Trenutačno je u Hrvatskoj najvruća fotelja ona predstojnice Zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Sestre milosrdnice. Na tu se funkciju, više od 5 godina od smjene vraća Dijana Zadravec i to je dijelu liječnika bio okidač da najavljuju otkaze, a da se Ivana Kekin uključi s pozicije saborske zastupnice koja je zabrinuta za pacijente i potencijalne ugroze zbog masovnog protestnog odlaska radiologa iz te bolnice. U medijima je dosad parcijalno objavljivano kako je Dijana Zadravec vodila spor protiv KBC Sestre milosrdnice. Tako je proteklih godina bilo ukratko predstavljeno kako je najprije dobila spor na Općinskom radnom sudu u Zagrebu kojim je njezin otkaz proglašen nezakonitim. Prije nekoliko dana 24 sata je objavio članak s naslovom: ''SMJENA 2021. JE BILA ZAKONITA' EKSKLUZIVNO Imamo presudu suda o Zadravec: 'Ponižavala je djelatnike pred pacijentima...'.

U tom je članku navedeno: 'Županijski sud u Puli za 24sata odgovorio je da nemaju saznanja je li Vrhovni sud dopustio reviziju, već da oni samo dobiju odluku po reviziji ako je Vrhovni sud donese, dok odgovor Vrhovnog suda još nismo dobili'. Zanimljivo je kako je presuda Vrhovnog suda u korist Dijane Zadravec donesena 23. rujna 2026. a službeno je objavljena 29.listopada ove godine, dakle netom. Njome je tužiteljici Dijani Zadravec dopušteno 'podnošenje revizije protiv presude i točaka II. III. i V. rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-13/2026-2 od 20. veljače 2026. zbog sljedećih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja....'.

Kako bismo slučaj predsavili kompleksnim, točno onako kakav i jeste u nastavku ćemo citirati redom sve presude u slučaju tužbe Dijane Zadravec protiv KBC Sestre milosrdnice zbog odluke o njenoj smjeni 18. svibnja 2021. godine. Istaknimo kako smo presude preuzeli s portala sudske prakse na kojem je običaj izmjena inicijala privatnih osoba koje sudjeluju u sporovima pa su tako i u ovom slučaju izmijenjeni inicijali i Dijane Zadravec ali i drugih sudionika, liječnika i drugih. No, preko portala e-predmet kao i iz samim presuda nedvojbeno je jasno da se radi o tužbi i presudama u slučaju Dijane Zadravec protiv KBC Sestre milosrdnice. Prvo citiramo presudu Općisnkog radnog suda u Zagrebu od 11. studenog 2025. Potom donosim presudu Županijskog suda u Puli od 20.veljače 2026. te završavamo citat sa zadnjom presudom Vrhovnog suda RH. Citiramo:'

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Filković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84924656517, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju HO, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika VO, kojeg zastupa punomoćnik AO, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika tužiteljice Ivana Filkovića, punomoćnice tuženika HO i punomoćnika umješača na strani tuženika AO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o razrješenju tužiteljice BO s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klasa: 114-04/21-01/006, ur. broj: 251- 29-01/1-21-01 od 19.5.2021. donesene od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te se utvrđuje da tužiteljici BO na temelju tuženikove Odluke o razrješenju klasa: 114-04/21-01/006 ur. broj: 251-29-01/1-21-01 od 19.5.2021. radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu BO na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1.1.2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6.12.2018., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu BO na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju.

III. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 donesena 1.6 2021. od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, nije dopuštena.

IV. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice BO kod tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o tadu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018. V. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu BO na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu BO na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

r i j e š i o  j e

I. Odbija prijedlog VO za sudjelovanje kao umješača na strani tuženika u konkretnoj pravnoj stvari, kao neosnovan. II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice naknaditi tužiteljici BO troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura, kao neosnovan. IV. Odbija se zahtjev VO za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan. Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi pod poslovnim brojem Pr-14635/2021 navodi da je s tuženikom kao poslodavcem dana 1.1.2013. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: I/1-8396/12-2, za radno mjesto poslova pročelnice Kliničke jedinice neuroradiologije Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice, koje radno mjesto je izmijenjeno Odlukom o razrješenju i imenovanju od dana 23.4.2018., broj I/1-6070/18 i to na način da je tužiteljica razriješena poslova pročelnice i imenovana voditeljicom Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu). U međuvremenu je tuženik dana 1.9.2016. donio Odluku o imenovanju broj: I/1-13158/16 (u daljnjem tekstu: Odluka I), te sklopio s tužiteljicom

Dodatak Ugovoru o radu broj: I/1-I/1-13158/16-2, kojim je tužiteljica na određeno vrijeme imenovana kao vršiteljica dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice, i to sve do donošenja odluke o imenovanju predstojnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice (u daljnjem tekstu: Dodatak I). Nadalje, tuženik je dana 6.12.2018. donio Odluku kojom tužiteljicu imenuje za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju na mandatno razdoblje od četiri godine, broj: I/1-19086/18, i to od 6.12.2018. do 5.12.2022., (dalje: Odluka II), a sukladno čemu su tuženik i tužiteljica istog dana sklopili i Dodatak ugovoru o radu broj: I/1-19086/18-2.

Navedenim dodatkom među strankama je dogovoreno da će tužiteljica uz poslove voditeljice Odjela za neuroradiologiju, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju obavljati i poslove predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice (u daljnjem tekstu: Dodatak II). Tužiteljici je dana 19.5.2021. uručena Odluka o razrješenju s radnog mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, klasa: 114-04/21-01/006, Ur.broj: 251-29-01/1-1-21-01 od dana 19.5.2021. (u daljnjem tekstu: Odluka o razrješenju). U izreci Odluke navedeno je da se radnica razrješuje dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, te da Odluka o razrješenju stupa na snagu danom konačnosti ove odluke. Protiv navedene odluke tužiteljica je podnijela prigovor 27.5.2021. kao zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te zahtjev za izuzeće članova upravnog vijeća.

Navodi da je u svom prigovoru ukazivala na pristranost predsjednika Upravnog vijeća, OO, i to iz razloga što je prethodno javno rekao da će protiv tužiteljice podignuti privatnu tužbu zbog ukazivanja na uočene nezakonitosti kod tuženika, a sve radi prikrivanja vlastite odgovornosti. Tužiteljica je 8.6.2021. zaprimila Odluku kojim je Upravno vijeće odgovorilo na navode tužiteljice na način da se prigovor odbija kao neosnovan, a što je Upravno vijeće bilo dužno pravovaljano ispitati kao drugostupanjsko tijelo. Tuženik se u Odluci o razrješenju poziva na odredbu čl. 29. i 32. Statuta tuženika. Smatra da se Odlukom o razrješenju na indirektan način tužiteljici daje izvanredni otkaz, a što proizlazi iz čl. 20. st. 4. Pravilnika o radu na koji se tuženik poziva. Navodi da je teret dokaza o opravdanosti razloga za otkaz sukladno odredbi čl. 135. Zakona o radu na tuženiku, a tuženik nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju te nije dokazao da bi kod tužiteljice postojala odgovornost za nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika.

Nadalje, navodi da joj tuženik nije omogućio da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Osporava da je zaključak o narušenim međuljudskim odnosima zbog pritužbe KO ispravan, budući da je i tužiteljica zbog njezinog ponašanja predložila tuženiku da KO uputi pisanu opomenu zbog kršenja radne obveze, međutim tuženik to nije učinio. Nadalje, navodi da je tuženiku 17.5.2021. dostavila pisani materijal kojim ukazuje na nelegitimnost mišljenja Glavnog radničkog vijeća o stručnosti i kvaliteti rada Kliničkog zavoda. Glavno radničko vijeće sukladno odredbi čl. 158. Zakona o radu ne smije određenog radnika staviti u povoljniji položaj od drugog radnika, a u konkretnom slučaju Glavno radničko vijeće je pogodovalo izjavi dr. TO od 10.5.2021. kojom je tužiteljicu neistinito optužila za neprimjeren odnos. Takva tvrdnja izravno je vezana za odbijanje radnog zadatka 6.5.2021., o čemu je tužiteljica pisanim putem izvijestila tadašnjeg v.d. ravnatelja, opetovano s prijedlogom za pisano upozorenje sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu.

Navodi da joj nije bilo omogućeno da se očituje na mišljenje Glavnog radničkog vijeća, a dodatno, tuženik nikada nije odlučio o zahtjevu za izuzeće NO, dok u Odluci o razrješenju navodi stavove Glavnog radničkog vijeća koje potpisuje upravo NO, kao predsjednik istog. U odnosu na navode Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika, tužiteljica navodi da isti nisu valjano utvrđeni ni dokazani, da se o njima nikada nije imala mogućnost očitovati, da je prethodno zatražila 17.5.2021. izuzeće prof. dr. sc. IO na čelu samog Povjerenstva, a što je odbijeno. Nadalje, upire na odredbe čl. 16. i čl. 38. Ustava. Posebno se ističe da je riječ o ozbiljnoj tematici suzbijanja korupcije što doprinosi otkrivanju kriminala, što je opravdano i društveno i moralno i to iz razloga što se štiti društveni poredak i pravo drugih ljudi, te je u interesu zdravlja pacijenata.

Nadalje, tužiteljica je od trenutka javnih istupa o nepravilnostima i nezakonitostima unutar Ustanove pod zaštitom Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), a kojim Zakonom se prijavitelju (tužiteljici) jamči da ga poslodavac (tuženik) ne smije staviti u nepovoljniji položaj. Navodi da je tuženik povrijedio u radno - pravnoj teoriji mjeru nazvanu ultima ratio: ''uz uvažavanje interesa dviju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć''. Navodi da poslodavac nije utvrdio da je tužiteljica teško povrijedila obvezu iz radnog odnosa, a nije niti proveo postupak utvrđivanja odgovornosti.

Tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim zatražila da su utvrdi nedopuštenom Odluku o razrješenju tužiteljice te da se utvrdi da temeljem te odluke tužiteljici radni odnos nije prestao, nadalje, traži da sud naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tuženika odnosno na radno mjesto koje prema koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja Odluke o razrješenju, kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Za slučaj da sud ne prihvati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti Odluku o razrješenju, Poništiti Odluku Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

2. Sud je raspravnim rješenjem od 12.4.2022. donio odluku o spajanju predmeta poslovni broj Pr-15908/2021 na predmet poslovni broj Pr-14635/2021 radi provođenja jedinstvenog postupka. U predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-15908/2021 tužiteljica je podnijela tužbu kojom osporava Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, Klasa: 114-04/21-01/007, Ur. Broj: 251-29-01/1-21-03 od 1.6.2021. koju je zaprimila 16.6.2021. te je podnijela i prijedlog za osiguranje, odnosno privremenu mjeru. Navodi da je protiv te odluke pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava 30.6.2021., na koji zahtjev tuženik nije odgovorio.

Navodi da u pobijanoj odluci nije jasno je li Ugovor o radu otkazan redovitim ili izvanrednim putem niti koje ponašanje tužiteljice predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Navodi da ako tuženik tvrdi da je riječ o izvanrednom otkazivanju, onda u skladu s čl. 116. st. 2. Zakona o radu odluka nije donesena u prekluzivnom roku od 15 dana jer iz Odluke o otkazu proizlazi da je razlog iz kojeg sada otkazuje ugovor o radu tužiteljici saznao najkasnije dana 12.5.2021., a sama Odluka datira iz 1.6.2021. U slučaju da je riječ o redovitom otkazivanju skrivljenim ponašanjem, radnika sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o radu poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa, a što tuženik nije učinio. Ujedno joj je onemogućio da iznese svoju obranu sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu.

Navodi da je Odluka o otkazu nejasna budući da je u istoj cijeli niz nelogičnosti, pa tako izreka i obrazloženje Odluke o otkazu u cijelosti sadrže kontradiktorne navode, i to na način da se u točki 1. izreke navodi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu, kao i svi dodaci navedenom ugovoru o radu, dok se u obrazloženju na stranici 6. navodi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu predstojnice. Nadalje, navodi da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu za radno mjesto Voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju i nudi joj se sklapanje novog ugovora o radu na identičnom radnom mjestu Voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Točka 3. izreke Odluke navodi da izmijenjeni Ugovor o radu ima isti sadržaj kao onaj zaključen 1.1.2013. (koji se Odlukom o otkazu otkazuje), osim u dijelu koji se odnosi na dodatke ugovora o radu kojim je imenovana raspoređena u mandatnom razdoblju na radno mjesto predstojnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju.

Navodi da iz navedenog proizlazi da poslodavac otkazuje samo dodatak ugovora o radu. Na stranici 6. obrazloženja Odluke o otkazu navodi se da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu predstojnice i nudi joj se sklapanje novog ugovora o radu na radnom mjestu voditeljice Odjela za neurologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju na kojem bi bila imenovana ako bi joj se otkazao Dodatak. Ponavlja navode istaknute u ranijoj tužbi, a navodi da je razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljice obraćanje tužiteljice tuženiku i trećima zbog opravdane sumnje na korupciju te podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama i nadležnim tijelima državne vlasti. Tužiteljica je određeni vremenski period prije donošenja Odluke o otkazu upravo ukazivala na koruptivne postupke unutar tijela tuženika, a što potvrđuju i navodi u samoj Odluci o otkazu.

Ostali navodi tužbe odgovaraju već ranije istaknutim navodima iz tužbe koja je podnesena sudu pod poslovnim brojem Pr-14635/2021. Traži da sud utvrdi da je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i Dodatka ugovoru o radu od 6.12.2018. ili drugo radno mjesto koje je odgovarajuće po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu, te ujedno predlaže da sud prvog stupnja naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici. U odnosu na prijedlog za osiguranje odnosno privremenu mjeru vraćanja na posao tužiteljica je taj prijedlog podnijela, a o kojem je već odlučeno u ranijem stadiju postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio u predmetu pod poslovnim brojem Pr-14635/2021 navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nesporno je da je tužiteljica s tuženikom dana 1.1.2013. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: I/1-8396/12-2, za radno mjesto poslova pročelnice Kliničke jedinice neuroradiologije Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice. Odlukom tuženika o razrješenju i imenovanju od 23.4.2018., broj I/1-6070/18, tužiteljica je razriješena poslova pročelnice i imenovana voditeljicom Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika. Odlukom tuženika od 6.12.2018. tužiteljica je imenovanja za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika na mandatno razdoblje od 4 godine, i to za razdoblje mandata od 6.12.2018. do 5.12.2022. te je s tuženikom sklopila dodatak ugovoru o radu broj: I/1-19086/18-2, temeljem kojeg je uz poslove voditeljice Odjela za neurologiju nastavila obavljati i poslove predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika.

Tužiteljici je 19.5.2021. neposredno uručena Odluka o razrješenju s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju, koja je donesena istog dana, 19.5.2021. (u daljnjem tekstu: Odluka o razrješenju). Navodi da je tužiteljica protiv Odluke o razrješenju podnijela Prigovor, te je Upravno vijeće tuženika, koje je ovlašteno rješavati o prigovoru temeljem čl. 13. Statuta tuženika, dana 1.6.2021. donijelo Odluku o odbijanju prigovora kao neosnovanog. Navodi da je tužiteljica kao radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima razriješena i prije isteka mandata, stoga nastavila je obavljati poslove svog temeljnog ugovora o radu, sukladno čl. 20. Pravilnika o radu tuženika, do sklapanja novog Ugovora o radu kao se obrazlaže u nastavku. Slijedom predmetne Odluke o razrješenju, tuženik je 1.6.2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljice, koja je neposredno uručena punomoćniku tužiteljice dana 15.6.2021.

Navodi da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, koje se dopisom od 1.6.2021. usuglasilo s donošenjem predmetne Odluke. Predmetnom Odlukom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2013. godine i svi dodaci navedenom ugovoru o radu, te joj se nudi sklapanje novog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju. Navodi da je tužiteljica dopisom od 16.6.2021. (koji je tuženik zaprimio dana zaprimljenom 18.6.2021.), po punomoćniku, pristala na sklapanje ponuđenog izmijenjenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju.

