Slučaj usmrćivanja psihijatrijskog pacijenta Kristiana Josipa Periša primjenom sile dok je ležao vezan za krevet ne prestaje biti u fokusu javnosti, političara, medija..... Mladi 33-godišnji bivši brončani atletičar Atletskog kluba Agram iz Zagreba, diplomirani kineziolog, sudionik Superstara, polaznik tečaja za ples, sin, brat, unuk, dečko koji je čekao dijete sa svojom zaručnicom Nikom, a koje je preminulo usljed stresa nakon Kristianove smrti.... sve je to siže onog što je javnost saznala proteklih dana o pokojniku Perišu. Ovo ime dospjelo je u Sabor gdje je premijer odgovorao na aktualcu, dospjelo  je i u udarne informativne emisije, oporba tvrdi da njegovo ime premijer i vladajući koriste u dnevno - političke svrhe, na optuženičkoj klupi su i Možemovci i gradonačelnik Tomislav Tomašević jer su oni kao osnivači imenovali ravnateljicu Majdu Grah koja je, po mišljenju kritičara, sa zakašnjenjem prijavila sumnju na kazneno djelo ubojstva.....

Sve je u igri samo još nitko nije postavio pitanje kompetentnosti i je li u Klinici Sveti Ivan možda i ranije bilo ozbiljnih a nesankcioniranih propusta. Sinoć je, gostujući u Otvorenom, Sandra Benčić iz Možemo ukazivala kako ravnateljicu i Upravno vijeće psihijatrije u Jankomiru imenuje Grad Zagreb ali da postoji i dio koji je u nadležnosti Ministarstva zdravstva ali i Inspekcije pokušavajući tako rasporediti odgovornost i transferirati dio na vladajući HDZ i partnere. Tužna je i tragična ta situacija kad se dogodi fatalni ishod pa tek onda isplivaju na vidjelo zataškane stvari ili pak neprikladna postupanja i protokoli. Mnogi se pitaju da nije bilo snimke nadzornih kamera iz te sobe u kojoj je zavezan za krevet u teškim mukama i usljed fizičkog nasilja preminuo Kristan Josip Periš da njegova obitelj i javnost ne bi saznala niti mogla dokazati točan uzrok smrti budući je iz bolnice rečeno kako je došlo do zatajenja srca.

Detalji tog slučaja već su manje više poznati kao i to da se 4 medicinska tehničara nalaze iza rešetaka te da su dobili izvanredne otkaze. No, mnogi se pitaju ima li tu odgovornosti i drugih, kako one još 3 osobe koje se vide na snimkama da stoje kraj kreveta u kojem se jastukom guši Periša, tako i onih iz redova liječnika. Pregledali smo presudu 19-godišnjem ubojici iz OŠ Prečko u Zagrebu koji se i sam liječio u Jankomiru te smo izdvojili neke dijelove presude iz kojih se vidi kako su njegovi roditelji tijekom davanja iskaza na sudu iznosili svoje nezadovoljstvo tretmanom njihovog sina u toj bolnici. Kako ne bismo ništa sami interpretirali citirat ćemo dijelvoe te presude iz kojih se vidi na koji su sve način prigovarali na liječenje uključujući i dio iz kojeg se vidi da je njegov otac pisao i žalbu Ministarstvu zdravstva. Napominjemo kako smo presudu preuzelis s portala sudske prakse.

Tamo su inicijali ubojice kao i drugih sudionika, fizičkih osoba, liječnika i drugih, izmijenjeni. Dapače, ubojica u presudi je označen s više različitih inicijala. No, u samoj presudi na više je mjesta ostalo puno ime ubojice koje smo anonimizirali iz kojih se vidi kako njegovo osobno ime počinje s L.. Citiramo presudu u tom dijelu:

'..... 5. Ispitana kao svjedok, majka optuženika PS tijekom istražnog dijela postupka u bitnome je opisujući odrastanje optuženika navela da je kao dijete išao u vrtić u Špansko te je krenuo u osnovnu školu na Jarunu, a nakon njegovog rođenja krenuli su problemi u braku, koji je službeno razveden 2012. godine. FS je Osnovnu školu na Jarunu pohađao do četvrtog razreda, no zbog gubitka zaposlenja preselili su kod njenih roditelja u Prečko te je FS nastavio osnovnoškolsko obrazovanje u Osnovnoj školi Prečko. Prijelaz iz stare u novu školu malo mu je teže pao, no vrlo brzo se uklopio u novo društvo, da bi njegov prijatelj Š iz te nove škole preselio u drugu školu, kada ju je razrednica upozorila da je primijetila promjene u L..... ponašanju, povukao se u sebe. Nakon toga dogodio se veliki štrajk u školi i korona te je nastava bila online i tada je na FS primijetila da se jako povukao u sebe, da s njom gotovo ne komunicira i općenito antisocijalno ponašanje, što je pripisala hormonima i pubertetu. S FS je nakon preseljenja živjela dvije godine kod njenih roditelja, pa su preselili u podstanarski stan u Prečkom, gdje su bili dvije godine, a kada je FS upisao srednju elektrotehničku školu, preselili su na novu adresu u Prečkom, gdje i sada stanuje.

FS je u osnovnoj školi do šestog razreda bio odličan učenik, u šestom je bio vrlo dobar, u sedmom dobar, a u osmom su krenuli veliki problemi s učenjem pa ju je razrednica često zvala „da ga probudim“. FS je završio srednju trogodišnju školu 2023. godine, u srednjoj školi je malo učio, imao loše ocjene, morao ići na produžnu. Ona je zbog toga plakala, na što joj je rekao da zašto plače jer je njemu svejedno. U drugom razredu bili su još veći problemi s učenjem i ocjenama, pri čemu je vladanje uvijek bilo uzorno. Još u osnovnoj školi primijetila je da FS previše vremena provodi na internetu, igrajući igrice, a školska pedagoginja joj je rekla neka igra neagresivne igre, no FS je muško i zanimale su ga ratne igre te iako su ona i bivši suprug to pokušavali ograničiti uzimajući mu laptop i mobitel, nije im uspijevalo. Često je FS ulazila u sobu i opominjala ga da prestane igrati, na što joj je govorio da ga pusti, da se makne i ništa ne pita.

Tijekom srednje škole često se događalo da bi ležao u krevetu, govorio da ne želi ići na nastavu, da mu se spava, da mu nije dobro te tražio da mu napiše ispričnice, što bi i učinila, a nakon što je završio srednju školu, zahvalio joj je na tome rekavši da je završio školu samo zahvaljujući njoj. U to se vrijeme često verbalno sukobljavala s FS, on nije bio fizički agresivan i ne može reći da ga se baš bojala, ali znala mu je reći da ukoliko mu nije dobro kod nje da ode živjeti sam, da pronađe posao ili da ode kod oca. Bivši suprug je čitavo vrijeme znao kakvi su problemi te joj je govorio da bi sama trebala stvoriti autoritet. Ljeto nakon završetka srednje škole bila je s FS bila na moru čitav osmi mjesec i primijetila da on svo vrijeme provodi na laptopu i mobitelu, nijednom nije izišao na plažu. Te jeseni zaposlio se u Končaru, te joj se činilo da će to biti uredu, međutim nakon mjesec dana prestao je odlaziti na posao, a od prve plaće kupio je nož, a na njeno pitanje zašto je to napravio, rekao joj je da mu je to fora, da će ga pokazati prijatelju MH.

Nakon nekih mjesec dana od kada je počeo raditi, a bio je **.**.2023. FS je trebao ići na posao, no kada je ušla u njegovu sobu, ležao je na krevetu, pokrio se preko glave, rekao joj da izađe iz sobe, da mu nije dobro i da ne ide na posao. Otišla je na posao misleći da će nakon što se naspava i FS otići, te je o tome obavijestila bivšeg supruga, pri čemu je dodala da joj je FS i ranije govorio da mu je taj posao u Končaru dosadan jer namata nekakve generatore i slično. Tog dana bivši suprug ju je nazvao i pitao zašto je otišla na posao, da je trebala ostati s FS koji nije došao na posao, a nije ni kod kuće. Pozvali su policiju te su ga pronašli na Jarunu, alkoholiziranog pod utjecajem sedativa, izrezanog nožem. Tada joj je rekao da se i ranije znao samoozljeđivati i to unazad godinu dana, što nije primijetila jer iako je ponekad vidjela tragove krvi na krevetu, to je pripisivala njegovim alergijama.

Nakon toga FS je hospitaliziran u bolnici Sveti Ivan, gdje je bio mjesec i pol dana. Kada je zaprimljen u bolnicu liječnik je s njim obavio razgovor i tada je FS izjavio da se želio ubiti. Dobio je terapiju koju je pio, o čemu je kasnije ona vodila računa, a u bolnici je dobio i injekciju Zypadere 300, koju je kasnije dobivao svaka četiri tjedna. U toj bolnici vodila ga je liječnica ĆA, s kojom kao roditelji nisu imali gotovo nikakvu komunikaciju, teško se dolazilo do nje, nisu dobivali nikakve upute u smislu kako se i na koji način ponašati u odnosu na FS, a najveća zamjerka svjedokinje je što je ta doktorica zaključila da FS nije suicidalan, dok je on pronađen izrezan nožem. Nakon te prve hospitalizacije FS je u par navrata završavao na liječenju u Jankomiru i stalno ga je vodila liječnica ĆA, koju je bivši suprug prijavio Ministarstvu zdravstva upravo stoga što je nepristupačna, arogantna ne može ju se dobiti na telefon, ne odgovara na mailove i nikada nije imala vremena za njih.

