U kolektivnoj svijesti hrvatskih građana Josipa Pleslić (ranije Rimac), nekadašnja zvijezda HDZ-a i bivša dužnosnica, ostat će trajno zapamćena po slavnim, tajno snimljenim razgovorima, s raznim dužnosnicima, poput bivše osuđene ministrice Gabrijele Žalac ali i bivšeg suca a sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Podsjetimo kako smo pisali da je Josipa Pleslić tužila nakladnika Jutarnjeg lista - Hanza mediju - zbog objave njenih transkripata razgovora s aktualnim državni odvjetnikom, ali taj je proces izgubila. Radi se o ČLANKU: 'LEX 'RADOST I LIPOTA' Josipa Pleslić izgubila spor, tužila zbog objave poruka koje je razmjenjivala s Turudićem, uzalud tražila uklanjanje članka, presuđeno i da plati troškove'. Mnogi još pamte razgovore Josipe Pleslić i Gabrijele Žalac u kojima je isplivala i famozna oznaka AP.

O tome smo pisali u ČLANKU: 'ZNA SE TKO JE AP Josipa Rimac Gabrijeli Žalac: '“Pitao me AP kako me je Lovre doceka ja kazem sve ok to nije tvona briga'' Dođi kod mene! Jebale bi im sve od reda Ajooooj..Ju..I ju JU A fine“ Josipa Rimac „Nebi AP pustio sad rosade“... 'Sve liši jebači'. Podsjetimo i kako smo  početkom prošlog mjeseca objavili članak kako njenom drugom mužu nisu, u pozicioniranju među kriminalistima i policijom, naškodili postupci koji se vode protiv nje. Radi se o ČLANKU: 'NEDODIRLJIV Drugi muž Josipe Pleslić (ex Rimac) koji je izvadio prislušnu bubu iz njenog auta održao govor pred šefovima iz Ravnateljstva policije kao međunarodni tajnik Udruge kriminalista'.

Optužnica za Vjetroelektrane, jedina koja je još preostalo bivšoj kninskoj kraljici i bivšoj državnoj tajnici, počiva na mjerama tajnog nadzora, odnosno prislučkivanja razgovora. Kroz te transkripte javnost je saznala i da su Rimac i Žalac govorile o AP, za kojeg se onda mjesecima kasnije raspravljalo da je AP sam premijer Andrej Plenković, ali tako je javnost saznala i za njene sočne poruke razmijenjen s Ivanom Turudićem. E upravo je te razgovore do kojih su istražtelji došli zahavljujuć bubi u njenom autu, a koju je eliminirao njen sadašnji drugi suprug, odnosno tvrtka koju je on angažirao, u žalbi koja joj je odbijena Josipa Rimac pokušala prikazati kao 'plod otrovne voćke' što je pravni izraz za nezakonit dokaz iz kojeg su izvedeni drugi nezakoniti dokazi. Zbog svega navedenog doniosimo u cijelosti sudsko Rješenje kojim su, početkom prošlog mjeseca, odbijene žalbe optuženih u aferi Vjetroelektrane. Citiramo: 

'Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc.Zorislava Kaleba predsjednika vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Prusine, zapisničarke, ukaznenom predmetu protiv okrivljene Josipe Pleslić i drugih, zbog kaznenog djela izčlanka 295. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.,56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljene Josipe Pleslić, okrivljenog Milenka Bašića, okrivljenog Dragana Stipića i okrivljene Gabrijele Žalac, podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2024. broj Kov-Us-139/2022., u sjednici održanoj 9. listopada 2026.,

r ij e š i o     j e

Odbijaju se žalbe okrivljene Josipe Pleslić, okrivljenog Milenka Bašića, okrivljenog Dragana Stipića i okrivljene Gabrijele Žalac kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2024. broj Kov-Us-139/2022. pod točkom I. izreke odbijeni su kao neosnovani prijedlozi obrana okrivljene Josipe Pleslić, okrivljenog Milenka Bašića, okrivljenog Dragana Stipića, okrivljenog Krunoslava Jakupčića, okrivljenog Tomislava Jurekovića, okrivljenog Domagoja Validžića i okrivljene Gabrijele Žalac da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi oni dokazi koji su označeni u Popisu dokaza u optužnici od broja 1. do 1934.,podrobno navedenim u toj točki izreke rješenja, a riječ je o svim dokazima na kojimase temelji optužnica.

1.1. Pod točkom II. izreke odbijeni su kao neosnovani prijedlozi obrana okrivljene Josipe Pleslić, okrivljenog Milenka Bašića, okrivljenog Dragana Stipića, okrivljenog Krunoslava Jakupčića, okrivljenog Tomislava Jurekovića, okrivljenog Domagoja Validžića i okrivljene Gabrijele Žalac za provođenjem telekomunikacijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za informatiku, telekomunikaciju, tehniku i metodologiju prisluškivanja i biometriju te pribaviti od MUP-a, Uprave za granicu, podatke o kretanju okrivljenog Milenka Bašića i okrivljenog Dragana Stipića u inkriminiranom periodu.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijela je okrivljena Josipa Pleslić (ranije Rimac) putem branitelja Ivana Gržića, odvjetnika iz odvjetničkog društva Tus i Gržić d.o.o Zagreb, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. i 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09.,80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 491. ZKP/08. s prijedlogom „ovu žalbu uvažiti te pobijano rješenje preinačiti na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi temeljem članka 10. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP-a i to svi dokazi na kojima se temelji predmetna optužnica označeni rednim brojevima 1. do1934..... ili podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje optužnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu“.

