Krajem rujna ove godine objavili smo ČLANAK: 'NEPOZNATI DETALJI Ubojica iz OŠ Prečko žalio se na sudske odluke, unutarnje glasove krivio za zločine, pio Monster, miks alkohola, šake maminih Normabela, noževe skrivao posvuda'. Podsjetimo, ubojica je 18. prosinca 2025. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju  50  godina.  U tu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora na koju je osuđen uračunava mu se i 'vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2024. pa nadalje'. Iz presude se tako dao vidjeti i motiv koji u trenutku napada, kako je rekao ministar MUP-a Davor Božinović, nije bio poznat.

Ubojice je inače u školu ušao s fantomkom na glavi oko 9:50. Poslije ulaska u školu počeo je udarati jednog učenika u hodniku, nakon čega je ušao u prostoriju jednoga prvog razred i nožem napao učenike; jednog sedmogodišnjeg učenika smrtno je ranio, a troje je učenika i prisutnu razrednu učiteljicu ozlijedio. Šezdesetdvogodišnja učiteljica koja je pokušala zaštititi učenike, pri čemu je izbodena 31 put. Ozlijeđena su djeca u dobi od 7, 11 i 15 godina. Napadač je poslije napada pobjegao u zahod obližnjeg doma zdravlja, gdje je pokušao počiniti samoubojstvo. U pokušaju ga je uhvatila i zaustavila policija, koja ga je ondje uz pomoć građana pronašla deset minuta nakon dojave o napadu. 

Nekoliko sati nakon napada ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio je da napadač ima povijest psihičkih smetnji, a Ministarstvo zdravstva pokrenulo je inspekciju u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, gdje se napadač liječio. Poslije toga uvedeno su nove, dodatne mjere zaštite škola i učenika te pojačane mjere osiguranja. Slučaj ubojice je ponovno došao u fokus jer je njegova majka poduzela radnje tražeći njegovu zaštitu, očito smatrajući kako se nalazi u teškoj situaciji. Zahtjev je uputila 27. srpnja ove godine što je vidljivo u e-predmetu. Kako je odlučeno vidljivo je iz sljedećeg Rješenja koje joj je netom službeno objavljeno.

Citiramo ga: 'Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji izvršenja toga suda Danieli Kustec, u predmetu izvršavanja kazne zatvora zatvorenika....., odlučujući o zahtjevu za sudsku zaštitu majke zatvorenika ..... od 27. srpnja 2026., 2. rujna 2026., r i j e š i o j e Odbija se zahtjev za sudsku zaštitu ..... koji je podnijela majka zatvorenika ....., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Majka zatvorenika.... podnijela je zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika ....

2. U zahtjevu je u bitnom navela da njezin sin je s izdržavanja kazne zatvora iz Kaznionice u Lepoglavi hitno prebačen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu te da se nalazi u teškom psihičkom stanju koje dodatno pogoršavaju uvjeti u Zatvorskoj bolnici. 3. Nakon što je zaprimljen ovakav zahtjev, sutkinja izvršenja je zatražila očitovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu.

4. Zatvorska bolnica u Zagrebu je podneskom od 7. kolovoza 2026. dostavila vlastoručno potpisanu izjavu zatvorenika .... iz koje sadržajno u bitnom proizlazi da opovrgava navode iz zahtjeva za sudsku zaštitu koji je podnijela njegova majka. 5. Imajući u vidu očitovanje zatvorenika ....., sud je zaključio da su primjedbe majke zatvorenika .....iznesene u zahtjevu za sudsku zaštitu, neosnovane. 6. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. U Zagrebu 2. rujna 2026.' - piše u dokumentu koji je potpisala sutkinja izvršenja Daniela Kustec.

Navedena je i UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: 'Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 3 (tri) dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi sucu izvršenja, u 2 (dva) primjerka, a o žalbi odlučuje sudsko vijeće ovog suda. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja'. Dostava je izvršena zatvoreniku putem Kaznionice u Lepoglavi, njegovoj majci na zagrebačku adresu te Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Odgovor je njegovoj majci poslan na adresu u Remete, u obiteljsku kuću oca ubojice čija je vlasnica njegova majka.

Tamo su novinari otišli odmah nakon što se saznalo za događaje u OŠ Prečko. Inače, ubojica je pohađao OŠ Prečko jer mu je tamo živjela obitelj s majčine strane. Dosad je bilo poznato kako je majka tražila hospitalizaciju sina i prije počinjenog ubojstva i napada na OŠ Prečko. I Iz presude se vidi kako je ubojica imao i napad na majku i baku s majčine strane što je on pravdao tijekom sudskog iskaza. Citiramo taj dio iskaza: 'Upitan za razlog hospitalizacije u listopadu 2024., iskazao je da su mama i on nekih mjesec ili dva bili kod tate na B.... te ga je mama pitala hoće li ići malo doma u [adresa], da promijene okolinu. Dva dana prije toga kod bake u prizemlju našao je jedan preklopni nožić.