Kada je FS drugi puta bio hospitaliziran na Jankomiru dobio je novog liječnika, BI. U svibnju 2024., odnosno 24. svibnja 2024. ponovno je došlo do situacije da je FS sam sebe ozlijedio. Naime, toga dana, FS je rekao da ide u teretanu na što ga je njen bivši suprug poticao, no nisu ga mogli dobiti na telefon i izgubio mu se svaki trag, te su ponovno alarmirali policiju. Čitavu tu noć nisu znali gdje je i ujutro je policija već objavila njegovu sliku kao nestale osobe, da bi u šest sati FS nazvao TS na mobitel da dođe po njega u šumu kod Arena centra. FS je opet bio u alkoholiziranom stanju, popio je njene normabele i bio sav krvav i izrezan po rukama. Bivši suprug i ona nastojali su skloniti sve noževe da mu ne bi bili na dohvat ruke, no ne zna kako je on do tih noževa dolazio. Tada je opet hospitaliziran na duže vrijeme, pri čemu niti komunikacija s novim liječnikom nije bila bolja.

Tijekom tih godinu dana njegovog liječenja, a FS je bio kod raznih liječnika, samo je doktor FA s Vrapča napisao kako je kod FS moguća auto i hetero agresija, svi ostali otpuštali su ga uz dijagnozu da nije suicidalan i poboljšanog stanja te da nije opasan za druge. FS je bio u četiri navrata hospitaliziran, time da je kod zadnjeg samoozljeđivanja FS rekao da je to napravio zato što je doktor BI predložio da bude u dnevnoj bolnici, a on to nije želio. Svjedokinja je dalje istaknula događaj od 29. listopada 2024. kada je s FS otišla kod svoje majke na dva dana, jer nije voljela biti sama s njim kod kuće, nekako se bojala i bila je sigurnija kad je još netko s njom. Primijetila je da FS ima neobično ponašanje na način da bi sjedio s njima za stolom te se u jednom trenutku naglo digao i otišao bez riječi ili bi sjedio na kauču i gledao ravno izgubljen u svom svemiru.

Te noći probudila se u četiri ujutro i automatski krenula rukom do sebe i vidjela da FS nema, probudila je majku te su primijetile da nema njihovih stvari, torbi, novčanika, ključeva i mobitela, a bile su zaključane u stanu. Tijekom ovog razdoblja, osim što je bio verbalno agresivan prema svjedokinji, bilo je i par navrata da ju je fizički napao, jednom kada mu nije željela dati njegovu osobnu iskaznicu pa ju je odgurnuo rukama o prsa, a u nekoliko navrata ju je zapravo nekako zastrašivao i bojala se njegovog „bunta“. Nakon što je on nestao te noći s njihovim stvarima, pozvala je policiju koja ga je zatekla u njihovom stanu u Dobronićevoj kada je on opet završio na liječenju u Jankomiru gdje je bio sve do 8. studenog 2024.

Osim što je FS puno vremena provodio igrajući razne igrice na mobitelu i laptopu, uglavnom nasilnog sadržaja, on je od svoje prve i jedine plaće kupio veliki lovački nož koji mu oduzet kod pokušaja suicida 2023. Nakon toga, od naknade koju je primao zbog bolovanja u više je navrata naručivao noževe, mačete i katane, no nikada od toga ništa nije preuzeo jer nije imao novce za platiti. Te stvari naručivao je internetom iz trgovine Hristos, lažno se predstavljajući, a što je njen bivši suprug utvrdio i zvao u trgovini tražeći da mu više ništa ne šalju i ne prodaju. Nekoliko tjedana prije inkriminiranog događaja FS je fotografirao njezinu karticu i pokušao naručiti katanu i nekakvu sotonističku jaknu, no to je zaustavila, a prije nekakvih šest do sedam mjeseci naručio je rukavice za borbu, plamenik i kanister, što je ona pobacala. Svjedokinja dodaje da je sve govorila liječniku BI na što je on odgovarao da „time nije fasciniran“.

Liječniku su ispričali i događaj, prije ovog događaja od 29. listopada 2024. kada je FS zatečen u tri ujutro kod supruga u stanu, s čekićem u rukama. Svi su spavali kod supruga, da bi suprug u tri ujutro čuo neki zvuk, probudio se i vidio u mraku FS u hodniku, pitao ga što to radi, a FS je samo prošao kraj njega i šutio, na što je suprug upalio svjetlo i vidio da FS u ruci drži čekić te mu ga je brzo iz ruke oteo. Kada su ga pitali što je htio s tim čekićem, on je rekao da se htio izudarati po glavi. Tada je liječniku napomenula da smatra da bi FS trebao ostati hospitaliziran, te da nije dovoljna dnevna bolnica, na što joj je liječnik rekao da je on doktor i da on odlučuje o liječenju. Svjedokinja je nadalje navela da se sjeća L.... reakcije na masovno ubojstvo djece u Beogradu prije nekoliko godina, kada joj se činilo da on to uopće ne prati i nije od njega čula da bi on to osuđivao, a jednom je prilikom rekao da se boji „školske pucnjave“.

FS je tražio svog djeda da ga vodi u streljanu jer je želio trenirati streljaštvo, no tamo ga nisu htjeli primiti jer je bio još maloljetan. FS tijekom njegovog srednjoškolskog školovanja nisu zanimali neki drugi sadržaji niti sportski, niti nešto slično, no u osnovnoj školi je u više navrata trenirao nogomet, rukomet i tenis, ali bi brzo od tih aktivnosti odustajao. Bivši suprug mu je uplatio teretanu na Sveticama gdje je čak i išao nekoliko mjeseci, no nakon toga je opet izgubio interes. Svjedokinja je iskazala nadalje da je FS, kao dijete, bio dosta neposlušan, svojeglav, nije htio raditi kućanske poslove, krivio bi nju i oca što se uopće rodio te je i općenito bio dosta emocionalno hladna osoba jer nije volio kada bi ga ona i baka ili poljubile ili podragale i on bi se odmah brisao po tom dijelu tijela, općenito nije trpio nikakav fizički kontakt.

Bivši suprug i ona su se u zadnje vrijeme počeli plašiti FS time da su se više bojali da bi on mogao počiniti suicid. FS je ukupno 11 mjeseci primao injekciju Zyphadere, zadnju je dobio sredinom listopada 2024. FS nije bio verbalno i fizički agresivan prema ocu, kao prema njoj jer se oca bojao, iako ga on nije nikada fizički kažnjavao, no znao je vikati na njega. Razmišljajući o uzrocima ovakvog razvoja ličnosti FS, svjedokinja smatra da je ishodište u razdoblju kada je vladao korona virus, jer je FS teško podnosio online nastavu, nošenje maski i slično. U to vrijeme se navukao na agresivne igrice, nije izlazio iz stana, a doprinos tome svakako je bio i razvod nje i supruga i njihovo seljakanje iz stana u stan. Na dan događaja mislila je da se FS nalazi u dnevnoj bolnici jer ga je otac ujutro odvezao i ostavio u čekaonici gdje ga je trebao pokupiti oko 13 sati.

Oko 10,30 nazvala ju je sestra te pitala je li čula za događaj u Osnovnoj školi Prečko, a poslije ju je nazvala majka i pitala gdje je NS. Pročitala je da se radi o mlađoj osobi od petnaestak godina što ju je malo smirilo, no kasnije je vidjela da se ipak radi o devetnaestogodišnjem mladiću i u sebi je osjećala zebnju i strah da bi to mogao biti FS. Prema njenim saznanjima FS nije poznavao učiteljicu koju je ozlijedio u školi. FS nije nikada imao djevojku, u petom razredu osnovne škole družio se sa dječakom po imenu Š, koji je odselio te ga je to jako pogodilo, a u srednjoj školi imao je jednog prijatelja po imenu MH. Svojeg sina FS opisala je kao povučenu, bezvolju osobu, introvertnu bez pokazivanja osjećaja.

15.1. Dodatno ispitana, tijekom raspravnog stadija postupka, svjedokinja je prvo navela da želi izraziti iskreno, duboko žaljenje zbog čina koji se dogodio, prvenstveno roditeljima koji su izgubili svoje dijete, a potom i svima onima koje je pogodio ovaj strašan čin, uz navod da je svjesna što je njezin sin počinio i da je on počinitelj ovog strašnog čina, ali da je on teško psihički bolestan mladić. Odgovarajući na pitanja branitelja svjedokinja je dodala da ona nije razgovarala s doktorom FA iz [adresa], već njezin suprug. koji ga je vodio u Vrapče na opservaciju i drugo mišljenje, te je zatražio da on bude tamo 10-tak dana, a jedino je taj doktor rekao da kod FS postoji shizoafektivni poremećaj i da u kumuliranom stresu može ispoljiti auto i hetero agresiju. Moguće je kako se radi o hospitalizaciji od 24. travnja do 6. svibnja 2024. , a na upit predsjednice vijeća svjedokinja je odgovorila da je FS s te hospitalizacije otpustio taj isti doktor FA i doktor Ć.

Ne zna je li doktor BI u hospitalizaciji 29. listopada 2024. bio upoznat s dijagnozom koju je dao doktor FA. Na upit predsjednice vijeća radi razjašnjenja, a s obzirom na činjenicu da je između hospitalizacije u Vrapču i hospitalizacije od 29. listopada 2024. bila još jedna hospitalizacija u Svetom Ivanu i to prema otpusnom pismu 25. svibnja 2024., dakle manje od 20 dana nakon otpusta iz Vrapča, svjedokinja je ponovila kako ne zna je li tada doktor BI bio upoznat s otpusnim pismom doktora FA jer je zapravo suprug vodio FS i više je on razgovarao s liječnikom. Vezano uz odlaske u dnevnu bolnicu nakon **.**.2024. FS je uredno išao, počevši od 11. studenoga 2024., i to tri puta tjedno. Na dan počinjenja djela prvi puta nije otišao u dnevnu bolnicu, odnosno muž ga je odvezao u bolnicu, ali on taj dan nije sudjelovao u terapiji.