2.1. Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni Milenko Bašić putem braniteljice Željke Pokupec, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući „pobijano rješenje preinačiti na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dolazi temelj članka 10. stavak 2. točka 2. i 3. ZKP-a i to svi dokazi na kojima se temelji predmetna optužnica označeni rednim brojevima 1. do 1934. kako je to specificirano u izreci pobijanog rješenja, a podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje optužnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu“.

2.2. Žali se i okrivljeni Dragan Stipić putem braniteljice Sineve Vukušić, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući „ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno isto preinačiti na način da se temeljem odredbe članka 10. stavak 2. točka 2. i 3. ZKP-a, kao nezakoniti izdvoje svi dokazi pobliže opisani u dispozitivu pobijanog rješenja“.

2.3. Žalbu protiv tog rješenja podnijela je i okrivljena Gabrijela Žalac putem braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da „u cijelosti ukine pobijano rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kov-Us-139/2022. od 16. prosinca 2024. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prijedostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Okrivljena Josipa Plesić ističe kako je pobijanim rješenjem došlo do povrede odredbe članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije u izreci naveo temeljem koje zakonske odredbe odbija prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza.

5.1. Nadalje, okrivljena Josipa Pleslić, okrivljeni Milenko Bašić, okrivljeni Dragan Stipić i okrivljena Garbijela Žalac u žalbama ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je pobijano rješenje nejasno (u odnosu na razloge zašto sud smatra prijedloge obrane neosnovanim-okrivljena Josipa Pleslić), u proturječju s razlozima rješenja (okrivljeni Dragan Stipićističe da prvostupanjski sud navodi da je obrani omogućen uvid u spis u odlomku 6.1.,a potom u odlomku 18. odbija prijedlog za dostavu cjelokupnog dokaznog materijala), da u rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama (žalitelji obrazlažu da nisu dani razlozi zašto nije provedeno predloženo suđenje o zakonitosti dokaza sukladno odredbi članka 351. stavka 2. ZKP/08. ni da se prvostupanjski sud referirao na svaki podnesak obrane i dokazne prijedloge obrane; svi žalitelji ističu da nedostaju razlozi o odbijanju dokaza koji je pružila obrana da su se okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić za vrijeme tajnog nadziranja gotovo cijelo vrijeme nalazili u Bosni i Hercegovini; svi žalitelji ističu da su paušalna i nedostatna obrazloženja naloga suca istrage na temelju kojih su dokazi pribavljeni; okrivljena Josipa Pleslić dodatno ističe da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama vezano za isticanje nezakonitosti temeljem članka 10.stavka 2. točke 2. ZKP/08.) te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju nekih isprava i samih tih isprava.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja iznio dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji izneseni razlozi nisu nejasni ni proturječni (niti međusobno niti s izrekom pobijanog rješenje niti s dokumentacijom u spisu) zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Formalni propust citiranja u obrazloženju pobijanog rješenja osnove odbijanja prijedloga za izdvajanje, u smislu odredbe članka 168. stavka 3. ZKP/08., ne čini rješenje nepotpunim, jer je njime  odlučeno o podnesenim prijedlozima na način da su oni odbijeni. Stoga, ovdje uopće nije riječ o „nepotpunom rješavanju predmeta optužbe“ niti su ovdje počinjene istaknute bitne povrede.

6.1. Imajući u vidu da žaliteljica Josipa Pleslić tvrdnju o nezakonitosti dokaza u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. temelji na navodima o nedostatnosti obrazloženja naloga suca istrage na temelju kojih su dokazi pribavljeni, a da je prvostupanjski sud taj prigovor otklonio iznošenjem jasnih i dostatnih razloga (u odlomcima 8.-16. obrazloženja) smatrajući naloge odgovarajuće obrazloženima, to izostanak izričitog navoda o nepostojanju nezakonitosti iz članka 10. stavka 2. točke2. ZKP/08. u obrazloženju ne čini pobijano rješenje manjkavim da se zbog toga ne bi moglo ispitati.

