U zagrebačkoj Savskoj ulici, na broju 141, 24. siječnja 2013. s 50.000 kn temeljnog kapitala osnovana je tvrtka Maxpharma d.o.o. Osnovali su je zagrebačka tvrtka Rajmar-International d.o.o. i crnogorska tvrtka P2 d.o.o. iz Podgorice. Za direktora je postavljen Rajko Vučković iz Zagreba. Spomenuti je prethodno, 23. prosinca 2010., osnovao Rajmar-International i to sa Zagrepčaninom Slobodanom Brezakom koji se u medijima spominjao prošlo ljeto u kontekstu veze s bivšom hrvatskom Miss Universe Ivanom Delač i njihovog odmora na Santoriniju. Podsjetimo, iza nje je propali brak s osuđenim i odbjeglim poduzetnikom rodom iz Hercegovine Ivicom Đolom o kojem smo pisali u ovom ČLANKU.

U Rajmar-Internationalu došlo je do promjene vlasnika i direktora  29. travnja ove godine kad su odstupili Zagrepčani Vučković i Brezak te je na njihovo mjesto došao stanoviti Besnik Hoxha iz kosovskog mjesta Vushtrri. Kako živimo u digitaliziranom svijetu u kojem je jednostavno preko sustava Google karte provjeriti nečiju adresu, upisali smo Hoxhinu adresu očekujući kako se tu radi o poslovnom čovjeku koji živi na prikladnoj adresi ili pak posluje na istoj u tom kosovskom mjestu. No, Google karte su nam otkrile neku nedovršenu malenu potleušicu na toj adresi, nalik na sklepani pomoćni objekt, što je stvorilo sumnju kako se tu moguće radi o praksi koja je zaživjela zadnje desetljeće, a to je da se na mjesto osnivača i direktora firmi koje su izgubile značaj za inicijalne vlasnike imenuju osobe iz Srbije, BiH ili s Kosova koje figuriraju samo fiktivno dok se tvrtke ne ugase po sili zakona.

Inače, tvrtka Rajmar-International je bila primarno registrirana za trgovinu, a sudeći po vijesti koju je jednom MUP objavio bavila se trgovinom tekstilom. To i ne čudi jer na istoj adresi, u Savskoj cesti 141, gdje je i registriran Rajmar-International Marija i Rajko Vučković posjeduju uredski prostor kao i tvrtka Denim čija je vlasnica Marija Vučković, a direktori Rajko Vučković i Slobodan Brezak. Dakle, tvrtka Rajmar-international bavila se isto trgovinom tekstilom. O tome svjedoči i vijest koju su MUP, odnosno ZG policija objavili  14. veljače.2002., da je 'dana 12. /13. veljače između 15,30 i6,30 sati na području Trešnjevke na Savskoj cesti provaljeno  u skladišni prostor poduzeća Rajmar international. Provalnik je obio vrata, ušao i ukrao veću količinu odjevnih predmeta, oštetivši vlasnika za 200 tisuća kuna.'.

E sad se postavlja pitanje zašto je trgovac očito tekstilom, odnosno traperom, denimom, Rajko Vučković išao s podgoričkom tvrtkom P2 d.o.o., koja je deklarirana kao distributer lijekova, osnovati tvrtku MaxPharma? Inače, vlasnik te crnogorske tvrtke je Milovan Mikulić koji je u P2 d.o.o. i direktor skupa sa Zorkom Mosurović. No, znakovito je kako je kao privremeni zastupnik naveden Iztok Verdnik, a osoba istog imena je direktor Sektora za korporativno komuniciranje u Mercatoru. P2 d.o.o. kao pretežnu djelatnost navodi trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima, no bonitetna ocjena tvrtke za 2021. godinu bila je CCC, odnosno visoki rizik. Inače, poznato je kako farmaceutske tvrtke uglavnom izvrsno posluju pa čudi da je na companywall.me za tu tvrtku istaknuto 'veliki rizik, neizvjesna budućnost'.