Nadalje, tuženik je dana 2.7.2021. zaprimio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, kojim tužiteljica traži zaštitu prava iz radnog odnosa navodno povrijeđenog Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Tuženik ističe prigovor prekluzije u odnosu na tužiteljičino pravo da traži sudsku zaštitu povrijeđenog prava s obzirom na protek zakonskog roka za podnošenje tužbe. Pobijanu Odluku o razrješenju donio je v.d. ravnatelja tuženika dana 19. svibnja 2021. godine, temeljem odredbe članka 32. i temeljem ovlaštenja iz članka 29. Statuta tuženika od 14.2.2014.

Navodi da tužiteljici nije izvanredno otkazan dodatak ugovora o radu, kako se navodi u tužbi, iako je takva mogućnost propisana člankom 20. st.4. Pravilnika o radu tuženika, nego je primijenjen institut otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Unatoč tome što je tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa i osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, nastavljen je radni odnos tužiteljici kod tuženika te je joj je ponuđeno sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika, što je tužiteljica i prihvatila. Navodi da iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je tuženik, kao poslodavac, u odnosu prema tužiteljici uistinu primijenio najblaže sredstvo sankcioniranja skrivljenih povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice, sukladno načelu ultima ratio.

Navodi da s obzirom na razloge pobijane Odluke o razrješenju, nije opravdano očekivati od tuženika prije donošenja Odluke o razrješenju da tužiteljici omogući iznošenje obrane obzirom na sadržaj izjava koje je tužiteljica višekratno javno iznosila, niti ga na to obvezuje bilo zakonski ili drugi propis. Navodi da je u odnosu na pritužbe djelatnika tuženika zbog uznemiravanja od strane tužiteljice, tužiteljici omogućeno da se na iste očituje u postupku zaštite dostojanstva radnika, što je tužiteljica i učinila, ali nakon proteka zakonskog roka od 8 dana u kojem je poslodavac, odnosno ovlaštena osoba poslodavca, bio obvezan postupiti po pritužbi radnika. Nadalje navodi da je ovlašteno tijelo tuženika je u postupku unutarnje revizije, koja je provedena sukladno važećem Pravilniku o unutarnjem nadzoru i kontroli rada ustrojstvenih jedinica i zdravstvenih radnika tuženika, utvrdilo da u postupcima liječnika DO, dr.med. i LO, dr.med., zaposlenika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, nije bilo nezakonitih radnji, što je u suprotnosti s optužbama koje je tužiteljica u više navrata javno iznosila.

Također navodi da je provedena kontrola stručnih financijskih službi ustanove, rezultati kojih su dostavljeni v.d. ravnatelju tuženika dopisom od 19.5.2021., te kojima je utvrđeno da su postupanja DO, dr.med. i LO, dr.med. u skladu s financijskim poslovanjem tuženika i nisu suprotna prisilnim propisima. Navodi da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika je u postupku izvanrednog nadzora izvršilo uvid u pritužbe djelatnika Odjela za onkološku radiologiju Klinike za tumore od 7.5.2021. i očitovanja radiologa bivših zaposlenika tuženika te u svom izvješću od 12.5.2021. donijelo zaključak da je potrebno imenovati novog pročelnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju s obzirom na važnost i značaj radiološke dijagnostike (…), a navedeno s ciljem što hitnijeg povratka u normalno poslovanje kao i izbjegavanje daljnje štete za pacijente, djelatnike i ugled samo ustanove.

Nadalje, Glavno radničko vijeće koje djeluje kod tuženika je dana 17.5.2021. povodom pritužbe dr. BOČ, specijalistice radiologije iz Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju na postupanje tužiteljice, predložilo v.d. ravnatelja tuženika izricanje disciplinske mjere tužiteljici. Navodi da GRV smatra sa je došlo do teške povrede iz radnog odnosa. Glavno radničko vijeće je pozvalo tužiteljicu na davanje očitovanja u odnosu na pritužbe dr. HOČ, međutim navodi da se tužiteljica nije očitovala, nego je osporila nadležnost Radničkog vijeća i kompetencije članova Radničkog vijeća da odlučuje u predmetnim pitanjima. Nadalje, navodi da je temeljem izvješća osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika, od 17.5.2021., utvrđeno da su zaprimljene tri prijave za zaštitu dostojanstva protiv tužiteljice i to: pritužba zaprimljena od strane 16 djelatnika Odjela za onkološku radiologiju – lokacija Ilica, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju od 7.5.2021., pritužba zaprimljena od PO i ŽO od 7.5.2021., pritužba zaprimljena od KO od 10.5.2021.

Navodi da je i ranije bilo pritužbi Povjerenstvu za zaštitu dostojanstva pa tako pritužba od 3.10.2013. Nadalje, navodi da tužiteljica nije u tužbi dokazala da je zakonito prijavila navodne nepravilnosti u radu tuženika nadležnim institucijama, sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine br. 17/2019), a također nije učinila vjerojatnim da je njezino obraćanje „odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti“ utjecalo na donošenje pobijane Odluke, niti je učinila vjerojatnima da je tuženik o takvom eventualnom postupanju tužiteljice imao ikakvo saznanje. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti iznimno dopušta (u čl. 23.) da prijavitelj nepravilnosti, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkrije informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza.

Međutim, navodi da je tužiteljica javno iznosila neistinite navode o poslovanju tuženika i uvredljive tvrdnje o osoblju tuženika, s ciljem nanošenja štete tuženiku ili radi osobnih interesa, a ne radi otklanjanja moguće štete, pa opisano postupanje tužiteljice nije, niti može biti zakonito prijavljivanje nepravilnosti u radu tuženika. Nadalje, navodi da je tužiteljica u razdoblju od 27.4.2021. do 18.5.2021. višekratno nastupala u različitim tiskanim medijima, web portalima i televiziji, bez dozvole aktualnog ravnatelja ili Upravnog vijeća, te je iznosila imena djelatnika u medijima optužujući ih za različite protupravne radnje s pozivanjem na linč javnosti, a bez utvrđene krivnje od strane nadležnih državnih institucija. Tako je tužiteljica u više navrata u medijima navodila da su GO, dr.med. i LO, dr.med. zaposlenici Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju u okviru obavljanja neurointervencijskog programa počinili niz nezakonitih postupaka na način da su financijski naštetili tuženiku i oštetili državni proračun.

Navodi da je tužiteljica u više navrata javnim istupima kolege liječnike i druge suradnike zaposlene kod tuženika prozivala nestručnima, korumpiranima, neradnicima i slično, ugrožavajući na taj način njihovo ljudsko dostojanstvo, čast i ugled. Tužiteljica je svojim javnim istupima postupila protivno Etičkom kodeksu tuženika, koji obvezuje svakog radnika tuženika prilikom izražavanja svojih osobnih stajališta koja su vezana za obavljanje djelatnosti tuženika, da pribavi pisano odobrenje ravnatelja iz kojeg je razvidno da je isti suglasan s naslovom teme izlaganja, mediju u kojem će se izlagati, te u kojem dijelu izlaganja i načina se upotrebljava naziv „KBC Sestre Milosrdnice“. Pravilnikom o kućnom redu tuženika, djelatnici tuženika dužni su pridržavati se discipline i kulturnog međusobnog ponašanja.

Navodi da uznemiravajuća postupanja tužiteljice prema podređenim radnicima, utvrđena u postupku zaštite dostojanstva radnika temeljem navedenih pritužbi djelatnika, predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, sukladno članku 134. stavak 9. Zakona o radu. Obzirom da je tužiteljica i nakon donošenja pobijane Odluke o razrješenju, nastavila s nepropisnim postupanjem, tuženik je tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, na koje Upozorenje od 14.6.2021. godine je tužiteljica izjavila Prigovor od 13.7.2021. Navodi da je tuženik dana 19.5.2021. donio Odluku kojom je tužiteljici naložio da za vrijeme postupka razrješenja s radnog mjesta predstojnice sve poslove iz nadležnosti Kliničkog zavoda mora obavljati uz prethodnu suglasnost v.d. ravnatelja tuženika, što je legitiman i legalan način da otkloni daljnju štetu koju bi tužiteljica nastavljenim štetnim postupanjem mogla prouzročiti tuženiku.

Navodi da se tužiteljica vezano za svoje javne istupe poziva na Ustavom RH zajamčenu slobodu govora i izražavanja. Tuženik također ukazuje na njegovo, Ustavom zajamčeno, pravo na čast i ugled, kao i pravo tuženika da zaštiti svoje poslovne interese kao javne ustanove. U svakom slučaju, i Ustav RH i konvencijsko pravo EU pretpostavlja da se radni odnos zasniva na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri, koji koncept ne dopušta grubo vrijeđanje interesa poslodavca i povreda ugleda poslodavca i/ili njegovih zaposlenika. Pritom je posebno bitno uzeti u obzir da je tuženik javna zdravstvena ustanova, čije uspješno obavljanje djelatnosti podrazumijeva visok stupanj povjerenja pacijenata u kvalitetu rada djelatnika tuženika i njihovu brigu o zaštiti zdravlja pacijenata. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio u predmetu pod poslovnim brojem Pr-15908/2021 navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ponavlja posve istovjetne navode koji su izneseni u odgovoru na tužbu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-14635/2021. Nadalje navodi da se u pobijanoj Odluci o otkazu jasno navodi da je jedan od razloga pobijane odluke o otkazu višekratno navođenje imena u medijima DO, LO, MO, ĐO, JO, ČO, VO i drugih djelatnika optužujući ih bez iznošenja dokaza za nezakonite radnje i da su dio „korupcijske hobotnice“. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Protivi se određivanju privremene mjere vraćanja na rad jer nisu ispunjene pretpostavke za njezino određivanje u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona. Predlaže sudu odbiti prijedlog za donošenje privremene mjere te naložiti tužiteljici-predlagateljici naknaditi tuženiku-protivniku osiguranja troškove parničnog postupka.

5. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu tužiteljice od 1.1.2013. (list 13-14 spisa), Odluku o razrješenju i imenovanju od 23.4.2018. (list 15 spisa), Odluku o imenovanju od 11.9.2016. (list 16 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 1.9.2016. (list 17-18 spisa), Odluku o imenovanju predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju od 6.12.2018. (list 19 spisa), Dodatak Ugovoru o radu od 6.12.2018. (list 20-21 spisa), Odluku o razrješenju od 19.5.2021. (list 22-25 spisa), Prigovor na Odluku o razrješenju od 27.5.2021. (list 26-38 spisa), Zahtjev za izuzeće i očitovanje (list 39-44 spisa), Očitovanje tuženika na zahtjev za izuzeće (list 45-46 spisa), Očitovanje na pritužbe za mobing (list 47-51 spisa), E-mail korespondenciju (list 52-62 spisa), Prijedlog za izricanje disciplinske mjere (list 63-64 spisa), dopis Radničkom vijeću (list 65-66 spisa), Odluku Upravnog vijeća o odbijanju prigovora (list 67-68 spisa), Odluku o otkazu sa ponudom izmijenjenog Ugovora od 1.6.2021. (list 103-108 spisa), Dopis Glavnog radničkog vijeća 1.6.2021. (list 109 spisa), Ugovor o radu za voditelja Odjela za neuroradiolopgiju i neurointervenciju (list 111-112 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 113-122 spisa), Statut tuženika (Iist 125- 139 spisa), suglasnost ministra zdravlja na Statut tuženika (list 140 spisa), izmjenu Statuta tuženika (list 141-143 spisa), Odluku o dopuni djelatnosti (list 144-145 spisa), suglasnost ministra zdravstva na izmjene Statuta tuženika (list 146 spisa), Pravilnik o radu tuženika (list 149-182 spisa), Izvješće financijske revizije (list 183-202 spisa), Izvješće sa sjednice izvanrednog nadzora Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika (list 203-205 spisa), Poslovnik o radu radničkog vijeća (list 206-213 spisa), dopis NO (list 214-215 spisa), dopis osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika od 17.5.2021. (Iist 216- 219 spisa), pritužbe za mobing (list 220-225 spisa), Zapisnik od 13.5.2021. (list 226- 227 spisa), dopis Povjerenstvu za zaštitu dostojanstva (list 228 spisa), očitovanje na pritužbe (list 229 spisa), članci u medijima (list 230-250 spisa), zahtjev za pokretanje disciplinskoga postupka (list 251-257 spisa), Upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa od 14.6.2021. (list 259-260 spisa), prigovor na upozorenje od 13.7.2021. (list 261- 263 spisa), Zahtjev za izuzeće člana Upravnoga vijeća (list 345-357 spisa), Odluku ravnatelja od 19.5.2021. (list 433 spisa), dio spisa koji se kod Upravnog suda Usl-2084/2021 (list 445-456), Etički kodeks (list 529-536 spisa), Pravilnik o kućnom redu (list 538-560 spisa), Dopis pomoćnika ravnatelja za financije od 19.5.2021. (list 569 spisa), Odluku o plaći (list 589 spisa), platne liste (list 590-593 spisa), popis djelatnika koji podržavaju tužiteljicu i njen rad (list 599-600 spisa), natpisi u medijima (list 601-603 spisa), zapisnici Ministarstva financija od 9.9.2021., Ministarstva zdravstva od 21.5-18.6.2021. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3.12.2021. (list 649-817 spisa), Zapisnik Hrvatske liječničke komore od 12.6.2023. (list 963-969 spisa), Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 14.7.2021. (list 970 spisa), zahtjev za naknadu štete i prijedlog za mirno rješenje spora od 23.3.2024. (list 976-980 spisa), Odluku Hrvatske liječničke komore od 28.1.2025. (list 1002-1033 spisa), tužbu Upravnom sudu od 7.3.2025. (list 1042-1086 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka NO, VOČ, AOČ, OOČ, ŠO, SO, ŽO, PO, KO, te tužiteljice BO kao stranke.

6. Ovaj sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka GO i LO (list 586) budući da su navedeni svjedoci bili predloženi na okolnost medijskih istupa tužiteljice za koje ovaj sud ocjenjuje da je za utvrđivanje odlučnih činjenica bilo dostatno izvršiti uvid u dokumentaciju koja je priložena spisu odnosno u članke u kojima je tužiteljica medijski istupala. Tužiteljica je podneskom od 1.9.2022. povukla dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ĆO. Nadalje, izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka HOČ, ČO, KOČ, ZO i VO predloženo je nakon zaključenja prethodnog postupka pa sud u skladu s odredbom čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) nije izveo te dokazne prijedloge budući da isti nisu pravovremeno predloženi.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o razrješenju nedopuštena, zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad, stoga nije odlučivao o postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o otkazu nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.

8. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 14635/2021-35 od 26.5.2023., kojom je pod toč. I.a. tužitelju utvrdio nedopušenom Odluku o razrješenju od 19.5.2021., zatim Odluku Upravnog vijeća o odbijanju prigovora tužiteljice protiv navedene odluke od 1.6.2021 te je utvrdio da radni odnos na radnom mjestu predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju nije prestao. Pod toč. I.b. naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 746,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26.5.2023. pa do isplate.

Pod toč. II. Izreke utvrdio je da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 1.6.2021. nije dopuštena, pod. toč. III. Izreke utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i traje sukladno Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2023. i Dodatka ugovoru o radu od 6.12.2018., pod toč. IV. Naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2023. i Dodatka ugovoru o radu od 6.12.2018. s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, da je vrati na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

Pod. toč. V. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 746,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26.5.2023. pa do isplate. Pod toč. VI. odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da sud naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tuženika sukladno Ugovoru o radu na. neodređeno od 1.1.2013. i Dodatku Ugovoru o radu od 6.12.2018. s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, da je vrati na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenja.