6.2. Što se tiče primjene odredbe članka 351. stavka 2. ZKP/08. tom odredbom je propisano da optužno vijeće, kada posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a ako bez izvođenja dodatnih dokaza o tome ne može donijeti odluku, ima mogućnost izvesti dodatne dokaze odmah ili odgoditi ročište i odmah zakazati novo na kojem će izvestite dodatne dokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza. Dakle,sukladno navedenoj odredbi, prethodno je suđenje o zakonitosti dokaza mogućnost, no ne i obveza optužnog vijeća. U konkretnom slučaju optužno vijeće očito nije smatralo potrebnim izvoditi dodatne dokaze o zakonitosti dokaza čije su izdvajanje predložili svi žalitelji pa tako niti da se provede telekomunikacijsko vještačenje vezano za sporne elektroničke dokaze te način njihova prikupljanja i čuvanja, niti da se od Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za granicu, pribave podaci o kretanju okrivljenih Milenka Bašića i Dragana Stipića u inkriminiranom periodu, te je iskoristilo zakonsku mogućnost da o prijedlogu odluči odmah, premda je s tim u vezi suvišna odluka suda kojom se odbijaju takvi prijedlozi okrivljenika (točka II. izreke pobijanog rješenja). Potrebno je istaknuti da se žalbeni navodi kojima svi žalitelji ističu da je potrebno preispitati vjerodostojnost elektroničkih dokaza (rezultata posebnih dokaznih radnji) jer žaliteljica Josipa Pleslić „sumnja da bi neki mogli biti izmijenjeni“, da je zamijetila „nepotpune i neuobičajene formate“ u kojima su ti dokazi pohranjeni, da određeni dokazi ne posjeduje „hash code“ niti da postoji podatak da je vršena redovita verifikacija „hash“ vrijednosti da bi se osiguralo da dokazi ostanu nepromijenjeni, da nisu identificirani IMEI i IMSI brojevi, da se određeni audio zapisi ponavljaju, da je narušen „lanac nadzora“, odnose se na pitanje ocjene vjerodostojnosti tih elektroničkih dokaza te na pitanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela, što se, međutim,ne razmatra u okviru ocjene zakonitosti dokaza i takvi žalbeni navodi nisu od utjecajana odluku o (ne)zakonitosti dokaza. To je pak sasvim drugo pitanje o kojem će prvovoditi računa optužno vijeće prilikom ispitivanja optužnice u okviru ocjene o postojanju osnovane sumnje da li je svaki od okrivljenika počinio predmetna kaznena djela, a potom (kako su dakle osporeni dokazi zakoniti dokaz), ako optužnica bude potvrđena,u mogućem kasnijem stadiju kaznenog postupka o tome će voditi računa raspravni sud u kontradiktornom postupku, jer će takvi dokazi biti podložni ocjeni značaja i vjerodostojnosti kao i svi ostali dokazi čije se provođenje predlaže u ovom postupku, a u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica radi dokazivanja terećenih kaznenih djela.

6.3. Također, drugostupanjski sud, ispitujući rješenje na temelju članka 494. stavka 4.ZKP/08., nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio povrede na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaliteljica Josipa Pleslić u žalbi ističe da je sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu prvi nalog za primjenu posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta protiv okrivljene Josipe Rimac (sada Pleslić) broj Kir-t-Us-769/19. od 12. prosinca 2019., izdao temeljem saznanja koja su dobivena iz rezultata posebnih dokaznih radnji koje su po nezakonitim nalozima suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-Us-586/2019. od 14. listopada 2019. i Kir-t-Us-625/2019. od 31. listopada 2019. provođene prema Draganu Mariću, Leonu Žulju i Ivani Pintar, tzv."inicijalni nalozi", u kojem su zabilježeni telefonski razgovori nadzirane osobe sa Josipom Plesić, a koji nalozi se temelje na nekritički prihvaćenim prijedlozima Uredaza suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK). Ova žaliteljica, aii ostali žalitelji tvrde da su se potom svi daljnji nalozi suca istrage naslanjali na prvi nalog izdan protiv Josipe Pleslić (Kir-t-Us-769/19.), pa da su osporeni dokazi "plodovi otrovne voćke", jer da su pribavljeni na temelju (rezultata) nezakonito određenih posebnih dokaznih radnji te da su stoga nezakoniti, a ujedno ističu manjkavosti u svakom pojedinom nalogu suca istrage (obuhvaćajući sve naloge suca istrage koji sedetaljno opisuju u odlomku 8. pobijane odluke).

7.1. Nadalje, svi žalitelji ističu da obrana nije imala mogućnost izvršiti uvid i preslikavanje u cjelokupnu dokaznu građu, koju posjeduje sud i USKOK, jer im snimke nisu dostavljene u cjelovitom integralom obliku, štoviše u odlomku 19. pobijanog rješenja se izrijekom odbija takav prijedlog obrane, čime nije postupljeno sukladno ukidnoj odluci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Ikž-Us-141/2023. od14. svibnja 2024., te posebno ističu da im nisu dostavljeni razgovori navedeni uoptužnici pod rednim brojevima 444. i 446. čime da su stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranu (USKOK), a ujedno time da je došlo do povrede prava obrane i obezvrijeđena načela jednakosti oružja. Okrivljena Josipa Pleslić, u odnosu na navod prvostupanjskog rješenja u odlomku 18. ističe da joj je u uvid u spis omogućen kroz određeno limitirano vrijeme za preslušavanje razgovora pa obrana nikada nije uspjela u cijelosti poslušati sve razgovore, a primjerak razgovora nikada nije dostavljen obrani putem optičkih medija. Preslušavanje cjelokupnog dokaznog materijala svi žalitelji žele kako bi se provjerilo postojanje osnova sumnje, odnosno jesu li bile ispunjenje temeljne pretpostavke da bi se uopće mogle odrediti posebne dokazne radnje protiv okrivljene Josipe Pleslić kao i iz razloga jesu li okrivljenici Milenko Bašić i Dragan Stipić prisluškivani na teritoriju druge države.