Prema njenom mišljenju protokol dnevnih bolnica je neprimjeren jer se nigdje ne zapisuje je li netko došao ili nije, ne dojavljuje se nikome činjenica da se pacijent nije pojavio i nije organiziran dovoz i odvoz pacijenta u dnevnu bolnicu. Zbog toga je bivši suprug dovozio i odvozio FS. Na upit zastupnice optužbe, a s obzirom na navod da kao roditelji nisu bili zadovoljni liječenjem u Svetom Ivanu, te činjenicu da je FS proveo na opservaciji u Vrapču određeno vrijeme gdje mu je doktor FA postavio dijagnoze o kojima je govorila, pa upitana zašto se nakon svibnja FS nije nastavio liječiti u Vrapču, svjedokinja je navela da to ne zna, no nakon prvog pokušaja suicida **.**.2023. FS je odveden prvotno u Vrapče te je smatrala da će se tamo liječiti, no rečeno je da će biti odveden u Jankomir gdje se u konačnici liječio, nisu mogli utjecati na to u kojoj će se bolnici liječiti. Upitana po predsjednici vijeća što smatra pod "antisocijalno ponašanje" iz ranijeg iskaza, a vezano uz L... ponašanje za vrijeme korone i poslije, navela je da je mislila na njegovu ekstremnu izolaciju, nije se družio s prijateljima, izbjegavao je kontakte s obitelji, ponašao se kao da nije prisutan, bio je potišten, te je mišljenjem i govorom bio dezintegriran.

Znala ga je čuti u sobi da razgovara, ne zna što je točno radio, da li je igrao igrice on line ili slično. U prvom ili drugom razredu srednje škole on je počeo često spominjati prijatelja FI pa bi rekao da se ide naći s njime, a taj FI bio joj je velika enigma pa je tražila da ga upozna, no rekao joj da je FI povučen i sramežljiv. S druge strane zna da se FS družio s MH koji mu je bio dobar prijatelj i koji mu je dolazio u Jankomir u posjete i imali su jako dobar odnos. Svjedokinja je ponovno isticala kako je od početka liječenja FS svaka četiri tjedna primao injekciju Zypadher te je primijetila da bi se pred istek djelovanja lijeka on počeo gore ponašati, a i doktorica opće prakse joj je znala reći da dođe dan-dva ranije na injekciju, u smislu bolje ranije nego kasnije. U jednom trenutku, ne zna točno kada, terapiju injekcijom Zypadher počeo je primati u Jankomiru te kroz 11 mjeseci primio misli 13 injekcija, to je bila jedina istovjetna terapija, a ostale su se često mijenjale.

Kada bi primio tu injekciju bio je mirniji, komunikativan, sjeća se da je na ljeto pratio nogometno prvenstvo, bio je stabilan, prisutan, bio je bolje. Nejasno joj je zašto je doktor BI tu terapiju ukinuo te je bila jako skeptična kada je ukinuo injekciju Zypadhera, a nije uveo drugi antipsihotik. Nakon događaja o kojem je govorila, kada su majka i ona zatočene u stanu i kada su doživjele neopisivo, bez telefona, bez mobitela u tri ujutro, kada su vikale s trećeg kata da ih netko spasi, pri tome sigurne da je počinio suicid, FS je odveden u psihijatrijsku ustanovu i zadržan samo devet dana i otpušten bez ikakvog obrazloženja, nakon čega je krenuo u dnevnu bolnicu, ali je išao nevoljko, njegovo je stanje bilo pogoršano, ponovno je bio potišten kao da nije prisutan i sve se ponovno vratilo na staro. Po predočenju iskaza svjedoka MH, optuženikova prijatelja koji je dan prije događaja bio s FS u društvu, a koji je naveo da je FS u periodu prije spornog događaja psihički bio u boljem stanju i da je posjećivao grupne terapije u psihijatrijskoj bolnici, svjedokinja je dodala da je MH s FS bio po pola sata, a oni su s njim živjeli 24 sata, kao i to da je njegovo ponašanje tada bilo vrlo promjenjivo, pa bi znao biti euforičan u smislu da bi skakutao po stanu i smijao se, pa bi znao biti malo stabilnije, a najčešće je bio potišten, tužan s izrazom lica kao da nije on, nepomično bi sjedio na krevetu i upadao u svoj svijet.

Na pitanje predsjednice vijeća radi razjašnjenja, a s obzirom na navod da je od početka liječenja pa do listopada 2024. FS primao terapiju Zypadher za koju smatra da mu je pomagala, dok s druge strane svjedokinja u iskazu govori o svemu što se negativno s FS dešavalo u tom periodu, i to od samoozljeđivanja, do pokušaja suicida, zatočenja svjedokinja i njene majke u stanu, hodanja po noći s čekićem u ruci, pa upitana da razjasni navod da mu je taj lijek koji je to vrijeme primao i pomagao, svjedokinja je odgovorila da nije ona psihijatar koji to procjenjuje niti je psihijatar da mu propisujem terapiju. Na pitanje zastupnice optužbe vezano uz pokušaje suicida rezanjem nožem, kakva je bila težina ozljeda koje je FS zadobio, odgovorila je da je zahtijevala hitnu medicinsku intervenciju, odnosno FS su sanirane rane na rukama i dobio je antibiotik.

Na pitanje opunomoćenika oštećenih obitelji, svjedokinja je navela da ne zna koji je bio L..... stav vezano uz liječenje i potrebu za hospitalizacijom, zna da je nerado odlazio u dnevnu bolnicu, odnosno da se u svibnju bunio protiv dnevne bolnice i tad imao drugi pokušaj suicida. Vezano uz pokušaj suicida i njegove motive za to, govorio joj je da se želi ubiti, ali da to nije učinio kako ne bi njoj i tati napravio tragediju, ali kasnije je govorio da mu je svejedno. S FS nije razgovarala o razlogu zbog kojeg je nju i majku zatočio u listopadu 2024., zna što je on izjavio u bolnici kao razlog, ali ga o tome nije ispitivala. Nakon odgovaranja na pitanja stranaka svjedokinja je samoinicijativno navela da ima još nešto za reći te dodala da je negdje u veljači ili ožujku 2024. FS u razgovoru spomenuo da se posvađao s FI, bio je potišten i tužan, te su suprug i ona čak mislili da je neka dublja intimnija veza između njega i FI koji im je bio nepoznanica te da su se posvađali i da je zbog toga potišten.

Nakon toga FI više nije spominjao do noć prije napada kada joj je rekao: "Ej mama javio mi se FI, pomirili smo se". Tu noć prije napada FS je bio blijed, oči su mu bile crne, bio je povučen, nije komunicirao, nije ličio sam na sebe, a ona nije prepoznala svoje dijete. Na pitanje kako i u kojoj joj je prilici noć prije događaja FS rekao ovo za FI, s obzirom na to da je opisala da je bio povučen, da nije komunicirao, ličio sam na sebe i bio neprepoznatljiv, svjedokinja je navela da on nije izgubio moć govora i svijest, pa joj je tako ležeći u krevetu kad je ušla u sobu da uzme nešto iz ormara, rekao to što je rekao. Na upit kako to da ispitivana pred ŽDO u ožujku 2025. u iznimno detaljnom iskazu, niti u jednom trenutku nije spomenula ovo što je na raspravi iskazala vezano uz tog nekog FI, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća. Na pitanje opunomoćenika obitelji žrtava, navela je da je FS kako se FI preziva, no nije dobila odgovor. Ništa o njemu nije htio reći, samo da je sramežljiv i povučen, osim što je u jednom trenutku pokazao sliku tog FI njoj i svom ocu kada su se vozili u autu u jednom od posjeta Jankomiru.

Pokazao je tu sliku i brzo maknuo, a sjeća se da je bivši suprug komentirao "ajme na što taj liči". To je moglo biti u travnju 2024., ali nije sigurna. Po predočenju dijela iskaza u kojem je svjedokinja rekla da nakon veljače ili ožujka FS više nije spominjao FI, dok sad govori da je sliku pokazivao u travnju, svjedokinja je dodala da ona zapravo ne zna kad je to bilo. Zna da je brzo pokazao fotografiju, nije mogla vidjeti je li to iz medija ili je sam fotografirao, a taj dečko na fotografiji imao je sličnu, ali ne i istu frizuru kao FS. 16. Ispitan tijekom istrage, otac optuženika IA iskazao je u bitnome suglasno iskazu PS o okolnostima odrastanja optuženika, razvodu bračne zajednice i tijeku školovanja. Istaknuo je da je razvod prošao bez većih nesuglasica, konflikata ili sukoba, pa smatra da time FS nije bio izložen nekim negativnim okolnostima. FS je ostao živjeti s majkom, a on je imao pravo viđanja djeteta što je redovito koristio pa i izvan onoga što je sud odredio.

U to vrijeme radio je na terenu u Istri, no unatoč tome svaki je vikend viđao sina. Ni on, kao otac, od 1. do 4. razreda osnovne škole nije primijetio probleme u ponašanju kod FS, bio je dobar učenik, družio se s drugom djecom, trenirao u školi tenis, a nakon toga rukomet i nije bilo nikakvih problema s njim. U 5. razredu još je uvijek uredno funkcionirao time da pretpostavlja da mu je promjena škole dosta teško pala, a tada je počeo i pubertet. Prve probleme zamijetio je u 7. i 8. razredu osnovne škole, i to kada je bio lookdown zbog korone, FS je bio nezainteresiran za školu i učenje, kao ni za druge aktivnosti u školi te je bivšu suprugu zvala razrednica da nešto poduzmu kako bi završio taj 8. razred. Naime, činjenica je da je u to vrijeme FS puno vremena provodio na igricama i na internetu o čemu je razgovarao s bivšom suprugom i kao otac u vrijeme kad je FS bio kod njega, ograničavao mu vrijeme na internetu, dok smatra da bivša supruga nije našla način na koji bi mu to ograničila.

