Danas, 10. prosinca 2025., na sudskoj oglasnoj ploči objavljena je Obavijest Županijskog suda u Osijeku. U njemu piše: '

OBAVIJEST

U kaznenom predmetu protiv opt. Ivana Vrdoljaka, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a po žalbi optuženika putem branitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-549/2024-17 od 23. siječnja 2025., u smislu čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08), izvješćujete se da će se javna sjednica vijeća održati 15. siječnja 2026. u 09,00 sati u Županijskom sudu u Osijeku, u sobi prema rasporedu na oglasnoj ploči.Sjednica vijeća će se održati i ako uredno pozvani državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika ne pristupe na javnu sjednicu vijeća (čl. 475. st. 3. ZKP/08). 

Dostaviti: 1. ŽDO Osijek, na broj KŽ-DO-370/2025 2. Opt. Ivan Vrdoljak, Zagreb, ...., putem e-oglasne ploče 3. Branitelj opt. Tomislav Grahovac, odvjetnik iz Zagreba'- piše u obavijesti koja nosi datum 2. prosinca o.g.

Izgledno je da Ivan Vrdoljak taj poziv nije primio na svojoj zagrebačkoj adresi pa mu je zato isti oglašen preko sudske ploče. Proces protiv bivšeg minisra sad je  dobio i novu oznaku - Poslovni broj Kž-435/2025-5. No, preko sustava e-predmet identificirali smo tijek sudskog postupka. Također, zahvaljujući portalu sudske prakse, odnosno tražilice sudskih odluka pronašli smo i cjelovit tekst poništene treće presude kojom je Vrdoljak osuđen uvjetno na kaznu zatvora. O procesu zbog prijetnji pisali smo i u veljači 2024. u ČLANKU naslova.: 'TRAKAVICA Žalba zbog prijetnje osuđenog bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka završila na osječkom sudu kod sutkinje kojoj su zapalili auto, sude mu već 9 godina'.

U nastavku donosimo cjelovitu presudu samo naglašavamo kako je ona preuzeta s portala sudske prakse, a na kojem se prije objave izmijene inicijali optuženih te ostalih sudionika postupka.

No, iz same presude vidljivo je kako se radi o presudi suca Marka Benčića s Općinskog kaznenog sudua u Zagrebu, odnosno o predmetu  koji nosi oznaku K-549/2024. Također, iz sadržaja presude vidi se kako je optuženi bivši ministar Ivan Vrdoljak koji je u presudi označen inicijalima LT a ne IV kako bi glasilo da se ne provodi ta izmjena. Citiramo:

'Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj K-DO-3743/15 od 28. studenoga 2017., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Julije Pušćenik, punomoćnika odvj. Alena Pešušića, odvjetnika iz Zagreba, branitelja odvj. Tomislava Grahovca, odvjetnika iz Zagreba te okrivljenika LT, dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog ovog suda od 08. prosinca 2017. poslovnog broja K-1879/17 stavlja se izvan snage. II. Okrivljeni LT - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i JT, rođene J, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim VSS, diplomirani inženjer elektrotehnike, zaposlen u TD Livit d.o.o. kao direktor s mjesečnom plaćom u iznosu od 16.500,00 kn, ujedno i osnivač tog trgovačkog društva s godišnjom dobiti za 2020. godinu od cca 750.000,00 kuna, osnivač i više drugih trgovačkih društava koja ne ostvaruju značajniju dobit, suvlasnik 1 dijela stana u [adresa] na adresi prebivališta površine 160 m2, s ušteđevinom od cca. 200.000,00 kn, oženjen LT, zaposlena, s plaćom od 9.000,00 kn, suvlasnica 1 dijela stana na adresi [adresa]., otac troje maloljetne djece, služio vojni rok 1998.-1999. u Požegi i Osijeku, bez čina i odlikovanja, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je: dana 15. studenog 2015. u 20,31 sati u Zagrebu, po uzvratnom telefonskom pozivu KT s telefonskog broja: [broj telefona], u nakani da navedenog, kao člana Uprave Nuklearne elektrane Krško (dalje skraćeno NEK) d.o.o., prestraši, istome prijetećim tonom rekao da mora dati ostavku na mjestu člana Uprave NEK d.o.o., da ne dolazi na posao u NEK d.o.o. te da će, ukoliko ne podnese ostavku, pokrenuti postupke protiv istog pri Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, da će narediti ispis telefonskih poziva i razgovora, pregled sve njegove imovine kao i da će mu zabraniti ulazak u Republiku Sloveniju te u nastavku rekao: "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji.", a na opisani način izazvao je kod KT osjećaj ugroženosti i bojazni za vlastiti život i sigurnost kao i život i sigurnost članova njegove obitelji, dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga uznemirio, a kazneno je djelo počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom, 

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano u članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, pa mu se temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 i z r i č e kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci pa se okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izriče UVJETNA OSUDA kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 okrivljenom se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura. Obrazloženje

1. Povodom uvodno navedene optužnice s prijedlogom za izricanje presude sa izdanim kaznenim nalogom ovaj sud je 08. prosinca 2017. izrekao navedenu presudu protiv koje je branitelj okrivljenog LT podnio prigovor, pa je 30. ožujka 2017. potvrđena optužnica, a nakon toga 14. rujna 2021. nakon provedene rasprave izrečena presuda kojom je izvan snage stavljena prethodno navedena presuda sa izdanim kaznenim nalogom te je okrivljeni proglašen krivim. Povodom žalbe branitelja protiv prethodne presude Županijski sud u Osijeku je svojim rješenjem od 11. veljače 2022. ukinuo navedenu presudu te predmet uputio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali pred drugim sucem. Stoga je 13. ožujka 2023. izrečena nova presuda kojom je okrivljeni ponovo proglašen krivim, te je povodom žalbe okrivljenog Županijski sud u Osijeku ponovo svojim rješenjem od 15. ožujka 2024. godine ukinuo presudu te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2. Nova rasprava održana je 23. siječnja 2025., kad je i izrečena ova presuda. Okrivljeni se ponovo na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi izjasnio da nije kriv te da nisu točni navodi iz optužnice pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka kao svjedoke saslušao OT i BT te pročitao dokumentaciju iz poslovnog registra Slovenije sa listova 4 do 6 spisa, zapisnik sa 39. skupštine nuklearne elektrane Krško, poziv oštećeniku sa lista 61 spisa, iskaz oštećenog KT, iskaze OT s prošlih rasprava te iskaze svjedoka ET, GT i ST. Nakon toga okrivljeni je ispitan.

3. I nakon ove rasprave sud je ponovo, a brižljivo cijeneći kako svaki do ovih izvedenih dokaza zasebno, tako i sve ove dokaze u cjelini i međusobnom odnosu, sud je s potpunom izvjesnošću utvrdio, kao i u prethodnoj presudi, da je okrivljeni počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kako mu je to optužnicom bilo stavljeno na teret. 3.1.1. Okrivljeni je i na ovoj raspravi nakon koje je izrečena i ova presuda ponovio svoje navode sa prethodnih rasprava ustrajući u negiranju počinjenja djela navevši da nikome nije prijetio niti je protiv njega bilo kada podnesena bilo kakva kaznena prijava cijelo vrijeme njegovog profesionalnog angažmana u politici, a i nakon toga u poslovnom životu.

Potom je pojasnio okolnosti zbivanja u inkriminiranom vremenu. Tada je bio ministar gospodarstva u Vladi RH u kojem sektoru je bila i elektroprivreda te je kao takav bio i odgovoran za poštivanje međudržavnih odgovora, konkretno u odnosu na Nuklearnu elektranu Krško u kojoj je RH odnosno HEP bio suosnivač. Inače on g. KT osobno nije poznavao sve do 2015., time da se sjeća da je bio suglasan da mu se 2013. produlji mandat na daljnjih 5 godina kao hrvatskom članu uprave, međutim negdje početkom 2015. bio je na skupštini Nuklearne elektrane Krško, a vezano za rezultate njezinog dotadašnjeg rada i produžetka rada te su mu tada prezentirani podaci da su slovenske tvrtke kao izvođači radova bili zastupljeni u 70% poslova dok su hrvatske tvrtke bile oko 20%, a u preostalom dijelu su bile strane tvrtke.