8. Po prirodi stvari, manjkavost naloga o određivanju posebnih dokaznih radnji može dovesti do povrede ustavnih i konvencijskih prava na privatnost, što je uostalom sukus tvrdnji svih žalitelja. No, u ovom predmetu, prvostupanjski je sud, opravdano, zaključio da su osporeni nalozi sadržavali sve sastojke sukladno odredbama ZKP/08., te da su time udovoljavali ne samo pravu Europske unije (u skladu presudom Suda Europske unije (dalje: SEU) od 16. veljače 2023. HYA i drugi, C-349/21, ECLI:EU:C:2023:102,nego i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02.,1/06., 13/17. i 6/24., dalje: Konvencija) kako ju je tumačio Europski sud za ljudskaprava (dalje: ESLJP) u presudama Dragojević protiv Hrvatske i drugim. Druga je stvar što se žalitelji s tom ocjenom prvostupanjskog suda ne slažu, ali to je činjenično pitanje.

8.1. Protivno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je s pravom zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje i produljenje posebnih dokaznih radnji protivo sumnjičenih Dragana Marića, Leona Žulja i Ivane Pintar (tzv. inicijalni nalozi Kir-t-Us-586/2019. i Kir-t-Us-625/2019), protiv osumnjičene Josipe Pleslić (nalozi Kir-t-Us-769/19 i Kir-t-Us 20/20), protiv osumnjičenih Milenka Bašića i Dragana Stipića (nalogKir-t-Us-75/20), protiv osumnjičene Josipe Pleslić (nalog Kir-t-Us-111/20), protiv osumnjičenih Milenka Bašića, Dragana Stipića i Josipe Pleslić (nalog Kir-t-Us-217/20),osumnjičenih Ružice Njavro, Ante Sladića i Nataše Turbić (nalog Kir-t-Us-259/20) te osumnjičene Irene Relić (nalog Kir-t-Us-333/20), jer su iste obrazložene u svakom tom pojedinom nalogu i temelje se na zahtjevima USKOK-a i dokumentaciji priloženoj uz zahtjev (odlomak 8.-16. pobijane odluke). Tako je u svakom nalogu obrazloženo iz čega proizlaze osnove sumnje da je svaki od okrivljenika počinio kaznena djela i zbog čega se izvidi ne mogu provesti na drugi način ili bi njihovo provođenje bilo otežano. Pri takvom stanju stvari uopće nije jasno u čemu svi žalitelji nalaze propust suca istrage u obrazloženju naloga, jer se ne osvrću niti na jedan konkretan dio obrazloženja tih naloga koji smatraju nepotpunim ili pogrešnim, već uopćeno tvrde da nalozi nisu obrazloženi, što je u cijelosti promašena tvrdnja. S tim u vezi u odnosu na pozivanje žalitelja na odluke ESLJP-a, u kojima je utvrđeno da su posebne dokazne radnje određene neobrazloženim ili nedostatno obrazloženim nalozima (npr. predmet Dragojević protiv Hrvatske, predmet Bašić protiv Hrvatske, predmet Matanović protiv Hrvatske i dr.) tvrdeći zapravo da se nije promijenio način obrazlaganja očito je da žalitelji citiraju razloge tih odluka pri čemu nisu upoznati sa sadržajem tih naloga za određivanje posebnih dokaznih radnji, slijedom čega ih nisu usporedili sa sadržajem obrazloženja naloga čiju zakonitost dovode u pitanje žalbom u ovom kaznenom predmetu, koja obrazloženja nisu usporediva. Pritom valja ukazati žaliteljima da je sudac istrage unosio u obrazloženje svakog naloga opširno i detaljno obrazloženja osnova sumnja iz zahtjeva USKOK-a za određivanje i produljenje posebnih dokaznih radnji koje su potkrijepljene dokumentacijom, pa je time žaliteljima pružen i viši stupanj sudske kontrole jer je sadržaj prijedloga USKOK-a izložen u nalogu. Ovakva obrazloženja suca istrage, koja u svakom navedenom nalogu sadrže i analizu do tada prikupljenih podataka, nedvojbeno predstavlja valjanu argumentaciju postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenih djela. Osim toga, u obrazloženju tih naloga jasno je navedeno i da sudac istrage smatra da se protiv osumnjičenih Dragana Marića, Leona Žulja i Ivane Pintar (tzv. inicijalni nalozi Kir-t-Us-586/2019. i Kir-t-Us-625/2019)te protiv osumnjičene Josipe Pleslić (nalozi Kir-t-Us-769/19 i Kir-t-Us 20/20), izvidi ne mogu provesti na drugi način jer da to proizlazi iz prirode kaznenih djela, prikrivenostiistih te složenosti načina počinjenja kao i potom da se protiv osumnjičenih Milenka Bašića i Dragana Stipića (nalog Kir-t-Us-75/20), osumnjičene Josipe Pleslić (nalog Kir-t-Us-111/20), odnosno svih potonjih troje osumnjičenika (nalog Kir-t-Us-217/20),osumnjičenih Ružice Njavro, Ante Sladića i Nataše Turbić (nalog Kir-t-Us-259/20),osumnjičene Irene Relić (nalog Kir-t-Us-333/20) izvidi ne mogu provesti na drugi način jer su do tada prikupljenim izvidima iscrpljene sve mogućnosti pribavljanja dokaza, da se razgovori obavljaju upravo kroz telefonsku komunikaciju, kao i komunikaciju putem internetskih aplikacija pa bi prikupljanje materijalnih i drugih dokaza bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama u vidu stalnog prikrivanja komunikacija putem Internetaplikacija i održavanja povjerljivih osobnih sastanaka. Slijedom navedenog, očito je da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama pa tako niti u odnosu na prvi nalog koji je izdan protiv osumnjičene Josipe Pleslić (Kir-t-Us-769/19) ni “standardnim policijskim mjerama“ kao što su obavijesni razgovori sa Josipom Pleslić odnosno redovinim izvidima, neovisno o mjerama koje su prethodno primjenjivane prema Draganu Mariću, Leonu Žulju i Ivani Pintar, kako to ova okrivljena Josipa Pleslić tvrdi u svojoj žalbi.