Otišli su tada u mamim stan u [adresa], gdje je svo vrijeme provodio igrajući igrice na laptopu, a taj tupi nožić držao je skriven kod sebe i nanio si dvije pliće rane. Bili su u [adresa] neka tri dana, on je cijelo to vrijeme igrao igrice, a mama je radila kućanske poslove, spremala kuhala i ostalo. Onda ga je mama pitala da odu malo kod bake da opet promijene okolinu, on ju je molio: „nemoj, ne da mi se vas dvije slušati“. Nije mu se dalo slušati njihove međusobne svađe i zvocanje prema njemu i tamo nema laptop. Međutim kako ga je ona tisuću puta pitala da idu kod bake, na kraju je pristao.

Prvi dan tamo je bilo sve ok, međutim drugi dan u sedam navečer javio mu se glas koji mu je rekao da ne može više biti tu, da se mora vratit u stan kod mame, da mora kupiti nož i da se mora ubiti. Čekao je da one zaspu, te u dva ujutro uzeo sve te njihove stvari, zaključao ih u stan, došao doma, upalio glasno elektronsku muziku, uzeo 30 tableta Zolofta i Monster piće jer je planirao u 9 ujutro kad se otvori dućan F tamo kupiti nož da se ubije. Međutim, onda je vidio na maminom mobitelu tatine pozive i skužio je da su ga prokužili i da mu neće upaliti to što je namjeravao napraviti, odnosno to što mu je glas rekao da napravi i tada je došao tata, uzeo mu taj nožić, došla je policija, dugo su razgovarali o njegovom samoozljeđivanju, onda su tati rekli da može otići otključati baku i mamu i ponovno je završio u [adresa] na hospitalizaciji, ali svega osam dana.

Napomenuo je da kada je zaprimljen, a nakon što je ispričao što je napravo i zašto je ovdje, da mu je doktor rekao da je to baš fora, da mu je fora to što je napravio, a tehničar mu je rekao da je legenda, oni su to podražavali. Na daljnje pitanje, a po predočenju navoda iz prijemnog zapisnika u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan s lista 142 spisa u kojem je naznačeno "nije dalo više biti u kući od bake, pa ih je zaključao u stan, uzeo im mobitele da ga ne zovu i otišao u stan od mame", "htio malo biti sam u stanu od mame i onda se vratiti i otključati mamu i baku", "htio malo privući pažnju od bake i mame i da mu udovolje", "u više navrata pitao mamu da se vrate kući jer doma ima laptop, može igrati igrice, a ovdje mora slušati baku i mamu kako se svađaju", " ne zna verbalizirati da mu je loše nego ovakvim postupcima privlači pažnju na sebe", pa upitan je li točno to što je tada govorio doktorima ili ovo što danas govori da ga je glas nagnao da to napravim, odgovorio je da je točno ono što je u obrani rekao.

Upitan o odnosu s roditeljima, naveo je da je bio distanciran, da se od njih udaljavao, nije se s njima družio, oni bi znali sjediti u dnevnom boravku, on bi odlazio u svoju sobu igrati igrice, sada mu je žao što nije više vremena provodio s njima. Inače su bili u dobrim odnosima, ali nije njima govorio za glas, nije smio, nije htio da im glas naudi, a njihov je odnos bio dobar. Nikada nije bilo nikakvih fizičkih napada, jednom je samo malo rukom gurnuo mamu kad je išao kupiti prvi nož, a ona mu nije dala da ide van, ali ona je to u svom iskazu opisala kao neki puno jači fizički kontakt. Stvarno ju je samo malo odgurnuo rukom pa je napravila korak unazad i to je bio jedini fizički kontakt.

Na pitanje jesu li roditelji uveli kakve restrikcije kroz ovih godinu dana njegovog liječenja, naveo je da su skrivali sve noževe, nisu mu davali novac, ograničavali su mu druženje s MH jer su se bojali da bi mogao napraviti neku glupost kad je s njim. Na pitanje jesu li bile kakve restrikcije vezano uz laptop i igranje igrica, naveo je da mu je tata jednom uzeo laptop i mobitel na par dana, on se jako rasplakao i bilo mu je teško, nije imao poantu života, grozno se osjećao. S ostalim restrikcijama se pomirio. Po predočenju navoda iz anamneze s lista 144 koji glase: "nastavlja da mu dosta toga ide na živce, poglavito odnos roditelja prema njemu, jer smatra da se ponašaju prezaštitnički i žele imati kontrolu nad njegovim životom" pa upitan da li je to ono što osjeća, naveo je da je to djelomično točno, a nije htio objasniti zašto i u kojem dijelu je djelomično....' - piše u toj presudi koja je objavljena na portalu sudske prakse.