To je bilo u suprotnosti s međunarodnim ugovorom jer su nadležna tijela trebala voditi računa da budu jednako zastupljene i hrvatske i slovenske tvrtke, dakle u omjeru od 50%. Prevedeno u novac umjesto cca 80 milijuna eura hrvatskim tvrtkama isplaćeno je 20 milijuna eura za odrađene poslove, a to je bila praksa u zadnjih 10-ak godina. Bio je nezadovoljan navedenim podacima te je u tom smislu smatrao odgovornim hrvatskog člana uprave g. KT koji nije štitio interese hrvatskih tvrtki tako da je putem predsjednika uprave HEP-a koji je bio član skupštine NEK-a inicirao smjenu g. KT u skupštini. Ta skupština održala se 12. studenog 2015., ali inicijativa nije prošla jer su K stavili veto tako da je g. KT i dalje ostao obnašati dužnost člana uprave protivno volji hrvatskog člana skupštine.

To je bio presedan jer hrvatska a niti slovenska strana do tada nikad nisu na ovakav način blokirali prijedloge protivne strane. Obzirom na ovakvu njegovu ulogu u pokušaju smjene g. KT očito je da je g. KT želio diskreditirati ga s privatne strane te je podnio lažnu kaznenu prijavu protiv njega. Odgovarajući na posebna pitanja naveo je da g. KT nije poznavao pa tako niti s njim razgovarao sve do 15. studenog 2015. Prije tog u jednom navratu ga je vidio početkom 2015. kad je bio na skupštini NEK-a gdje su mu prezentirani nepovoljni podaci za hrvatske tvrtke, a o čemu je već govorio. Nadalje, da je 15. studenog 2015. doista u večernjim satima nazvao oštećenog KT sa svojeg mobitela na njegov broj mobitela koji mi je dao tadašnji predsjednik uprave HEP-a BT.

Nazvao je oštećenika isključivo s namjerom da ga zamoli da sam odstupi sa mjesta člana uprave NEK-a tako da K više ne bi imali nikakvu mogućnost blokirati ih u kadrovskim rješenjima. To je učinio nakon što ga je zamolio BT koji mu je i dao telefonski broj oštećenog i rekao mu da je on oštećenog već tražio da odstupi, što ovaj nije htio učiniti pa je zamolio njega kao ministra da kontaktira oštećenog i na njega utječe autoritetom ministra gospodarstva. U najboljoj namjeri je to učinio jer je vjerovao da su oni jedna hrvatska strana i da imaju isti interes u čemu je očito bio naivan. Zvao je g. KT ali on mu se nije javio, a nakon kratkog vremena uzvratio mu je poziv. To je bio njihov prvi i zadnji razgovor.

Tijekom razgovora oštećenom je rekao da bi bilo dobro da odstupi sa mjesta člana uprave obzirom da su hrvatske tvrtke godišnje gubile 50-ak milijuna eura posla i držao je njega za to odgovornim, ali oštećeni je to odbio učiniti rekavši mu da bez suglasnosti slovenske strane on ne želi dati ostavku. Nakon toga razgovor je završio bez ikakvih povišenih tonova ili tenzija. Ponovio je da nije oštećenom uputio bilo kakvu prijetnju, nije takav čovjek i tko god ga poznaje to može potvrditi, dakle on je staložen i miran i ne ulazi u konflikte. Na daljnje pitanje suca zbog čega još 2013. nije reagirao na ovakve anomalije u poslovanju NEK-a prema hrvatskim tvrtkama već je dao suglasnost da se KT produlji mandat odgovorio je da tada nije raspolagao ovakvim podacima već je prvi puta iste dobio na prezentaciji u vrijeme održavanja skupštine početkom 2015.

Na upit što je mislio postići telefonskim pozivom KT odgovorio je da je mislio da je moguće da će se KT predomisliti i podnijeti ostavku. I dalje je kod stava da KT nije zastupao hrvatske interese već se povezao sa O pa smatra da više nije mogao biti na toj dužnosti. Morao je reagirati na bilo koji način da ispravi ove nepravilnosti jer je njegova odgovornost kao ministra u tom vremenu bila da vodi računa u tom segmentu. Na upit suca o eventualnom motivu oštećenog da ga lažno prijavi naveo je da može samo nagađati ali vjeruje da je to iz razloga što je oštećeni na taj način htio skrenuti pozornost sa svojeg rada koji nije bio u interesu Republike Hrvatske, na optuženog i prokazati ga kao nekakvog nasilnika, što su jedva dočekali hrvatski mediji i u čemu je i uspio. Zbog toga se nije raspravljalo o odgovornosti oštećenog, a on raspolaže podacima koji bi negativno opisivali oštećenikov rad.

Inače u svojem mandatu razriješio je i imenovao preko 120 ljudi i nikada nije bilo primjedbe s njihove stane na to, time da je veliku većinu tih razrješenja napravio osobno razgovarajući s ljudima. Nikada ga nitko nije prijavio za bilo kakvu prijetnju ili odgovornost. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da tijekom razgovora s oštećenim nije spominjao institucije koje se u činjenom opisu navode niti je spominjao obitelj oštećenog i djecu. Smiješno je da bi on mogao naručiti Državnom odvjetništvu koga će progoniti. Nije niti znao da KT ima djecu. Na posebno pitanje suca odgovorio je da gospodina ĐT osobno ne poznaje, jednom ga je vidio na skupštini NEK-a d.o.o. početkom 2015. dok se ne sjeća da bi s njim uopće razgovarao. Siguran je da gospodina ĐT nije zvao putem telefona ali se ne sjeća da li je ĐT njega možda zvao. On slovenski jezik ne govori.

3.1.2. Prilikom ispitivanja u prethodnom postupku pred tužiteljem također je porekao da je počinio ovo kazneno djelo. Naveo je da se sjeća da je pred kraj njegovog mandata kao ministra gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske, hrvatski član „Nuklearne elektrane Krško“ (dalje u tekstu: NEK d.o.o.) Hrvatska elektroprivreda inicirala skupštinu društva, sa svrhom glasovanja za razrješenje hrvatskog člana Uprave NEK-a, KT, a radi se o legitimnom pravu suvlasnika NEK-a d.o.o. Isti međutim, poriče da bi prijetio MT jer za to nije imao motiva i da se radilo o inicijativi Hrvatske elektroprivrede. Naveo je da je bio u telefonskom kontaktu s oštećenim, ali da nije izgovorena nikakva prijetnja, o čemu da mogu posvjedočiti njegovi suradnici koji su bili prisutni. 3.2.1. Kako je prethodno navedeno, sud je odlučio da se oštećeni KT neće ponovo ispitati, a s obzirom i na ovoj raspravi utvrđeno činjenično stanje, tako i s obzirom na činjenicu da je u vrijeme ove rasprave bio bolestan te nije mogao pristupiti.

Oštećeni je, opisujući okolnosti kritičnog događaja, u svojem iskazu na zapisniku od 05. svibnja 2017. (listovi 12. do 14. spisa) naveo je da se tijekom studenog 2015. održavala skupština Nuklearne elektrane Krško, po inicijativi Hrvatske elektroprivrede, a da je tema dnevnog reda bilo traženje njegovog razrješenja kao tadašnjeg člana Uprave te imenovanja druge osobe. Navodi da do njegovog razrješenja odnosno imenovanja drugog člana Uprave NEK-a na sjednici 12. studenog 2015. nije došlo, jer da je slovenski član društva NEK-a odbio glasovati za njegovo razrješenje. Vezano uz podnesenu kaznenu prijavu navodi da je 15. studenog 2015. u večernjim satima s mobilnog telefona primio poziv na koji se nije odmah javio, ali je za nekoliko minuta uzvratio poziv, kojom prilikom se uspostavila veza te mu se s druge strane javila muška osoba kojeg je odmah prepoznao kao LT.