Kad je FS krenuo u srednju školu, svjedok se nekako u to vrijeme vratio živjeti u Zagreb, no primijetio je da FS izbjegava dolaske kod njega, pretpostavlja upravo zbog činjenice da je imao određena ograničenja vezano za vrijeme provedeno na internetu, a i vezano za njegove obaveze u kući jer je primijetio da je „ljenčuga“, nije želio ništa raditi, najdraže mu je bilo odmarati. Shvatio je da FS ne uočava sam što bi trebalo raditi i da bi nešto trebalo pomoći, no ako mu se pokazalo i vodilo ga, on bi to napravio. Povlačenje u sebe kod FS je primijetio negdje između 2. i 3. razreda srednje škole, nekako se bio otuđio od obitelji, primjerice kada bi boravio kod njega, znali su biti vani na terasi, bilo bi lijepo vrijeme, no FS bi najviše boravio u kući pred TV-om. Pokušao je s njim razgovarati o tome, forsirao promjene, odlaske u prirodu, šetnje, kino, no to FS nikako nije zanimalo. Također je primijetio da FS ne vesele neke sitnice, kojima se druga djeca strašno vesele, primjerice kad bi mu ponudio da mu kupi nove tenisice, on uopće nije pokazivao veselje niti uzbuđenje, što mu je bilo malo čudno.

Nakon što je FS završio srednju školu, smatrao je da bi bilo dobro da preuzme odgovornost, da počne raditi te mu je pronašao posao u „Končaru“, u struci. Smatrao je da će to na njega dobro utjecati no, znajući njega, pribojavao se da će nakon par dana odustati od posla budući je trebalo rano ujutro ustajati i u 7 sati doći na posao. FS je u listopadu napunio 18 godina, a nakon rođendana mu je bivša supruga javila da je FS kupio veliki nož. Bio je šokiran jer nije normalno da dijete te dobi kupuje nož, nazvao ga je i pitao što će mu nož, a tijekom kojeg razgovora mu je FS to sve lijepo objasnio, da to nije nikakav problem da ga to zanima. FS je uredno išao na posao mjesec dana, čime je svjedok bio ugodno iznenađen, no 27. studenog 2023., bivša supruga mu je javila da FS nije otišao na posao.

Toga dana bivša supruga mu je rekla da je primijetila da je FS taj vikend bilo loše, nije izlazio iz sobe. Telefonom ga je pokušao dobiti, došavši u stan vidjeli su da nije doma, bivša supruga je utvrdila da nema ni noža, a utvrdili su da nije došao ni na posao. Na policiji su prijavili nestanak, a po telefonu je lociran na području Jaruna, te su ga pronašli u šumici na Jarunu gdje je pokušao samoubojstvo nožem, rezao se po lijevoj ruci i prije toga popio tablete koje je bivša supruga imala u kući i alkohol. Tada je prvi put smješten u Psihijatrijsku bolnicu „Sveti Ivan“ u Jankomiru. Dežurni liječnik pitao ga je li to neka mladenačka zafrkancija ili je doista želio napraviti suicid, na što je bez imalo oklijevanja odgovorio da se pokušao ubiti.

Supruga i on nisu uspijevali doći do doktorice koja ga je liječila i tek preko nekih poznanika uspjeli su doći na jedan razgovor nakon tri tjedna, pri čemu je razgovorom bio razočaran jer je očekivao da će im liječnica objasniti što se događa s FS, kako da se ponašaju prema njemu, kakva je dijagnoza, no ona je samo rekla da je FS sad u redu, stabilan i da nije suicidalan. Iz prvog otpusnog pisma piše da je FS otpušten 5. prosinca, što nije točno, jer doktorica je FS predložila da nakon otpusta iz bolnice nastavi liječenje na otvorenom odjelu bolnice, a FS na to nije pristao, trebao je biti otpušten i u ponedjeljak nastaviti liječenje na otvorenom odjelu, no supruga ga je zatekla zamotane lijeve ruke i saznala da se ponovno pokušao ubiti rezanjem podlaktice žiletom, nakon čega je vraćen na integrativni odjel gdje se liječio do 19. siječnja 2024., dok u otpusnom pismu piše da je otpušten 5. prosinca i ponovno zaprimljen 6. prosinca, što nije točno. Tijekom 2024. FS je još dva puta završio na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“.

Zbog ove situacije i nezadovoljstva liječenjem sina uputio je prigovor Ministarstvu zdravstva i dobio odgovor od 15. svibnja 2024. Nakon što je otpušten iz bolnice, bivša supruga i on preuzeli su brigu o njemu budući je i dijagnoza bila shizofrenia in obs, a kako nisu bili zadovoljni odnosom liječnice ĐSU prema njima kao roditeljima i prema FS, liječenje je preuzela dr. ŠI, kod koje je odlazio jednom mjesečno na ambulantnu kontrolu. Svjedok je istaknuo da je FS tada propisano da jedanput mjesečno odnosno svakih 28 dana dobiva injekcije Zyphadera od 300 mg. Nakon otpusta PS i FS došli su kod njega u stan. U tom vremenu PS je slučajno kod njih u Prečkom našla dva noža koja je FS kupio dok je još imao karticu i vlastiti novac, što su mu kasnije oduzeli. Jedan nož je kupio u trgovini noževa, a drugi naručio putem interneta.

Tada ga je opet pitao što će mu ti noževi, a on je opet ponavljao priču o kolekcionarstvu i slične gluposti. Bilo mu je to zvono za uzbunu jer je shvatio da s njim nešto jako nije u redu. Doktorici ŠI rekli su 22. travnja 2024. za te noževe, na što im je rekla da se kao roditelji moraju s tim pomiriti, jer da je to L.... „stil života“. Kolege s posla preporučili su mu da FS pregleda liječnik u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da ode tamo na pregled i hospitalizaciju, na što je FS pristao te je on 24. travnja 2024. zaprimljen u Vrapče gdje ga je vodio dr. FA. Doktor FA je FS otpustio 6. svibnja 2024. gdje je liječnik napisao da se „uslijed jačeg kumuliranog stresa“ ne može isključiti L.... autodestruktivno i heterodestruktivno ponašanje. FS je ponovno hospitaliziran 25. svibnja 2024. jer je opet pokušao suicid. Naime, toga dana nazvao je FS koji mu je bio čudan, rekao je da ide u teretanu na Maksimir, otišao je to provjeriti i ustanovio da nije otišao tamo. Pokušao ga je dobiti na mobitel, no bio je isključen te je odmah policiji ponovo prijavio nestanak. Idućeg dana ujutro, valjda kad je došao malo k sebi, FS ga je nazvao i rekao da se nalazi kod „Arene centra“, da mu oprosti, da se ponovno samoozlijedio.

Došao je po njega, našao ga krvavog, izrezanih ruku, a na upit zašto je to napravio, rekao je da je to napravio kako bi izbjegao dnevnu bolnicu koju je trebao početi pohađati na preporuku doktora FA. Tog dana odvezao ga je u bolnicu „Sveti Ivan“ kada ga počinje liječiti na integrativnom odjelu doktor ĆI, koji mu se u početku činio u redu, relativno brzo ih je primio na razgovor te im objasnio L.... dijagnozu, odnosno da se radi o graničnom poremećaju ličnosti, samoozljeđivanju te da ima depresivne i akutne epizode. Doktor ĆI je pokušavao FS uključiti u dnevnu bolnicu na način da s integrativnog odjela odlazi na terapiju u dnevnu bolnicu, no FS je to odbijao. FS je iz bolnice tada otpušten nakon tri tjedna. Nakon tog otpusta ili nakon idućeg otpusta doktor ĆI je rekao da je FS „OK“, da ne treba biti na bolničkom liječenju, da on na odjelu „gljivari“.

Negdje u rujnu 2024. FS je naručio mač, katanu, svjedokova majka je zaprimila taj paket i nazvala ga na što joj je rekao da odmah to vrati, no nakon dva dana na adresu stanovanja ponovno je došao naručeni mač odnosno katana. FS je to naručio iako nije imao novaca očekujući da će baka to platiti. Nakon toga mu je očitao bukvicu, no FS se opet opravdavao da ne poštuju njegove interese i slično. Nakon toga majka mu je rekla da se zaključava u sobi kad spava, te da će se ona i otac također zaključati jer su počeli osjećati strah i nelagodu od FS. Naime, FS je ponekad imao takve izraze lica koji su bili zastrašujući. Opisujući događaj od 15. listopada 2024. svjedok je naveo da je u tri u noći na hodniku zatekao FS, koji je prošao kraj njega prema svojoj sobi, a u njegovoj ruci bio je čekić, te mu je rekao da se želi izlupati po glavi.

Toga dana imali su ambulantnu kontrolu te iz tog razloga nije zvao hitnu i policiju već je namjeravao doktoru reći za čekić, te je FS prije pregleda na pitanje hoće li doktoru reći za čekić, odgovorio da mora, a FS je zaključio da će onda zasigurno ostati na liječenju u bolnici, međutim kada je to rekao doktoru ĆI, on je odgovorio „da nije fasciniran tom činjenicom“ te FS tada nije ostao na liječenju. Dva tjedna nakon toga, **.**.2024. FS je četvrti puta hospitaliziran i to zato što je u stanu u Prečkom zatočio baku i majku, pri tome im je iz stana uzeo mobitele, torbice i lijekove te ih je zaključao u stan. PS je ujutro shvatila da FS nema, da su zaključane, da nema mobitela te je sa balkona stana zvala prvu osobu koju je vidjela i zamolila da nazovu svjedoka. Nakon toga zvao je policiju, otišao prema Prečkom i istovremeno zvao FS telefonom, nije se javio. Zatekao ga je u stanu u Prečkom gdje je živio sa majkom. Policija je tada nazvala hitnu pomoć koja je FS odvezla u Jankomir, a nakon devet dana ponovno je otpušten kući.

