Kao što smo uvodno istaknuli, članak o velikoj istrazi i optužnici koju vodi splitsko Županijsko odvjetništvo, mnoge je na Braču i Dalmaciji ostavilo u nedoumici tko su akteri te prijevare u kojoj se spominju tvrtke s Cipra, Bračanin kojem se sudilo za ubojstvo prijatelja, bivši šef POA-e, te o kojoj se tvrtci radi..... Sve te dileme sad ćemo razjasniti. Naime, radi se o tvrtci Twindor Holding sa sjedištem u 'Kući Dimov' u Ložišćima na Braču. Iako takva adresa službeno ne postoji upućeni znaju kako se radi o kući Dimov koja je svojedobno proglašena za jednu od 10 najljepših kuća Hrvatske od proglašenja neovisnosti. U medijima je ta kamena ljepotica promovirana kao vlasništvo zagrebačkog inženjera Zorana Dimova. No, u vlasničkom listu inače nije upisan Dimov već druga osoba o čemu ćemo kasnije.
U tvrtci Twindor Holding kao sadašnji vlasnik upisana je tvrtka Tophave Limited. U tvrtci je direktor bivši šef POA-e Joško Podbevšek i to od 3. lipja 2025. g. Prethodno je direktorsku funkciju obnašao Dino Dragičević, Bračanin kojem je suđeno zbog nehajnog ubojstva prijatelja, tada 18-godišnjeg Damira Šuće. Krajem listopada 2014. Dragičeviću je Vrhovni sud povisio za šest mjeseci kaznu za nehajno prouzročenje smrti 18-godišnjeg Bračanina koji je u ljeto 2008. godine pogođen metkom u glavu. Dragičević je u veljači 2012. godini nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora. Državno odvjetništvo teretilo ga je za ubojstvo, no sud je utvrdio da se radilo o nesretnom slučaju, odnosno, da je pištolj slučajno opalio kada se našao u rukama Dina Dragičevića.
Dragičević je inače sin pokojnog Luke Dragičevića Paradera, dugogodišnjeg istaknutog člana DVD-a Supetar koji je iznenada umro 2020. u 66-oj godini. Na Braču je bio iznimno cijenjen zbog svog doprinosa lokalnom gospodarstvu. Inače, povijesni izvadak otkriva nam tko je zapravo vlasnik koji se skriva iza ciparske tvrtke - sadašnjeg osnivača. Radi se o Maximu I. Palchunu, odnosno Maximu. O njemu su pisali brojni ruski ali i svjetski mediji kad je osuđen zbog velike pronevjere skupa s bivšim zamjenikom guvernera ruske središnje banke. Tako je ruska novinska agencija Interfax 25. prosinca 2023. izvijestila:
'Moskovski gradski sud oslobodio je bivšeg zamjenika guvernera CBR-a i bivšeg člana uprave Investbanke Koriščenka odsluženja zatvorske kazne. Moskovski gradski sud presudio je da se Konstantinu Koriščenku, bivšem zamjeniku guvernera Središnje banke Rusije (CBR) i bivšem članu uprave Investbanke, osuđenom na sedam godina zatvora zbog velike pronevjere, odsluži kazna zbog zastare, rekao je sud za Interfax. "Koriščenko je oslobođen kazne zbog zastare", rekao je sud. Sud je donio identičnu presudu u odnosu na Maxima Palchuna, koji je također prethodno osuđen u istom slučaju. „Koriščenko i Palchun pušteni su iz pritvora na sudu. Ostatak presude Okružnog suda Taganski u Moskvi od 19. rujna 2023. ostavljen je nepromijenjen“, priopćio je Gradski sud u Moskvi.
Kao što je ranije objavljeno, Okružni sud Taganski proglasio je Koriščenka i Palchuna krivima za tešku pronevjeru te ih osudio na sedam godina zatvora općeg osiguranja. Sud im je također izrekao novčanu kaznu od milijun rubalja. Sud je također naložio da Koriščenko i Palchun solidarno plate 549.250.300 rubalja državnoj korporaciji Agenciji za osiguranje depozita kao naknadu materijalne štete. Istražitelji su zaključili da su optuženici 2013. godine pronevjerili vrijednu imovinu Investbanke putem pravnih subjekata koje su kontrolirali u zamjenu za fiktivne zadužnice i jamstvene obveznice, ostavljajući zajmodavca u stečaju i prebacujući odgovornost štediša na državu.
Kako je objavljeno, procijenjena šteta u slučaju iznosila je približno 1,4 milijarde rubalja. Koriščenko je pritvoren u ljeto 2021. Sud je 2022. presudio da ga proglasi stečajem i pokrene postupak prodaje njegove imovine. Od 2002. do 2008. Koriščenko je bio zamjenik guvernera Ruske središnje banke, a istovremeno je predsjedavao upravnim odborom Moskovske međubankarske valutne burze (MICEX), koju je vodio od 2008. do 2010. Od 2010. do 2012. bio je voditelj ruskog ureda Merrill Lyncha, a od 2012. do 2013. radio je za Investbank, kojoj je na kraju oduzeta licenca.' - objavio je Interfax.
