspio, i dalje to nastoji, no ne može odgovoriti da li sebe smatra javnom osobom. Dok je bio predsjednik Hrvatske liječničke komore bio je poznat dijelu javnosti koju to zanima kao najuspješniji na toj funkciji u vidu stvaranja statusa tog tijela kao i financijskih rezultata.

Ne dopušta se pitanje tuženika da li se pisalo o ostalim kandidatima na izborima. Tužitelj završno iskazuje da u 51 godinu svoga života nije nikada ništa ukrao, on jednostavno želi boljitak u ovom društvu a ovom tužbu štiti svoju čast i dostojanstvu s time da je napravio sve da do suda ne dođe pa se obratio kako je to prethodno opisao, svjedokinji, no svjedokinja je to odbila (obraćao se direktno svjedokinji), svjedokinja smatra da ju je pun. tužitelja uvrijedio izražavajući neke komentare o njenom radu što sudac uopće nije mogao potvrditi jer tako nešto nije niti čuo Na istom ročištu saslušana je svjedokinja Đurđica Klancir koja je u svom iskazu navela da je dugo novinarka, zainteresirala ju je činjenica o kojoj je riječ u ovom postupku jer se to sve događalo prije izbora, a MOST je nudio nova imena u politici pa tako i tužiteljevo. Svjedokinja je dobila informaciju od Hrvatske liječničke komore koja joj je potvrdila da postoji kaznena prijava protiv tužitelja, dakle, pisana isprava, pa je namjera svjedokinje bila to rasvijetliti.

Prije objave teksta je zvala tužitelja koji joj je rekao da nema nikakvih saznanja da bi se protiv njega vodila istraga, no ona je objavila teksta temeljeći ga na ispravi koju je dobila od komore. Tužitelj ju je nakon toga ponovo zvao (kasnije poslao i SMS), tvrdio je da je to što ona piše u tekstu nije točno, međutim, svjedokinja da je tekst ostao jer je bio utemeljen na navedenom dokumentu. Svjedokinja navodi da je tužitelj dakle tražio da se navedeni tekst ukloni.Pitanja tužitelja: na pitanje da li je iz perspektive danas, točno to što je svjedokinja napisala, ona odgovara potvrdno. Bavi se objavljivanjem teksta, unatrag 30ak godina novinarstvom, a objavila je više 100 tina tekstova o političarima, a značajan broj je tih osoba kod kojih je ispitivala pravosudnu pozadinu.Tuženik prema njezinim saznanjima ju nije tražio ispravu te netočne informacije u konkretnom slučaju. Na upit zašto je baš objavila tekst neposredno prije izborne šutnje svjedokinja odgovara da je to učinila kada je dobila informacije, a tužitelj je ionako bio izborni kandidat, a njena dužnost kao novinara je predstaviti, putem medija, takve osobe, javnosti.

Na upit da li svjedokinji kao novinarki nije bilo sumnjivo da je dobila navedene informacije baš neposredno prije izborne šutnje svjedokinja ne odgovara direktno već navodi da tužitelj nije zvučao uznemireno kada ga je nazvala, a sve ostalo piše u tekstu. Na upit tužitelja da li svjedokinja razlikuje pojmove istrage, kaznene prijave i predistražnih radnji, svjedokinja odgovara potvrdno. Pitanja tuženika: na upit što za svjedokinju znači naslov iz aspekta novinarstva ona odgovara da je to u biti interpretacija samog teksta te pojednostavljivanje istoga kako bi se približila čitateljima. Svjedokinja navodi da na nju nije bilo pokušaja političkog pritiska od strane tužitelja, no da on nju je zvao kao fizička osoba kako bi ona uklonila tekst, što ona osobno drži protuzakonitim i neprimjerenim, a na upit suca iz kojeg razloga crpi takve zaključke, odgovara da to zato što takva dispozicija tužitelja nije propisana formalno u Zakonu o medijima, a i tekst je već bio objavljen. Svjedokinja odgovara da je i u odnosu na neke druge kandidate objavljivala tekstove, neposredno prije izborne šutnje, to se događa, može priložiti dokaze o istome.

Uzimajući u obzir navedeno, valjalo je odgovoriti na pitanje a li je tužitelj pretrpio štetu objavljivanjem testa kako je navedeno u tužbi, odnosno da li su u istom iznesene netočne i neprovjerene informacije. Iskaz tužitelja ocijenjen je pretežno – u relevantnim dijelovima subjektivnim i neuvjerljivim, dok je iskaz svjedokinje Klancir životno i logično uvjerljiv i u suglasju je s u ključnim dijelovima ispravama u spisu predmeta. Spono je pitanje prvenstveno, da li su uopće u tekstu iznesene neprovjerene, odnosno netočne informacije. Sporno je pitanje da li je protiv tužitelja vođena ili bila pokrenuta istraga od strane DORH-a. Iz dopisa DORH-a l. 41 sudskog spisa, od 16. ožujka 2020. godine, razvidno je da je tužitelj označen kao "osumnjičenik" po kaznenom djelu čl. 291. st. 1 i 2 i 318. t. 2 Kaznenog zakona, te da su u tijeku izvidi koji još nisu završeni.. Sporni je tekst iz mjeseca srpnja 2020. godine (iste). Sud zaključuje, imajući u vidu navedeno, da je tuženik očito baratao informacijama koje su bile aktualne, i da nikako nije riječ o diskreditiranju tužitelja kao osobe ili nepovoljnog političkog kandidata, za tako nešto u spisu nema ni jednog dokaza.

Dapače, riječ o subjektivnom odnosu tužitelja prema samom tekstu koji je zapravo u suglasju sa djelovanjem državnih tijela progona. Nepreciznost novinarke u tekstu oko riječi "izvida" i "istrage" – koji su striktni pravni pojmovi je, imajući u vidu kontekst i cjelokupnu sliku srži informacija, potpuno je irelevantna za konačan zaključak jer su tijela progona očito poduzimala inicijalne radnje oko istrage tipa kako je detaljnije i navedeno u dopisima ODO-a. Dopisom ODO-a od dana 24. siječnja 2024. godine, potvrđeno je informacija da se vode izvidi zbog sumnje u kazneno djelo, s time da kazneni postupak nije još pokrenut protiv tužitelja (isto i dopis ODO-a od 25. ožujka2024. godine, l. 59).

Zaključno, tuženik je objavio u mediju točnu informaciju o radnjama tijela progona u odnosu na tužitelja (uz konstataciju irelevantne pogreške/promašaja oko riječi "izvida" i "istrage" kako je detaljnije već navedeno), tako da u konkretnom slučaju nema mjesta tvrdnji tužitelja o iznošenju neprovjerenih i neistinitih informacija, a posljedično logički niti nema mjesta dosuđivanju tužitelju naknade štete, jer ista nije niti mogla biti prouzročena tužitelju iznošenjem istine. Kako je tužitelj izgubio ovu parnicu, nema niti pravo na naknadu štete (čl. 154 ZPP-a), a niti tuženik koji je bio zastupan po zaposlenici.' - piše u presudi suca Marka Duka. Na istu se Goluža može žaliti u roku od 15 dana, a o njegovoj žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.