Nadalje pod toč. VII. odbijen je alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojom je tužiteljica zatražila da sud poništi Odluku o razrješenju s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, zatim da poništi Odluku Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice kao neosnovan te da naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od 26.5.2023. pa do isplate. Pod toč. VII. odbijen je zahtjev tužiteljice za donošenje privremene mjere da radi osiguranja nenovčane tražbine, uslijed osporavanja dopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu da naloži privremeno vraćanje na rad na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

9. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-214/2023-2 od 2.10.2023. te je predmet vraćen na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a potvrđeno je rješenjem kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere (to. VII. presude). 10. Tijekom postupka VO je po punomoćniku na ročištu od 21.5.2024. prijavio svoje miješanje na strani tuženika, a koji pravni interes je obrazložio i potkrijepio u podnesku od 27.5.2024. Navodi da njegov pravni interes da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika proizlazi iz činjenice da mu je tužiteljica dostavila Zahtjev za naknadu štete koji ima isti činjenični i pravni temelj kao i tužba u ovom predmetu, a tužiteljica namjerava podnijeti tužbu protiv VO jer očekuje uspjeh u ovoj parnici.

11. Sukladno čl. 206. st. 1. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Prema ocjeni ovog suda, suprotno navodima VO, isti nema pravni interes da u konkretnoj pravnoj stari sudjeluje kao umješač na strani tuženika. Naime, iako mu je tužiteljica dostavila Zahtjev za naknadu štete za koji navodi da ima isti činjenični i pravni temelj kao i tužba u ovom predmetu, za ukazati je da postupak u povodu utvrđenja odluke o otkazu i razrješenju nedopuštenima protiv poslodavca i postupak u kojem se traži isplata u povodu naknade štete koju je eventualno uzrokovala fizička osoba, nisu ni u kakvoj vezi. Iako je tužiteljica uspjela u konkretnoj pravnoj stvari protiv svog poslodavca, navedena odluka nema izravan utjecaj na postupak u vezi naknade štete protiv VO, u kojem i nadalje mora dokazati sve pretpostavke za naknadu štete, kao i odgovornost eventualno tuženog.

12 Prema tome, neosnovan je zahtjev VO da se u konkretnoj pravnoj stvari pridruži tuženiku kao umješač, stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim Odluke o razrješenju i Odluke o otkazu, utvrđenje da radni odnos kod tuženika nije prestao te traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.2013. i Dodatku Ugovora o radu od 6.12.2018. kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.

14. Među strankama u ovom stadiju postupka nije sporno: - da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 1.1.2013. temeljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: I/1-8396/12-2, - da je odlukom tuženika od 6.12.2018. tužiteljica imenovana za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika na mandatno razdoblje od 4 godine, i to za razdoblje mandata od 6.12.2018. do 5.12.2022. te je s tuženikom sklopila dodatak ugovoru o radu broj: I/1-19086/18-2, - da je tužiteljici 19.5.2021. uručena Odluka o razrješenju s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju od 19.5.2021., - da je tužiteljica protiv te odluke podnijela prigovor te je Upravno vijeće tuženika 1.6.2021. donijelo Odluku o odbijanju prigovora kao neosnovanog, - da je tuženik 1.6.2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljice, koja je neposredno uručena punomoćniku tužiteljice 15.6.2021., - da je tužiteljica prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora o radu te nastavila s radom kod tuženika na radnom mjestu voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju,

- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR), a što proizlazi također iz rješenja Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-214/2023-2 od 2.10.2023., ali i prema ocjeni ovog suda utvrđeno je da je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, - da je tužiteljica podnijela prijave protiv djelatnika tuženika zbog sumnje na korupciju.

15. Među strankama je i nadalje sporno: - jesu li Odluka o razrješenju i Odluka o otkazu ugovora o radu dopuštene i zakonite, - je li tužiteljici prethodno dano upozorenje zbog povrede obveze iz radnog odnosa, - je li tužiteljici pružena mogućnost da se brani, - je li se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. ZOR.

16. Odredbom članka 115. st. 1. toč. 3. ZOR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

17. Odredom čl. 123. st. 1. ZOR propisano je da odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

18. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

19. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. U odnosu na pravilnost i dopuštenost osporavane Odluke o razrješenju od 19.5.2021. te Odluke Upravnog vijeća od 1.6.2021. kojim je odbijen prigovor tužiteljice valja reći sljedeće. Odluka o razrješenju donesena je na temelju odredbe čl. 32. Statuta tuženika kojom odredbom je propisano da radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan, a ravnatelj ga je dužan razriješiti i prije isteka mandata u slučaju osobnog zahtjeva, ako ne postupa po propisima ili općim aktima tuženika ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno njima, ako svojim nesavjesnim i nepravilnim radom ili zanemarivanjem svojih dužnosti prouzroči tuženiku veću štetu, ako se ne pridržava utvrđene financijske politike i financijskih planova tuženika, ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima tuženika.

Da je tužiteljica bila imenovana na radnom mjestu koje podliježe reizboru proizlazi iz čl. 29. st. 1. Statuta tuženika. Sukladno čl. 92. Pravilnika o radu tuženika radniku se mora omogućiti iznošenje obrane usmeno, pismeno ili u zapisnik kod radnika zaduženog za kadrovske poslove, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da KBC to učini.

21. Na okolnost postupka koji je prethodio donošenju Odluke o razrješenju sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka NO koji je kod tuženika obnašao, u vrijeme razrješenja i Otkaza ugovora o radu tužiteljici, funkciju predsjednika Glavnog radničkog vijeća (u daljnjem tekstu: GRV). Vezano za Odluku o otkazu raspravljalo se na GRV u sastavu od 14 članova (od ukupno 15), a u odnosu na razrješenje, sudjelovao je samo kao predstavnik GRV na Upravnom vijeću. Prva odluka u kojoj je sudjelovao je bila Odluka o razrješenju. Sve su odluke bile donesene jednoglasno. Navodi da ne zna je li tužiteljica bila pisano upozorena na povredu obveze iz radnog odnosa niti je li poslodavac omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu.

22. Uvidom u Očitovanje tužiteljice na pritužbe na mobing (list 47-51 spisa), dopis tužiteljice radničkom vijeću (list 65-66 spisa), očitovanje tužiteljice na pritužbe (list 229 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica bila pozivana na očitovanja od strane različitih tijela unutar tuženika te joj je pružena mogućnost da se očituje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih odluka, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje OOČ, VOČ, ali i same tužiteljice.

23. Ujedno je iz iskaza svjedoka NO i uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 1.6.2021. (list 109 spisa) ovaj sud utvrdio je da se tuženik prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. ZOR.

24. Međutim, osnovani su navodi tužiteljice da ju tuženik nije u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. ZOR, upozorio na posljedice povrede obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja, a što jasno proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, i to Upozorenja na povredu obveza iz radnog odnosa koje datira na dan 14.6.2021., dok Odluka o otkazu datira na dan 1.6.2021. Iz navedene odredbe čl. 119. st. 1 ZOR proizlazi da je poslodavac dužan upozorenje dati radniku prije povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je otkazan ugovor o radu, stoga tuženik nije dokazao da bi tužiteljicu upozorio na vrijeme odnosno da je postupio sukladno navedenoj odredbi. Isto pravno shvaćanje izrazio je i Županijski sud u Puli - Pola u odluci poslovni broj Gž R- 197/2024-2 od 4.12.2024. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda nisu postojale okolnosti radi kojih je opravdano očekivati da poslodavac to ne učini, niti je takve okolnosti tuženik u tijeku ovog postupka dokazao.

25. Uvidom u Odluku o razrješenju od 19.5.2021. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica razriješena dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tuženika jer je poslodavac utvrdio da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju kao i za kontinuirano nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika.

26. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 1.6.2021. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer je ista svojim neprimjerenim ponašanjem te kontinuiranim iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi protiv pojedinih djelatnika, ali i cjelokupnog Kliničkog bolničkog centra nanijela štetu ugledu tuženika te teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju.

27. Prije svega valja ukazati da u Odluci o navodi da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa te pri tome teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju i nanijela štetu ugledu tuženika, međutim neovisno o tim utvrđenjima tuženik je tužiteljici u toj odluci ponudio sklapanje ugovora o radu na drugom rukovodećem mjestu (voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju) u istom Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Prema tome, iako tuženik navodi da je tužiteljica dobila otkaz zbog skrivljenog ponašanja te navodi da je riječ o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa, iz navedene odluke je razvidno da ne smatra da su te navodne povrede takve naravi da opravdavaju otkazivanje ugovora u radu. Dapače, iako je tužiteljica navodno teško narušila međuljudske odnose, tuženik joj i u navedenoj Odluci o otkazu i nadalje povjerava vođenje Odjela te rukovođenje tima.

28. Radi razumijevanja navodne povrede obveza iz radnog odnosa koja se odnosi na teško narušene međuljudske odnose valja reći da teško narušeni međuljudski odnosi predstavljaju stanje u koje su veze, komunikacije i međusobno povjerenje između pojedinaca ozbiljno narušeni, do te mjere da su suradnja, razumijevanje i normalna interakcija otežani ili gotovo nemogući. To je situacija u kojoj su odnosi tako narušeni da dolazi do stalnih sukoba, nepovjerenja, emocionalne distance, neprijateljstva ili potpunog prekida komunikacije radi koje je radni proces onemogućen. 29. Iz iskaza svjedoka PO proizlazi da je bila zaposlenik tuženika u vrijeme kada su nastupile okolnosti vezane za sporne odluke, ali o istima nema saznanja. U Klinici za tumore radi 32 godine. Ona je osobno podnijela pritužbu glavnom inženjeru FO i dr. B i treći u ravnateljstvo bolnice. Pritužba je bila vezana za odnos tužiteljice prema njoj osobno.

Navodi da je tužiteljica bila glavna u odlučivanju i njoj nadređena, a s njom nije komunicirala u svakodnevnom radu već samo u tom tjednu. Navodi da je situacija u Klinici bila dovedena do apsurda jer je jako puno liječnika napustilo Kliniku i na dan kada je komunicirala s tužiteljicom na posao nije došla dr. HOČ jer je bila na bolovanju zbog djece, a dr. B koji je došao na posao je isti napustio jer mu je pozlilo. Tužiteljica je došla sa specijalizantima. Od liječnika koji nisu bili specijalizanti došao je dr. H i to kasnije. Kasnije su došli drugi doktori, međutim, u tom momentu nije bilo niti jednog specijaliste na magnetu za abdomen i dojku što oni rade. To je bilo važno zbog organizacije posla. Navodi da liječnici rade očitovanja i određuju protokole po kojima se radi, a taj dan su uz redovne pacijente došli pacijenti bolničkih odjela. Nalog tužiteljice bio je da poslijepodne snimaju pacijente sa odjela. Navodi da je ona to prenijela popodnevnoj smjeni. Međutim, kada je sutradan došla, ti pacijenti nisu bili snimljeni.

Gužva je bila to jutro velika i dr. H koji je preuzeo abdominalno snimanje, dan prije je u popodnevnoj smjeni rekao da se odjelni pacijenti na snimaju. Ona o tome nije imala saznanja niti je provjeravala zbog čega se to desilo. Nije stigla uzeti telefon da provjeri. Došla je sa kirurgije dr. V koja je pitala za odjelne pacijente i tada je došla i tužiteljica. Kada je vidjela da pacijenti nisu snimljeni počela na nju osobno "siktati" i unijela joj se u lice, što je svjedoku bilo jako stresno, jer je u tom trenutku radila pretragu abdomena i trebala je davati pacijentu upute o disanju i koncentrirati se na namještanje tih sekvenca. ŽO se rasplakala i izašla van, a ona je ostala raditi na pacijentu. Dva dana poslije bio je prosvjed pred Klinikom zbog situacije u kojoj se zbog tužiteljice našla dr. HOČ. Ona je utorak došla na posao i nije bila prisutna događaju koji je izazvao prosvjed.

Drugi put je bio petak, ona je sjedila i radila, tužiteljica je bila iza nje i rekla joj je tiho "jeste li vi jučer bili na prosvjedu?". Ona se u totalnom stranu okrenula razmišljajući da li se obraća njoj. Primijetila je da tužiteljica gleda u nju i da se obraća njoj. Na to joj je rekla da je bila na prosvjedu. Ona ju je pitala "što su Vam rekli, zašto je bio taj prosvjed?" i ona joj je odgovorila "za BOČ" (dr. HOČ). Pitala ju je tko ih je pozvao na taj prosvjed, a ona joj je odgovorila "na to pitanje Vam ne želim odgovoriti". Profesorica se uzrujala i ustala i rekla joj da će tražiti njeno pismeno očitovanje. Uzela je mobitel, izlazila je prema van i u mobitel je govorila kako inženjeri na Klinici za tumore trebaju hitnu edukaciju. Zbog te dvije situacije ona je podnijela predstavku ravnateljstvu i namjera je bila da dostavi službenu predstavku vezano za tužiteljicu.

Izjavu tužiteljice na mobitel da je joj treba edukacija shvatila je ponižavajuće jer je implicirala da ne zna raditi, a na isti način je shvatila i njen upit vezano za pitanje "što su Vam rekli?". Predstavku je podnijela iz razloga što je osjećala da u takvim uvjetima neće moći raditi, da će je tužiteljica držati na "piku" i htjela je pokazati da se ne može prema njoj tako ponašati. Njena pritužba bila je jedna, a druga je išla u ime svih zaposlenika inženjera, doktora i sestara na radiologiji. Tužiteljica ju je optužila utorak prije prosvjeda kada je došla dr. V i kada je tužiteljica rekla "vi me svi opstruirate, zašto to nije napravljeno". Povod je bio što je tužiteljica vidjela uputnice za pacijente koji nisu od dan ranije obrađeni. Sukobi s tužiteljicom nju su osobno zastrašili. Pacijenti su bili svjesni situacije koja je bila i u novinama i bili su zabrinuti. Kada je tužiteljica smijenjena liječnici su se vratili i bilo je lakše raditi. Nije točno izbrojala koliko je liječnika otišlo za vrijeme mandata tužiteljice ni koliko se vratilo nakon razrješenja.

Prije razrješenja otišlo je misli 7, a nakon razrješenja se vratilo troje. Nakon što je podnijela pritužbu poslodavac je vezano za dostojanstvo radnika poduzeo korake da situacija bude normalna. Nije nikome ovlaštenom za zaštitu dostojanstva dala izjavu. Nikada joj povodom njene pritužbe nije dostavljen nikakav odgovor. Navodi da je tužiteljica kao predstojnica ima pravo pitati zašto neki pacijenti nisu obrađeni, ali misli da je bitan način na koji je to napravljen. Tužiteljica ima pravo utvrditi potrebu za njenom edukacijom. 30. Iz iskaza svjedoka ŽO proizlazi da je prvostupnica radiologije te da od 2015. radi u Klinici za tumore. Poznaje tužiteljicu, bila joj je nadređena i to od 2015. Podnijela je pritužbu ravnatelju, zajedno sa ostalim kolegama.

Pritužbu je napisala PO, a ona ju je potpisala. Kod tuženika je više liječnika dalo otkaze u tom periodu, 2021. na početku radnog tjedna došla je tužiteljica sa liječnicima iz [adresa] da se pomogne Klinici za tumore, Odjel radiologije. Bilo nam je dosta neizvjesno što se dešava. Do tada se znala procedura, koji doktor će što raditi. Taj dan više se nije znalo tko će biti raspoređen na koje biopsije, tko će biti raspoređen na njihov magnet. U ponedjeljak su došle dvije bolničke uputnice, u dogovoru sa tužiteljicom, rečeno je da će se to odraditi u jednoj od smjena (jutarnja, popodnevna). Doktor koji je bio raspoređen na MR bio je popodne raspoređen na dežurstvo u [adresa]. Sa nama se dogovorio da bi pacijente volio odraditi kada je on prisutan radi protokola. Utorak ujutro, drugi dan došla je dr. V te upitala zašto nisu odrađeni.

Kolegica PO i ona bile su u smjeni, i nisu znale točan razlog zašto pacijenti nisu odrađeni, na što se tužiteljica u vrlo uskom prostoru okrenula prema kolegici PO, unijela u lice, počela vikati povišenim tonom zašto to nisu napravile. Kolegica PO počela joj se ispričavati da njih dvije ne znaju razlog zašto nisu odrađeni pacijenti i da će razlog saznati. Stajala je sa strane i tužiteljica je rekla da ju namjerno opstruiraju. Kolegica PO nastavila je raditi pretragu jer je u tom trenutku govorila pacijentu, da udahe i izdahne. Ona se rasplakala i otišla van. Tužiteljica ju je pitala jesu li bile na prosvjedu ispred bolnice, koji je trajao par minuta vezano za dr. CO.