Očekivali su da će FS ostati neko duže vrijeme na liječenju jer je postalo očigledno da se tu ne radi o nekoj bezazlenoj situaciji, a imajući u vidu sve ovo što se s njim događalo, noževe, mačeve, zatočenje majke i tada je neka mlada liječnica na prijemu razgovarala s FS, pitala ga za taj njegov interes za mačeve, te mu rekla da on vrlo opasno razmišlja, da ne shvaća stvari te da će ga poslati gore na odjel na liječenje. FS je nazvao majku i rekao da je s doktorom ĆI dogovorio da će ga otpustiti 8. studenog iz bolnice i to zato što je FS doktoru ĆI obećao da će ići u dnevnu bolnicu. Bili su u šoku te je PS pokušala stupiti u kontakt s doktorom, i u telefonskom razgovoru molila da ne pušta FS van, da je on loše i da treba ostati na liječenju te ako će ići u dnevnu bolnicu da ide sa odjela, na što joj je, prema njenim riječima, odgovorio kako je on psihijatar i da je odlučio da FS ide van.

Kad je krenuo u dnevnu bolnicu dobili su otpusno pismo na kojem više nije bilo injekcije Zyphandera, a u otpusnom pismu je također pisalo da se pacijent otpušta u dobrom stanju, u remisiji te da nije auto i heterodestruktivan. Tri puta tjedno vozio je FS u dnevnu bolnicu, pa tako i 20. prosinca 2024. Oko 8 sati izašli su iz kuće time da je FS prethodno popio terapiju i na njemu nije primijetio da je nešto drugačiji nego bilo koji drugi dan. Dovezao ga je u dnevnu bolnicu „Sveti Ivan“, ušao u čekaonicu gdje je FS sjeo i ostao čekati da počne terapija, pozdravio ga je i on mu je rekao „vidimo se u jedan“. FS je taj dan imao na sebi crne hlače, crnu hoodicu i čizme, imao je kod sebe mobitel, ne sjeća se da bi imao kišobran, ali nije vidio da bi imao nož ili bilo što slično. Oko 11 sati nazvala ga je S.... sestra i pitala gdje je FS na što joj je odgovorio da ga je ostavio u dnevnoj bolnici. Shvatio je da provjerava gdje je FS jer joj je bilo sumnjivo to što je pročitala u vijestima.

Nakon toga nazvala ga je PS i pitala je li ostavio FS u dnevnoj bolnici na što je rekao da naravno je, a ona je pitala je li čitao što se to događa. Prva informacija u vijestima je bila da se radi o mladiću od 15 godina koji je ušao u Osnovnu školu Prečko i ozlijedio učenike, a prva reakcija je bila da odjuri u Jankomir prema dnevnoj bolnici da provjeri da li je FS tamo. Dok se vozio prema Jankomiru gledao je vijesti na internetu i vidio da se radi o mladiću od 19 godina, da je bio obučen sav u crno te je već tada bio u šoku i u strahu. Kada je došao pred Jankomir, nazvala ga je policija i oni su mu rekli da je to bio FS. Koliko je svjedoku poznato FS u Osnovnoj školi Prečko nije doživio nikakav traumatični događaj.

Dodatno ispitan, tijekom raspravnog dijela postupka, svjedok IA je prvo naveo da izražava duboko žaljenje i tugu, žao mu je za sve što se dogodilo i zbog strašnog čina koji je počinio njegov sin. U prvom redu izražava žaljenje i iskrenu sućut te duboko suosjećanje roditeljima poginulog dječačića, i žaljenje svoj ostaloj djeci koja su ranjena, njihovim roditeljima i ranjenoj učiteljici i svima onima koji su tim strašnim činom doživjeli teške traume. Odgovarajući na pitanja naveo je da je uputio prigovor putem e-maila u siječnju 2024. Ministarstvu zdravstva u kojem je prigovarao ponašanju doktorice NI koja je tada liječila njegovog sina, iz sadržaja kojeg proizlazi da se prigovor odnosi na to da je doktorica nepristupačna, arogantna, ne može ju se dobiti na telefon, ne odgovara na e-mailove, uvijek zauzeta i nikad nema vremena za razgovor.

Na taj prigovor dobio je odgovor gdje ga se obavještava da je zatraženo očitovanje zdravstvenih djelatnika PB Sveti Ivan i potom dopis iz kojeg proizlazi da je sve upućeno Hrvatskoj liječničkoj komori, Povjerenstvu za medicinsku etiku i deontologiju te Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor. Nakon toga više ništa nije dobio. Pojašnjavajući odlazak u dnevnu bolnicu iskazao je da bi on FS doveo u čekaonicu, tamo su vrata od tehničara i sestra, nekada otvorena, a nekada ne, ne evidentira se dolazak pacijenata. FS je dolazio tri puta tjedno, doveo bi ga prije 9,00 sati i došao po njega oko 13,00 sati. Na kraju tjedna su dobivali raspored za sljedeći tjedan, međutim nitko nikada nije bilježio je li on došao ili nije.

Kada bi došao po njega i vozio ga kući razgovarao je s njim i po onome što mu je govorio shvatio je da je tamo bio prisutan, no misli da nije previše sudjelovao u razgovorima, analizama i onome što se tamo radi. Tražio je da ga probaju dobiti nasamo i da razgovaraju s njim vezano uz to oružje jer mu je to bio indikator da se nešto može dogoditi, međutim jednostavno nisu znali što napraviti i kako postupiti. Ako ga zatvorite ne valja, ako ga pustite opet ne valja. Drugi mu je indikator bio to kada se htio zaposliti u McDonaldsu te je pitao u dnevnoj bolnici je li to moguće i dobio odgovor da ne vide razlog zašto se on ne bi prijavio na posao. Međutim onda je trebao proći liječnički pregled za što je potrebna potvrda liječnika opće prakse u kojoj je doktorica napisala L.... dijagnoze i tada su u McDonaldsu rekli da ga ne mogu zaposliti bez potvrde liječnice kod koje se liječi.

Tada je pitao doktoricu iz dnevne bolnice može li mu izdati potvrdu, na što je odgovorila da ne može jer ga gotovo i ne poznaje, tamo je svega mjesec dana, sjedi u kutu i ne sudjeluje. Moguće da je to bilo nekih dva tjedna prije 20. prosinca 2024. Na pitanje zastupnice optužbe, a vezano uz pokušaj uključivanja u dnevnu bolnicu u svibnju odnosno lipnju 2024., naveo je da to nije realizirano jer je FS to odbijao, a njegov pristanak je nužan za dnevnu bolnicu. Prije toga je također i u Vrapču doktor FA htio FS uključiti u dnevnu bolnicu, te je na to bio pristao. Doktor FA je smatrao da bi to za njega bilo dobro, da bi utjecalo na socijalizaciju i da bi to bio uspješan vid liječenja. Međutim, FS na kraju nije htio ići i tada se dogodio drugi pokušaj suicida, te je 25. svibnja 2024. ponovno zaprimljen, sada u Jankomir, gdje ga je i doktor ĆI pokušao uključiti u dnevnu bolnicu smatrajući da je to za njega dobro, ali on nije htio ići i doktor je onda rekao ništa od toga za sada, pokušat ćemo kasnije.

Drugi put u listopadu 2024. nakon što je hospitaliziran po zatočenju majke i bake u stanu, FS je doktoru obećao da će ići u dnevnu bolnicu. Supruga i on su smatrali da je to prerano, da bi on u dnevnu bolnicu trebao odlaziti s odjela barem dva-tri tjedna, da se vidi pomaže li mu to, no doktor ĆI je odlučio otpustiti ga 8. studenoga 2024., te je on 11. studenoga 2024. krenuo u dnevnu bolnicu. Tada **.**.2024. FS je ukinut lijek Zypadher. Upitan o težini ozljeda koje je FS zadobio u tom drugom pokušaju suicida, svjedok je naveo da su to za njegov pojam bile teške ozljede jer kada je po njegovom pozivu došao po njega, bio je sav krvav, izgledao je grozno i bio sav van sebe te ga je odmah vozio u Sveti Ivan da bi ga tamo sanitet prvo odvezao na Rebro da mu se saniraju ozljede, a onda su ga vratili u Jankomir. Koliko zna tada su mu šivane rane na ruci.

Na pitanje da pojasni što je mislio kada je ranije u svom iskazu rekao "ako ga zatvorite ne valja, ako ga pustite ne valja", svjedok je naveo da je pod time mislio na njih roditelje i na vrijeme kada bi FS bio kod kuće. Osobno se bojao da će FS nauditi sam sebi. S FS su odlazili na svaki ambulantni pregled da kažu iskreno što se događa i što on radi jer su znali da on neće biti iskren, njega bi pitali jesi li suicidalan, on bi rekao da nije i to je to. Nije više znao što učiniti jer je vidio da mu dijete nije ravna crta, nego da mu je u godinu dana stalno sve lošije i to oružje ga je počelo zabrinjavati. Kada su došli ponovno u Jankomir 29. listopada 2024. nakon što je zatočio majku i baku u stanu, doktorici je na prijemu rekao za tu katanu, ona ga je pitala što će mu katana, na što je odgovorio da bi on trenirao, a ona mu je rekla da je to opasno i da njegova razmišljanja nisu dobra i da će ga hospitalizirati. Tada je očekivao trajniju hospitalizaciju, ali je on nakon 10 dana pušten.

Kroz tu hospitalizaciju i kasnije FS je izgledao grozno, bio je loše, zatvorio se u sebe, izlazio je, ali po njemu se vidjelo da u njemu nema života. Po predočenju iskaza svjedoka MH u kojem je naveo da mu je FS izgledao psihički u boljem stanju i da je posjećivao grupne terapije, naveo je da je MH viđao njegovog sina ako jednom u dva tjedna po pola sata i sasvim sigurno MH ne zna bolje od njih kako je tada izgledao i u kakvom je stanju bio. Na pitanje opunomoćenika oštećenika naveo je da je inkriminiranog dana, kao i uvijek, FS vodio u dnevnu bolnicu, dovezao ga, parkirao, došao do prostora iz kojeg se dolazi u tu dnevnu bolnicu, ostavio ga tamo pet do devet, kao i u 98% slučajeva. Tog dana nije primijetio ništa neobično na FS, na njegovom licu, u razgovoru ili gestikulaciji. Sjedio je u autu i većinu vremena šutio dok ga je vozio. Upitan je li osim prijatelja MH optuženik spominjao FI kao svog prijatelja, odgovorio je da je. Kasnije je saznao da je to imaginarna osoba.