Isti mu je odmah prijetećim tonom rekao da mora podnijeti ostavku na mjesto člana uprave NEK-a, da više ne dolazi na posao, a ukoliko ne podnese ostavku, da će pokrenuti protiv njega postupke kod MUP-a, Ministarstva vanjskih poslova i USKOK-a, da će narediti ispis njegovih telefonskih poziva i razgovora, pregled sve njegove imovine i zabraniti mu ulazak u Republiku Sloveniju. U nizu prijetnji rekao je i to, da će mu zagorčati život i njegovoj djeci i obitelji, a taj dio razgovora ga je pogodio te je navedene riječi shvatio kao prijetnju. Tijekom odvijanja predmetnog razgovora bio je u društvu s prijateljicom OT. 3.2.2. Iskazujući na raspravi 18. rujna 2018. (listovi 76 - 80 spisa) oštećeni je naveo da u cijelosti ostaje kod sadržaja kaznene prijave i svog iskaza danog pred ODO-om u Zagrebu.

Ponovio je da se događaj zbio u studenom 2015. kada je povratno odgovorio na poziv na kojem se javio gospodin LT te je isti odmah počeo agresivno prijetiti na način da mu je rekao da da ostavku na svoje mjesto u upravi NE Krško i da više ne dolazi na posao, a u protivnom će protiv njega pokrenuti postupke pred policijom, pred Uskokom, u Ministarstvu vanjskih poslova, da će mu zabraniti ulazak u Sloveniju te naložiti ispis njegovih telefonskih poziva i popis imovine. Ono što ga je najviše zabrinulo je prijetnja da će zagorčati život njemu i njegovoj obitelji, na što on nije odgovorio te je veza prekinuta. Odgovarajući na posebna pitanja zastupnice optužbe naveo je da je ovom pozivu prethodio prijedlog hrvatskog člana skupštine NE Krško za njegovo razrješenje. Međutim, do toga nije došlo jer protiv njegovog razrješenja glasao slovenski član skupštine tako da nije postignuta natpolovična većina za njegovim razrješenjem. S optuženim nikad ranije nije razgovarao. Još uvijek je član uprave NE Krško.

Prilikom ovog događaja sa njim je bila u društvu gospođa OT. On je, čim je čuo agresivan ton gospodina LT, uključio zvučnik na svom mobitelu tako da je i ona čula što on govori. Ustrašio se, a posebno zbog prijetnji koje su se odnosile na njegovu obitelj i na njegovu djecu. Istaknuo je da je na poziciji na kojoj je odgovoran i za nuklearnu sigurnost, pa je o takvim događajima dužan i obavijestiti drugog člana uprave, a što je i učinio, naime slovenskog člana uprave je obavijestio o dobivenim prijetnjama. Na posebna pitanja branitelja optuženog odgovorio je da je na mjesto člana uprave NE Krško imenovan 1. studenog 2004. Postoji vremensko ograničenje na koje se bira član uprave, a što je period od 5 godina. Bio je izabran na mandat do 5 godina. Nema ograničenja broja mandata. Od prvog izbora za člana uprave, do danas je još 2 puta biran na mjesto člana uprave NE Krško.

Postoji nekoliko propisa kojima se određuje način izbora člana uprave, a to su Međudržavni ugovor između vlade RH i R Slovenije, Zakon Republike Slovenije o nuklearnoj sigurnosti i podzakonski akti vezani uz to. S obzirom da se NE Krško nalazi na teritoriju Slovenije, isti spada pod pravni sustav te Republike. Koliko mu je poznato, od njegovog prvog izbora na predmetnu poziciju pa do danas, spomenuti međudržavni ugovor i zakon nisu mijenjani, dok za podzakonske akte nije u potpunosti siguran. Postoje tri tijela NE Krško, to su skupština, uprava koju bira skupština te nadzorni odbor. U skupštini sjedi jednak broj predstavnika Hrvatske i Slovenije. Njegova glavna dužnost kao hrvatskog člana uprave NE Krško je poštivati zakone, međudržavni ugovor i društveni ugovor NE. Ne postoji propisani omjer sudjelovanja tvrtki iz jedne i druge države u radu NE Krško, a vezano za način odabira koja će tvrtka dobiti koji posao naveo je da se u NE provodi javna nabava i prema pravilima javne nabave izabiru izvođači određenih poslova.

Misli kako je obveza provođenja procedura javne nabava u NE Krško uvedena 2012. Nije došlo ni do kakve promjene u udjelu hrvatskih tvrtki u sudjelovanju u radu NE Krško od kad je on član njezine uprave. To je i irelevantno jer se kooperanti tj. tvrtke koje rade biraju kroz postupak javne nabave. I nakon prestanka mandata optuženog kao ministra gospodarstva, od strane hrvatskog suvlasnika NE Krško bilo je prijedloga za njegovom smjenom kao člana uprave. Na posebno pitanje branitelja da li je međudržavnim ugovorom iz 2001. postavljen uvjet za dobivanje posla kao člana uprave NE Krško u vidu 5 godina radnog iskustva, odgovorio je da takav državni ugovor od 2001. uopće ne postoji. Nakon telefonskog razgovora koji je predmet ovog postupka s optuženim se nije nikada čuo niti vidio do danas. O ovom događaju nije obavijestio niti premijera niti članove vlade, a niti predsjednika Sabora.

Za to nije bilo niti razloga jer je podnio kaznenu prijavu, a o događaju je obavijestio članove nadzornog odbora NE Krško. Nadalje misli da je pravosuđe institucija koja mu može pružiti zaštitu. Nije znao da je njega zvao optuženi, već je samo uzvratio poziv na broj koji je vidio na svom telefonu. Razgovor, prije no što je uključio zvučnik na mobitelu, trajao je vrlo kratko. Naime, odmah čim je čuo agresivan glas gospodina LT uključio je zvučnik. U vrijeme razgovora bio je u svom stanu. S gospođom OT je u prijateljsko-emotivnim odnosima. Nakon ovog razgovora osjetio je emociju straha koju je teško opisati, osobito nakon prijetnji da će zagorčati život njemu i njegovoj obitelji, osjećaj straha je bio intenzivan. Gotovo ništa nije rekao tijekom ovog razgovora, misli da je na kraju čak rekao da se zahvaljuje. Čitav razgovor je trajao oko 10-tak minuta.

Međutim, s distance od 3 godine teško mu je sada nešto točnije reći, ali ono što je izrečeno, izrečeno je. Na posebno pitanje optuženog odgovorio je da je prije poziva na skupštinu na kojoj je bilo inicirano njegovo razrješenje održana međudržavna konferencija za realizaciju međudržavnog ugovora vezano za NE Krško, a koja se prije toga nije nekoliko godina održavala. On je u svojoj poziciji člana uprave, o eventualnim saznanjima da se krši međudržavni ugovor vezan za NE Krško o tome dužan obavijestiti nadzorni odbor. O prijetnji je obavijestio tadašnjeg predsjednika nadzornog odbora NE Krško VT i drugog člana uprave CT. Na posebno pitanje suca odgovorio je da od primljenog poziva, do trenutka kada ga je uzvratio, nije prošlo više od pola sata. Na poziv nije odmah odgovorio jer je bio u vožnji i to se vraćao iz Krškog u Zagreb.