Naime, prosvjed je bio na način da su zaposlenici izašli van i pružili podršku dr. CO. Razlog radi kojeg je izašla na prosvjed je taj što nisu imali liječnika, opreme, bili su zabrinuti što će se dogoditi. Njoj osobno tužiteljica nije prijetila. Navodi da je tužiteljica kao predstojnica imala pravo pitati zašto pacijenti nisu snimljeni te da ih je imala pravo uputiti na edukaciju ako je smatrala da je to potrebno. Poznato joj je da je tužiteljica njihov prosvjed komentirala da im ništa ne treba osim hitne edukacije te su zbog toga su svi doživjeli stres, nesigurnost, poniženje. Nikada nije imala konfliktne situacije sa drugim nadređenima. Nadalje navodi da je tužiteljica konstruktivno kritizirala da nemaju administratora i da se sami muče radeći posao. Navodi da im je bilo lakše kada je kada je tužiteljica smijenjena sa mjesta predstojnika. Nakon razrješenja tužiteljice ponovno vratila na svoje radnog mjesto dr. KOČ, dr. A i dr. O.

Nadalje, nakon tužiteljičinog istupa u medijima pacijenti su imali nepovjerenje prema njihovoj klinici i odjelu. U odnosu na podnesenu pritužbu navodi da je prvu potpisala sa kolegicom PO, a drugu na poziv potpisala. Nitko ju nije pozvao da o tome da iskaz, niti je zaprimila odluku po podnesenoj pritužbi. Njoj je prvo nadređena ing. FO, nakon toga dr. B i nakon toga tužiteljica. K bila nadređena za raspored i davanje radnih zadataka, i kontrolu kvalitete izvršenja. Rad radiologa na lokaciji Klinike za tumore organizirala je ing. FO, sastanke ja također ona organizirala i održavala. Ona nije zadužena za doktore već samo za njih a oni moraju znati sa kojim doktorom će raditi. Vezano za organizaciju rada sa pacijentima bili su važni doktori koji bi procijenili stanje pacijenta, sa doktorima se radilo i njih je trebalo organizirati.

Najosnovnije činjenice o načinu rada taj dan trebali su reći ing. FO i dr. B. U svom dopunskom iskazu svjedokinja je navela da je s tužiteljicom radila tjedan dana koliko su bile u kontaktu, a prije nisu radile zajedno. Prvi put je s tužiteljicom je stupila u kontakt kada je došla u Kliniku za tumore, a to je u ovih tjedan dana koje navodi. Vezano za pritužbu navodi da su je za podnošenje iste potakli sami uvjeti rada te kako su se tada osjećali. Ne zna točno kakav je odnos bio tužiteljice s ostalim kolegama, oni su bili u strahu, osjećali su se neugodno, a to se odnosi na kolege s kojima svjedokinja radi. 31. Iz iskaza svjedoka KO proizlazi da je kod tuženika u vrijeme 2021. godine bila zaposlena u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, lokacija Klinika za tumore. U to vrijeme tužiteljica joj je bila nadređena, te jedina suradnja koju je imala do tada s njom je bio dan za koji tvrdi da ju je je napala i dan prije napada.

Dan prije napada ja sam tužiteljicu vidjela da je došla u Kliniku za tumore u popodnevnim satima zajedno sa specijalizantom i specijalistom radi izvođenja intervencija koje su bile zakazane rano ujutro. Navodi da zapravo nisu imale kontakt. Navodi da se dan prije napada osjećala nesigurno prilikom izvođenja zahvata koji je izvodio specijalizant, nadgledao specijalist i tužiteljica jer je smatrala da je zahvat izveden nestručno. Nakon tog zahvata koji je odrađen puno kasnije, trebale su na red doći pacijentice i to njih pet na biopsiju. S obzirom da ovaj prvi zahvat još uvijek nije bio obavljen bilo je jasno da će i zahvati ovih pacijentica u najmanju ruku kasniti i vremenski biti nemoguće odraditi, stoga je kontaktirala svoju nadređenu ing. FO koja joj je dala uputu da te pacijentice pošalje doma.

Do sada u mom radu se nikada nije dogodila situacija da bi pacijente poslali doma. Navodi da su pacijentice za biopsiju su naručene u devet sati, te kada u deset i trideset nije bilo nikoga tko bi odradio taj dio posla, kontaktirala je svoju nadređenu sa upitom što raditi s tim pacijenticama. Navodi da ing. FO ima svog nadređenog, a u zadnjem telefonskom pozivu joj je rekla da tih pet pacijentica pošalje kući. Sljedeći dan kad je stigla na posao netko od kolega ju je nazvao da se mora javiti na radiologiju jer tužiteljica treba razgovarati sa mnom. Tada je otišla u prostoriju radiologije u koju nije mogla ući jer je tužiteljica sjedila tako da je bila na samim vratima. Iza nje je bilo nekoliko osoba koja imena sada ne zna, a s njezine desne strane liječnice, sestre, pacijentica na pregledu, a s lijeve strane inženjeri koji su tada radili na CT-u i RTG-u.

Tužiteljica joj se obratila oštrim, osuđujućim i povišenim tonom, te je pitala zašto je odgodila pacijente sa biopsije slijedom čega joj je odgovorila da to nije učinila na svoju ruku već po uputi svoje nadređene, tada je pozvala meni nadređenu ing. FO pred kojom ja isto ponovila. K je navela isto što i ona, a ona se tom prilikom osjećala bespomoćno, osramoćeno i bila je optužena da su ona i njezina nadređena u nekoj zavjeri što apsolutno nije točno. Tužiteljica je također obraćajući joj se pokazala rukom da je hijerarhija na zavodu takva da su liječnici gore, a sestre skroz dolje, te da oni negdje na sredini surađuju. Ta gesta je njoj bila izuzetno sramotna, jako ju je povrijedilo da ju se smatra skroz nisko u hijerarhiji te ju kao sestru to izuzetno vrijeđa.

Ona sam se u tom trenutku osjećala u strahu za svoje radno mjesto i općenito za svoju budućnost iako sam postupila po nalogu nadređene. Nakon toga tužiteljica joj se obratila s pitanjem osjeća li se odgovorno za taj propust te je odgovorila da se ne osjeća odgovorno jer je postupila po nalogu i odradila sve što treba. Nakon toga tužiteljica je dala komentar da ona vidi što svjedokinja radi, nakon toga pitala ju je kako glasi njezino puno ime i prezime, a potom i inženjerku FO kako glasi njezin Ugovor o radu. Odnosno je li zaposlenik KBC Zavoda ili Klinike za tumore. Inženjerka FO odgovorila je da je zaposlenica Zavoda slijedom čega se osjetila još ranjivijom, strah je postao veći jer to znači da tužiteljica ima veću moć na utjecaj njezinog zaposlenja. Navodi da je cijela ova situacija dospjela čak i u novine, što je za nju bilo izuzetno šokantno.

Osjećala se posramljeno iz više razloga. Prije svega jer ju pacijenti poznaju, te im je to bilo vrlo zbunjujuće. Ujedno rodbina ju je zvala, prijatelji i svi su bili u nevjerici. Podnijela je prijavu za zaštitu dostojanstva, međutim nikakav odgovor nisam dobila. Nadalje, javno okupljanje ispred Klinike za tumore gdje su kolege izišli pred Kliniku u svrhu podrške onima koji su radili na radiologiji jer su smatrali da organizacija rada nije bila dobra pa su radi toga se i javno okupili. U smislu napada navodi da prije napada na mene i druge kolege i to PO, ŽO i dr. CO nije bilo drugih napada, a sve se to događalo neposredno pred javno okupljanje. U odnosu na organizaciju rada navodim da sestre i radiološke tehnologe njihov rad organizira inženjerka FO dok ostale liječnike organizira dr. B, tužiteljica nadzire njihov rad. Isto tako prije ovih napada između liječnika i radioloških tehnologa, te sestara nikada nisu bili narušeni međuljudski odnosi.

Navodi da tužiteljica nije dolazila u Kliniku za tumore prema njezinim saznanjima tako da ne zna o njezinom odnosu s liječnicima. Osobno ju je prvi put vidjela dan prije napada. Njezina saznanja su da je bilo radiologa koji su otišli, a je da je to zbog organizacijskih razloga jer je bilo puno zadataka koje je trebalo izvršiti odnosno opseg posla je bio jako velik. Nadalje navodi da joj je izravno nadređena ing. FO, potom njoj doktor B, a njemu tužiteljica. Nju svi nadređeni mogu pitati zašto šalje pacijente kući bez obavljenih pretraga. Svaki od ovih nabrojanih nadređenih ju može upozoriti na neki propust ako postoji. Navodi da je od trećih osoba saznala da postoje problemi u organizaciji, da je došlo do rasipanja liječnika te da je ostao samo jedan koji izvodi postupke markacije i biopsije u Klinici za tumore, a to sam znala iz vlastitih saznanja jer je samo dr. TO izvodila te zahvate.

Ono što ona zna je da su četiri liječnika otišla za vrijeme kada je tužiteljica bila predstojnica, a zna da su otišli zbog loše organizacije, nedostatka opreme za rad, te preopterećenosti poslom. Navodim da je za organizaciju rada bio nadređen dr. B i to pritom mislim na organizaciju rada liječnika, a njemu je bila nadređena tužiteljica. Nema saznanja zašto dr. B ne bi bio odgovoran za organizaciju rada, a smatram da on nije odgovoran jer je on obavijestio svoju nadređenu o problemima s kojima se suočio. Dr. B nije s njom vodio razgovore koji se odnose na organizaciju rada liječnika na Zavodu. Njima nikad nitko nije rekao da se vezano za upravljanje i organizaciju trebaju obratiti tužiteljici.

Vezano za to na raspolaganju im je bila ing. FO i dr. B. Navodi da su od odlaska tužiteljice iz Klinike za tumore stvari krenule na bolje te je bolja organizacija, a i vratili su se neki liječnici. Čula sam od dr. UO, dr. O i dr. T da su se vratili jer je tužiteljica otišla. Pojašnjavam da ja na poslovima označavanja lezije radim već sedam godina te kada sam govorila o izvedbi dr. N mislila sam na vještinu izvođenja a ne na stručnost. Ja sam osobno vidjela da mu se igla prilikom izvođenja zahvata tresla a to je vidjela i pacijentica. Nama nikad nitko nije rekao da se vezano za upravljanje i organizaciju trebamo obratiti tužiteljici. Vezano za to na raspolaganju nam je bila ing. FO i dr. B. 32.

Ovaj sud prihvatio je iskaze svjedokinja KO, PO i ŽO. Sud je prihvatio njihove iskaze budući da iste u bitnome iskazuju o svom doživljaju i dojmu pojedinih situacija te im sud vjeruje da su navedene situacije subjektivno doživjele na opisani način. 33. Prvenstveno valja ukazati da su sve navedene svjedokinje navele da s tužiteljicom nisu blisko surađivale te nisu imale kontakata do tog tjedna početkom svibnja 2021. Dapače svjedokinja KO čak navodi da s tužiteljicom nije uopće imala kontakt do dana za koji tvrdi da je doživjela napad od tužiteljice. Nadalje, iz navedenih iskaza jasno proizlazi da tužiteljica nije radila na lokaciji u Ilici u Klinici za tumore zajedno s njima već na lokaciji u [adresa]. Isto tako, sve svjedokinje u bitnome iskazuju da nisu imale saznanja održava li tužiteljica sastanke s kolegama liječnicima, ali da su u Klinici za tumore za organizaciju rada bili zaduženi ing. FO i dr. B. Isto tako sve su iskazale da ih je tužiteljica kao nadređena imala pravo pitati iz kojih razloga neki zadatak nije bio odrađen te za slučaj da smatra potrebnim uputiti ih na odgovarajuću edukaciju.

34. Prema tome, iz navedenih iskaza i više nego jasno proizlazi da su svjedokinje subjektivno određeni događaj doživjele kao stresan događaj, ali taj jedan događaj ne predstavlja povredu dostojanstva. 35. Analizirajući prethodno navedene situacije ocjena ovog suda je, da je tužiteljica sukladno svom ovlaštenju nadređene osobe upitala PO za razloge radi kojih nisu odrađeni pacijenti koji su planirani za prethodni dan, a tom razgovoru je bila prisutna i ŽO, zatim je isto tako KO upitala zašto je pacijente bez obrade poslala kući, te su sve svjedokinje takve upite tužiteljice kao nadređene subjektivno doživjele kao napad na vlastito dostojanstvo.

36. Sukladno čl. 134. st. 1. ZOR postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

37. Sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu: ZSD) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (osnova rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

38. Uzimajući u obzir da u konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije niti navodio da bi neželjeno ponašanje tužiteljice bilo uzrokovano nekim od nabrojanih osnova diskriminacije, za zaključiti je da u konkretnoj pravnoj stvari tuženik tvrdi (s obzirom na tijekom postupka iznesene pojmove povrede dostojanstva, uznemiravanja i mobinga) da je tužiteljica nad radnicima provodila mobing te im je na taj način povrijedila dostojanstvo.

39. Pri tome valja ukazati da mobing nije kategorija koja je definirana u ZOR ili kojem drugom Zakonu, ali prema prihvaćenom standardu i sudskoj praksi, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr- 729/17 od 11.6.2019., kao i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž R- 2092/2022-2 od 18.4.2023. i Županijski sud u Splitu u odluci poslovni broj Gž R- 174/2025-3 od 29.5.2025.

40. Prema ocjeni ovog suda, a prihvaćajući iskaze navedenih svjedokinja predloženih po tuženiku, ponašanje tužiteljice na radnom mjestu, u opisanim situacijama, nema obilježje mobinga neovisno o tonu kojim im se tužiteljica obraćala jer svjedokinje nisu bile stavljene u neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo radno okruženje, a osobito jer iste prema vlastitim navodima nisu niti radile s tužiteljicom do tog tjedna u svibnju 2021. Takvo postupanje tužiteljice, sve i da je ocijenjeno kao povreda dostojanstva, a nije, nije bilo učestalo, već se dogodilo jednom navedenom prilikom, stoga se ne smatra mobingom. Zaključno, ocjena ovog suda je da je u konkretnim situacijama postojao subjektivni osjećaj povrijeđenosti, ali ne i povreda dostojanstva odnosno mobing u pravnom smislu.

41. Iz iskaza svjedoka OOČ proizlazi da radi u pravnoj službi kod tuženika. Vodila je postupak vezano za zaštitu dostojanstva radnika koji je bio pokrenut protiv tužiteljice. Došlo je do poremećaja međuljudskih odnosa u Odjelu kliničkog zavoda za radiologiju. Zaprimljene su 3 prijave za zaštitu dostojanstva. Prvu prijavu je podnijela prvostupnica sestrinstva KO, drugu pritužbu podnijele su dvije prvostupnice radiologije ŽO i PO i treću pritužbu od grupe djelatnika radiologije. Saslušala je inženjerku FO koja je potvrdila sve navode iznijete u pritužbama, potvrdila je da i ona imala negativnih iskustava sa tužiteljicom. Druge djelatnike koji su podnijeli prijavu nije saslušavala jer su bili jasni u svom podnesku.

Nije bilo potrebe da se saslušaju drugi radnici, kao ni radnici koji su podnijeli prijave. Bilo je dovoljno utvrditi činjenice temeljem jednog iskaza i to ing. FO, jer je bio jasan i logičan. Vezano za pritužbe djelatnika napravila izvješće ravnatelju, odluku nije donijela. Taj izvještaj nije dostavila tužiteljici već ravnatelju. Ona nije poslala izvješće tužiteljici jer njen posao je bio izvijestiti ravnatelja. Navodi da je tužiteljica imala pravo utvrditi tko je poslao kući pacijente bez obavljenog pregleda, ali ne tonom koji je upotrijebila i načinom. Da je tužiteljica imala povišen ton utvrdila saslušanjem ing. FO, a kao mobing prema sestrama je utvrdila povišeni ton tužiteljice prilikom razgovora te uključen mobitel i otvorenu liniju sa novinarom koji je bilježio detalje razgovora tužiteljice i ing. FO.