8.2. S tim u vezi treba reći, da bi se prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja o provođenju posebnih dokaznih radnji, dovoljan je i niži stupanj vjerojatnosti i dokazanosti (osnove sumnje) da se radi o počinjenju kaznenog djela iz kataloga kaznenih djela navedenihu članku 334. ZKP/08., uz dodatni uvjet da se relevantni dokazi na drugi način ne mogu prikupiti. Konkretno, to znači da je dostatno da se radi o konkretiziranim navodima do kojih je USKOK došao operativnim putem, a koje sumnje su izražene i utemeljene naprihvatljivim činjenicama i okolnostima koje su postojale u tom trenutku i koje govore o vjerojatnosti povezanosti s počiniteljem i/ili kaznenim djelom. Iz koncepcije obrazloženja naloga suca istrage Kir-t-Us-769/19 od 12. prosinca 2019. jasno se razabire da je sudac istrage raspolagao sa izvidnom materijom (koja se odnosi i na činjenice i okolnosti iz priloženih rezultata posebnih dokaznih radnji iz inicijalno izdanih naloga suca istrage (o čemu će više biti riječi u nastavku), i to operativno zanimljivim razgovorima i da ta materija, kao i u nalogu ostale iznesene činjenice i okolnosti, upućuje na to da su postojale osnove sumnje za određivanje posebnih dokaznih radnji, a razlozi za odobrenje posebnih dokaznih radnji također su jasno razvidni iz usporednog čitanja prijedloga sa priloženom izvidnom materijom i samih izdanih naloga suca istrage. Stoga je potpuno promašeno polemiziranje okrivljene Josipe Pleslić u žalbi da njeni razgovori sa Ivanom Pintar ne sadrže ništa inkriminirajuće, nitisu u konkretnom slučaju primjenjive odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojes e poziva ova žaliteljica.

8.3. Jednako tako, nije u pravu žaliteljica Josipa Pleslić da iz tzv. inicijalnih naloga suca istrage broj Kir-t-Us-586/2019. i Kir-t-Us-625/2019., kojima su određene posebne dokazne radnje prema Draganu Mariću, Leonu Žulju i Ivani Pintar, nije bilo jasno u odnosu na koje kazneno djelo su provođene posebne dokazne radnje, tijekom čijeg provođenja su prikupljeni podaci i obavijesti koji upućuju na drugo kazneno djelo i drugog počinitelja, odnosno ovdje okrivljenu Josipu Pleslić. Naime, i ti nalozi su jasno i detaljno obrazloženi u pogledu zakonskih pretpostavki za određivanje i produljenje posebnih dokaznih radnji zbog postojanja sumnje u počinjenje tzv. kataloških kaznenih djela. Stoga je pogrešna tvrdnja žaliteljice da nije jasno u odnosu na koje kazneno djelo su posebne dokazne radnje određene prema Draganu Mariću, Leonu Žulju i Ivani Pintar, pri čemu okolnost što državni odvjetnik nije pokrenuo kazneni postupak i protivtih osoba ne utječe na zakonitost dokaza koji su na taj način pribavljeni. Stoga nema govora o tome da su žalitelji žrtve tzv. "fishing expedition" na čemu okrivljene Josipa Pleslić i Gabrijela Žalac ustraju u žalbi, što doduše jasno i detaljno ne obrazlažu u čemu se isto u konkretnom slučaju sastoji. Naime, o takvom obliku postupanja radi se u slučaju da tijela kaznenog progona prikupljaju podatke bez postojanja svrhe tog prikupljanja i obrazloženja, što ovdje, kako je prethodno istaknuto, nije bio slučaj.