Poziv je uzvratio nakon što je, zajedno s gospođom OT, došao u svoj stan. Broj s kojeg je poziv propustio nije prepoznao. Nazvao je taj broj te se predstavio, a nakon čega je uslijedilo ono što je opisao. Nakon uspostave telefonske veze, ustanovio je da je LT s druge strane. Optuženi mu se u telefonskom razgovoru obraćao s "ti" iako se prije, a niti poslije toga, nisu čuli niti vidjeli. Nije se osjećao ugodno niti kada mu je okrivljenik prijetio pokretanjem postupaka pred Uskokom, MUP-om i MVP-om jer ne zna kakvi su to postupci, ali sigurno ne bi bilo ništa ugodno. Ne može baš reći da ga je zastrašila tvrdnja da će optuženik narediti ispis telefonskih poziva i razgovora. Nešto što ga je zabrinulo je zapravo prijetnja da će mu zabraniti ulazak u R Sloveniju, a što je smatrao i mogućim s obzirom na njegovu tadašnju poziciju. Nije pokušavao konkretizirati što točno znači prijetnja da će mu optuženi zagorčati život, kao i njegovoj djeci i obitelji. U tom trenutku nije o tome razmišljao ali se ustrašio. Inače ima 2 odrasle djece.

Danas kao svoj temeljni zadatak je naveo poštivanje zakona, a prilikom ispitivanja u ODO-u u Zagrebu, nuklearnu sigurnost, pa je odgovorio da se kroz poštivanje zakona zapravo brine za nuklearnu sigurnost. Nakon što je primio prijetnje od optuženog nije dao ostavku jer za to nije bilo razloga. Što se tiče prijetnji bio je uvjeren da će naći zaštitu pred sudom. Bez obzira što je na određeni način optuženi u trenutku kada je tražio da da ostavku, bio njemu nadređen, ostavku nije dao te je dalje nastavio obnašati svoju dužnost što radi i danas na zadovoljstvo oba člana društva. Spominjao je u svojim iskazima nuklearnu sigurnost, u kontekstu svog straha da bi gospodin LT kroz pritisak na njega i njegovu djecu će pokušati utjecati na njega da dovede u pitanje nuklearnu sigurnost. U trenutku svog izbora za člana uprave NE Krško bio je zaposlen u Zagrebu, u tvrtki koja se zvala Enteco, a koja više ne postoji.

U slučaju da izgubi poziciju člana uprave NE Krško iz bilo kojeg razloga, prema ugovoru koji ima s elektranom oni su mu dužni tamo ponuditi posao, tako da ne bi ostao bez posla. Ne zna koliko dugo je još nakon ovog razgovora optuženi ostao na poziciji ministra gospodarstva. Nakon dovršenog razgovora, bio je iznenađen kad se pitao da li je uopće moguće da ministar u jednoj vladi ovako prijeti, a nakon toga se odlučio obratiti institucijama. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika odgovorio je da u poziciji u kojoj se nalazi uopće ne može spriječiti svoje razrješenje. Na posebno pitanje suca odgovorio je da nije točno da bi suvlasnici NE Krško, hrvatska i slovenska država, bili u nekakvoj koliziji niti imali suprotne interese, zapravo upravo zajedno rade na nuklearnoj sigurnosti i brinu o urednom i dobro radu NE.

3.3.1. Na ovu raspravu pozvana svjedokinja OT je izjavila da ostaje kod onog što je rekla u prethodnom postupku te na prijašnjoj raspravi, kao i da nema ništa novo za reći. Stoga je, odgovarajući na pitanje suda rekla da se oštećeni sam vratio iz Krškog u svoj stan, s time da je i ona u to vrijeme bila izvan stana, te su se njih dvoje sastali pred stanom, ušli, da bi oštećenom u jednom trenutku zazvonio mobitel. Rekao joj je da je umoran i da se neće javiti, međutim, nakon nekoliko minuta je rekao da ima više propuštenih poziva. Kako je bila kraj njega, vidjela je njegov čudan izraz lica čuvši kako je na mobitel rekao "ovdje KT", da bi nakon toga uključio zvučnik na mobitelu te je tada čula sve prijetnje o kojima je u prethodna dva navrata svjedočio. Po njenom sjećanju, uključujući zvučnik, oštećeni nije ništa komentirao, sve do isključivanja mobitela, osim što je jedino rekao "primio sam na znanje!" ili nešto slično tome. Nije se mogla sjetiti tko je prekinuo telefonski razgovor.

Nakon toga oštećeni ju je pitao što da učini pa mu je ona rekla da to treba prijaviti zbog prijetnji njegovoj obitelji, a on dodao da je imao neke propuštene pozive dok se vozio autom. Ona je, pak, shvatila da oštećeni nikada nije imao spremljen broj koji ga je tada nazvao, a naknadno je shvatila da je to broj od okrivljeno. Konačno je istaknula da su sve te prijetnje bile izrečene dok su oštećeni i ona bili skupa u stanu te je sve prijetnje dobro čula. 3.3.2. Svjedokinja je na zapisniku od 24. svibnja 2017. (listovi 22 - 23 spisa) iskazala je da se ona predmetnog događaja sjeća jer se radilo o nespecifičnom događaju. Događaj se zbio u jesen, u mjesecu studenom u večernjim satima. Navodi da je bila u društvu KT kada je isti na mobilni telefon primio poziv, odnosno kada je uzvratio taj propušteni poziv, a po uspostavi telefonske veze uključio je zvučnik na mobilnom uređaju te je čula kako se s druge strane muški glas dere na telefon i u jednom mahu izgovara riječi prijetećim tonom.

Čula je da muška osoba MT govori da mora dati ostavku, da više ne dolazi na posao, da će mu zabraniti ulazak u Sloveniju, da će ga prijaviti policiji, naložiti kontrolu njegove imovine, a posebno što ju se dojmilo, muška je osoba oštećenom u istom mahu rekla da će mu zagorčati život, njemu, njegovoj djeci i obitelji. Po izrazu lica KT vidjela je da je bio u šoku i vidno uznemiren. Mušku osobu po glasu nije prepoznala, jedino što je čula bio je agresivan muški glas. 3.3.3. Iskazujući na raspravi 18. rujna 2018. (listovi 80 - 82 spisa) svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je dala pred državnim odvjetnikom, no ako je potrebno može iskazati ono čega se sjeća. Događaj zbog kojeg je pozvana na ovaj sud kao svjedok, zbio se negdje u studenom mjesecu, prije nekoliko godina, ne zna točno kada. Nalazila se u stanu zajedno sa MT, ovdje oštećenikom, a kada je njemu zazvonio mobitel.

S obzirom mu se mobitel nalazio negdje u blagovaonici, a oni su bili u drugoj prostoriji, nije se odmah javio, već je otišao po telefon i uzvratio poziv. Dok je telefonirao hodao je po stanu i vidjela je da tada ima nekakvu "čudnu facu", a u jednom trenutku je uključio zvučnik na telefonu. Tada je čula da je s druge strane linije muškarac koji se derao te je čula dio razgovora, a zapamtila je da taj muškarac govori da mu zabranjuje raditi posao u Sloveniji, da će ga prijaviti policiji, Uskoku, da će mu napraviti popis imovine. Ono što je, prema njezinom zapažanju, KT najviše zaprepastilo a što je vidjela po njegovom licu, je prijetnja tog muškarca da će mu zagorčati život te da će zagorčati život njegovoj djeci i obitelji. KT inače ima djecu i oca. Koliko se sjeća, KT gotovo ništa tokom razgovora nije rekao.

Misli da je samo na kraju izgovorio "primio na znanje" i veza je prekinuta. Tada joj je rekao da je to bio gospodin LT. KT ju je pitao što da radi te ju je pitao je li čula koje su to riječi bile izgovorene. Ona mu je rekla da nema pojma što će on, ali da izgovorene riječi zapiše. To je otprilike ono čega se sjeća da se događalo tih 10-tak ili 15-tak minuta. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da u inkriminirano vrijeme nije znala zašto je oštećenika nazvao taj muškarac. Poslije toga je iz medija saznala da je podignuta kaznena prijava i da je optužno vijeće potvrdilo optužnicu, a to joj je i on rekao. Njoj je oštećenik rekao da ga je nazvao LT, ali nekakve detalje oko toga, niti zašto ga je zvao ona ne zna, niti joj je to rekao. Oni su razgovarali o tome što mu je okrivljenik rekao na telefon, što je ona čula. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika odgovorila je da je telefonski razgovor trajao od 5 do 10 minuta.