Primijetila je da su pritužbe uložene od 7. do 10.5.2021. i da su sve pisane na isti način i to baš tjedan dana pred razrješenje, ali budući je tom događaju prethodio događaj kada su djelatnici Klinike za tumore izašli u protest 30 minuta ispred zgrade, smatra da su posljedično tome nastupili događaji u obliku pritužbi. Ing. FO nadređena je djelatnicima u Klinici za tumore koji su podnijeli pritužbe. Na lokaciji u Ilici voditelj liječnicima je dr. B. Dana 7.5.2021., 16 inženjera i med. sestara potpisalo je pritužbu. Sastanci na lokaciji u Ilici trebali su se održavati sa liječnicima ing. radi organizacije rada. Te sastanke trebali su inicirati i predstojnik i voditelj odjela i inženjeri. Ne zna da li je gđa. FO trebala održavati sastanke sa svojim djelatnicima i nema saznanja o internoj organizaciji.

Ne zna opis poslova voditelja odjela. Ne sjeća se da li u opis poslova ulazi održavanje sastanaka sa djelatnicima. Mikroorganizaciju rada radi voditelj odjela ako je prisutan. Zna da klinički zavod djeluje na tri lokacije [adresa] i [adresa], te se predstojnica nalazi u [adresa]. Nitko joj nije dao nalog kako riješiti pritužbe. Kod nje istovjetnost svih pritužbi nije izazvala sumnju u nevjerodostojnost. Obzirom da se tužiteljica nije očitovala, nije saslušavala druge djelatnike. Nije smatrala relevantnim to što tužiteljica ima druge obveze kao što su pacijenti, djelatnici i studenti u okviru svog rada kao predstojnika odjela. Postupak je bio završen i nakon toga je dobila očitovanje tužiteljice. Obzirom da je zadnja pritužba bila 10. svibnja rok ističe 18.5., a izvješće je podnijela 17.5. O mobingu ravnatelj nije donio posebnu odluku, već je donio odluku o razrješenju.

42. Ovaj sud prihvatio je iskaz svjedokinje OOČ o slijedu događaja, međutim ocjenjuje da nije pravilan zaključak da je tužiteljica povrijedila dostojanstvo djelatnika povodom tri podnesene pritužbe i to jedna pritužba od svjedokinje KO, druga od svjedokinja PO i ŽO te treća od grupe djelatnika radiologije. Naime, iz samog iskaza svjedokinje jasno proizlazi da ista uopće nije provela postupak u kojem bi utvrdila relevantne činjenice, nego je do zaključka o povredi dostojanstva došla saslušanjem isključivo jednog svjedoka i to ing. FO koja je podnositeljica pritužbe u okviru grupe podnositelja, međutim nije bila prisutna u svim opisanim situacijama iz pritužbi. 43. Sukladno čl. 13. st. 4. Pravilnika o radu tuženika kada osoba koja rješava pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika primi pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika dužna je u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

Sukladno stavku 5. istog članka u postupku ispitivanja pritužbe osoba koja rješava pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika ispitat će radnika koji je podnio pritužbu, osobu koja se tereti da je uznemiravala radnika te osobe, kao svjedoke, za koje se pretpostavlja da imaju saznanja o uznemiravanju. 44. Prema tome, budući da postupak nije pravilno i zakonito proveden, neosnovan je zaključak (koji se navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu, iako formalna odluka nije donesena) da je tužiteljica povrijedila dostojanstvo radnika. Pri tome valja ukazati da je svjedokinja navela da je došla do zaključka da je tužiteljica u ophođenju koristila neprimjereni ton, međutim ista nije obrazložila što bi to konkretno značilo, koji su kriteriji pri ocjeni neprimjerenosti tona niti na koji način je došla do te konačne ocjene budući da nije saslušala niti jednu uključenu stranu u toj, navodno, neprimjerenoj komunikaciji. 45. Iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu ing. radiologije. Tužiteljica joj je bila nadređena.

Zaposlenik je bolnice 39 godina i tužiteljicu poznaje od kada je došla na specijalizaciju. Navodi da je tužiteljica požrtvovna osoba i da je jako puno napravila u svom radu i kao liječnica i kao predstojnica i kao šef odjela. Tužiteljica je za sve liječnike uspjela nabaviti informatičku opremu-laptope da bi služba mogla funkcionirati. Za liječnike je uredila puno radilišta i radnih mjesta, jer nisu imali svaki svoj uređaj i radno mjesto. Odnos tužiteljice i djelatnika bio korektan, uredila je predavaonice i zauzimala se sa mnoge stvari i više nego je trebala. U vrijeme korone nisu imali niti jednu prijavu vezanu za međuljudske odnose i mobing. Navodi da međuljudski odnosi nisu bili narušeni. Komunikacija je između tužiteljice i ostalog osoblja bila normalna.

Nije vladala atmosfera straha i neizvjesnosti. Nije prijetila djelatnicima niti ih omalovažavala obzirom da su kontakti bili ograničeni. Tužiteljica se trudila maksimalno što bolje voditi zavod ali je ovisilo o odlukama uprave. Nije zanemarivala odjel za onkološku radiologiju, naprotiv. Na odjelu su postojale adekvatne upute o radu. Postojali su rasporedi rada radiologa i tjedni i mjesečni. Ne zna i nije primijetila da bi tužiteljica na bilo koji način diskriminirala bilo kojeg djelatnika, omalovažavala ili uznemiravala. Tužiteljica je cijelo vrijeme imala podršku većine djelatnika zavoda. U [adresa] ima oko 100 djelatnika radiologije, a pripadaju im još djelatnici Klinike za tumore i Klinike za traumatologiju. Tužiteljica je bila nadređena svima. Bila je imenovana za povjerenstvo inventure materijala. U inventuru su bili uključeni jedna sestra i jedan inženjer iz angiosale koji radi s dr. LO, i jedna sestra instrumentarka, a ne doktori. Inventurom su pronašli materijale s istekom roka trajanja, to su sve poslikali. Ne sjeća se vrijednosti točno.

Materijale su naručivali oni koji rade u sali, dr. LO i dr. TO i njihove sestre instrumentarke. Bila je pozvana na sastanak interne revizije, zajedno sa još dvije službenice. Navodi da je prilikom inventure u svibnju 2022. utvrđeno da je određenom materijalu istekao rok trajanja i da je sve poslikano. Navodi da su ljudi u sali puno radili, stoga je tužiteljica to prikazivala ministarstvu i HZZO-u i limit je sa jednog milijuna povećan na 15 milijuna. Vidjela je da se previše troši i da previše materijala se koristi i predložila je da se ode na [adresa] kako se to tamo radi. Dobila je podršku od tužiteljice i otišla je na [adresa] sa EO i RO, vidjeli su kakav program imaju u kojem sve prate i u svakom trenutku se može vidjeti što su potrošili. Nakon toga je htjela to provesti kod njih, no informatička služba rekla je da imaju takav program, ali u Draškovićevoj. Održali su online tečaj s tom firmom.

Nažalost nisu uspjeli provesti, jer je postojao otpor. Navodi da je vidjela papire na kojima se na mjesto predstojnika potpisivao dr. LO. Radilo se o dokumentima za potrošnju materijala. Ti su papiri išli u upravu i nosila ih je sestra. Svim službama je bilo poznato tko je predstojnik zavoda. Opravdanje potpisivanja dr. LO bilo je da to rade zbog brzine. Radilo se o izvještaju o potrošnom materijalu. Navodi da nije potpisala peticiju vezano za prošli i budući rad tužiteljice, jer je bila na poziciji glavnog inženjera radiologije i smatra je da morala ostati objektivna. Nikada nije prisustvovala događaju gdje bi se tužiteljica obraćala povišenim tonom zaposlenicima. 46. Iz iskaza svjedoka SO proizlazi da je zaposlenik tuženika kao ing. med. radiologije.

Navodi da poznaje tužiteljicu još od doba kada je bila specijalizant, otprilike 15 godina te smatra da nije bilo nikakvog opravdanog razloga da joj se otkaže ugovor o radu i da ju se smijeni s pozicije predstojnice Klinike za radiologiju. Poznato mu je da je u vrijeme smjene i otkazivanja ugovora o radu tužiteljici postojala interesna skupina ljudi koja je za cilj postavila smjenu tužiteljice. U radu tužiteljice nije bilo nikakvih nepravilnosti. Tužiteljica ni na koji način nije uznemiravala ili diskriminirala bilo kojeg djelatnika. Djelatnici su potpisali peticiju podrške i ona je imala podršku djelatnika Zavoda, a potpisao ju je i on. Navodi da je odnos tužiteljice prema djelatnicima odnosno podređenima i specijalizantima bio korektan i profesionalan. U to vrijeme bio je glavni inženjer Zavoda i bio je nadređen svima osim liječnicima.

Komunikacija je išla sa djelatnicima preko njima nadređenima i tu nikada nije bilo problema. Nije stekao dojam da su međuljudski odnosi na odjelu bili narušeni. On je osobno dobro komunicirao s tužiteljicom. Nije imao dojam da je radi tužiteljice vladala atmosfera straha. Nije niti prijetila niti vrijeđala djelatnike niti omalovažavala. Po njegovom shvaćanju tužiteljica je puno toga unaprijedila na odjelu onkološke radiologije i nije zanemarivala rad odjela. Bolnica je hijerarhijski sistem i postojale su upute o radu koje su se provodile, održavali su se stručni sastanci. Tužiteljica je dobro i profesionalno vodila svoj odjel. U odnosu na prethodno razdoblje znanstveno je unaprijedila rad Zavoda. Osnovan je radiološko edukacijski centar prvi u Hrvatskoj kod njih u Zavodu i to na inicijativu tužiteljice.

Održane su međunarodne radionice kojih prije nije bilo, osnovano je Neuroradiološko društvo. Puno toga je učinjeno da se Zavod unaprijedi kako znanstveno tako i klinički. Na dnevnoj i na mjesečnoj bazi postojali su rasporedi rada radiologa. Sa osobljem su se svakodnevno održavali sastanci. Osim tužiteljice, on je kao neposredno nadređeni održavao sastanke. Svaka lokacija klinike ima svoga šefa i taj šef je vodio organizaciju rada i sastanke na svakoj lokaciji. U klinici za tumore sastanke je vodio dr. B, a sa inženjerima je sastanka vodila dr. ing. FO, međutim, navodi da ga dr. FO nije redovno obavještavala vodi li sastanke. U Klinici za tumore nikada se nitko nije žalio zbog sastanka i nedostatka kontinuiteta održavanja. Odjelu je omogućeno povećanje limita i povećavanje sredstava i na mjesečnoj i na tjednoj razini.

To je omogućeno na inicijativu tužiteljice. Dobili su novi RTG i UZV uređaj. Radiolozi su zbog deficitarnosti te struke odlazili jer su im vjerojatno ponuđena bolja zaposlenja. Ne zna kakvi su bili uvjeti rada u Klinici za tumore kod dr. B, ali moguće je da je odlazak radiologa bio povezan s radom te Klinike. Nikada nije primio prigovore na uvjete rada koji imaju ing. radiologije na lokaciji u Ilici. Na toj lokaciji smatra da svi imaju dovoljno vremena obaviti sve svoje radne zadatke jer nisu zahtjevni. Poznato mu je da je tužiteljica od ravnateljstva naložila inovaciju na nabavljanje i modernizaciju radiološke opreme. Poznato mu je da su u [adresa] i [adresa] bilo potrebni CT uređaji.

Za vrijeme njenog mandata ravnateljstvo nije pozitivno odgovorilo na njen zahtjev za nabavu uređaja. To je svakako utjecalo na uvjete rada, jer se radilo o zahtjevnim vremenima pandemije. Nakon smjene tužiteljice 2021. svjedok osobno ne vidi značajne izmjene uvjete rada. Međutim, prostorije za rad su značajno reducirane nakon mandata tužiteljice. Ing. radiologije su sada puno nezadovoljniji i postoje brojni prigovori na vodstvo. Dvoje ili troje kolega nakon 2021. dalo je i otkaz. Uvjeti rada su se znatno pogoršali, inženjerima se prijetilo otkazima. 47. Ovaj sud prihvatio je iskaze svjedoka ŠO i SO budući da su navedeni iskazi u bitnome suglasni s ostalim iskazima svjedoka koje je sud prihvatio, što se odnosi na to da je u Klinici za tumore sastanke s liječnicima održavao dr. B, a sa inženjerima ing. FO, a međusobno su suglasni u dijelu da je tužiteljica u okviru svojih mogućnosti radnog mjesta radila na tome da poboljša uvjete rada. 48. Iz iskaza svjedoka VOČ proizlazi da je u vrijeme donošenja spornih odluka bila na radnom mjestu pomoćnice ravnatelja za pravne poslove, ujedno je i članica Povjerenstva za unutarnji nadzor.

Navodi da postupak protiv tužiteljice datira još iz 2019. kada je došlo do sukoba tužiteljice i jedne djelatnice. O svemu se saznalo iz medija i Povjerenstvo se sastalo po nalogu ravnatelja da se preispita o kakvo se sukobu radi. Nakon toga je Povjerenstvo donijelo odluku o neprimjerenom postupku tužiteljice nakon što se sastalo i ispitalo cijeli događaj. 2020. je bio nadzor za istup tužiteljice u medijima. Ravnatelj je ponovno dao nalog povjerenstvu da preispita predstavku tri djelatnice koje su se obratile RV zbog neprovjerenih informacija u medijima i klevete, iznošenje privatnih poruka u medije bez njenog znanja i dopuštenja i mobinga. Povjerenstvo je saslušao sve involvirane u slučaj i tražilo očitovanje od tužiteljice.

Nakon toga je doneseno mišljenje da se tužiteljica neprimjereno ponašala i istupala u medijima te je predložilo ravnatelju da je se razriješi sa mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za radiologiju. Nakon toga ravnatelj nije razriješio tužiteljicu, pokušao je smiriti situaciju međutim u 5 mj. 2021. situacija je eskalirala. Zaprimljeno je 5 ili 6 pritužbi djelatnika. Jednu pritužbi potpisalo je 16 djelatnika, a pismo potpore potpisalo je 11 bivših djelatnika Odjela za radiologiju. Pritužbe su se odnosile na prvenstveno na lošu organizaciju rada, a podredno i lošu komunikaciju predstojnice i radnika. Povjerenstvo ponovno provodi nadzor i utvrđuje da je organizacija rada na Kliničkog zavoda nije odgovarajuća za što smatra odgovornim predstojnicu, da su loši međuljudski odnosi i ponovno predlaže razrješenje predstojnice. Ravnatelj donosi Odluku o razrješenju tužiteljice s mjesta predstojnika.

Poznato joj je da je provedena interna revizija po nalogu ravnatelja i isto tako je došla inspekcija Ministarstva zdravstva koja nije utvrdila nepravilnosti. Navodi da ima saznanja da je u provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika proveden postupak i i da je osoba zadužena za zaštitu dostojanstva radnika zaključila kako je bilo elemenata mobinga. Nadalje navodi da u tim postupcima za zaštitu dostojanstva nije osobno sudjelovala te ne zna je li za svaki zahtjev donesena posebna odluka. Navodi da iako su postupci zaštite dostojanstva tajni, za njih je saznala kada je pravna služba dobila zahtjev za razrješenjem tužiteljice. Navodi da je Povjerenstvo u izvješću od 12.5.2021. zaključilo da su međuljudski odnosu na Klinički zavod trajno narušeni na temelju iskaza djelatnika koji su podnijeli prigovor.