8.4. Prema tome, svi osporeni nalozi suca istrage o određivanju, produljenju i proširenju posebnih dokaznih radnji sadrže potrebne podatke i dostatna obrazloženja svih zakonskih pretpostavki za njihovu primjenu, obrazloženja su zakonita, logična i u skladu sa standardima pravne predvidljivosti i zaštite ljudskih prava i prava okrivljenika propisanih odredbama ZKP/08.

8.5. Slijedom izloženog, s obzirom na to da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio da su posebne dokazne radnje određene u skladu s člankom 332. ZKP/08., slijedom čega su i dokazi koji su istima prikupljeni zakoniti, to tvrdnja žaliteljice Josipe Pleslić da se prvostupanjski sud nije očitovao niti na jedan pojedinačni dokaz koji je problematiziran je u cijelosti promašena, s obzirom na to da žaliteljica nezakonitost svakog pojedinog dokaza izvodi isključivo iz nezakonitosti naloga suca istrage, što je međutim otklonjeno.

9. Svakako treba napomenuti da je posebnim dokaznim radnjama koje su naložene prema okrivljenoj Josipi Pleslić, kao i okrivljenima Milenku Bašiću i Draganu Stipiću,doista došlo do privremenog ograničavanja njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda prilikom izdavanja takvih naloga. Na taj se način doista zadiralo u prava zajamčena člancima 35. i 36. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97.,8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćenitekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), te člankom 8. Konvencija kojima se jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života te sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja. Međutim, do takvog zadiranja u ta temeljna prava, u ovom konkretnom slučaju, protivno istaknutim žalbenim navodima, nije došlo bez prethodne ocjene postojanja pretpostavki zakonitosti od strane suca istrage, niti se radi o neodgovarajućem ili neograničenom uplitanju države u pravo pojedinca na poštivanje njegovih temeljnih prava. U tom je smislu sudac istrage u obrazloženjima naveo konkretne razloge koji opravdavaju takvu odluku te jasno upućuju da je u konkretnom slučaju miješanje u ostvarivanje ovih temeljnih prava pojedinca bilo nužno i u skladu sa zakonom. Stoga posebne dokazne radnje nisu naložene „generičkim“, „konfekcijskim“ razlozima, arbitrarno, bezpotrebnog razmatranja zbog čega je njihova uporaba bila nužna i proporcionalna u danim okolnostima, a taj zaključak i pravilnost pobijanog rješenja žalbenim tvrdnjama žalitelja nisu dovedeni u sumnju. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su osporeni nalozi suca istrage sačinjeni sukladno članku 335. stavku 1. ZKP/08., a nači na koji je sudac istrage razmotrio i naložio provođenje posebnih dokaznih radnji govori da je miješanje u pravo okrivljenika na nepovredivost i poštovanje privatnog života i dopisivanja bilo opravdano i nužno, dakle da se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. ZKP/08.

10. Odgovor pak na pitanje je li povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje je kaonačelo propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava, odnosno člankom 6. stavkom 1. Konvencije moguće je dati samo sagledavanjem postupka u cjelini, a ne samo jednog njegovog segmenta, pa je stoga isticanje te povrede u fazi optuženja preuranjeno, premda to pravo prema standardima Europskog suda za ljudska prava obuhvaća sve faze postupka, počevši od izvidnih radnji. U tom smislu treba odgovoriti svim žaliteljima da se njihovi žalbeni navodi odnose na pitanje sadrži li optužnica sve ono što zakon pretpostavlja i na pitanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela, što se, međutim, ne razmatra u okviru ocjene zakonitosti dokaza i takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na odluku o (ne)zakonitosti dokaza. Osim toga, treba reći da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pažljivo ispitao prigovore obrane i dao konkretne razloge i odgovore prilikom sudske kontrole zakonitosti dokaza pribavljenih posebnim dokaznim radnjama pa je tako odgovorio na pitanje jesu li nalozi o provođenju posebnih dokaznih radnji zakonito sastavljeni i jesu li, posljedično tome, dokazi proizašli iz tih radnji, zakoniti. U pobijanom rješenju citirani su navodi žalitelja u vezi njihovih prijedloga za izdvajanje dokaza, kako izneseni u odgovoru na optužnicu tako i izneseni na sjednici optužnog vijeća, te sva pregledana dokumentacija, nakon čega su izneseni razlozi zbog kojih su odbijeni prijedlozi žalitelja. Pri tome je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenom prigovoru Josipe Pleslić, a kako je već ranije obrazloženo, iznio jasne i potpune razloge, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, stupanj obveze o pružanju razloga varira ovisno od prirode odluke te se određuje s obzirom na okolnosti slučaja, pri čemu je bitno da iz odluke mora biti jasno da se sud osvrnuo na bitna pitanja iz predmeta, a to je u konkretno slučaju učinjeno. Imajući u vidu sve prethodno navedeno potrebno je ipak reći da samim pribavljanjem osporenih dokaza od strane USKOK-a tijekom istrage nisu povrijeđena prava na pravično suđenje žaliteljima propisana odredbom članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije. 10.1. Stoga nije ostvarena žalbena osnova iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer žaliteljima nije uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku niti im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti narušena pretpostavka nedužnosti, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi Josipa Plesić.