FS mu je spomenuo tog FI prvi puta kada se prvi put samoozlijedio, prilikom prvog pokušaja suicida u studenom 2023., tada mu je rekao da se ide naći s FI. Bivša supruga mu je rekla da je znao njoj reći u drugom ili trećem srednje da se ide naći s FI. U jednom trenutku joj je pokazao sliku tog FI, te rekao da on ide u istu školu kao i on, ali četverogodišnju, bio mu je čudan taj dečko na toj slici i još je FS spomenuo da je s tom slikom taj FI išao izvaditi dokumente pa nije mogao jer su mu rekli da se mora ponovno slikati drugačije. Guglao je tog FI i upisao pojmove FI i elektromehaničar i elektrotehnička škola, ali nije dobio nikakve rezultate, a onda mu je u jednom trenutku FS rekao da se s njim posvađao i da mu neće reći za samoozljeđivanje jer bi se on jako naljutio na njega. Supruga mu je rekla da joj je večer prije događaja FS spomenuo FI. Kasnije nakon događaja u jednom članku je spomenut zločin koji je počinio FI pa je shvatio da je on L..... imaginacija.

Upitan je li osim suicidalnih tendencija FS govorio da bi mogao biti nasilan prema drugim ljudima, negativno je odgovorio, uvijek je otklanjao takvo što i govorio da ne bi mogao nekog drugog ozlijediti. Ponovno upitan, pojasnio je da je njemu FS jedan jedini put spomenuo FI i to kada ga je posjetio za vrijeme hospitalizacije nakon prvog pokušaja suicida. Tada su sjedili i razgovarali i on je izvadio mobitel i pokazao sliku te rekao da je to njegov prijatelj. Kad je vidio tog dečka pitao je tko je to, da mu čudno izgleda, a on je rekao da ga je vidio i upoznao na hodniku škole, pitao je kako se preziva, rekao je da se ne sjeća prezimena. Pitao ga je kako to da ga on ne dolazi posjetiti kao MH, na što je rekao da se s njim posvađao. Supruga mu je kasnije rekla da je njoj FS negdje u drugom ili trećem srednje u dva navrata rekao da se ide naći s FI i kada ga je ona pitala tko je i da bi ga htjela upoznati, pričao joj je da je on sramežljiv i povučen.

Osim tada jednom više nikada nije spomenuo FI. Koliko se sjeća te zgode je bila prisutna i supruga kada je pokazivao tu sliku, a to je bilo u bolnici, u hodniku, kada su supruga i on došli posjetiti FS. Upitan kako to da ovo nije spomenuo kada je prvi puta ispitan, naveo je da se jednostavno toga nije sjetio. Po predočenju iskaza svjedokinje PS koja drugačije opisuje situaciju s pokazivanjem fotografije, svjedok je dodao da je moguće da je to on njima pokazao i u autu, moguće da je razgovor vođen od predvorja prema autu i u autu, a po predočenju iskaza u kojem ona navodi da je im je FS u veljači govorio da se posvađao s FI, a u travnju pokazivao fotografiju, odgovorio je da je i to moguće, moguće je to bilo u dvije odvojene situacije, uz napomenu da se ne sjeća više toga. Na ponovljeno detaljnije pitanje zastupnice optužbe, a s obzirom na to da je prvi puta detaljno govorio o svim okolnostima koje smatra bitnim za utvrđenje psihičkog stanja svojeg sina, kako je moguće da nije smatrao relevantnim tada iskazati da je njegov sin imao imaginarnog prijatelja, odgovorio je da ne zna, da se tada nije sjetio to reći.

Upitan po opunomoćeniku žrtava, naveo je da je po njegovom osobnom mišljenju kao oca, FS po ličnosti povučen, to je njegova karakterna crta, takav je bio odmalena. Pokušavao je to mijenjati kroz aktivnosti i negdje do četvrtog, petog razreda je sve bilo u redu, no negdje u sedmom, osmom razredu, kada dolazi korona, dolazi do izoliranosti, sve veća lijenosti, sve to ostavlja traga na L.... samopouzdanje i daljnji razvoj njegove ličnosti, da bi do četvrtog, petog razreda osim što je bio karakterno povučeniji, sve bilo u redu i onda je na njega vjerojatno utjecala promjena škole, a potom zatvaranje u koroni, sve veće povlačenje u sebe i u najvećoj mjeri Internet i sve loše što Internet nosi. 17. Razmatrajući, analizirajući i cijeneći iskaze svjedoka PS, TS, sve u korelaciji s obranom optuženika, a u dijelovima bitnim za utvrđenje činjenica i okolnosti koje se odnose na psihičko zdravlje i stanje optuženika u vrijeme počinjenja djela te dovodeći sve u vezu s medicinskom dokumentacijom u spisu predmeta o ranijem liječenju optuženika, sud iskaze optuženikovih roditelja i obranu optuženika u tom dijelu nije cijenio istinitom niti ih je kao takve prihvatio.

Naime, u prvom redu ovdje je za istaknuti da su IA i PS iznimno detaljno iskazivali o svom sinu, njegovom odrastanju, prijateljima, navikama, razvoju problema i njegovom prethodnom liječenju, kada su prvi puta ispitani u ožujku 2025. Ta ispitivanja trajala su vremenski svako oko dva i pol sata, a pisano su zabilježena na po sedam stranica teksta. Svjedokinja PS tom je prilikom u više navrata govorila o optuženikovim prijateljima, decidirano navodeći da se on u petom razredu osnovne škole družio s dječakom po imenu Š, koji je potom odselio što je njenog sina jako pogodilo, dok da je u srednjoj školi imao samo jednog prijatelja MH s kojim se nastavio i kasnije družiti, da bi na raspravi iskazala kako joj je sin u prvom ili drugom srednje često spominjao i prijatelja FI. Nastavno, otac optuženika, svjedok IA, također detaljno iskazujući o liječenju svog sina i svim okolnostima koje smatra bitnim za utvrđenje njegovog psihičkog stanja, niti jednom ne spominje da bi mu sin govorio za prijatelja FI, za kojeg sam navodi da je nakon inkriminiranog događaja iz medijskih natpisa, dakle svakako prije ispitivanja u ožujku 2025., shvatio da je riječ o imaginarnom prijatelju.

Ispitani u tijeku raspravnog stadija postupka, oboje odjednom iskazuju da im je njihov sin pričao o stanovitom FI, no da ih nije htio s njim upoznati jer da je riječ o povučenom i stidljivom dječaku. Potpuno je, po ocjeni ovog suda neuvjerljivo, nelogično i neshvatljivo da niti otac, niti majka u ožujku 2025. detaljno iskazujući o svemu što su očito tada smatrali bitnim vezano uz psihičko stanje njihova sina prije inkriminiranog događaja, pa tako o točnim datumima hospitalizacija, prijavljivanjima njegovih nestanaka, lijekova koji su mu i u koliko navrata aplicirani, a kada ukinuti iz terapije, zatočenju majke i bake, hodanju s čekićem po kući, prijateljima koje je imao i s kojima se kroz život družio, niti u jednom trenutku ne spomenu FI, iako kasnije na raspravi govore da im je to tada bilo čudno, majka čak ističe da je pomislila da je riječ o intimnom prijatelju, otac da mu je slika tog dječaka bila čudna i da mu je bilo neobično da ga, kao i MH ne posjećuje u bolnici.

Pri tome, za napomenuti je da postojanje FI prvi puta spominje optuženik u lipnju 2025. prilikom davanja forenzičkog intervjua za potrebe vještačenja. Osim toga, majka i otac optuženika, svjedoci PS i IA u ovim navodima nisu dosljedni ni suglasni, kako sami sebi, tako ni međusobno, a uostalom ni obrani optuženika. Tako svjedokinja PS iskazuje da je u veljači ili ožujku 2024. FS u razgovoru spomenuo da se posvađao s FI, da je zbog toga bio potišten i tužan, te da su bivši suprug i ona čak mislili da je riječ o dubljoj intimnijoj veza između njega i FI, te da nakon toga FI više nije spominjao sve do noć prije događaja. Potom, iskazuje da je FS njoj i svom ocu pokazao sliku tog FI kada su se vozili u autu, misli u travnju 2024., što nikako ne odgovara ranijem navodu da ga od veljače ili ožujka više nije spominjao.

Navod ove svjedokinje sukladno kojem su oboje pomislili da je riječ o dubljoj intimnijoj vezi, implicira da je FS njima oboje govorio o FI i to u oba navrata. Nasuprot tome, svjedok IA decidirano prvotno tvrdi da je njemu FS spominjao FI jedan jedini put i to kada ga je posjetio za vrijeme hospitalizacije nakon prvog pokušaja suicida, koji je prema dokumentaciji bio u studenom 2023. te dodaje da su tada sjedili i razgovarali i da je FS izvadio mobitel i pokazao sliku tog dečka uz navod da mu je to prijatelj. Dakle, otac potpuno drugačije od majke opisuje kada, gdje i u koliko prilika je optuženik govorio o FI, a suočen s razlikama u odnosu na iskaz koji je dala majka, navodi da se on toga više ne sjeća. Konačno, a vezano uz spominjanje FI, iskazi oboje svjedoka dijametralno su suprotni obrani optuženika, koji više puta tijekom obrane ističe i tvrdi da nikada nikome nije govorio o FI, pa ni liječnicima jer mu je glas u glavi za kojeg zna da je bio FI prijetio da će nauditi njegovim roditeljima ako ikome spomene da postoji.