Ne može se točno sjetiti. Duže od 15 minuta sigurno nije trajao. Na posebno pitanje branitelja koliko dugo od početka razgovora je oštećenik uključio zvučnik, odgovorila je da je to učinio gotovo odmah, možda pola minute nakon početka razgovora. Ona je svjedočila o onome što je čula nakon što je zvučnik uključen, a o čemu su razgovarali prije ona ne zna odnosno KT gotovo ništa nije rekao osim kada se veza uspostavila da je rekao: "Halo, KT pri telefonu". To večer, barem u vrijeme koje je ona provela sa oštećenikom, niti je njega tko zvao više, a niti je on ikoga više zvao. Toliko se sjeća no ostavlja mogućnost da je možda i bilo telefonskih poziva, ali se toga ne sjeća. Nema nikakvih saznanja da je nakon kritične večeri bilo bilo kakvih kontakata između okrivljenika i oštećenika. I u kritično vrijeme a i sada je sa oštećenikom u prijateljsko-emotivnim odnosima. Njoj je oštećenik rekao da je o ovom događaju obavijestio drugog člana uprave NE Krško, a što je i dužan učiniti s obzirom na objekt u kojem radi.

Na posebno pitanje suca odgovorila je da se ne sjeća o kojem se danu u tjednu radi. Nema saznanja o tome što je oštećenik radio tijekom dana. Moguće da je oštećenik bio na poslu, u izuzetno rijetkim slučajevima radi i "neradnim danima". Njoj je oštećenik nakon razgovora rekao da je razgovarao sa okrivljenikom. Međutim, misli da bi i sama mogla zaključiti da je to bio njegov glas, iako ne može u potpunosti tvrditi možda bi ga mogla prepoznati. Na posebno pitanje okrivljenika odgovorila je da je oštećenik, nakon razgovora s istim, bio zabrinut za sebe i za svoju obitelj te da je razmišljao da li podnijeti kaznenu prijavu. Na posebno pitanje okrivljenika da li je nakon predmetnog razgovora oštećenik promijenio svoj način ponašanja i da li je nastavio raditi te funkcionirati u svakodnevnoj rutini odgovorila je da je i dalje nastavio raditi. Na posebno pitanje suca odgovorila je da se s oštećenikom tada, a kao i uostalom danas, viđala često te je znala da će podnijeti odnosno da je podnio kaznenu prijavu.

Ona je civilni sudac na Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Njoj je oštećenik rekao da je nekako ubrzo, s tim da ne zna točno kada, o svemu što se dogodilo obavijestio i svoju djecu. Na posebno pitanje suca odgovorila je da kazneno pravo nije njezina uža specijalnost, ali smatra da je bilo osnove za podnošenje kaznene prijave protiv okrivljenika s obzirom na riječi koje je izrekao. U odnosu na prijetnje da će se protiv njega pokrenuti neki postupci pred Uskokom, policiji i drugim državnim tijelima, oštećenik nije imao nikakvog straha jer su o tome razgovarali da se o tome nema osnove za bilo što teretiti ili za bilo kakav postupak protiv njega. Međutim, rekao joj je da mu to donosi velike neugodnosti.

Na dodatno pitanje punomoćnika oštećenika koji ju je podsjetio da ju je okrivljenik pitao da li je oštećenik nakon predmetnog telefonskog razgovora promijenio svoju dnevnu rutinu, a na koje je ona djelomično odgovorila navodeći da je išao na posao, dodala je da se oni uglavnom viđaju poslije 18 sati i zapravo joj nije poznata njegova "dnevna rutina". 3.4. Svjedok PT, vozač okrivljenog, kao bitno je izjavio da je bio prisutan razgovora orkivljegno sa oštećenim, sjedio je za stolom, a znao je da okrivljeni priča sa oštećenim jer su nakon razgovora komnetirali nešto u vezi Krškog. Okrivljeni je o tome razgovarao sa svojim suradnicima ST i GT te je rekao da se ne sjeća da bi okrivljeni bio uzrujan dok je razgovarao na telefon, jer bi on to prijmjetio.

Odgovarajući na pitanja rekao je da su kritične zgode bili u hotelu Park u Splitu te da su, dok je svjedok sjedio i šutio, okrivljeni, DT i GT, pričali o nekom problemu vezanim za Krško, ali da tijekom telefonskog razgovora nije primjetio da bi okrivljeni bilo kome prijetio, povisivao ton ili se ružno obraćao. Telefonski razgovor trajao je možda 10 do 20 minuta. Rekao je da je sa okrivljenim u dobrim odnosima, da se ne ć viđaju često, da je sa okrivljenim kao ministrom često sjedio za stolom i u autu te da je prisustvovao razgovorima. Kritični razgovor dogodio se pred večer, bila je noć, ali se nije mogao sjetiti koliko je bilo sati te da li je bio radni ili neradni dan, s time da nije čuo sadržaj kritičnog razgovora. 3.5. DT radio je sa okrivljenim zajedno u Ministarstvu te je bio prisutan u Splitu kada su bili u hotelu Park kada je u foajeu hotela okrivljeni razgovarao sa oštećenikom.

Okrivljeni je zvao oštećenika te je okrivljeni između ostaloga oštećeniku rekao da bi bilo najbolje da da ostavku, s time da se svjedok nije sjetio da bi bilo nekih povišenih tonova, već se radilo o normalnom razgovoru. Nije bilo spominjanja niti MUP-a, niti USKOK-a, a svjedoku bi sigurno ostalo u sjećanju da je okrivljeni rekao da će oštećeniku, njegovoj djeci i obitelji zagorčati život. Odgovarajući na pitanja rekao je da je u kritično vrijeme bio savjetnik okrivljenom koji je tada bio ministar, a o problematici Krškog se i prije pričalo, kako na kolegijima, tako i općenito, a vezano za probleme upravljanja elektranom i zaštitom hrvatskih interesa. Smatrali su da bi odgovornost snosio hrvatski član uprave, a što je bio upravo oštećenik te da ga pitaju u čemu je bio problem. Za vrijeme kritičnog razgovora, okrivljeni je cijelo vrijeme bio za stolom, nije ustajao, a u restoranu su osim njih dvojice bili vozač PT i GT.

Kako je svjedok sjedio za stolom, čuo je da okrivljeni razgovara na telefon i da se spominje B, pa je svjedok pretpostavio da se radi o oštećeniku, a o kojem se i radilo, budući da su nakon razgovora komentirali taj razgovor. Kritičan razgovor bio je jedan od uobičajenih razgovora kakve je svjedok čuo puno puta, bez povišenih tonova ili nervoze, uz kratko raspravljanje o navedenoj temi. Kabinet ministra funkcionira bi na način da bi ministar, tj. okrivljeni tražio da bude prisutan netko iz kabineta, a upravo radi ovakvih stvari kako bi posao bolje funkcionirao. Svjedok je na kraju rekao da više ne radi u Ministarstvu, ali da je i dalje u poslovnim odnosima za okrivljenim, tj. zaposlio se gdje je okrivljeni direktor. 3.6. Svjedok GT rekao je da okrivljenog poznaje duge, kako iz politike, tako i privatno, jer su prijatelji.

Bio je u hotelu Park u Splitu u foajeu, sjedeći zajedno sa PT, savjetnikom DT i okrivljenim. Sjetio se da je okrivljeni razgovarao na telefon oko 10-ak min, svjedok ga je pitao s kim je razgovarao, a ovaj mu je rekao da imaju problema u elektrani Krško te da je pričao sa članom uprave. Svjedok nije čuo nikakvih povišenih tonova, okrivljeni se nije dizao sa stola već je cijelo vrijeme sjedio. Odgovarajući na pitanja rekao je da nije primijetio nikakvu razliku u tonu od ostalih razgovora koje je okrivljeni tada vodio, a niti da je okrivljeni bio nervozan, ljut ili da je povisivao ton. Svjedok nikada nije čuo da bi okrivljeni upotrjebljavao riječi prijetnje iz činjeničnog opisa optužnice. 3.7. Prvi put pozvani svjedok BT kao bitno je istaknuo da pretpostavlja da je pozvan zbog nekog događaja koji mu je poznat iz medija, a bilo je to u razdoblju kad je bio predsjednik uprave HEP-a, tj. od 2014. do 1. siječnja 2018.