Samim tim je jasno kako je Palchun morao provoditi i transakcije da prikrije svoju imovinu pa je tako poduzimao i radnje u Hrvatskoj. Naime, na portalu Dalmacija Danas objavljeno je, bez navođenja imena Dine Dragičevića, sljedeće: 'Cijeli slučaj je dodatno zanimljiv jer je prvookrivljeni svojedobno prije gotovo 20 godina, bio optužen zbog ubojstva prijatelja, no nakon nekoliko sudskih postupaka na koncu je pravomoćno dobio dvije i pol godine zatvora za praktički slučajnu smrt vršnjaka... U ovom pak slučaju u pitanju je nekretnina u vlasništvu offshore tvrtke na Cipru koju je 37-godišnjak prodao za 'keš'! I gotovinu je, tako se barem branio u dosadašnjem tijeku postupka, predao vlasnicima tvrtke.
Točnije kuriru, ali za tu predaju značajnog iznosa novca nije tražio ni dobio nikakvu potvrdu?!Primljeni novac na zahtjev vlasnika sam predao u Zagrebu izvjesnom kuriru imena Kiril. Nisam dobio pisanu potvrdu, no o predaji sam obavijestio vlasnika i direktoricu matične tvrtke s Cipra. - kazao je između ostalog prvookrivljeni, koji nije želio reći s kojim je vlasnikom komunicirao, već samo da je u to vrijeme došlo do promjene u vlasničkoj strukturi tvrtke s Cipra pa se i prodaja nekretnine odvijala kako bi se zaštitili interesi vlasnika... Drugookrivljeni je praktički kazao isto, da je imao nešto ušteđenih novaca, a ostatak je posudio od roditelja i prijatelja jer mu se ova zapuštena nekretnina na Braču učinila kao dobra prilika za investiciju, za bavljenje turizmom ili preprodaju.
Dogovorio je plaćanje na račun s prvookrivljenim, no kako su bili neki problemi s računom tvrtke, na koncu je predao novac u gotovini ukući prvookrivljenog te se kasnije i upisao na nekretninu. Tako je barem kazao istražiteljima. 'Nakon toga su krenuli ovi problemi i sve je pošlo naopako, ostala su mi samo dugovanja...' - zakukao je 32-godišnjak koji se ne osjeća krivim kao uostalom ni prvookrivljeni. Dodatnu bizarnost cijelom slučaju daje i činjenica kako je umjesto prvookrivljenog, koji je razriješen s te funkcije nedugo nakon što je sve završilo pod lupom inspektora, na mjesto direktora hrvatske podružnice ciparske tvrtke došao - bivši ravnatelj POA-e, hrvatske protuobavještajne agencije! I on je saslušan, samo da bi konstatirao kako novac od prodaje nekretnine u Sutivanu nikad nije stigao na račun ciparske tvrtke niti je njihovo računovodstvo i Zagrebu ikad dobilo neki papirnati trag cijelog posla, kamoli kupoprodajni ugovor.'.
Inače, u vlasničkom listu znamenite Kuće Dimov u kojoj je registrirana tvrtka čiji je direktor bio Dragičević, a sadašnji je Podbevšek, piše: sljedeće 'ZABILJEŽBA, odbijanja prigovora Tonka Nazora, OIB ...., Bobovišća na moru, ...., izjavljenog protiv rješenja ovog suda posl. broj: Z-23982/16 od 18. listopada 2016. godine.' Kao vlasnik nije upisan Zoran Dimov koji je u medijima predstavljan kao vlasnik te vile, jedne od 10 najljepših, otkako je samostalne Hrvatske, već je kao vlasnik upisan Stipe Bjažević iz Sutivana. No, vidljivo je kako je 15. svibnja 2025.g. upisano sljedeće: 'ZABILJEŽBA, SPOR, TUŽBA 15.05.2025, koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, pod posl. brojem P-1934/2025, u pravnoj stvari tužitelja TOPHAVE LIMITED, Cipar, John Kennedy 8, IRIS HOUSE, Floor 7, Flat/Office 740C, 3106 Limassol, OIB ..., protiv tuženog Stipe Bjaževića, Sutivan, ...., OIB: ...., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. lipnja 2024. na nekretnini lista A).'.