Osim toga, svjedoci PS i IA iskazuju da je nakon zadnje hospitalizacije optuženik bio potišten, bezvoljan, i u jako lošem stanju, dok suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka MH koji navodi da je prema njegovom dojmu prije događaja u Prečkom optuženik bio u psihički boljem stanju te je posjećivao grupne terapije u psihijatrijskoj bolnici, pri čemu svjedokinja PS stanje optuženika večer prije događaja, tek na raspravi, opisuje potpuno drugačije od toga kako njegovo stanje ujutro prije samog događaja opisuje svjedok IA. 17.1. Nadalje, svjedoci PS i IA u svojim iskazima u više navrata govore o nezadovoljstvu liječnicima koji su liječili njihovog sina, ističući kao bitnu okolnost činjenicu što je nadležan doktor u studenom 2024. ukinuo lijek Zyphadera, o čemu će više riječi biti kasnije, pri tome svjedokinja PS iskazuje da je primijetila da je FS bio bolje dok je uzimao taj lijek, dok istovremeno oba svjedoka opisuju što se sve s FS događalo kroz vrijeme od siječnja do studenog 2024., dakle za vrijeme dok je uzimao taj lijek u terapiji, pa tako o događaju s čekićem, zatočenju majke i bake, naručivanju katane, samoozljeđivanju i navodnim pokušajima suicida.

Suočena s ovim činjenicama, svjedokinja PS pak ističe da nije ona liječnik ni psihijatar. Navedeno, kao i druge okolnosti u iskazima ovih svjedoka jasno govore o tendencioznosti u iskazivanju oboje svjedoka, koji razumljivo, nastoje otkloniti krivnju od svog sina i krivca naći u bilo kome drugom, neovisno bio to jedan od brojnih doktora koji su postupali prema optuženiku, sustav kao takav ili pak lijek, odnosno činjenica njegovog (ne)uzimanja, dok s druge strane oboje roditelja iskreno svjedoče o tome da optuženik nije razvio radne navike, već je kako otac navodi „bio lijenčina“ koji je želio samo ležati, odmarati i igrati igrice, jedva i uz pomoć majke koja je opravdavala izostanke završio srednju školu, a kada je trebao započeti odgovoran, odrastao život i počeo raditi na radnom mjestu u struci, pri čemu je otac bio pozitivno iznenađen da mjesec dana ustaje rano ujutro i odlazi na posao na kojem je trebao biti u sedam ujutro, dolazi do prvog incidenta zbog kojeg prvi put biva hospitaliziran, što se onda nastavlja tijekom godine.

Osim toga, oboje svjedoka, PS i IA jasno navode da su se osobno bojali za FS, i bili u strahu da bi mogao počiniti suicid, a ne nauditi kome drugom, pri čemu svjedok IA decidirano tvrdi da je sam optuženik, na njegove upite, govorio da nikada ne bi mogao ozlijediti nekog drugog, pri čemu s druge strane majka PS iskazuje da se sjeća kako je kod FS izostala reakcija i osuda masovnog ubojstva djece prije nekoliko godina u Beogradu, kao i da je kao dijete bio emocionalna hladna osoba jer nije volio kada bi ga ona ili baka poljubile, odmah se brisao i općenito nije trpio nikakav fizički kontakt. Osim toga iskaz svjedokinje PS suprotan je iskazu svjedoka TS i u dijelu kada ona navodi da noć prije napada nije prepoznala vlastito dijete, da je bio blijed, oči su mu bile crne, nije komunicirao ni ličio na sebe, dok nasuprot tome prema navodima oca TS proizlazi da tog jutra na dan inkriminiranog događaja vozeći FS u dnevnu bolnicu na njegovom licu i razgovoru ili gestikulaciji nije primijetio ništa neobično.

Nadalje, oba roditelja, svjedoci PS i IA iznose i upiru na činjenicu da je doktor koji je vodio optuženika u Vrapču, koji je sukladno obrani optuženika njemu bio najbolji, a gdje ga je otac odveo po preporuci kolega na dodatnu opservaciju u travnju 2024., jedini u medicinskoj dokumentaciji napisao da se u jačem, kumuliranom stresu ne može isključiti mogućnost autodestruktivnih (suicidalnih), ali i heteroagresivnih poriva, međutim iz istog otpusnog pisma, potpisanog po doktoru FA također proizlazi da se u psihičkom statusu optuženika ne registrira znakova akutne dekompenzacije, a u kliničkoj slici dominira depresivno anksiozna simptomatika praćena latentnim agresivnim nabojem hostilnog tipa, pacijent je submisivan u kontaktu, afektivno hladan, distancira se od prosuicidalnog ispada koji elaborira po magijskom obrascu, ali bez prave psihotične dimenzije, iznosi hostilno nabijene zamjerke roditeljima, afirmira bizarni navodno kolekcionarski interes za skupljanje noževa, slabo prijemljiv za konfrontacije, u cjelini stječe se dojam značajnih poteškoća socijalne i profesionalne prilagodbe, a u okviru granične strukture ličnosti.

Nadalje iz istog otpusnog pisma proizlazi da se optuženik tijekom liječenja jasno distancirao od suicidalnih promišljanja bez autoagresivnog ponašanja, a adaptacijski boravci u obiteljskom krugu protjecali su bez osobitosti, nije zabilježeno jasne produktivne psihopatologije koja bi aktualno determinirala ponašanje, a zaključno se stječe dojam dekompenzacije u okviru primarne vulnerabilne strukture ličnosti, iz kojih pak navoda jasno proizlazi netočnost tvrdnje majke, svjedokinje PS kada ističe da je jedino u Vrapču optuženiku dijagnosticiran shizoafektivnu poremećaj. Iz istog otpusnog pisma potpuno je jasno da je optuženik i po tom doktoru otpušten s bolničkog liječenja, uz preporuku nastavka liječenja u dnevnoj bolnici u odnosu na koju „pacijent ističe motivaciju za javljanje u tretman u PB Sveti Ivan“.

Osim toga u anamnestičkim podacima iz istog otpusnog pisma proizlazi da je optuženik opisao kako ima problema sa samoozljeđivanjem od početka srednje škole, da je on-line gledao kako se ljudi ozljeđuju i tako ispuštao negativnu energiju, a razlog za to vidi u usamljenosti, problemu sa socijalizacijom, osjećaju bezvrijednosti zbog toga. Nadalje je naveo kako nije imao motivacije za učenje, u srednjoj školi išao je na popravni, nakon srednje posao započeo u rujnu, ali ga je posao deprimirao, razmišljao je o tome kako će tako morati raditi cijeli život, bio je usamljen. Misli o suicidu doživljava sotoninim jer su one loše, a sebe ne smatra takvom osobom, no negira da bi imao glasove ili specifične interpretacije o sebi ili svojoj okolini, a kao najveći problem vidi socijalnu anksioznost. Negira obmane osjetila i jasno se aktualno distancira od suicidalnih promišljanja ili namjera.

Slijedom izloženog, a imajući u vidu kako tu tako i dijagnoze postavljene od drugih doktora, te autoanamnestičke podatke koje je optuženik svima njima davao, a u prvom redu i rezultate psiholoških testiranja ličnosti, po ocjeni ovog suda proizlazi da svjedoci PS i IA potpuno nekritički inzistiraju na jednoj rečenici otpusnog pisma dr. FA koji je uostalom također optuženika otpustio s bolničkog liječenja i kao preporučenu terapiju naznačio tretman optuženika u okviru dnevne bolnice za koji je sam tada izrazio motivaciju. 17.2. Nastavno, a vezano uz ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika za dodati je kako upitan na raspravi o svom stavu prema liječenju nakon otpuštanja iz Vrapča u svibnju 2024. optuženik iskazuje da on nije želio dnevnu bolnicu, pa kada mu je predočen netom citiran sadržaj otpusnog pisma, po ocjeni ovog suda, neživotno pojašnjava da je duboko u sebi znao da ne želi ići u dnevnu bolnicu, ali da je doktoru FA rekao suprotno jer ga je htio zadovoljiti, dodajući kako je on bio ljubazan prema njemu pa nije htio pokvariti taj odnos.

Upitan zašto tom doktoru za kojeg navodi da mu je bio najbolji nije bio iskren, navodi da ga se zapravo samo htio riješiti jer ga je on na to nagovarao smatrajući da će to za njega biti dobro. Pri tome, a nastavno na navod da mu je doktor FA iz [adresa] bio najbolji, potpuno je nejasan navod obrane da je sotonu spomenuo jer je mislio da će to alarmirati nekoga da shvati da on čuje glas, sve s obzirom na navod iz otpusnog pisma potpisanog po doktoru FA u dijelu koji glasi: „Misli o suicidu doživljava Sotoninim jer su one loše a on sebe takvom osobom ne smatra“ i odmah potom navod: „Negira da bi imao glasove, negira da ima specifične interpretacije o sebi ili svojoj okolini...“. Iz izloženog proizlazi da je raniji navod obrane optuženika neistinit, jer je očito da je i tom doktoru decidirano negirao bilo kakve slušne obmane, odnosno glasove.

U odnosu na navode obrane kojima optuženik pojašnjava razloge za kupnju noža i navodne pokušaje suicida valja reći da kao razloge za prvi pokušaj optuženik prvotno navodi da je imao teško razdoblje na poslu, da ga je šefica omalovažavala, da je bio loš jer je bio novi, ona ga je stalno kritizirala, da ga kolege nisu prihvatili (pri čemu iz iskaza majke svjedokinje PS proizlazi da je njoj rekao da mu je na poslu dosadno), da nije imao društvo ni curu, i tek nakon svega toga govori da je čuo glas koji mu je rekao da se ubije. Jednako tako objašnjavajući razloge za pokušaj suicida koji je bio u svibnju 2024. prvotno navodi da nije htio ići u dnevnu bolnicu, da je pristankom na istu sebe uvalio u velike probleme jer da je znao da bi ga u dnevnoj bolnici uhvatila velika socijalna anksioznost, te je zbog tih razloga, a i jer mu je glas rekao da se ubije, otišao u šumu kod Arena centra gdje se ponovno rezao.