Okrivljeni mu je poznat kao bivši ministar gospodarstva u vrijeme dok je on bio u HEP-u, a poznat mu je i oštećeni koji je bio član uprave NEK-a, s time da je svjedok kao predsjednik uprave HEP-a bio i član skupštine NEK-a, a isto kao i prva osoba elektroprivrede sa slovenske strane. Svjedok nikad nije bio prijatelj ni okrivljenog ni oštećenog, tj. da bi se s njima privatno družio. Odgovarajući na pitanja, istaknuo je da je okrivljenog upoznao kad je svjedok postao predsjednik uprave HEP-a, dakle, 2014., te se s okrivljenim kao predsjednik uprave HEP-a redovno sastajao jednom mjesečno, tj. po potrebi, a uzimajući u obzir važnost HEP-a. Svjedoku se nikad nije dogodilo, a niti je čuo od drugih, da bi netko iz njihovog poslovnog okruženja u kontaktu s okrivljenim, tj. tada ministrom, doživio ili imao bilo kakve neugodnosti.

Govoreći o poslovanju NEK, rekao je da su uvijek unaprijed bili dogovoreni sastanci koji su se održavali najmanje svaka 3 mjeseca, po potrebi i češće, a na kojima su sudjelovali predstavnici Hrvatske i Slovenije, tj. svi članovi uprave NEK-a, svi članovi skupštine NEK-a te slovenski i hrvatski operativni timovi, a koji su bili zaduženi za operativno-administrativni rad elektrane te pripremali redovna izvješća. Član uprave NEK-a s hrvatske strane bio je i oštećeni. Po mišljenju hrvatske strane, dakle, i svjedoka, smatrali su da je hrvatska strana u upravi NEK-a trebala biti ažurnija i transparentnije štititi interese RH. Po svjedoku, to nije značilo da je oštećeni radio nešto protuzakonito, ali je mogao poduzeti nešto više za interese RH. Za vrijeme dok je oštećeni bio član uprave, tj. i prije svjedokovog mandata, a i za vrijeme mandata, značajno se smanjio udio hrvatskih tvrtki u poslovanju NEK-a.

Radilo se prvenstveno o hrvatskim tvrtkama s referencama za rad u nuklearnim elektranama. Svjedok se prisjetio jednog slučaja kad je hrvatska strana bila zabrinuta za udio u vlasništvu RH te je tada okrivljeni izrazio zabrinutost jer je trebalo usvojiti izvješća u kojima je bio mali udio hrvatskih tvrtki u poslovanju. Svjedoku nije poznato kako se to završilo, a svjedok se također nije mogao sjetiti da li je ikada bio na sastanku zajedno s okrivljenim i oštećenim. Okrivljeni mu se nikada nije žalio na oštećenika, ali mu se žalio na to poslovanje hrvatske strane, na kojoj strani je bio oštećeni, s time da mu se ni oštećeni nije žalio okrivljenog. Svjedok se sa oštećenim sastajao samo na sastancima svaka 3 mjeseca. Na jednom sastanku svjedok je oštećenom rekao da bi zbog svega trebalo pokrenuti postupak njegove zamjene, ali da se to obavi na kulturan način, prihvati za oštećenog, tj. da ostane u NEK-u.

Na njegovo mjesto postavio bi se netko tko bi ažurnije i kvalitetnije zastupao hrvatske interese, ali i dalje uz pomoć oštećenog dok se novi član ne uvede u posao. Sve se to događalo pri kraju svjedokovog mandata, stoga svjedoku nije poznato kako je to završilo, s time da su poslije tog sastanka podnijeli izvješće ministru koji se složio s tom promjenom, a pri tome imajući na umu zaštitu interesa RH. Odgovarajući na pitanja tužiteljica dalje je istaknuo da su oni to prezentirali slovenskoj strani pa je upravo svjedok ĐT rekao da zamjena njihovog člana ne bi bila pametna zbog sigurnosti, a što po mišljenju BT nije imalo nikakve veze sa sigurnošću rada NEK-a. Stoga je zaključak svjedoka da je O bilo u interesu da oštećenik ostane na istom mjestu, ali mu nije poznato da li je okrivljeni vezano za to imao neke kontakte s ĐT ili oštećenim.

3.8. Nakon ukidanja prošle presude, a na raspravi 26. rujna 2024. godine, sud je po prijedlogu oštećenika kao svjedoka saslušao ĐT koji je u bitnom iskazao da mu se čini da je pozvan zbog izjave koju je dao pred javnim bilježnikom vezano za razgovor s okrivljenim. Svjedoku su poznati i okrivljeni i oštećeni, s time da je oštećenog upoznao zbog radnog mjesta gdje su radili 1982. godine, kada je svjedok u NEK-u bio asistent proizvodnje, isto kao i oštećeni. Okrivljenog je upoznao vezano za međudržavne odnose u NEK-u 2014. ili 2015. Svjedok je od 2005. do 2022. generalni direktor GEN ENERGIJE koja je sa slovenske strane vlasnik i upravitelj NEK-a kao što je to s hrvatske strane HEP. S oštećenim se dosta družio pa ako i nisu prijatelji, dobri su poznanici, prvenstveno zbog posla. Oštećeni je neko vrijeme bio tehnički direktor elektrane, a svjedok vođa proizvodnje.

S okrivljenim se družio samo ako je to bilo vezano za upravljanje na međudržavnoj razini. Godine 2015. KT ga je zamolio da pred javnim bilježnikom da izjavu o svjedokovom razgovoru s okrivljenim negdje u to vrijeme, s time da je svjedok razumio oštećenog da je to zato što je imao više prijetnji od okrivljenog. Oštećeni mu, međutim, nije govorio ni o kakvim određenim prijetnjama, a niti okolnostima. Oštećeni mu nije govorio da je dobio više prijetnji ili da je bio u više takvih situacija s okrivljenim, već mu je samo općenito pričao za tu izjavu i vezano za jedan slučaj, pa je tada oštećeniku i sam rekao da je imao jednu prijetnju od okrivljenog (o toj prijetnji slijedi iskaz svjedoka u daljnjem tekstu). Svjedok je dalje naglasio da su oni kao uprava GEN-a s HEP-ovim suradnicima imali sastanak kad je trebalo izabrati zamjenu hrv. člana neka, tj. nekog drugog umjesto oštećenog KT.

Hrvatska strana je predložila nekog čovjeka te je svjedok sa slovenske strane rekao da ga neće podržati smatrajući da ovaj nema potrebne kvalifikacije za to radno mjesto, pa je svjedoku hrvatski predstavnik, tj. predsjednik uprave HEP-a BT rekao da nazove tadašnjeg ministra gospodarstva RH, tj. okrivljenog, a budući da još nije bila donesena formalna odluka o novom članu. Svjedok je stoga istog dana nakon razgovora s BT prvi i jedini put nazvao okrivljenog te mu pokušao objasniti zašto smatra da predloženi novi član nije kvalificiran za to mjesto. Svjedok, međutim, nije uspio ni iznijeti ni obrazložiti svoje razloge prethodno okrivljenom govoreći da je potrebno da RH zbog vlastitih interesa ima kvalificiranog člana jer ga je okrivljeni prekinuo te svjedoku počeo prijetiti da mora do kraja vikenda, tj. do nedjelje, glasati, jer će inače svjedoku poslati USKOK.