11. U odnosu na prigovor o povredi prava na uvid u spis koji ističu svi žalitelji, obrani se doista mora pružiti „razumna mogućnost uvida“ u dokazni materijal koji se nalazi u spisu predmeta radi ocjene koji joj dokazi idu u prilog. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u koji dokazni materijal i kako je obrani omogućen uvid, o čemu su detaljno dani razlozi u odlomcima 18.-19. pobijane odluke. U vezi žalbenih navoda da je obrani dano „limitirano vrijeme“ uvida u dokazni materijal, kao i da joj nije omogućen uvid u cjeloviti, integralni oblik snimki (rezultata posebnih dokaznih radnji), posebice u odnosu na rezultate posebnih dokaznih radnji na temelju naloga suca istrage Kir-t-Us-75/20 i Kir-t-us-217/20 (o čemu više riječi u nastavku u odlomku 15.), za naglasiti je da se pravo uvida u spis proteže kroz cijeli kazneni postupak i da će obrana, prije meritornog okončanja postupka (ako dođe do potvrđivanja optužnice), to pravo očekivano i dalje moći ostvarivati. Što se tiče pitanja pravilnosti primjene odredbe članka 338. stavka 2. ZKP/08 u postupku izdvajanja i selektiranja dijelova snimljenog dokaznog materijala (koje pitanje očito proizlazi iz sadržaja svih žalbi), isto nema za posljedicu nezakonitost dokaza, jer niti jedna odredba ZKP/08, u smislu članka 10.stavka 2. točke 3. ZKP/08, tu posljedicu za slučaj kršenja članka 338. ZKP/08 ne propisuje. Ako bi u postupku izdvajanja i selekcije snimki došlo do propusta, okrivljenic imogu u smislu odredbe članka 338. stavka 4. ZKP/08, osim zahtijevanja reprodukcije snimke od državnog odvjetnika, nakon toga na raspravi predložiti da se pojedini dijeloviili cjelovita snimka, zapis ili dokumentacija reproduciraju ili pročitaju. Stoga, u ovoj postupovnoj fazi ne može biti riječi ni o kakvoj povredi okrivljenikovih procesnih prava po navedenoj osnovi, a da bi zbog toga prikupljeni dokazi odnosno provedene radnje bile nezakonite. Stoga nema govora o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka izčlanka 468. stavak 3. ZKP/08.

12. Dakle, dokazi koji su prikupljeni u provođenju odobrenih mjera nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točaka 2., 3. i 4. ZKP/08. pa neosnovano upiru prethodno imenovani žalitelji na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. kao i da nije postupljeno prema ranijoj ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda.

13. Za dodati je, u odnosu na „sve dokaze za koje se saznalo“ iz prethodno navedenihd okaza, ovdje ne dolazi u obzir primjena doktrine ”plodova otrovne voćke”. Naime, bit te doktrine je da su dokazi koji su proizašli iz nezakonitog dokaza također nezakoniti dokazi i da se zato ne smiju koristiti u kaznenom postupku (članak 10. stavak 2. točka4. ZKP/08.). No, ovdje izvorni dokaz, a to su dokazi pribavljeni kao rezultat posebnih dokaznih radnji nisu nezakoniti ex lege u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08 niti ex judicio u smislu članka 10. stavka 2. točka 2. ZKP/08.

14. Vezano za žalbene navode okrivljene Josipe Pleslić da rezultati posebnih dokaznih radnji u odnosu na telefonske razgovore sa CD medija ne odgovaraju izrađenom transkribiranom sadržaju istih razgovora (u vezi čega prezentira u žalbi različite telefonske razgovore) smatrajući da je onda „bar jedan od ta dva dokaza nezakonit ili nevjerodostojan“ treba reći da prema članku 330. stavak 1. ZKP/08. snimka je ono štoje u postupku dokaz, a sukladno članku 330. stavak 3. ZKP/08., sadržaj snimke se utvrđuje reproduciranjem, a prema odredbi članka 87. stavak 6. ZKP/08. prijepis snimke ne predstavlja dokaz u postupku niti je odredbama ZKP/08. propisana obveza sačinjavanja prijepisa (transkripata).

15. Nadalje, svi žalitelji tvrde da su posebne dokazne radnje određene i produljene i protiv Milenka Bašića i Dragana Stipića i to nalozima suca istrage Kir-t-Us-75/2020. iKir-t-Us-217/2020., dakle protiv osumnjičenika koji su u to vrijeme pretežito boravili na području Bosne i Hercegovine i tek povremeno dolazili u Republiku Hrvatsku, o čemu  je obrana u spis pružila dokaz (Posebno sačinjena informacija na osnovu zahtjeva za pristup informacijama broj UP-1 17-01-04-7-191/23 od 12. rujna 2023. izdana od strane Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – granične policije Sarajevo na dan13. rujan 2023. kao i dopis MUP RH, Ravnateljstva policije od 18. rujna 2023.). Žalitelji smatraju da je određivanjem i produljenjem takvih posebnih dokaznih radnji "narušen suverenitet i pravosudni integritet Bosne i Hercegovine i njezinih pravosudnih tijela" jer se USKOK nije koristio mehanizmima međunarodne pravne pomoći.