Bilo je puno djelatnika i identičnih iskaza o činjenicama. Iako su prijave nezadovoljnih radnika dostavljene razdoblju od 7. 5.2021. do 10.5.2021. točno tjedan dana pred razrješenje tužiteljice, Povjerenstvo je uzelo u obzir da je nezadovoljstvo trajalo od 2019. 49. Iz iskaza svjedoka AOČ proizlazi da je zaposlena je kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja zajedničke službe za unutarnju reviziju. Poznati su joj događaji vezano za reviziju u svibnju 2021. Dobila je pisani nalog za reviziju od strane ravnatelja na temu utrošenog materijala interventne neuroradiologije. Revizija je provedena metodološki sukladno pravilima analize, sinteze te su utvrđene nepravilnosti manjeg značaja, te da prekršaja u poslovanju nije bilo. Izvješće je predala polovicom svibnja 2021. v.d. ravnatelja VO. U reviziji je sudjelovao rukovoditelj službe nabave, šef računovodstva i šef službe izlaznih računa i ostale stručne službe.

Njeno mišljenje kao revizora ušlo je u zapisnik i potvrđeno od strane kontrole HZZO-a, inspekcije Ministarstva zdravstva i proračunskog nadzora Ministarstva financija. Navodi da je revizija obavljena u roku 7 dana. Početkom svibnja do polovine svibnja 2021. Provjeravala je vjerodostojnost i istinitost potpisa na sporim računima prema HZZO-u. U reviziji je koristila metodu slučajnog odabira računa i na lijevoj strani su bili potpisi djelatnika, a na desnoj strani su bili potpisi tužiteljice. Revizijom je obuhvaćena 2018., 2019. i razdoblje od 1. -4. mjeseca 2021. Provjerila je 30-tak računa. Kao revizorica nije provjeravala rad BG i LO. Utvrđen je istek roka trajanja određenog materijala. Nije utvrdila tko je taj materijal naručio. Nije stručno kvalificirana utvrditi vjerodostojnost nečijeg potpisa.

Kao što je navela uzorke lotove koje je pregledavala potpisivali su i radiolozi i predstojnik zavoda. Nakon što je utvrdila da je financijsko poslovanje vođeno sukladno hitnosti, isto tako kada je prestala potreba za hitnost postupanja, utvrdila je da je financijsko poslovanje uredno. I revizija je provedena hitno. U revizijskom postupku može se utvrditi postojanje nepravilnosti na koje je putem medija upozoravala tužiteljica. Nije bilo nepravilnosti na koje je u medijima upozoravala tužiteljica. 50. Ovaj sud je iskaz svjedoka VOČ djelomično prihvatio i to u dijelu u kojem navodi da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor tražilo očitovanje tužiteljice u pogledu pritužbi za mobing te u dijelu u kojem navodi da joj je poznato da su postojali postupci za zaštitu dostojanstva te postupak interne revizije.

Međutim, ostale navode ovaj sud nije prihvatio jer su isti paušalni i neodređeni, iskazuje o narušenim međuljudskim odnosima, međutim ne navodi nikakvu konkretnu situaciju o kojoj ima neposredna saznanja, a posredno su joj poznati razlozi iz navedenih pritužbi koje je ovaj sud ocijenio da ne predstavljaju mobing odnosno povredu dostojanstva u pravnom smislu. 51. U odnosu na iskaz AOČ valja reći da ga sud prihvaća, međutim ovaj sud ne prihvaća ocjenu svjedokinje da nije bilo nepravilnosti na koje je tužiteljica u medijima upozoravala. Naime, iz iskaza same svjedokinje jasno proizlazi da je ista rukovoditelj zajedničke službe za unutarnju reviziju kod tuženika te da nije kvalificirana utvrditi vjerodostojnost nečijeg potpisa za što je nedvojbeno potrebno stručno znanje.

Svjedokinja je opisala način na koji je provela reviziju i to uspoređujući potpis djelatnika s potpisom tužiteljice primjenjujući metodu slučajnog odabira računa. Dakle, svjedokinja je iako za tako nešto nije kvalificirana utvrđivala vjerodostojnost potpisa i to metodom koja ne može sa sigurnošću potvrditi da nepravilnosti nema, nego se svodi na to hoće li se slučajnošću odabira dogoditi da pregleda sporne račune. 52. Prema ocjeni ovog suda, takva revizija koju je provela djelomično kvalificirana osoba metodom koja ne može sa sigurnošću utvrditi je li ili nije bilo nepravilnosti, nije dostatna za tvrdnju da nepravilnosti nije bilo, što je razlog neprihvaćanja tih navoda svjedokinje. 53. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je povod događaja koji su uslijedili bilo njezino otkriće nepravilnosti na Odjelu za radiologiju na Kliničkom zavodu kojem je bila predstojnica.

O tome je obavijestila ravnatelja ĆO pismeno i usmeno. Od njega je tražila poduzimanje radnji i rješenje za te nepravilnosti. Ravnatelj ništa nije htio poduzeti i ona je sve prijavila DORH-u. To je bilo u travnju. Kada se pročulo da je podnijela kaznenu prijavu, g. I, šef Klinike za tumore javno je izjavio u medijima 26.4.2021. da su onkološki pacijenti ugroženi, da nema tko raditi i prozivao je nju da je ona ta zbog koje su oni ugroženi, a što je neistina. Interes javnosti postao je velik zbog njegove neistinite konstatacije da su onkološki pacijenti ugroženi. To nije bilo točno jer je Klinički zavod imao 40 liječnika što specijalista što specijalizanata koji su po potrebi radili na različitim lokacijama ovisno o iznenadnim situacijama kao što su bolovanja i drugi izostanci.

Radiologija je digitalna pa ne moraju biti fizički prisutni da bi obradili pacijente osim UZV-a. Konstatacija da radiologa u Klinici za tumore nije bilo je netočna. U spomenutom razdoblju 7 liječnika je bilo konstantno u Klinici za tumore. U hijerarhiji inženjeri radiologije u Klinici za tumore imali su svoju nadređenu ing. FO i liječnika B s kojima je ona povremeno održavale sastanke budući da je ona radila na lokaciji [adresa]. To je zavod od 140 djelatnika kojima je ona rukovodila od 2016. I prije toga joj se nisu žalili osim u tom tjednu. Prije neosnovanih prijava ravnatelj bolnice javno je izjavio 6.5.2021. "tražio sam prijave za mobing ali ništa nisam našao". Nakon toga su uslijedile dvije neosnovane prijave za mobing 7.5.2021. i jedna od 10.5.2021. Sve su došle iz Klinike za tumore. Budući da je prije toga bila uvijek u [adresa], a tada je preuzela Kliniku za tumore budući da su javno komunicirane neistinite tvrdnje da tamo radiologa nema.

Ona je fizički nazočila poslovima na tom odjelu u Klinici onkološke radiologije. Sva njena pitanja bila su pitanja nadređene podređenima koji nisu izvršavali radne zadatke u tom tjednu i za koje je zatražila od ravnatelja bolnice postupanje po čl. 119. Zakona o radu. To je bio nivo neodrađenih onkoloških pacijenata, bila je i pritužba od sestre KO koja je otpustila 6 pacijentica koje nisu obrađene, a radiologa je cijelo vrijeme bilo tamo zajedno sa njom. O tome postoji pisani trag o spisu jer je o svemu obavještavala ravnatelja D na dnevnoj razini. Jednako tako i dr. TO zatražila je da pored 3 biopsije odradi većinu poslova na magnetnoj rezonanci, na što je ona odgovorila da neće. 30 sekundi nakon njenog odgovora neću, dr. TO odglumila je da ju je tužiteljica verbalno napala.

Odmah su se u prostoru stvorili ravnatelj klinike I i dr. B. Sve je to bilo scenografija u pozadini koje je činjenica da je ona DORH-u prijavila nepravilnosti koje su inspekcije Ministarstva zdravstva i Ministarstva financija i HZZO-a potvrdile kao istinite. O nepravilnostima je javno komunicirala zbog interesa javnosti i medija. U žižu interesa je došla zbog dr. I i dr. TO koji su neistinitim tvrdnjama uznemirili javnost da su onkološki bolesnici ugroženi. Da tome nije tako govore i podaci informatičkog sustava gdje je vidljivo da su se svi pacijenti u broju obrađivali kao i prije. Osjeća se žrtvom, jer je klasičan primjer "zviždača" kada je iz građanske i moralne obveze utvrdila nezakonite radnje u poslovanju KBC-a. Od tada trpi osvetu i odmazdu koja seže sve do ministra L.

On umjesto da je informirao javnost 2021. kada je dobio nalog inspekcije na što se javno obvezao, on je s njom privatno komunicirao o tim temama. U odluci o razrješenju koju smatra osvetom ravnatelja ĆO kojeg je već ranije kazneno prijavila zbog neprijavljivanja kaznenog djela iz 2016. vezano uz neodrađene prekovremeno sate, trpjela je od njega opstrukcije u radu, rušenje autoriteta među zaposlenicima, pokušaja da ju smjeni zbog osvete bilo je i ranije po sličnim modelima preko RV-a i organa za nadzor i kontrolu. Smatra da su događaji orkestrirani i instrumentirani kako bi za potrebe medija digla "hajka" i kako bi ju se na posljetku smijenilo. Kada je 2023. došla u posjed inspekcijskih nadzora ministarstva zdravstva i financija, omaškom bolnice, niti ravnatelj niti ministar javno o tome ne komuniciraju da je o tome govorila istinu, jer su ju optužili da govori neistinu i razriješili.

U odluci piše da je odgovorna za javne istupe u medijima, a zakon joj to dozvoljava obzirom na javni interes i poštovala je proceduru internog obavještavanja i obavještavanja službenih institucija. U odluci o razrješenju navedeno je da je odgovorna za narušene međuljudske odnose što smatra floskulom, jer je imala u tom vremenu pismenu podršku 42 zaposlena, a postojeće pritužbe na njen račun iz Klinike za tumore su neosnovane i o njima nije donesena odluka o mobingu jer ga nije bilo. Navodi da prije otkazivanja ugovora o radu nije upozorena na povrede iz radnog odnosa i nije joj dana mogućnost za iznošenje obrane. Navodi da se PO nije unosila u lice i nije neprimjereno postupala, a nije ni vikala.

Naime, kada su godinama prije radile na magnetu imale su jako dobar odnos i njena reakcija ju je jako začudila. Reakciju svih zaposlenika smatra instrumentaliziranom od FO i dr. B koji su bili zaduženi za organizaciju rada na onkološkoj radiologiji. Navodi da nije znala da su liječnici bili nezadovoljni i nije znala da postoje neki uzroci nezadovoljstva. U odnosu na odlazak 3 liječnika u istom tjednu navodi da je jedan bio sin ravnatelja ĆO koji je radio 6 mjeseci kao specijalist, drugi je bio mladi specijalist od godine dana i treća je bila kolegica koja radi samo 4 sata, a ostalo troje je imao dogovor za bolovanje u istom tjednu. Situaciju je rješavala s liječnicima koji su bili tamo, a insinuacije inženjera su neprimjerene jer oni imaju svoju neposredno nadređenu ing. FO. K sestrična je prijašnjeg predstojnika Klinike za tumore.

Prof. P, njen rođak, nije izabran za drugi mandat. Ona se tom prilikom kao zamjenica ravnatelja izuzela iz odlučivanja budući je prof. P liječio njenu mamu. Pretpostavlja da je zbog toga što prof. P nije ponovno izabran ing. FO prema njoj razvila neprijateljstvo. Njena je pozicija za njegovog mandata bila jako dobra. Postupke protiv nje privatno poduzeo je samo dr. LO od njih 6,7. Dr. LO bio je glavni akter nepravilnosti koja je ona osobno otkrila, pa ga je stoga i prijavila. U razdoblju od 2016. Kada je bila predstojnica određeni broj radiologa je dao sporazumni otkaz ugovora o radu, a 5-6 je otišlo u mirovinu, a došlo je oko 7 zaposlenika. Uz to svake godine za njenog mandata primjeni su 4 specijalizanta, a sveukupno 20. To smatra normalno situacijom jer su radiolozi dijagnostičari i potrebe privatnika i drugih bolnica su velike.

Neki od njih mijenjaju 3-4 radna mjesta tijekom godine dana. Primjerice dr. Ž je za njenog mandata otišao u radiokirurgiju, pa u Merkur i sada je na Svetom Duhu. Nitko od radiologa koji je otišao nije rekao da je otišao radi nje. Čak su poslali mailove kako njihovi odlasci nisu u vezi s njom. Konkretno dr. G koja se vratila sada kada ona više nije šef, a odlazak nije imao veze s njom. Podatak da je 8 radiologija zaposleno nakon njenog odlaska ne smatra točnim, jer su trojica došla iz mirovine na 4 sata, dr. G se vratila, dr. O i dr. UO vratili su se odmah s tim da je dr. UO povukla svoj otkaz i nije ni otišla. HG i SO za vrijeme njenog mandata imenovani su na rukovodeće pozicije.

Zaposlenici nisu odlazili radi nje, radilo se o normalno fluktuaciji radiologa. 54. Ovaj sud prihvatio je iskaz tužiteljice budući da je isti u bitnome u suglasnosti s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio, a ono što čini razliku s iskazima pojedinih svjedoka odnosi se na subjektivnu ocjenu situacija ili različitih zaključaka koji imaju uporište u istim činjenicama. 55. Konačno, u odnosu odgovornost za teško narušene međuljudske odnose što se Odlukom o razrješenju i Odlukom o otkazu stavlja tužiteljici na teret, valja reći da iz iskaza saslušanih svjedoka takav zaključak ne proizlazi. Naime, svjedoci jesu iskazivali da je postojalo nezadovoljstvo zbog organizacije, međutim iz iskaza također proizlazi da je tužiteljica organizirala rad u tom tjednu u svibnju 2021. kada je bila na lokaciji u Ilici.

Tako svjedokinja PO navodi da je tužiteljica dala nalog da se odjelni pacijenti pregledaju u popodnevnoj smjeni, međutim također iskazuje da po toj uputi tužiteljice nije bilo postupljeno odnosno da su ti pacijenti ostali nepregledani. Svjedokinja KO iskazuje da je postupila po uputi ing. FO i poslala pacijente kući, međutim nije joj poznato je li ing. FO kontaktirala tužiteljicu, ali iz cjelokupnog dokaznog postupka je jasno da tužiteljica kao nadređena za tu odluku ing. FO nije znala. S obzirom da je ing. FO sama donijela odluku o slanju pacijenata kući, ovaj sud zaključuje da su posve istiniti navodi svih svjedoka da su za organizaciju u Klinici za tumore u Ilici upravo odgovorni ing. FO i dr. B, a tek potom tužiteljica kao njihova nadređena.

56. Nadalje, u odnosu na zaključke svjedoka koji su iskazivali da su liječnici prestajali s radom kod tuženika zbog tužiteljice (tako iskazuju svjedokinje PO i KO), iz dokaznog postupka proizlazi da su ti zaključci neosnovani budući da svjedokinje nisu imale neposrednih saznanja o razlozima odlazaka pojedinih liječnika, već su došle do nekog saznanja putem trećih osoba. Iskaz tužiteljice vezan za fluktuaciju radnika je konkretan i životno logičan, budući da je sasvim normalna pojava da radnici traže i žele radna mjesta za koja smatraju da će im pružiti neke bolje uvjete za rad i/ili napredovanje, a u deficitarnim zanimanjima je zasigurno takvu promjenu radnog mjesta lakše ostvariti. Svjedoci smo manjka medicinskog osoblja u svim granama medicine, stoga je posve neživotno zaključiti da bi kod tuženika razlog tomu bio upravo tužiteljica koja istovremeno niti ne može fizički biti na tri lokacije na kojima rade radiolozi kod tuženika.

57. U odnosu na prijedlog Glavnog radničkog vijeća za izricanje disciplinske mjere tužiteljici (list 214 spisa) te izvješće Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika od 12.5.2021 (list 477-479 spisa) za ukazati je da se navedeni prijedlog i izvješće temelje na razlozima za razrješenje i otkaz odnosno na pritužbama saslušanih svjedokinja. Budući da je ovaj sud ocijenio da navedene pritužbe ne predstavljaju mobing niti povredu dostojanstva, a u nastavku ove presude će biti riječi i o drugim razlozima na kojima se temelje Odluke o razrješenju i otkazu, valja reći da interni zaključci, izvješća i prijedlozi pojedinih tijela tuženika koji su prethodili ili uslijedili donošenju Odluke o razrješenju i Odluke o otkazu ne ukazuju sami po sebi da su te odluke koje je donio tuženik zakonite i dopuštene, već je ta ocjena upravo u zadatku i nadležnosti ovog suda.