Svjedok nije znao tko je taj "USKOK", shvativši da se radi o nekakvoj policiji, pa mu je svjedok rekao neka mu ih pošalje u Sloveniju, a okrivljeni da će ih poslati na slovensku granicu. Nakon toga okrivljeni mu je rekao da će na hrvatskoj granici zaustaviti sve hrv. građane koji idu na posao u NEK, a radi se o oko 150 visokokvalificiranih radnika. Svjedok mu je predložio da se još jednom sastanu s HEP-om da se to obavi, a što je odmah drugi dan u nedjelju popodne u susretu s FT i učinjeno. Konačno je sve završilo da tada predloženi hrvatski predstavnik nije izabran, oštećenik je ostao do kraja mandata, a nakon toga iz Hrvatske je izabran neki drugi čovjek koji je još uvijek na tom mjestu. Dalje odgovarajući na pitanja, svjedok je rekao da je okrivljenog upoznao prije tog razgovora, da s njim nije imao nikakvih sukoba, međutim, takav pristup okrivljenog u prethodno navedenom razgovoru svjedoka je jako iznenadio, s time da svjedoku nije ni u toku davanja iskaza bilo poznato o kakvom se to sukobu između okrivljenog i oštećenog radi.

Svjedoku nije poznato zbog čega je prije isteka mandata oštećeni trebao biti zamijenjen novim članom. Bez obzira na svjedokove dobre odnose s oštećenikom, s njime o razlozima odlaska nije razgovarao, ali je naglasio da je imao jako dobru profesionalnu suradnju s oštećenikom. Ovo je, naime, bio pravi profesionalac, dobro se razumio u svoj posao te je svjedoku dosta pomogao sa savjetima, a budući da je razumio i ekonomska i druga stručna pitanja vezana za NEK. Stoga je na pitanje da li je postojao kakav profesionalni razlog za smjenu oštećenika, a ne eventualno politički, svjedok rekao da bi onda došlo i do smjene cijele uprave NEK-a, a što bi svjedok kao predsjednik uprave i znao. Svjedok je dodao da hrvatski predloženi novi predstavnik nije imao ispunjene formalne uvjete za to radno mjesto, s time da mu okrivljeni nije rekao zašto smatra da upravo taj čovjek treba biti izabran, već samo da treba biti izabran jer ga je predložila RH.

Svjedok je stoga navedeni telefonski razgovor s okrivljenim shvatio kao pritisak, ali je pristao na dodatni sastanak drugi dan, i to isključivo da drugima u HEP-u svjedok objasnio zašto nije dobro da predloženi predstavnik bude izabran. Odgovarajući na pitanje branitelja o međudržavnom ugovoru o udjelu upravljanja i izvođenja radova u NEK-u, svjedok je rekao da je to bilo 50% sa svake strane. Između 2010. i 2022. godine se s hrvatske strane stalno postavljalo pitanje udjela hrvatske strane u nabavi roba i usluga te izvršenja radova hrvatskih tvrtki, a u odnosu na slovenske tvrtke. Svjedoku nije bio poznat omjer, tj. postotak udjela hrvatskih tvrtki, ali je napomenuo da su mnoge tvrtke porijeklom iz RH tih godina bile registrirane u [adresa]. Svjedok je dopustio mogućnost izrečenu od strane okrivljenog, da je omjer sudjelovanja u investicijama i održavanju NEK-a bio 70% od strane Slovenije, a 20% na strani RH, a s obzirom da to takve podatke svjedoku dok je bio u upravi NEK-a nije bilo potrebno prezentirati. 3.9.1.

U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi telefonski kontaktirao s oštećenim KT u inkriminiranom vremenu i mjestu, dakle, dana 15. studenog 2015. u 20,31 sati u Zagrebu, a po uzvratnom telefonskom pozivu KT s telefonskog broja: [broj telefona], od oštećenog je zatražio da podnese ostavku na mjesto člana uprave NEK d.o.o. To sve proizlazi iz obrane optuženog u kojoj isti potvrđuje činjenične navode optužnice u tom dijelu te iz iskaza oštećenog KT, čiji iskaz je u suglasju s obranom optuženog o navedenim okolnostima. 3.9.2. Sporan je način na koji je optuženi od oštećenog zatražio da podnese ostavku, dakle, da li je optuženi prilikom razgovora s oštećenim istome prijetećim tonom rekao da mora dati ostavku na mjestu člana Uprave NEK d.o.o., da ne dolazi na posao u NEK d.o.o. te da će, ukoliko ne podnese ostavku, pokrenuti postupke protiv istog pri Ministarstvu unutarnjih poslova,

Ministarstvu vanjskih poslova i Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, da će narediti ispis telefonskih poziva i razgovora, pregled sve njegove imovine kao i da će mu zabraniti ulazak u Republiku Sloveniju te u nastavku rekao: "Zagorčat ću život tebi, tvojoj djeci i tvojoj obitelji.", budući optuženi to negira navodeći da je razgovor s oštećenim obavio na civilizirani način, a oštećeni nije prihvatio njegov zahtjev da podnese ostavku te je razgovor završen bez povišenih tonova i bilo kakvih prijetnji. 3.9.3. Sud je dakle u potpunosti prihvatio kao uvjerljive i istinite iskaze oštećenika KT i svjedokinje OT, a koji iskazi su u svim bitnim činjenicama istovjetni, opširni, okolnosni, svaki u svom iskazu, a i međusobno neproturječni te životni i logični.

Uzimajući u obzir oba rješenja višeg suda kojima su ukinute prethodne dvije presude, valja naglasiti da su i u ovoj presudi navedene sve bitne činjenice o kojima su svjedočili od obrane predloženi svjedoci PT, DT i GT, a isto tako i oštećenik KT, kao i svjedokinja OT. Ponovo se ističe da iz iskaza sve trojice od obrane predloženih navedenih svjedoka, dakle, jasno proizlazi da su sva trojica bili prisutni kritičnom telefonskom razgovoru okrivljenog sa oštećenikom, te da ne samo da nisu čuli bilo koju riječ prijetnje, već nije bilo niti povišenih, niti prijetećih tonova od strane okrivljenika. Međutim, za razliku od iskaza oštećenika i svjedokinje OT, iskazi sve ove trojice svjedoka prvenstveno su šturi, a s druge strane jednostavnim i kratkim navodima negiraju postojanje inkriminirajućih riječi u razgovoru okrivljenog sa oštećenikom, bez postojanja bilo koje druge bitne činjenice koja bi upućivala na to da je okrivljeni kritične zgode izgovorio inkriminirajuće riječi.

Ako se uzme u obzir prilikom ocjenjivanja uvjerljivosti iskaza svjedoka, uputa višeg suda da je svjedokinja OT dugo godina u emotivnoj vezi sa oštećenikom, tada treba s druge strane imati u vidu da su sva tri prethodna svjedoka obrane u kritično vrijeme bila ne samo u dobrim odnosima sa okrivljenim, već i u podređenom položaju, a u kojem su neki i danas, npr. svjedok GT, pa je tako tada PT bio osobni vozač okrivljenog koji je bio ministar, a svjedok DT savjetnik u kabinetu ministra, tj. okrivljenog, dok je GT danas zaposlen u tvrci kojoj je direktor okrivljeni. Uzimajući u obzir ovakav položaj navedena tri svjedoka, u odnosu na svjedokinju OT, koja je na ovoj raspravi dopunski saslušana, te ponovo izričito izjavila da su sve prijetnje bile izrečene dok su oštećeni i ona bili skupa u stanu i da je sve prijetnje dobro čula, po mišljenju suda u potpunosti je neuvjerljiv i neistinit iskaz sve trojice svjedoka, a posebno imajući u vidu, kako je među ostalim navedeno, da je njihov iskaz samo negirajući i vrlo štur, iz neuvjerljivo čuđenje sve trojice svjedoka da bi uopće bilo tko mogao pomisliti da bi okrivljeni mogao prema bilo kome povisiti ton, a posebno nekome izgovoriti inkriminirajuće riječi.