Vratimo se sad zagrebačkoj MaxPharmi u kojoj je 24. ožujka 2015. došlo do promjene vlasničke strukture. Umjesto Rajmar-Internationala i podgoričkog P2 d.o.o. novi su vlasnici postali Rajko Vučković i Tihomir Strizrep. Potonji je poznat kao bivši ravnatelj HZZO-a u periodu od 2009.-2012.. No, Strizrep je ujedno i dioničar Slatinske banke, i to krupni, a što je vidljivo na web stranici Slatinske banke, iz Obavijesti koju je ta banka poslala 2022. HANFA-i, kad su tri dioničara, među kojima i Strizrep, opunomoćili osječkog odvjetnika Branimira Finglera za njihovo zastupanje jer su prešli prag koji je propisan člankom 484 ZTK-a. No, 9. svibnja 2015. dolazi do nove promjene vlasnika ali i temeljnog kapitala u MaxPharmi.

Vidljivo je to i na Sudregu gdje piše: 'Odlukom članova društva od 24.04.2015. godine izmijenjen je Društveni ugovor o osnivanju društva od 24.01.2013. godine u cijelosti..... Promjene temeljnog kapitala: Odlukom članova društva o povećanju temeljnog kapitala povećan je temeljni kapital sa iznosa od 50.000,00 kuna za iznos od 950.000,00 kuna na iznos od 1.000.000,00 kuna uplatom u novcu.'. U tom trenutku novi vlasnici postaju  Ante Lučić iz Mavericka Partnersa, koji je prethodno bio suvlasnik i direktor Auctor Investa, bio predsjednik Uprave Inspiria, zatvorenog alternativnog investicijskog fonda, bio član NO-a Škegrinih Quaestus nekretnina, te Metronet telekomunikacija. Kao novi suvlasnici MaxPharme pojavljuju su još dva poznata, ali profesorska imena.

Radi se o profesoru s Katedre za trgovačko pravo Hrvoju Markovinoviću te profesoru s istog fakulteta Petru Miladinu. Za Miladina na toj ustanovi piše: 'Petar Miladin (rođen 1973.) je diplomirani pravnik, magistar prava (1999.) i doktor prava (2005.) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Obranio je magistarski rad pod naslovom „Bankarska tajna i bankarsko obavještavanje“ te doktorsku disertaciju „Plaćanje doznakom“. Radio je kao pripravnik na Općinskom i Trgovačkom sudu u Zagrebu te je položio pravosudni ispit....' Istaknimo kako je u istom trenutku direktorica MaxPharme postala Andreja Strizrep, supruga Tihomira Strizrepa, i to umjesto Rajka Vučkovića. No, sjedište MaxPharme i dalje ostaje na Savskoj cesti 141, u uredu čiji su vlasnici bivši osnivač i direktor Rajko Vučković.

Sudreg nam otkriva kako se u MaxPharmi 8. svibnja 2015. dogodila nova vlasnička struktura kad je kao suvlasnik uz Antu Lučića, profesora Hrvoja Markovinovića i Petra Miladina, upisan i zagrebački Auctor. Radilo se o najvećoj brokerskoj kući u Hrvatskoj koju su 1996. osnovali zajedno sada pokojni Marijan Palić, Michael Glazer i Nenad Pavletić. Istaknimo kako su sadašnji vlasnici Auctora češki Auctor Holding a direktori, varaždinski odvjetnik, investitor i medijski mogul Oleg Uskoković i Čeh Josef Pilka o kojima smo nedavno objavili ČLANAK. Moćni Uskoković imenovan je za predsjednika Uprave Auctora 21. kolovoza 2019. godine, a direktor je od srpnja 2020. pa do danas. Auctor je bio u vlasničkoj strukturi MaxPharme sve do 9. veljače 2021. kao što je vidljvo na Sudregu, dakle u vrijeme kad je u tu priču ušao Uskoković. 

U MaxPharmi je 7. travnja 2022. umjesto Andreje Strizrepa direktor postao suvlasnik, Ante Lučić iz Maverick Partnersa. Tvrtka se seli na novu adresu, u zagrebačku Vukovarsku ulicu u poslovnu zgradu na borju 269D. Sad se postavlja pitanje što će ugledni profesori prava, a prethodno i najveća hrvatska brokerska kuća uopće ulaziti u suvlasništvo MaxPharme, tvrtke čija je djelatnost farmaceutska i trgovina lijekovima. Podsjetimo, inicijalno kad su je osnovali, tvrtka Rajka Vučkovića i P2 d.o.o. iz Podgorice, Crna Gora, djelatnost joj je bila deklarirana na sljedeći način: 'djelatnost ispitivanja lijeka i homeopatskog proizvoda; *djelatnost proizvodnje lijeka i homeopatskog proizvoda; *djelatnost prometa lijeka i homeopatskog proizvoda; *djelatnost provjere kakvoće lijeka i homeopatskog proizvoda; *proizvodnja medicinskog proizvoda; *promet na veliko medicinskim proizvodima; *promet medicinskog proizvoda na malo; *uvoz/izvoz medicinskih proizvoda; *djelatnosti posredovanja vezano uz klinička ispitivanja; *kupnja i prodaja robe; '.