58. Slijedom svega navedenog, valja reći da tuženik u skladu s odredbom čl. 135. st. 3. ZOR nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose budući da iz izvedenih dokaza takva konstatacija ne proizlazi, pri tome uzimajući u obzir ranije navedeno značenje teško narušenih međuljudskih odnosa. Prema tome, taj razlog za razrješenje odnosno otkaz tužiteljici nije osnovan, stoga je odluka o razrješenju odnosno otkazu u tom dijelu nedopuštena.

59. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je prijaviteljica nepravilnosti u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 17/19, u daljnjem tekstu: ZZPN). Sukladno čl. 2. ZPN cilj je ovoga Zakona učinkovita zaštita prijavitelja nepravilnosti koja uključuje i osiguravanje dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja nepravilnosti. Sukladno čl. 3. st. 1 toč. 1. nepravilnosti su kršenja zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa, a koja su povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca, dok je toč. 2. propisano da je prijavitelj nepravilnosti je fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca.

60. Tužiteljica je tijekom postupka, upirala na činjenicu da je kao prijaviteljica nepravilnosti ukazivala da su dr. LO i dr. BG neovlašteno potpisivali račune prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje gdje su prikazivali troškove neurointervencijskog materijala i usluga i to na mjestu gdje je trebao stajati potpis predstojnice Zavoda odnosno tužiteljice. Tvrdila je da su na taj način izbjegli kontrolu i pitanje je li taj materijal zaista utrošen.

61. Uvidom u Zapisnik Ministarstva zdravstva, Službe zdravstvene inspekcije koje se provodilo u razdoblju od 21.5-18.6.2021. ovaj sud je utvrdio da je to tijelo po provedenom zdravstveno – inspekcijskom nadzoru pronašlo sljedeće nepravilnosti: tuženik zaprimljeni (ne i utrošeni) ugradbeni materijal ne evidentira u poslovnim knjigama tuženika (list 43. zapisnika); tuženika stanje zaliha ugradbenog i potrošnog medicinskog materijala na Kliničkom zavodu ne evidentira količinski niti vrijednosno, te stanje zaliha nije iskazano u izvanbilančnim zapisima Ustanove, što je u suprotnosti s odredbom čl. 85. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, ugradbenom i potrošnom materijalu istekao rok valjanosti; obrasci za evidentiranje utrošenog materijala ne sadrže potpis predstojnice Kliničkog zavoda; interni dokumenti Zahtjevi („zahtjev za nabavu odjavu - obračun intervencijska neurologija") ne sadrže potpis predstojnice Kliničkog zavoda, nego samo potpise dr. DO i dr. LO (list 46 zapisnika); potpisi i faksimil dr. DO i dr. LO nalaze se u desnom donjem uglu Internog dokumenta

- Zahtjeva na mjestu predviđenom za potpis predstojnice Kliničkog zavoda; tuženik nije uspostavio autoriziranu internu pisanu proceduru ovlasti i odgovornosti, kao ni prijenos ovlasti odobravanja i potpisivanja interne dokumentacije (list 47 zapisnika); da je izvršena narudžba veće količine ugradbenog materijala od stvarno utrošene količine utrošenog materijala; da je tuženik Zavodu ispostavio račune po cijeni većoj od nabavne cijene ugradbenog materijala čime je Zavodu počinjena šteta u iznosu od 12.789,00 kn, iznosu od 3.150,00 kn i iznosu od 3.150,00 kn (list 49 zapisnika); da su pojedini računi knjiženi na pogrešno mjesto troška (list 52 zapisnika); da je tuženik nakon isteka ugovora nastavio naručivati ugradbeni i potrošni materijal po cijenama iz isteklih ugovora od istih dobavljača putem ponuda bez provedenog postupka javne nabave u iznosu od 44.973.940,33 kn za razdoblje od 2019.g. do 2021.g. (list 53 zapisnika); da 39 računa ne sadrže potpise osiguranih osoba Zavoda kojima je usluga pružena (list 57 zapisnika), da je tuženik na računima ispostavljenim

Zavodu kao jediničnu cijenu naveo cijenu cijele kutije umjesto jediničnu cijenu jednog komada, a što ne odgovara ukupnoj vrijednosti nabavljenog materijala (list 57 zapisnika), pa je jedan račun ispostavljen Zavodu viši za iznos od 627.300,00 kn, drugi je viši za iznos od 492.660,00 kn i treći je viši za iznos od 1.193.400,00 kn (list 58 zapisnika). 62. Nadalje, uvidom u Zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitog i namjenskog korištenja proračunskih sredstava Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor od 9.9.2021. ovaj sud je utvrdio da je to tijelo utvrdilo sljedeće nepravilnosti: tuženik nije poduzimao mjere za potpunu i pravodobnu naplatu (list 5 zapisnika); obračun i isplata plaća zaposlenicima nije bila u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama i dr., podnesen je optužni prijedlog nadležnom područnom uredu Porezne uprave (str. 5 zapisnika); tuženik je u poslovnim knjigama evidentirao ispostavljene račune dobavljača Graditelj svratišta d.o.o. u iznosu 6.953.341,12 kn (218,49%) više od ugovorenog iznosa i dobavljača Bokun u iznosu 166.355,13 kn i 531.716,51 (87,26%) više od ugovorenog iznosa, što je protivno

Ugovoru o javnoj nabavi (list 24-27 zapisnika); nema potpisa predstavnika tuženika na radnim nalozima (list 29 zapisnika); tuženik u poslovnim knjigama evidentirao ispostavljene račune bez provedenog postupka javne nabave (In2, Veos dom, Samson informatika) (list 35-38 zapisnika); 91 liječniku isplaćene uvećane plaće za provedbu stručne procjene, a samo njih 29 imenovano u stručni tim za provedbu stručne procjene (list 49 zapisnika); tuženik i nakon isteka ugovora nastavio naručivati ugradbeni i potrošni medicinski materijal od istih dobavljača po cijenama iz isteklih ugovora bez provedenog postupka javne nabave (list 53 zapisnika); tuženik ne vodi analitičko knjigovodstvo kratkotrajne nefinancijske imovine (zaliha materijala, proizvoda i robe) po vrsti, količini i vrijednosti (list 55 zapisnika); tuženik ne evidentira u poslovnim knjigama stanje zaliha ugradbenog i potrošnog materijala, niti to iskazuje u izvanbilančnoj evidenciji, niti na kraju godine vrši inventuru (list 57 zapisnika);

cijena ugradbenih materijala po komadu različita od nabavne (list 62-76 zapisnika); na Obračunskom listu navedena pogrešna vrsta materijala, zbog čega je HZZO-u fakturiran veći iznos od stvarno nastalog troška; naveden isti broj LOT-a za više komada ugradbenog materijala, zbog čega se ne može pratiti utrošak i nabava materijala (list 62-76 zapisnika), datumi zahvata su raniji od datuma nabave materijala; interni dokument Obračun ne sadrži potpis predstojnice Kliničkog zavoda (u donjem desnom uglu) nego samo potpis liječnika (dr. LO ili dr. BG) u desnom donjem uglu na mjestu predviđenom za potpis predstojnice Kliničkog zavoda (list 62-76 zapisnika);

u više slučajeva uz narudžbu i račun dobavljača nedostaje popratni dopis sa potpisom predstojnice Kliničkog zavoda, zbog čega je izostala kontrola utrošenog materijala od strane tužiteljice ( list 62-76. zapisnika); na računu nije ispravno navedena cijena, nije naveden LOT, nije priložena naljepnica s LOT-om i serijskim brojem (list 64-76 zapisnika).

63. Ocjena ovog suda je da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 3. st. 2 ZZPN prijaviteljica nepravilnosti. Uzimajući u obzir materijalne dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da su postojale nepravilnosti one vrste na koje je upirala tužiteljica, ocjena ovog suda je da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 28. ZZPN učinila vjerojatnim da je zbog prijave nepravilnosti stavljena u nepovoljan položaj i da joj je povrijeđeno neko od njezinih prava u vezi s obavljanjem poslova, stoga teret dokazivanja o protivnom prelazi na poslodavca.

64. Tuženik pak tijekom postupka, iako je teret dokaza na njemu kao poslodavcu, svoje navode da nije bilo nepravilnosti nije potkrijepio niti jednim relevantnim dokazom. Naime, ovaj sud je prilikom ocjene iskaza AOČ koja je provela internu reviziju obrazložio razloge radi kojih ne prihvaća njezin iskaz, niti rezultate te interne revizije. Pri tome valja ukazati da iako je navedena svjedokinja tvrdila da nepravilnosti nije bilo vodeći se metodom slučajnog odabira računa, Ministarstvo financija i Ministarstvo zdravstva su ipak u kompletnijem nadzoru našli nepravilnosti na koje je tužiteljica upirala. Prema tome, za zaključiti je da tuženik sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno zaključilo da nepravilnosti nije bilo.

65. Nadalje, sukladno ZZPN tri su kanala prijavljivanja nepravilnosti i to unutarnje prijavljivanje nepravilnosti (čl. 16. ZZPN), vanjsko prijavljivanje nepravilnosti (čl. 20. ZZPN) i javno razotkrivanje nepravilnosti (čl. 23. ZZPN).

66. Među strankama nije sporno da je tužiteljica uistinu podnijela kaznene prijave protiv djelatnika tuženika zbog sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, a što je tuženiku bilo poznato jer takve navode tijekom postupka nije niti osporio. Prema ocjeni ovog suda značaj podnesenih kaznenih prijava kao i da je ta činjenica tuženiku bila poznata je upravo u tome da je tuženik to znanje mogao iskoristiti prilikom donošenja Odluke o otkazu i Odluke o razrješenju radi čega je tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj.

67. Sukladno čl. 16. ZZPN unutarnje prijavljivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti poslodavcu. ZZPN ne propisuje formu u kojoj otkrivanje nepravilnosti poslodavcu mora biti.

68. Sukladno čl. 23. st. 1. ZZPN javno razotkrivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti javnosti. Sukladno čl. 2. ZZPN prijavitelj nepravilnosti može iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkriti informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza.

69. Budući da nije sporno da je tuženik znao da je tužiteljica podnijela kaznene prijave protiv djelatnika tuženika zbog sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, za zaključiti je da je tužiteljica otkrila nepravilnosti poslodavcu u skladu s odredbom čl. 16. ZZPN iako nije formalno podnijela pisanu prijavu jer je istu podnijela nadležnom tijelu za kazneni progon.

70. U konkretnoj pravnoj stvari ne primjenjuje se odredba čl. 23. st. 2. ZZPN budući da bi takva situacija podrazumijevala da poslodavac nema saznanja o nepravilnostima ili da nepravilnosti nisu prijavljene nadležnom tijelu, dok je u ovoj situaciji poslodavac imao saznanje o nepravilnostima na koje mu je tužiteljica ukazala, te je tužiteljica prijavu podnijela nadležnom tijelu za kazneni progon. Prema tome, javno razotkrivanje nepravilnosti u konkretnoj pravnoj stvari je poduzeto u skladu o odredbom čl. 23. st. 1. ZZPN.

71. Ovaj sud je izvršio uvid u članak objavljen na portalu teleskop.hr od 2.6.2021. pod naslovom „Profesorica BO: Radničko vijeće me progoni po nalogu ĐO, D i I", članak objavljen 30.4.2021. na portalu dnevno.hr pod naslovom: „ BO ekskluzivno za dnevno: Moja istina o odlasku radiologa iz Vinogradske bolnice", intervju s tužiteljicom objavljen u novinama Slobodna Dalmacija 14.5.2021., intervju s tužiteljicom objavljen na portalu indeks.hr na 20.5.2021. pod naslovom „ BO: Otkud medicinskoj sestri više milijuna eura za kupnju privatne klinike?", intervju sa tužiteljicom na N1 televiziji od 30.4.2021. (https://www.youtube.com/watch?v=9jfrVlokX7U&ab chann el=N1), intervju sa tužiteljicom za HRT, emisija „Labirint, od 12.5.2021.

72. U odnosu na razloge otkaza ugovora o radu u kojem se navodi da je tužiteljica u medijima iznosila brojna imena liječnika i djelatnika tuženika optužujući ih bez iznošenja dokaza za nezakonite radnje i da su dio korupcijske hobotnice, valja napomenuti da je tužiteljica učinila vjerojatnim eventualno postojanje financijskih malverzacija, a imajući u vidu općepoznate postupke pravosudnih tijela koji su pokrenuti u svrhu otkrivanja eventualnih kaznenih djela, dok tuženik nije dokazao suprotno.

73. Tuženik upire da je tužiteljica povrijedila odredbu čl. 87. st. 3. Pravilnika o radu tuženika kojom je propisano da radnik koji se o određenom medicinskom stručnom pitanju tuženika direktno obraća trećima izvan tuženika, a iznosi netočne podatke i svojim nastupom može prouzročiti štetu tuženiku, odnosno povrijediti ugled, čini osobito tešku povredu radne obveze.

74. U konkretnom slučaju tužiteljica se u medijskim istupima odnosno trećima nije obraćala o određenom medicinskom stručnom pitanju, dapače ista se obraćala upravo s pozicije prijaviteljice nepravilnosti, stoga su neosnovani navodi tuženika da bi ista povrijedila navedenu odredbu.

75. U pogledu navoda tuženika da je tužiteljica svojim istupima počinila štetu ugledu tuženika valja ukazati da tuženik nije dokazao da je neki od istaknutih radnika ili on sam podnio tužbu ili da je donesena pravomoćna odluka o povredi ugleda i časti od strane tužiteljice. Pri tome valja ukazati da eventualna povreda Kodeksa medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore ne dokazuje da je u smislu Zakona o obveznim odnosima tužiteljica povrijedila čast i ugled tuženika.

76. Nadalje, Etičkim kodeksom tuženika propisano je da izlaganja vezana za obavljanje djelatnosti tuženika moraju imati dozvolu ravnatelja, te tuženik tvrdi da tužiteljica za svoje istupe u medijima takvu dozvolu nije imala.

77. Međutim, tuženik u konkretnoj pravnoj stvari neosnovano navodi da bi tužiteljica kao prijaviteljica nepravilnosti imala dužnosti imati takvo dopuštenje za istupanje u medijima. Kad bi tomu bilo tako, izgubio bi se svaki smisao odredbe čl. 23. ZZPN koja propisuje mogućnost javnog razotkrivanja nepravilnosti. Ujedno ZZPN je u hijerarhiji propisa u svakom slučaju iznad Etičkog kodeksa tuženika, stoga postavljeno ograničenje u Etičkom kodeksu ne može imati utjecaj na primjenjive zakonske odredbe u konkretnom slučaju.

78. Tužiteljici se stavlja na teret da je dovela u pitanje ugled tuženika iznoseći ocjene rada svojih kolega u medijima. Prema ocjeni ovog suda tužiteljica je doista u svojim istupima iznosila ocjene o radu svojih kolega, međutim te ocjene i ti istupi nisu od takvog značaja da bi doveli u pitanje ugled tuženika budući da tuženik ove tvrdnje nije dokazivao u postupku. Pri tome valja ukazati da je tuženik klinički bolnički centar s velikim brojem zaposlenih (oko 2500 zaposlenih), stoga samo tvrdnja, bez potkrijepe dokazima, da bi ocjena rada pojedinog kolege koju je tužiteljica dala u svojim istupima utjecala na cjelokupni ugled tuženika je u suštini paušalna.

79. Međutim, tuženik je u odnosu na te istupe tužiteljici od izdao upozorenje na povrede radne obveze od 14.6.2021, pa ovaj sud smatra da je navedeno dostatno za ispunjenje svrhe radi koje se upozorenje izdaje, a osim toga kako je već ranije navedeno ovo ponašanje tužiteljice nije od takvog značaja da bi moglo imati za posljedicu donošenje odluke o razrješenju i odluke o otkazu ugovora o radu.