Dapače, i iz prethodno navedenog iskaza svjedoka E proizlazi ne samo da mu je jednom prilikom okrivljeni prijetio, već i način na koji je tekao razgovor preko telefona s okrivljenim, a koje činjenice također upućuju na to da su iskazi prethodne trojice svjedoka neistiniti. Sud stoga u postupku nije utvrdio niti jednu činjenicu koja bi upućivala na to da ne samo oštećeni KT ima razloga ne govoriti istinu ili prešućivati bitne činjenice, već niti da bi s njime emocionalno povezana svjedokinja OT također imala razloga ne govoriti istinu ili prešućivati bitne činjenice. Dakle, bez obzira na emocionalnu vezu svjedokinje OT sa oštećenikom, njen iskaz je, kao što je prethodno navedeno, uvjerljiv i prema tome istinit. Konačno, iz iskaza u ovom postupku saslušanog svjedoka G ne proizlazi niti jedna bitna činjenica koja bi dovela u sumnju istinitost iskaza oštećenika i OT, kao niti neistinitost iskaza rečena tri svjedoka, a uostalom kako se to dalje navodi, i neistinitosti obrane.

3.9.4. Okrivljenikova obrana je stoga prvenstveno usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a druge strane neuvjerljiva jer je, vezano za bitne elemente kaznenog djela, vrlo štura i negirajuća. Dio obrane optuženika u kojoj negira da bi prilikom razgovora s oštećenim izricao inkriminirane prijetnje, sud nije prihvatio jer je ista u suprotnosti činjeničnim utvrđenjima suda koja se temelje na iskazima oštećenog KT i svjedokinje OT. Osim što je obrana optuženog u neprihvaćenom dijelu u suprotnosti s iskazima oštećenog i svjedokinje OT, ona je i sama po sebi nelogična i neuvjerljiva u dijelu u kojem optuženi nastoji objasniti motiv oštećenog da ga „lažno prijavi“ za ovo kazneno djelo, pa tako ističe da vjeruje da je to iz razloga što je oštećeni na taj način htio skrenuti pozornost sa svojeg rada koji nije bio u interesu Republike Hrvatske, na optuženog i prokazati ga kao nekakvog nasilnika, što su jedva dočekali hrvatski mediji i u čemu je i uspio, zbog toga se nije raspravljalo o odgovornosti oštećenog, a on raspolaže podacima koji bi negativno opisivali oštećenikov rad.

Međutim, optuženi pri tome zanemaruje vlastite navode da u inkriminiranom vremenu oštećenog s mjesta člana uprave NEK d.o.o. nije bilo moguće smijeniti bez suglasnosti slovenskog člana skupštine NEK d.o.o., a koja suglasnost nije postojala, pa je razvidno da je oštećenom, unatoč protivljenju hrvatskog člana skupštine NEK d.o.o., bio osiguran ostanak na radnom mjestu. Stoga je jedini preostali način za razrješenje oštećenog bio da sam podnese ostavku, što oštećeni nesporno nije želio učiniti, zbog čega ga je u konačnici i kontaktirao optuženi kako bi pokušao utjecati na njega da promijeni svoju odluku. Slijedom navedenog budući je oštećeni u inkriminiranom vremenu imao „osiguran“ ostanak na mjestu člana uprave NEK d.o.o. nije logično niti životno da bi nakon telefonskog razgovora s optuženikom u kojem je optuženi, prema vlastitom iskazivanju, od oštećenika na civilizirani način zatražio da podnese ostavku, a ovaj to odbio, oštećeni imao motiv optuženog lažno prijaviti za prijetnju da mu ista doista nije i upućena.

Nastavno tome, neuvjerljivi su i navodi optuženog da on raspolaže podacima koji bi negativno opisivali oštećenikov rad budući bi, da je tome tako, bilo logično i životno da iste, preko hrvatskog člana skupštine (HEP d.d.),predoči na skupštini NEK d.o.o. na kojoj se glasalo o razrješenju oštećenog, odnosno to bi učinio nakon što je oštećeni podnio kaznenu prijavu protiv njega, a u konačnici i u ovom postupku. Obzirom na navedeno sud je obranu optuženog u tom neprihvaćenom dijelu ocijenio neistinitom i stoga neprihvatljivom za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku te drži da je ovakvo iskazivanje upravljeno na izbjegavanje njegove kaznenopravne odgovornosti. Dio obrane optuženog u odnosu na uvjete za izbor člana uprave NEK d.o.o., proceduri izbora, trajanju mandata i obvezama člana uprave, sadržaju međudržavnih ugovora u odnosu na NEK d.o.o., poslovnim partnerima društva i kao i općenito o poslovnom funkcioniranju NEK d.o.o., sud nije posebno analizirao budući navedene okolnosti nisu od značaja za donošenje odluke u ovom postupku.

4. U ponašanju okrivljenog stekli su se dakle svi elementi bića kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a budući da je okrivljeni drugome koji je u kritično vrijeme imao svojstvo odgovorne osobe prema članka 87. stavak 6. KZ/11 kao član uprave nuklearne elektrane Krško i to u vezi sa radom te druge osobe, jer je sadržaj razgovora bio davanje ostavke na mjestu člana uprave, uputio riječi: ''Zagorčat ču život, tvojoj djeci i tvojoj obitelji.'', a što predstavlja ozbiljnu prijetnju kakvim zlom. Da se stvarno radi o prijetnji kakvim zlom dodatno upućuju i ostale riječi iz činjeničnog opisa optužnice, a koje se među ostalim odnose na neosnovanu prijetnju organima gonjenja Republike Hrvatske, kao i zabranom ulaska u Republiku Sloveniju, a imajući u vidu da je okrivljeni kritične zgode bio ministar u Vladi RH. Okrivljeni je ovo kazneno djelo počinio sa izravnom namjerom, svjestan svi ovih navedenih bitnih elemenata djela želeći da se ti svi bitni elementi ostvare, što se i dogodilo.

5. Kako je okrivljeni proglašen krivim to mu je sud u Zakonom propisanom rasponu za ovo kazneno djelo kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, pri tome mu izričući uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Okrivljeniku ej kao olakotno uzeto što je do sada neosuđivan i njegovo korektno držanje tijekom cijelog kaznenog postupka, dok mu je kao otegotno uzeto što je djelo počinio prema oštećenom koji se prema njemu nalazi u podređenom položaju s pozicije moći ministra u Vladi RH, koristeći grubi izbor riječi i način govora, nakon što prethodno nije uspio provesti svoj naum da smijeni oštećenika s mjesta člana uprave NEK d.o.o.

To sve upućuje na okrivljenikovu usmjerenost, upornost i odlučnost u izvršenju djela te veću količinu kriminalne volje, a što sve negativno odstupa od prosječnog počinitelja ovo kaznenog djela. S obzirom na sve navedeno sud je bio mišljenja da samo ovakva uvjetna osuda odgovara samoj osobi okrivljenika, kao i okolnostima pod kojima je ovo kazneno djelo počinjeno te se po mišljenju suda samo ovakvom kaznenom sankcijom može postići svrha kaznenih sankcija, tj. izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kazna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

6. S obzirom da je okrivljeni proglašen krivim, a izuzetno je dobrog imovnog stanja imajući u vidu svoje sadašnje imovinske prilike, kako i imovinske prilike u vrijeme počinjenja kaznenog djela kao ministra u Vladi RH, a isto tako uzimajući u obzir vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, kao i dužinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka, dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 1.000,00 EUR.

7. Budući da je protiv presude s izdanim kaznenim nalogom podnesen prigovor, nakon čega je optužnica potvrđena te je započela rasprava i izrečena i ova presuda, to je temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08 presuda s izdanim kaznenim nalogom od 8. prosinca 2017. godine stavljena izvan snage, a kako to stoji pod toč. I. izreke ove presude. U Zagrebu 23. siječnja 2025

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.' - piše u presudi suca Marka Benčića. Inače, bivši ministar započeo je krupan građevinski i drugu biznis nakon isteka mandata o čemu smo pisali. Objavljen ČLANAK dostupan je OVDJE.