Tako je ostalo i do danas. No, nema nekih podataka iz kojih bi se dalo zaključiti kako se tvrtka uistinu i bavi ozbiljno tim biznisom. Iz Bilance koju su predali Financijskoj agenciji za prošlu 2025. godinu vidi se da je dugotrajna imovina 127.734,72 eura, a kratkotrajna 51.984,09 eura. U 2024. tvrtka je ostvarila prihode od samo 659,96 eura, a u 2025. poslovala je bez ikakvih prihoda. Direktor Ante Lučić potpisao je 30. travnja ove godine dokument iz kojeg se vidi gubitak od 185,25 eura koji će se pokriti iz prihoda budućeg razdoblja. Vidljivo je kako je MaxPharma dosad stvorila gubitak od 98.944,63 eura. Također, u Bilješkama uz financijsko izvješće piše kako ima obveze prema osnivačima u iznosu 23.020,88 eura, obveze prema dobavljačima od 120 eura i obveze prema državi u iznosu 63,41 euro.

U tom dokumentu, koji je potpisao direktor Ante Lučić, piše kako je MaxPharma, na 31.12.2025. imala trgovačke robe u vrijednosti 51.546,39 eura i na računu u Slatinskoj banci 88,38 eura. K tomu je imala 0,00 eura prhoda. Postavlja se pitanje koji je motiv uglednim profesorima s Pravnog fakulteta, a prethodno i Auctoru, uopće suvlasništvo u takvoj tvrtci. K tomu, pogledamo li širi kontekst, stvari postaju još puno zamršenije i kompliciranije. Naime, prvi osnivač MaxPharme, Zagrepčanin Rajko Vučković zanimljiv je po tome što je, kao direktor Ingre, najavljivao biodizel od morskih algi. O tome nam svjedoči članak iz Nacionala iz  ožujka 2008. g. Naslov je glasio: 'INGRA U EKOINDUSTRIJI 'Radit ćemo dizel od morskih algi''. U članku se navodilo kako su 'Václav Hlavatý i Rajko Vučković, Ingrini direktori zaduženi za gradnju tvornice biodizela, otkrivaju zašto se vodeća hrvatska tvrtka za građevinski inženjering okreće industriji'.

Kao što znamo, s odmakom od 18 godina to se nije dogodilo. No, da se tu radi o istoj osobi o kojoj ovdje pišemo, vidi se iz Vučkovićevog službenog Životopisa. U njemu piše kako je rođen 1955. u Varaždinu. Impresivan je broj tvrtki kako njegovih privatnih, tako i drugih, u kojima je bio direktor. Na popisu su osim Rajmar-Internationala, koji je dakle osnovao MaxPharmu, njegov Denim, Bioplin koji je osnovala Ingra, zatim OTP, Ingra, Varteks.... Vidljivo je kako je Vučković imao političke dužnosti još u vrijeme SFRJ, da je suosnovao Hrvatsko-tajlandski klub prijateljstva, da je bio član Komisije za marketing HOO-a, da je bio predsjednik u motociklističkim udrugama i klubovima, da je ukratko imao brojne poslovne, sportske ali i političke dužnosti.

Njegovo ime pronašli smo i na web stranici Grada Vukovara. Tamo je u studenom 2011. objavljeno kako Grad Vukovar osniva zajedničko poduzeće s tvrtkama iz Švicarske te da direktor tvrtke koja se osniva KTG Vukovar postaje Rajko Vučković.Ta je odluka o osnivanju KTG Vukovar d.o.o., u kojem se navodilo kako Grad Vukovar ulaže 100.000 kn, koliko i dvije tvrtke iz Švicarske - KTG Energy Financial Holding iz Zuga i Christof Holding dok 700.000 kn ulaže KTG Swiss - dostupna na ovom LINKU. Za direktora je naveden Rajko Vučković. Spomenutu tvrtku SWISS KTG d.o.o. u Zagrebu je osnovala firma KTG SWISS iz Lugana. Za direktora su imenovani Radivoje Montenegro iz Lugana te Rajko Vučković.