No, pravu riznicu podataka pronašli smo u povijesnom vlasničkom listu. Tamo se vidi kako je kao uknjiženi vlasnik egzistirala tvrtka Twindore Holding čiji je sadašnji direktor Podbevšek. Vidljiva je promjena vlasništva zaprimljena '14.06.2024.g. pod brojem Z-25333/2024'. Piše: 'UKNJIŽBA, PRAVO VLASNIŠTVA, UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE (DALJE U TEKSTU: UGOVOR) 12.06.2024, na ime: *BJAŽEVIĆ STIPE, OIB: ..., ... SUPETAR 21400'. No upisana je još jedna promjena zaprimljena 17.06.2024.g. pod brojem Z-25727/2024. Piše: 'PREDBILJEŽBA, PRAVO VLASNIŠTVA, UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA OVJEREN KOD TAMARE HORVAT JAVNE BILJEŽNICE U VARAŽDINU POD POSL. BROJEM OV-4568/2024 17.06.2024 *DIGITALNE DESTINACIJE D.O.O., OIB: 23525147585, ULICA CRVENOG KRIŽA 27, ZAGREB 10000'.
Na Sudregu smo vidjeli kako je to tvrtka koju su osnovali: 'Neven Bošković iz Zagreba, te Nikša Alfirević i Mate Mihanović iz Splita'. Potom je tvrtku preuzelo Mihanović savjetovanje iz Splita, tvrtka Damira MIhanovića s adresom u Maslinici. Direktori su bili Nikša Alfirević i Damir Mihanović. Zanimljivo je kako se tu radi o bivšem direktoru državnog Croatia osiguranja koji je pokrenuo svjedočenjem aferu Fimi medija. O Mihanoviću smo pisali u kontekstu veze s majkom unuka Tončija Vrdoljaka kojem se sudilo za pokušaj ubojstva što možete vidjeti OVDJE. Potom su Digitalne destinacije otišle u stečaj, za stečajnu upraviteljicu imenovana je Korana Ferdelji u rujnu 2025. , a tvrtka je izbrisana iz registra u rujnu ove godine. Zatim u povijesnom vlasničkom slijedu vile Dimov na kojoj je registrirana tvrtka čijim se poslovanjem bavi Županijsko odvjetništvo iz Splita piše sljedeće: 'Zaprimljeno 12.11.2024.g. pod brojem Z-46672/2024 BRISANJE PREDBILJEŽBE, PRAVO VLASNIŠTVA, IZJAVA OVJERENA KOD TIHANE SUDAR JAVNOG BILJEŽNIKA U ZAGREBU
POD POSL. BROJEM OV-9832/24 15.10.2024 2.4 Promjena provedena elektroničkim putem 10.01.2025 temeljem čl. 127. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ... Zaprimljeno 19.03.2025.g. pod brojem Z-12186/2025 PREDBILJEŽBA, PRAVO VLASNIŠTVA, UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA 19.03.2025 *SPORT INTELLIGENCE D.O.O., OIB: 37948917355, HRASTOVIČKA ULICA 4, 10250 LUČKO 2.6 Zaprimljeno 19.05.2025.g. pod brojem Z-21955/2025 BRISANJE PREDBILJEŽBE, PRAVO VLASNIŠTVA, SPORAZUMNI RASKID UGOVORA O KUPOPRODAJI 30.04.2025'. Vlasnik tvrtke Sport Intelligence je Maks Dimov iz Zagreba. On je direktor u tvrtci Ansicht u Zagrebu, koju je osnovao Zoran Dimov koji je u tvrtci i prokurist.
Dakle, to je jedina poveznica koju smo detektirali vezanu uz Zorana Dimova i kuću Dimov, indirektna veza vlasnika tvrtke Sport Intelligence Maksa Dimova, i njega. Istaknimo kako je u vlasničkom listu navedeno i sljedeće: 'Zaprimljeno 19.05.2025.g. pod brojem Z-21955/2025 BRISANJE PREDBILJEŽBE, PRAVO VLASNIŠTVA, SPORAZUMNI RASKID UGOVORA O KUPOPRODAJI 30.04.2025 ', a što se odnosi na predbilježbu u korist Sport Intelligence Maksa Dimova. Zanimljivo je kako se bivši POA.e našao u ulozi direktora u tj tvrtci osuđenog Rusa. Podbevšek je inače imenovan na čelo POA-e zajedničkom odlukom tadašnjeg premijera Ive Sanadera i predsjednika RH Stipe Mesića u ožujku 2024.
No, nije dugo ostao na poziciji, zajednički su ga razriješili Sanader i Mesić već u prosincu 2004. g. kao što se vidi OVDJE. Potom je Podbevšek uhljebljen u državnom Janafu gdje je od 1. travnja 2005. radio savjetnik Uprave za sigurnost u Janafute zarađivao oko 14 tisuća kuna. Potom je dobio namještenje u Beogradu a onda se bavio privatnim poduzetništvom. Znakovito je kako je prije direktorske pozicije za osuđenog Rusa bio direktor u zagrebačkoj tvrtci Magna Geoterma čiji je vlasnik Damir Pokupec, a sadašnji direktor Berislav pavlečić. Damir Pokupec je inače poznati odvjetnik, mason ali i počasni konzul Rusije. O njemu smo već pisali u ČLANKU: 'Počasni konzul Rusije, mason i odvjetnik izveo ZG transakciju tešku 57.2 milijuna kn, u papirima sankcionirana moskovska banka, Dmitrij Željeznjak i nadzornik Kamen Sirača'.