15.1. Pogrešno je stajalište žalitelja da se posebne dokazne radnje u Republici Hrvatskoj ne mogu odrediti prema stranim državljanima i u odnosu na brojeve koji su registrirani u drugoj državi koje te osobe koriste na području Republike Hrvatske, ako postoje osnove sumnje da te osobe sudjeluju u činjenju kaznenih djela. To je u skladu sa suverenitetom i integritetom Republike Hrvatske i ovlasti i dužnosti da progoni i kažnjava počinitelje kaznenih djela na njezinom području, u cilju zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenih djela. Stoga te okolnosti koje ističu žalitelji ne utječe na zakonitost naloga kojima su određene posebne dokazne radnje prema tim osobama.

15.2. Dalje, suprotno tvrdnji žalitelja, za zakonitost provođenja mjera tajnog nadzora telefonskih razgovora dostatno je da je od strane sudbene vlasti Republike Hrvatske odobreno provođenje takve dokazne radnje (nalozi suca istrage Županijskog suda u Zagrebu Kir-t-Us-75/20 i Kir-t-Us-217/20 o provođenju i proširenju posebnih dokaznih radnji kojima su obuhvaćeni brojevi mobitela nadziranih osoba, odnosno IME I brojevi sa kojih je realizirana komunikacija), a što je u konkretnom slučaju ostvareno. Naime, za sve nadzirane telefonske priključke kojima su se koristili okrivljeni Milenko Bašić i okrivljeni Dragan Stipić, neovisno o tome je li se radilo o pozivnim brojevima Republike Hrvatske, ili Bosne i Hercegovine, su postojali zakonito doneseni sudski nalozi kojima je određeno provođenje posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja za upravo te telefonske brojeve. Prema ustaljenoj sudskoj praksi okolnost da se osoba protiv koje je na temelju tako zakonito donesenog naloga određena primjena posebnih dokaznih radnji tijekom njihovog provođenja nalazi izvan granica Republike Hrvatske,ne čini tu radnju nezakonitom, kako to smatraju žalitelji. Naime, ta se radnja odnosi na konkretnu osobu i određeni telefonski broj kojim se ta osoba koristi pa odlazak osobe protiv koje se radnje provode na područje druge države ne utječe na zakonito stprovedene radnje i nije potrebno od pravosudnih tijela drugih država, na čijem je području okrivljenik privremeno zatekao, tražiti posebno odobrenje za njezino provođenje.

15.3. Premda je točno da je okrivljeniku provođenjem navedene mjere privremeno ograničeno ustavno pravo na tajnost telefonskih razgovora navedeno u članku 36. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, radi se o mjeri koja je u smislu odredbe iz stavka 2. citiranog propisa predviđena zakonom, konkretno ZKP/08., i njeno je provođenje nužno radi provedbe kaznenog postupka. Dakle, kada je provođenje ovakve mjere odobreno na temelju zakonitih sudskih naloga jedne države, nije potrebno i od sudskih tijela države na čijem se području zatekne osoba prema kojoj se navede na posebna dokazna radnja provodi tražiti novo odobrenje.

15.4. Točno je da obrani treba omogućiti izvođenje dokaza kojima bi se provjerila zakonitost pojedinih dokaznih radnji, ali samo onda ako bi sadržaj tih dokaza mogao osnažiti tvrdnju obrane i, u konačnici, dovesti do izdvajanja dokaza koji ga terete. Međutim, o tome se ovdje ne radi. Naime, sve kada bi se i dokazalo da su pojedini telefonski razgovori vođeni između nadziranih osoba bili snimljeni za vrijeme dok su se te osobe nalazile na teritoriju strane države, to saznanje ne bi obezvrijedilo zakonitost tako prikupljenih dokaza zbog čega odbijanjem predloženih dokaza (točka II izreke pobijane odluke) nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo na jednakost oružja tj.pravo na pošteno suđenje.

15.5. S tim u vezi, žalbeni navodi žalitelja kojim se pozivaju na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao i Suda EU nisu od značaja jer je uvidom u te odluke utvrđeno da nisu primjenjive na konkretan predmet jer je u istima evidentno riječ o drukčijoj činjeničnoj i pravnoj podlozi kod primjene posebnih dokaznih radnji.

16. Slijedom navedenog, budući da žalbama okrivljene Josipe Pleslić, okrivljenog Milenka Bašića, okrivljenog Dragana Stipića i okrivljene Gabrijele Žalac nije dovedenau sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. U Zagrebu 9. listopada 2026. Predsjednik vijeća:mr. sc. Zorislav Kaleb' - piše u Rješenju kojim su odbijene žalbe četvero optuženika u aferi Vjetroelektrane.