Znakovito je kako je sjedište Swiss KTG-a bio u Vučkovićevim poslovnim prostorijama, u Savskoj 141, odnosno na istoj adresi gdje je osnovana i MaxPharma kojom sada vlasnički vladaju ugledni profesori s Pravnog Hrvoje Markovinović i Petar Miladin. Tvrtka Swiss KTG izbrisana je sa sudskog registra krajem listopada 2019. godine.No, u Memorandumu o razumijevanju koji je u ime Grada Vukovara potpisao u studenom 2011. predsjednik Gradskog vijeća Tomislav Džanak navodi se još i Branko Montenegro kao predstavnik KTG AG iz Švicarske. Cijeli taj projekt bio je vezan uz planove za izgradnju nove plinske energetske centrale u Vukovaru za proizvodnju električne energije i tople vode u Vukovaru.

Navedeno je kako će se osnovati joint venture kompanija KTG Vukovar u kojoj će 10 posto imati Grad Vukovar a preostalih 90 posto KTG AG Švicarska, dakle kompanija Branka Montenegra. Iz dokumenta je vidljivo kako će nova centrala koristiti plin kao gorivo. Ugovore su, kako se vidi na ovom LINKU, potpisali tadašnji vukovarski gradonačelnik, SDP-ov Željko Sabo koji je osuđen pravomoćno na zatvorsku kaznu 2015. zbog političke korupcije, zatim spomenuti Džanko, te u ime švicarskih investitora Branko Montenegro te Mose  Franco koji je prethodno naveden kao potpredsjednik KTG AG čiji je predsjednik Branko Montenegro.

Ime spomenutog Branka Montenegra moguće je pronaći kao v.d. generalnog direktora tvrtke KTG Zenica čiji su osnivači KTG AG Lugano iz Švicarske i HTG (HK) ENERGY INVESTMENT Ltd. iz Hong Konga. No, zanimljivo je kako je ta tvrtka iz Lugana, prema podacima iz švicarskog registra već likvidirana. No, pravi uvid u lik i djelo Branka Montenegra možemo pronaći u člancima portala u BiH koji su se bavili njegovim propalim projektom u Zenici u BiH. Na lokalnim ali i bih portalima objavljeni su i ugovori iz kojih možemo saznati više pojedinosti o tim fantomskim ulagačima. Tako se iz priloženog sudskog izvatka za švicarsku tvrtku može vidjeti kako je Branko Montenegro naveden kao državljanin BiH s adresom u Luganu, dok se u istim papirima navodi i Radivoje Montenegro koji je upisan s adresom u Luganu.

No, uz neka tipična imena za Švicarsku, tu se ukazalo još jedno ime koje BiH javnosti ništa u tom trenutku nije značilo pa ga nisu niti apostrofirali. Radilo se o Christianu Obradu, koji je zapravo Kristian Obrad, sin pokojnog, odnosno likvidiranog sponzora bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića - Mladena Obrada. Dokumenti u kojima su objavljeni podaci vezani uz švicarske tvrtke i njezne zastupnike, uključujuči i Obrada, koji su sklapali poslove u Zenici dostupni su OVDJE. Mladen Obrad je inače brutalno, 4. rujna 2009., pretučen u Moskvi u dobi od 70 godina, potom je preminuo od ozljeda u bolnici 14. rujna 2009. g.. Taj je hrvatski poduzetnik s adresom na obali pomopoznog jezera Lugano u Luganu široj hrvatskoj javnosti prilično nepoznat.