Nastavno, govoreći o događaju kada je zaključao baku i majku u stan, optuženik iznosi tadašnje životne okolnosti te navodi da nije htio s majkom ići baki jer mu se nije dalo slušati njihove međusobne svađe i „zvocanje“ njemu i tamo nema laptop, što je otprilike suglasno zabilježenom u medicinskoj dokumentaciji (htio je biti malo sam pa se vratiti otključati ih; doma ima laptop pa se može igrati, a ovdje mora slušati baku i mamu kako se svađaju; htio privući pažnju na sebe; dao izazov mami i baki), no u nastavku obrane iskazuje da mu je to rekao glas, te potom da je shvatio da mu neće uspjeti napraviti što je namjeravao, pa se ispravlja uz navod da je shvatio da neće uspjeti napraviti ono što mu je glas rekao da napravi. Sve ovo, po ocjeni ovog suda, govori o tome da optuženik prvotno jasno iznosi detaljne i tada postojeće životne okolnosti zbog kojih se samo sažalijevao, a tek onda kao uzrok i razlog pokušaja navodnih suicida i drugih događaja spominje i glas.

Jednako tako iz medicinske dokumentacije (ambulantni nalazi na listu 131 i 132 spisa) proizlazi da u anamnestičkim podacima optuženik potpuno drugačije opisuje svoje psihičko stanje od siječnja do travnja 2024., tako na raspravi govori da je bio suicidalan, bezvoljan, bez motivacije, da je čuo glasove pa se ispravlja i navodi da je čuo glas, da se gotovo na dnevnoj bazi samoozljeđivao, dok iz spomenute dokumentacije proizlazi da se kroz to vrijeme razmišljao prijaviti na novi posao, da mu se poboljšala koncentracija, da se čuje i druži s prijateljem koji mu je blizak, da je aktivniji, ide u teretanu i povremeno s tatom radi na gradilištu. Kada je upitan da objasni razlog za ovakve suprotne navode iz medicinske dokumentacije u odnosu na ono što govori u obrani, optuženik pokušava opovrgnuti ono što je zabilježeno u medicinskoj dokumentaciji navodeći da mu se zapravo nije dalo raditi i ići u teretanu i da se s MH po roditeljskoj zabrani nije smio družiti, a bez da zapravo navodi kako se doista tada osjećao i što je od svega toga u konačnici točno. Pri tome iskazuje da se u to vrijeme nije smio družiti s MH jer su mu to jedno vrijeme branili roditelji, dok o ovoj roditeljskoj zabrani u iskazu oboje roditelja nema niti riječi.

Nadalje, upitan o tome zašto je i kada kupio prvi nož, optuženik pojašnjava da je igrao igricu Call of Duty War Zone u kojoj inače svi koriste puške, no on je pratio jednog N koji u toj igrici koristi samo nož i balistički štit i ubija druge suigrače koji imaju puške samo nožem, te je guglao i našao isti nož u trgovini, te ga za 120,00 eura kupio dodajući da mu je i glas rekao da si kupi takav nož. Iz navedenog je po ocjeni ovog vijeća jasno da prvi nož optuženik kupuje jer svjesno želi imati isti nož kao onaj u igrici koju idealizira. Osim toga dodaje da je taj nož znao uzeti u ruke, gledati ga i tada se osjećao kao da nije s ovog svijeta, već da je pripadnik ATJ lučko te si zamišljao da hoda s ostalim pripadnicima te jedinice koji imaju puške, a on samo nož zbog čega je poseban jer se bori s oružjem za blisku borbu, a oni ga štite puškama. Iz navedenog proizlazi, sve po ocjeni ovog suda, da kupovina ovog noža nema nikakve veze s glasom kojeg prvi puta spominje u lipnju 2025., već se očito optuženiku sviđa imati nož i zamišljati sebe grandioznim uz taj nož.

Nadalje, navodi da je nakon prve, a prije sljedeće hospitalizacije ponovno kupio dva noža, dodajući da je jedan kupio na nagovor glasa, a poslije se ispravlja da je zapravo bila riječ o naredbi glasa koji mu je govorio da mora kupiti nož za samoozljeđivanje i suicid, osim toga navodi kako zna da je prije događaja imao jedan nož koji je skrivao na vrhu ormara, a za drugi uopće ne zna kako se kod njega našao, dok je pretragom doma optuženikova oca pronađeno više noževa čije su oštrice djelomično nazubljene, svaki s pripadajućom futrolom. Osim toga, optuženik navodi da je događaj iz grada Sandy Hook i to animaciju napada i vremensku liniju istog pretraživao jer da mu je glas rekao da to mora gledati, a u protivnom bi mu obitelj umrla, dok se ne sjeća da bi u periodu od ožujka do lipnja 2024. u desecima navrata, kako je to zabilježeno pretragom njegovog računala, pretraživao pojmove „knife“, „knives“, „school“, „massacre“. Sve ovo govori ovom vijeću da se optuženik, suočen s činjenicama, vrlo prikladno ne sjeća samo pojedinih dijelova svog života, pri čemu treba imati u vidu okolnost da je riječ o periodu od tri mjeseca kroz koji, vezano uz druge događaje (liječenje u Vrapču, druženje s MH, događaj kod Arena centra) vrlo jasno i detaljno iskazuje.

Nadalje, potpuno je neuvjerljiv navod obrane u kojem optuženik ističe da je on imao volju i želju liječiti se, ali da nije htio biti hospitaliziran, dok je iz ranije obrane jasno da nije htio odlaziti niti u dnevnu bolnicu, odnosno podvrgnuti se tom tipu liječenja, pa se stoga postavlja pitanje na koji se to način optuženik zapravo želio liječiti. Zaključno za dodati je kako optuženik navodi da od kada je očito po uputi glasa napravio ono čega se ne sjeća, radnje inkriminiranog događaja, više taj glas ne čuje, međutim iznoseći obranu navodi i da nakon uhićenja ima probleme, čuje glasove, te kada je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu rekao da ima i čuje glasove da su ga tamo vezali za krevet mjesec dana i da nakon toga više nije htio govoriti da ih čuje. Navedeni navod obrane optuženika u potpunosti je suprotan izvješću pribavljenom od Zatvorske bolnice u Zagrebu od 13. studenog 2025. iz kojeg proizlazi da je ovaj navod optuženika netočan.

Pri tome za napomenuti je da se sukladno istom izvješću optuženik u Zatvorskoj bolnici nalazi jer je zaprimljen kao sigurnosno vrlo visoko rizična osoba, a koji sigurnosni rizik se prvenstveno prognozira i pretpostavlja od strane javne i vanjske ugroze (drugi zatvorenici) zbog težine kaznenih djela, dobne skupine oštećenih žrtava, mjesta počinjenja djela i zaključno velikog broja žrtava, što je načelno bio osnovni razlog smještaja ovog optuženika u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Nadalje, navod obrane optuženika da u Zatvorskoj bolnici ne prima nikakvu psihijatrijsku pomoć, da s njim nitko ne razgovara, već da je prije nekih mjesec dana imao jedan razgovor s psihologom koji je trajao svega deset minuta, također je, a prema liječničkoj svjedodžbi Zatvorske bolnice u Zagrebu neistinit. Naime, iz iste proizlazi da je tijekom boravka optuženik u kontinuiranoj suportivnoj skrbi psihijatra i to početkom boravka svakodnevno, nakon tri mjeseca dva puta tjedno, a nakon šest mjeseci jednom tjedno, pri čemu kroz cijelo vrijeme nisu zabilježena psihotična proklizavanja.

Nastavno, po ocjeni ovog suda, nije logično ni životno niti to da kada optuženik govoreći o glasu navodi da ga je čitavo vrijeme od kada čuje taj glas, po prvi puta početkom 2022., isti tjerao na samoozljeđivanje, dakle na autodestruktivne radnje, što mu je sukladno samoj obrani glas govorio i dan prije događaja (glas mu je rekao da kupi nož jer ovaj koji ima nije dovoljno oštar za samoozljeđivanje), dok je nasuprot tome događaj koji se odvio 20. prosinca 2024. predstavljao agresiju i nasilje prema drugima, a ne prema sebi. U tom kontekstu neuvjerljiv je i navod obrane u kojoj optuženik iskazuje da sada smije pričati o glasu jer je napravio ono što je glas tražio, dok niti jednom u obrani ne iskazuje da bi mu glas rekao da mora ozlijediti druge osobe već ga je navodno uvijek tjerao samo na ozljeđivanje sebe, odnosno govorio mu da se samoozljeđuje i da se ubije.

Pri tome, činjenica da je nakon što je na pitanje branitelja je li ranije imao psihičkih problema i je li se liječio optuženik vrlo šturo odgovorio navodeći da se liječio tri odnosno četiri puta po mjesec dana, da je imao psihičke smetnje, čuo glas, a potom uz navod da ne razumije što ga branitelj točno pita, tražio da mu se postave potpitanja, ovom sudu dodatno ukazuje na neistinitost optuženikove obrane, odnosno pokušaj optuženika da simulira određene psihičke probleme i smetnje koje kod njega stvarno ne postoje. Slijedom svega ranije naznačenog, a i slijedom nalaza, mišljenja i zaključaka stručnih osoba, forenzičnog psihijatra i psihologa, koji će biti izloženi u nastavku, ovaj sud nije prihvatio obranu optuženika, već istu cijeni usmjerenom ka nastojanju optuženika da od sebe otkloni krivnju i time izbjegne kaznu za počinjena kaznena djela....' - piše u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2025., objavljene 23. prosinca iste godine.