Pokupec je tematiziran i u našem ranijem ČLANKU: 'Tonči Huljić ima vezu s masonom, s velikim meštrom Damirom Pokupcem ortačio se preko Tonke a počasni konzul Rusije u Hrvatskoj poništavao mu je i mjenice'. Znakovito je kako je kao kontaktni mail na Sudregu za tvrtku Twindor Holding i dalje naveden mail bivšeg direktora Dine Dragičevića iako je Podbevšek službeno imenovan 18. lipnja 2005. g. Podbevšek je inače sin uglednog liječnika s Korčule, no njegov sin mu je zadao itekakve nevolje u životu. U veljači 2021. objavljeno je kako je 'sin bivšeg šefa Protuobavještajne agencije Josip Podbevšek (23) opet 'pao' s drogom.'
Prvo je bio uhićen sa 750 grama marihuane, krajem siječnja 2000., kad je drogu nosio u ruksaku na zagrebačkom Vrbiku, a drugi put je "pao" s 46,5 grama iste droge, vagom je oko 40.000 kuna. Podbevšek je velike količine droge pripremao u stanu na Jarunu . Policija je kod njega pronašla 46 g trave i 43.000 kuna - objavljeno je tada. Prvi put je osuđen rema nagodbi sa zagrebačkim tužiteljima. Tada je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu Josip Podbevšek osuđen na 11 mjeseci zatvora koji su mu zamijenjeni sa 660 sati rada za opće dobro. Da se sudskim putem dokazivao njegov stupanj krivnje, mogao je dobiti između jedne i 12 godina zatvora. Inače, kad je Podbevšek imenovan za šefa tada najvažnije agencije bilo je to iznenađenje za mnoge jer je prethodno imao samo 4 godine rada iskustva u službi.
Joško Podbevšek bio je na čelu hrvatske Protuobavještajne agencije 2004. godine, a tijekom tog vremena agencija je vodila intenzivne operacije u zemlji kako bi locirala odbjeglog generala Ante Gotovinu. Podbevšek je zamijenio Mesiću bliskog Franju Tureka na mjestu ravnatelja POA-e. Podbevšekova administracija usmjeravala je nadzorne i obavještajne operacije kako bi utvrdila skriva li se Gotovina u Hrvatskoj ili inozemstvu. Pod Podbevšekom, agencija se suočila s ozbiljnim unutarnjim previranjima, javnim curenjem informacija i političkim trenjima oko međunarodnog pritiska (uključujući i pritisak britanske obavještajne službe MI6) i neovlaštenih operacija prisluškivanja usmjerenih na političke osobe. Usred eskalacije kaosa, internog zviždanja (poput onog od analitičara Damira Jukice) i neuspjeha u lociranju Gotovine do rokova sredine 2004., Podbevšeka je na mjestu čelnika POA-e, koj je promijenila ime u SOA (Sigurnosno-obavještajna agencija) naslijedio Tomislav Karamarko koji je imenovan u rujnu 2006. g.
Karamarko je kasnije imenovan ministrom MUP-a u Sanaderovoj Vladi te koji je poslije postao i šef HDZ-a nakon Ive Sanadera. Kasniji politički krah Karamarka je poznat i danas se bavi poduzetništvom. No, na kraju ostaje nedoumica što je sve bilo u pozadini ove priče koja je dovela do toga da Podbevšek postane direktor u hrvatskoj tvrtci Rusa osuđenog za goleme bankarske pronevjere, a koji se daljnjeg odsluženja kazne spasio zastarom? I da se uplete u tvrtku koja je postala dio ozbiljne istrage upravo zbog bračke vile koju je posjedovala, odnosno Kuće Dimov.
Podsjetimo, ta je Kuća Dimov proslavljena moderna kuća za odmor smještena u Bobovišćima na Braču, koju su arhitekti: Nikola Popić, Dina Ožić-Bašić i Đurđa Vojnović projektirali za naručitelja Zorana Dimova. Kuća je završeno oko 2004. – 2005., ali kao što vidimo Dimov nije bio krajnji vlasnik već je bila građena za bogatog Rusa koji je i sam osuđen, a sad se njegova tvrtka koju vodi Podbevšek spori i traži utvrđenje ništetnosti, odnosno poništenje ugovora kojim je bivši direktor Dino Dragičević prodao tu vilu.