No, o njemu je glavna urednica portala Imperijal.net Irena Divkovič Milanović pisala davno prije, u travnju 2013., u sklopu svog autorskog serijala Trag novca. Članak je dostupan OVDJE. Kao što vidimo, naizgled nepoznato ime, izgubljeno u burnim godinama iskrsnulo je sad u posve novom kontekstu preko sina likvidiranog, pod nejasnim okolnostima, naftnog i energetskog moćnika Mladena Obrada. Ukratko, uz ime Branka Montenegra, dakle partnera osnivača MaxPharme, odnosno direktora Rajka Vučkovića, u BiH te tvrtke koje je on doveo u projekt u Vukovar, i to neposredno  prije osnivanja MaxPharme, te prodaje iste Auctoru povezanom s Olegom Uskokovićem i uglednim profesorima s Pravnog fakulteta, isplivalo je puno kontroverzi.

Zašto je važno spomenuti sve te naizgled nevažne tvrtke i osobe, propale projekte i slično. Naime, prof.dr.sci. Hrvoje Markovinović je arbitar na listi Hrvatske gospodarske komore ali i član Međunarodnog arbitražnog sudišta ICC pa samim tim odlučuje u važnim trgovačkim arbitražama. Važno je znati s kim je sve službeno povezan osim onoga što se može vidjeti preko Sudrega, gdje je vidljivo kako je bio član NO-a Slatinske banke od 2010. do 2014., s Inspiriom, fondom koji je također bio povezan s Antom Lučićem, direktorom MaxPharme. Markovinović je u Inspiriu bio član NO-a od 2013. do 2017. g. U Raiffeisenbank Austria član NO-a je pak od 2019. do danas.

U Dalekovodu je bio član NO-a od 2014. do 2021, a u Tehnici od 2019. do 2021. K tomu je godinama predsjednik Skupštine Podravke. Sve to čini neki potencijalni uži interesni krug, poglavito subjekti u kojima je aktivan i sada kao i osobe, odnosno tvrtke s kojima je preko tih subjekata povezan. Samim tim to bi pred njega postavljalo obvezu da sebe isključi iz arbitraža pri HGK kad su posrijedi subjekti s kojima je bio poslovno aktivno povezan. Pitanje je koliko su uopće kod nas i poznate takve poveznice i vode li o tome računa odgovorni kada nekoga uključuju u konkretne arbitraže, kao primjerice uglednog profesora Markovinovića koji se, kako vidimo na činjenicama iz ove priče, dao uvući u neki, u najmanju ruku čudni poslovni kontekst.

Naime, stvari postaju zamršenije kad pogledamo kakve su sve afere isplivale u BiH u kontekstu tvrtki i osoba s kojima je povezan prvi direktor MaxPharme Rajko Vučković. Citirat ćemo naslov s portala Žurnal.info. Tamo je 27. rujna 2013. objavljen članak: 'ISTRAŽUJEMO BALKANSKA TURNEJA BRANKA MONTENEGRA: Zenički "projekat stoljeća" propao još u Vukovaru! “Strateški investitor” zeničke termoelektrane, isti recept “partnerstva” pokušao je primijeniti i u susjednoj Hrvatskoj, ali bez uspjeha'.

Na istom portalu objavljen je još jedan članak u kojem je, među ostalim navedeno: 'Švicarski KTG još uvijek nije donio obećanu investiciju od 250 milijuna eura iako su potpisana već dva ugovora o izgradnji elektrane. Žurnal je detaljno pisao o memorandumu koji je Zenica potpisala s kompanijom KTG Branka Montenegra, ulaganju zemlje od gotovo 12 milijuna maraka u trenutku kada je KTG u projekat uložio svega nekoliko hiljada maraka... Opoziciju i medije koji su upozoravali na opasnosti ovog posla načelnik je nazivao protivnicima projekta i napretka Zenice. Sa druge strane, Branko Montenegro je i dalje prijatelj grada i veliki investitor iako projekat kasni godinama i nema naznaka da će ikada biti završenoNakon potpisanog memoranduma u Zenici je registrirano poduzeće KTG Zenica u kojem švicarska kompanija ima 75 a Zenica 25 posto vlasništva.

Naručene su brojne studije a Zenica je osigurala sve potrebne dozvole za izgradnju i rad elektrane, čak i dozvolu za proizvodnju i promet strujom za koju su nedavno tražili da se oduzme od Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji....'.  U jednom članku na portalu Žurnal.info navedeno je kako je Branko Montenegro izgradio umjesto obećane elektrane samo bilboard. No, zanimljivo je kako je iz članka na portalu Žurnal.info vidljivo kakvim su obećanjima preduzetnici, odnosno partneri Rajka Vučkovića, namamili prvo zeničkog gradonačelnika, a potom i vukovarskog. U Zenici su ugovore za novu termoelektranu potpisali 2009. a u Vukovaru za energetsku centralu 2011.

U Zenici su obećavali kako će uložiti 250 milijuna eura, a u Vukovaru čak 530 milijuna eura. No, kao što vidimo od svega toga nije bilo ništa. Zbog toga, slijedimo li trag novca, preostaje nam se zapitati je li Rajko Vučković, dvije godine nakon što je označen kao direktor fantomske energane na plin u Vukovaru osnovao MaxPharmu s nekim sličnim namjerama, da uključi partnere koji će nešto slično nuditi na farmaceutskom tržištu? I još se jednom postavlja pitanje zašto su tu tvrtku preuzeli Auctor i ugledni profesori s Pravnog fakulteta Hrvoje Markovinović te Petar Miladin te investitor Ante Lučić iz Mavericks Partnersa? Ima li tu neka dublja, zasad javnosti nepoznata poveznica i s fantomskim ulagačima z inozemstva. čak iz dalekog Kazahstana.

Naime, iz Memoranduma koji je potpisao Branko Montenegro u Zenici vidi se i imena dva poznata menadžera iz kazahstana,a  uključena je i KazGasTrans, kazahstanska državna kompanija jer je u cijelom projektu bila i njena švicarska podružnica. Vidljivo je to i iz dokumentacije ali i još jednog članka na portalu Žurnal.info koji citiramo: 'Još 4. 2.1980. godine u Švicarskoj je osnovana kompanija pod imenom Comapral SA. na čijem čelu se nalazila Katia Camoia. Više od 27 godina sa ovom kompanijom se nije ništa bitno događalo da bi 18. prosinca 2007. godine ime kompanije promjenjeno u KazTransgas Trading SA. U upravi kompanije tada su se pojavili Radivoje Montenegro, Andrea Amedeo i Obrad Christian, te Kazahstanci Yerbol Meshovich Tokkozhin i Assylbek Sakhtabbergenovich Kilimov. 

Pola godine kasnije, 16. svibnja 2008. godine, kompanija ponovo mijenja ime, ovog puta u KTG Trading SA, i iz igre ispadaju Kazahstanci Kilimov i Tokkhozin, dok kompanija dobija i novu revizorsku kuću. Nekoliko mjeseci kasnije počinju pregovori Branka Montenegra sa zeničkom općinom o projektu izgradnje elektrane na plin, gdje bi općina dala zemljište i osigurala dozvole za gradnju,  a Montenegro osigurao novac za izgradnju elektrane.'. No, zanimljivo je kako se ime Yerbol Meshovich Tokkozhin (Erbol Tokkožin)može pronaći uz objašnjenje kako je poslovni menadžer iz Kazahstana koji je u BiH postao je poznat krajem 2000-ih, kada se njegovo ime spominjalo u kontekstu korporativnog upravljanja i vlasničkih struktura velikih industrijskih postrojenja.

Konkretno, 2009. godine imenovan je u upravu tvrtke povezane s privatizacijom i poslovnim procesima oko Željezare Zenica u BiH .Kako nas iskustvo uči da nema baš puno slučajnosti u biznisu, poglavito onom krupnom, preostaje nam samo sumnjati kako i ovdje oko zagrebačke MaxPharme, koja ne posluje s prihodima, već generira gubitak, zacijelo ima neka pozadina koja još nije isplivala na površinu, a kad će i kako, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju ova priča pokazuje kako se u Hrvatskoj, 'maloj bari punoj krokodila' uvijek može pronaći nezamisliv pozadina. Zanimljivo je kako sve dosad nikad nije objavljeno ništa više o napadačima na Mladena Obrada, misterioznog Zagrepčanina koji je poslovao u švicarskom Paradisu, s ortacima iz bivšeg SSSR-a.

Pokopan je na groblju u zagrebačkom Lučkom gdje počiva u obiteljskoj grobnici. U nastavku je članak o njemu koji je bio objavljen u travnju 2013. kao poglavlje iz feljton 'Trag novca', a iz kojeg se vidi kako je taj pokojnik, čije je ime iskrsnulo u ovoj priči preko njegovog sina, imao i razgranate poslove osim u Švicarskoj i Rusiji i u Kazahstanu. Na samom kraju spomenut ćemo još neke podatke koji ukazuju koliko daleko sežu pipci pojedinih osoba iz ove priče, kao dio jedne znatno šire međunarodne hobotnice. Te su veze isplivale kroz poslove spomenutih na propalom projektu u susjednoj BiH. Naime, kada je posao fantomskim ulagačima iz Švicarske konačno utanačen s gradskim vlastima u Zenici, dolazi do novog preokreta i 26. kolovoza 2009., kako pokazuju podaci iz švicarskog registra kompanija.

Iz uprave KTG AG izlazi Manuele Wernli, a novi direktor postaje Radivoje Montenegro a kao član uprave pojavljuje se Franco Fenini. Spomenimo kako su se iste tvrtke, poput KTG AG pojavljivale s Rajkom Vučkovćem i u projektu u Vukovaru, kao št se vidi iz službenih DOKUMENATA. Upravo je spomenuti Fenini, novi član uprave izuzetno živopisna ličnost. Na naslovne stranice svjetskih medija Fenino je dospio 1999. godine kao jedan od glavnih aktera u aferi koja je uključivala švicarsku kompaniju Mabetex, u vlasništvu Behgjeta Pacollia, te tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i njegovu porodicu. Istraga koju je vodila tadašnja švicarska tužiteljica Carla del Ponte, sumnjičila je Mabetex, odnosno njegovog vlasnika Behgjeta Pacollia za davanje mita Jeljcinovoj porodici u zamjenu za 300 milijuna dolara vrijedan posao rekonstrukcije Kremlja koji je dobio Mabetex. Kako je otkriveno tijekom istrage i pretresa prostorija Mabetexa u Šviccarskoj, Jeljcin i njegove kćerke Tatjana i Jelena, dobile su kreditne kartice koje su neštedimice koristile.

Tako su spiskale oko 600.000 dolara uglavnom po zapadnoeuropskim prijestolnicama. Račune napravljene tim karticama plaćala je mala trgovina odjeće u blizini Lugana, čiji je vlasnik bila supruga Franca Feninija, nekadašnjeg bankara i konzultanta kompanije Mabetex. Kako se istraga zahuktavala, Pacolli je sve optužbe odbacivao demantirajući čak i da je Fennini ikada imao bilo kakve veze sa Mabetexom, iako je policija prilikom pretresa Feninijeve kancelarije u Mabetexu našla i račune sa kreditnih kartica porodice Jeljcin. Fenini je tokom istrage u šviccarskom pritvoru proveo 50 dana. Na sumnjive transakcije sa kreditnim karticama članova porodice Jeljcin, švicarska policija i tužilaštvo nabasala je usput kao dio veće istrage o međunarodnom pranju novca. I pored upornosti Carle del Ponte, na kraju optužbe o podmićivanju obitelji Jeljcin nisu završile sudskim procesom. Ruski tužilac koji je na ovom slučaju surađivao sa Carlom del Ponte, preko noći je smijenjen, a ključni svjedok koji je prema tvrdnjama švicarskog tužilaštva služio kao kurir koji je u gotovini prenosio novac iz Švicarske u Italiju, naprasno je umro.

Slučaj je stavljen ad acta a Carla del Ponte postala je glavna tužiteljica Haškog tribunala. Deset godina nakon te međunarodne afere, ponovo su se pojavila ista lica, Pacolli i Fennini ali ovoga puta u BiH kao strateški partneri u energetskom sektoru, a ulogu njihovog glavnog izaslanika  igrao je Branko Montenegro. Znakovito je kako se ista ekipa ukazala i u Vukovaru preko tvrtke Rajka Vučkovića, prvog direktora MaxPhame i Radivoja Montenegra. Treba li uopće istaći da je Radivoje Montenegro zapravo promijenio prezime jer se prije biznisa u Švicarskoj prezivao Crnogorac pa je tako i Branko prije nego što je postao Montenegro bio Crnogorac. Spomenimo kao fusnotu da je bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić bio blizak albanskom poduzetniku sa švicarskom adresom Beghjetu Paccoliju. Možda je sve slučajnost, puka koincidencija. No, logičnije bi bilo zaključiti kako se tu rad o nekoj dubokoj lovi kako to pristaje uz koncept duboke države.