80. Zaključno valja reći, da tuženik na kojem je teret dokaza na temelju odredbe čl. 135. st. 3. ZOR nije dokazao da je tužiteljica iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika, pa je i taj razlog koji tuženik navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu neosnovan.

81. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio da nisu osnovani razlozi na kojima se temelje Odluka o razrješenju i Odluka o otkazu, utvrđeno je da su predmetne odluke nedopuštene te radni odnos nije prestao, stoga je valjalo je odlučiti kao pod toč. I., toč. III. i toč. IV. izreke ove presude.

82. Sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZOR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i V. ove presude.

83. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju pripada joj nagrada u visini 50 bodova.

Također postupak povodom ukidne odluke smatra se novim prvostupanjskim postupkom te tužiteljici pripada u tom postupku nagrada iz navedenog tarifnog broja. Tako su tužiteljici priznati sljedeći troškovi: - jednokratne nagrade u visini 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife uključujući 4 radnje sastav i to tužbe od 23.6.2021., sastav tužbe od 23.7.2021., podnesak od 11.4.2022. i ročište od 12.4.2022., - zahtjev za zaštitu prava u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 30.2. Tarife, - za sastav podnesaka od 2.5.2022., 18.5.2022., 1.9.2022., 10.11.2022., i 10.3.2023., svaki u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife, - za zastupanje na ročištima od 20.5.2022., 23.9.2022., 22.11.2022., 2.2.2023., i 11.4.2023. svako u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife, - za sastav žalbe od 2.6.2023. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 10.2. Tarife, - jednokratne nagrade u visini 500,00 eura uz pripadajući PDV nakon ukidne odluke na temelju Tbr. 7.2. uključujući 4 radnje i to podnesak od 19.12.2023., ročište od 21.5.2024., podnesak od 1.10.2024. i podnesak od 13.11.2024., - za sastav podnesaka od 27.3.2025. i 17.4.2025. svaki u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife,

- za zastupanje na ročištima od 2.4.2025., 8.7.2025. i 1.10.2025. svako u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi za sastav zahtjeva za zaštitu prava od 27.5.2021. jer je riječ o prigovoru na Odluku o razrješenju koji prigovor je tužiteljica osobno podnijela, zatim prijedlog za osiguranje od 23.7.2021. koji je sastavni dio tužbe od 23.7.2021., a ujedno je tužiteljica s tim zahtjevom pravomoćno odbijena te odgovor na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP. 84. Slijedom svega navedenog, tužiteljici su priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura.

Budući da je tužiteljica zatražila troškove u iznosu od 8.312,50 eura, valjalo daljnji zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 4.812,50 eura odbiti kao neosnovan. 85. Tužiteljici na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO). 86. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, odbijen je zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan. 87. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II., toč. III. i IV. izreke ovog rješenja. U Zagrebu 11. studenoga 2025 .  Sutkinja Martina Sučević UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.' - piše u pravoj nepravomoćnoj presudi u tužbi Dijane Zadravec  od 11. studenog 2025. g. 

Naknadnu odluku donio je Županijski sud u Puli 20. veljače 2026. g. Citiramo tu odluku:

'Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Filković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju UD, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i LD, kojeg zastupa punomoćnik Adnan Omanović, odvjetnik u [adresa], protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025., koje je ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o    j e

I Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr- 1660/2023-64 od 11. studenog 2025. preinačava i sudi:

a/ Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:  

"1.Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o razrješenju tužiteljice DD s dužnosti predstojnice[obrt], Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, [broj], [broj] od 19.5.2021. donesene od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te se utvrđuje da tužiteljici DD na temelju tuženikove Odluke o razrješenju [broj] [broj] od 19.5.2021. radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1.1.2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6.12.2018., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju.“

b/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Poništava se Odluka o razrješenju tužiteljice prof.dr.sc. DD, dr. med., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dužnosti predstojnice [obrt], Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice,[broj], [broj], od dana 19. svibnja 2021., donesena od strane tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, [adresa],OIB: 84924656517.

2. Poništava se Odluka Upravnog vijeća tuženika kojom se odbija prigovor tužiteljice prof.dr.sc. DD, dr. med., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], donesena od strane tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, [adresa], OIB: 84924656517.“

c/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021. u dijelu kojim je tužiteljici otkazan ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj:I/1-8396/12-2 od 1. siječnja 2013.

d/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021. u dijelu kojim tužiteljici otkazan Dodatak ugovoru o radu od 6. prosinca 2018. kao i u dijelu odnosi na ponudu izmijenjenog ugovora o radu klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 od 1. lipnja 2021.

e/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„1. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice DD kod tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018.

2. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu."

r i j e š i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika dok se žalba LD odbija kao neosnovana u cijelosti te se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. potvrđuje pod točkom I. i IV. izreke.

II Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. potvrđuje pod točkom III. izreke.

III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljenog rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. na način da sada glasi: „Svaka stranka snosi svoj trošak postupka“.

IV Žalba LD protiv presude i točke II. izreke rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj:Pr-1660/2023-64 od 11. studenog 2025. ispravljenog rješenjem istog suda posl.br. Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025. odbacuje se kao nedopuštena. V Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan. Obrazloženje 1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je: "I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o razrješenju tužiteljice DD s dužnosti predstojniceKliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klasa: 114-04/21-01/006, ur. broj: 251- 29-01/1-21-01 od 19.5.2021. donesene od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice te se utvrđuje da tužiteljici DD na temelju tuženikove Odluke o razrješenju klasa: 114-04/21-01/006 ur. broj: 251-29-01/1-21-01 od 19.5.2021. radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1.1.2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6.12.2018., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju.

III. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 donesena 1.6 2021. od strane tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, nije dopuštena.

IV. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice DD kod tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o tadu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018.

V. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljenog dana 1.1.2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6.12.2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, vrati tužiteljicu DD na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu."

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja koje je ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. Pr- 1660/2023-65 od 13. studenog 2025. pod točkom I. odbijen je kao neosnovan prijedlog LD za sudjelovanje u postupku kao umješač na strani tuženika. Pod točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama od 11. studenog 2025. do isplate. Pod točkom III. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura, i pod točkom V. odbijen je zahtjev LD za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan.

2. Navedenu presudu i rješenje u cijelosti, pravovremenom i dopuštenom, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) posebno upirući na bitne povrede postupka iz čl. 354. st.2. toč.11., 13. i 14. ZPP sve uz prijedlog da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači u skladu s žalbenim navodima i tuženiku dosudi trošak postupka.

3. Tužiteljica žalbom pobija rješenje o trošku u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura (točka III. izreke rješenja) radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži i rješenje o trošku u pobijanom dijelu preinači na način da se tužiteljici priznat i taj trošak uvećan za trošak sastava žalbe. 4. LD žalbom pobija presudu i rješenje pod točkama I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te preinačiti pobijano rješenje pod točkom I. na način da se žalitelju dopusti miješanje na strani tuženika, pod točkom IV. na način da se uvaži njegov zahtjev za naknadu troška i pod točkom II. na način da se odbije tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

5. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika i predložila je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. U odnosu na žalbu umješača predložila je istu odbaciti kao nedopuštenu u dijelu kojim pobija presudu prvostupanjskog suda te žalbu protiv rješenja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba tuženika je u pretežnom dijelu osnovana dok su žalba tužiteljice (protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku) i žalba LD (protiv dijela rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za stupanje u parnicu kao umješač na strani tuženika i odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška) neosnovane. Žalba LD protiv presude i rješenja kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupa nije dopuštena.

7. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog LD da u ovoj pravnoj stvari sudjeluje kao umješač na strani tuženika te je pod točkom IV. izreke odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

7.1. To je rješenje pravilno i zakonito. 7.2. Prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitnu povredu iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju upire žalitelj LD jer pobijano prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7.3. LD prijavio je svoje miješanje u parnicu na strani tuženika, navodeći da njegov pravni interes da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika proizlazi iz činjenice da mu je tužiteljica dostavila zahtjev za naknadu štete koji ima isti činjenični i pravni temelj kao i tužba u ovom predmetu te da tužiteljica namjerava podnijeti tužbu protiv njega jer očekuje uspjeh u ovoj parnici.

7.4. Pravni interes u smislu odredbe čl. 206. st.1. ZPP ima osoba na čije bi pravne odnose djelovala odluka donesena u parnici u koju se miješa. 7.5. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da ishod ovog postupka u povodu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i razrješenju koji tužiteljica vodi protiv poslodavca i postupak u kojem se traži isplata u povodu naknade štete koju je eventualno uzrokovala fizička osoba, nisu ni u kakvoj vezi jer odluka donesena u ovom radnom sporu nema izravan utjecaj na postupak u vezi naknade štete protiv LD, u kojem tužiteljica mora dokazati sve pretpostavke za naknadu štete, kao i odgovornost eventualno tuženog, pa je stoga pravilno odbijen prijedlog LD za sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, te je posljedično tomu žalbu LD protiv točke I. i IV. izreke rješenja kao i žalbu tuženika protiv točke I. izreke rješenja suda prvog stupnja valjalo odbiti kao neosnovane na temelju čl. 380. toč.2. ZPP te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje i riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

8. Nastavno tome, žalbu LD protiv presude suda prvog stupnja i protiv točke II. izreke rješenja kojom je tužiteljici dosuđen trošak postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu budući žalitelj nije ovlašten za podnošenje žalbe i na temelju odredbe čl. 358. st.1. i 3. ZPP i riješiti kao u točki IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja. 9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o razrješenju tužiteljice s dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, klasa: 114-04/21-01/006, ur. broj: 251 29-01/1-21-01 od 19. svibnja 2021. (dalje: Odluke o razrješenju) te zahtjev za utvrđenje da tužiteljici na temelju tuženikove Odluke o razrješenju radni odnos nije prestao te u vezi s tim zahtjev da se naloži tuženiku u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu na radno mjesto Predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 1/1-8396/12-2 od dana 1. siječnja 2013. te Dodatku Ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od dana 6. prosinca 2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, vrati tužiteljicu na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju. Zatim, predmet spora predstavlja i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114- 04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1-21-03 donesena 1. lipnja 2021. nije dopuštena, da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12-2, sklopljen dana 1. siječnja 2013. i Dodatka ugovoru o radu broj: 1/1-19086/18-2 od 6. prosinca 2018. te da se naloži tuženiku u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu od 1. siječnja 2013. i Dodatka tom ugovoru od 6. prosinca 2018., s tim da za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, vrati tužiteljicu na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je bila raspoređena prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

9.1. Prema pravilima eventualne kumulacije (čl. 188. st.2. ZPP) tužiteljica je postavila i drugi tužbeni zahtjev za slučaj da tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o razrješenju sud ocijeni neosnovanim, a kojim je zatražila da sud presudom poništi tuženikovu Odluka o razrješenju tužiteljice od dana 19. svibnja 2021., kao i Odluku Upravnog vijeća tuženika kojom je odbijen prigovor tužiteljice kao neosnovan.

10. Tužiteljica tužbene zahtjev temelji na tvrdnji da je Odluka o razrješenju nedopuštena jer ne sadrži niti jedan Statutom tuženika taksativno navedeni razlog za razrješenje, da tuženik nije proveo postupak utvrđivanja odgovornosti tužiteljice, da tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane te da je povrijedio načelo „ultima ratio“, da je odluka o otkazu nezakonita jer tuženik nije proveo propisanu proceduru prije donošenja odluke o otkazu, da nije jasna priroda otkaza, da je odluka nejasna, da je kod donošenja odluke o otkazu poslodavac povrijedio načelo „ultima radio“ te da je odluka nedopuštena na temelju čl.117. Zakona o radu.

11. Između stranaka nije sporno: - da su tužiteljica i tuženik zaključili 1. siječnja 2013. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: I/1-8396/12-2, za radno mjesto poslova pročelnice Kliničke jedinice neuroradiologije Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice (dalje: Ugovor o radu); -da je to radno mjesto izmijenjeno Odlukom o razrješenju i imenovanju od dana 23. travnja 2018. broj I/1-6070/18 i to na način da je tužiteljica razriješena poslova pročelnice i imenovana voditeljicom Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice; - da je 1. rujna 2016. tuženik donio Odluku o imenovanju broj: I/1-13158/16 te je sklopio s tužiteljicom Dodatak

Ugovoru o radu broj: I/1-I/1-13158/16-2, kojim je tužiteljica na određeno vrijeme imenovana vršiteljicom dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice, i to sve do donošenja odluke o imenovanju predstojnika Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice; - da je tuženik 6. prosinca 2018. donio Odluku kojom tužiteljicu imenuje za predstojnicuKliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju na mandatno razdoblje od četiri godine, broj: I/1-19086/18, od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022.; - te su istoga dana tuženik i tužiteljica sklopili i Dodatak ugovoru o radu broj: I/1 19086/18-2 kojim je stavljen van snage

Dodatak Ugovoru o radu broj: I/1-I/1- 13158/16-2 od 1. rujna 2016., te je ugovoreno da će tužiteljica uz poslove voditeljice Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju obavljati i poslove predstojniceKliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Sestre milosrdnice i to u mandatnom razdoblju od četiri godine tj. od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022.; - da je tužiteljici 19. svibnja 2021. uručena Odluka o razrješenju s radnog mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, klasa: 114- 04/21-01/006, ur. broj: 251-29-01/1-1-21-01 od dana 19. svibnja 2021.; - da je tužiteljica razriješena dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju tuženika jer je poslodavac utvrdio da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju kao i za kontinuirano nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika;

- da je tužiteljica 27. svibnja 2021. protiv Odluke o razrješenju podnijela prigovor kao zahtjev za ostvarenje svog prava iz radnog odnosa; - da je 8. lipnja 2021. zaprimila Odluku kojim je Upravno vijeće kao drugostupanjsko tijelo odbilo njezin prigovor kao neosnovan; - da je tuženik dana 1. lipnja 2021. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, klasa: 114-04/21-01/007, ur. broj: 251-29-01/1- 21-03 od 1. lipnja 2021. (dalje Odluka o otkazu), koja je neposredno uručena punomoćniku tužiteljice 15. lipnja 2021; - da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer je ista svojim neprimjerenim ponašanjem te kontinuiranim iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi protiv pojedinih djelatnika, ali i cjelokupnog Kliničkog bolničkog centra nanijela štetu ugledu tuženika te teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju;

- da je tužiteljica 16. lipnja 2021. potpisom pristala na sklapanje ponuđenog izmijenjenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju; -da je tuženik 2. srpnja 2021. zaprimio tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa povrijeđenog Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, na koji zahtjev nije odgovorio. 12. Prema navodima iz žalbe tuženika, i u ovom dijelu postupka i nadalje je sporna pravovremenost zatražene sudske zaštite, valjanost Odluke o razrješenju tužiteljice s kao i Odluke o otkazu odnosno sporno je da li je prilikom donošenja tih Odluka tuženik poštivao proceduru razrješenja odnosno otkazivanja propisanu Statutom,

Pravilnikom o radu i Zakonom o radu kao i opravdanost razloga za razrješenje odnosno otkaz ugovora o radu posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo tražiti da se utvrdi da radni odnos na radnom mjestu predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nije prestao i da traje i dalje te da se tuženiku naloži vraćanje tužiteljice na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja spornih odluka. 13. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, prihvatio kao osnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev uz obrazloženje u bitnom; da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR);

da je tužiteljica bila imenovana na radnom mjestu koje podliježe reizboru sukladno odredbi iz čl. 29. st. 1. Statuta tuženika; da je Odluka o razrješenju od 19.5.2021. donesena je na temelju odredbe čl. 32. Statuta tuženika;da sukladno čl. 92. Pravilnika o radu tuženika radniku se mora omogućiti iznošenje obrane usmeno, pismeno ili u zapisnik kod radnika zaduženog za kadrovske poslove, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da KBC to učini; da je Uvidom u Očitovanje tužiteljice na pritužbe na mobing (list 47-51 spisa), dopis tužiteljice radničkom vijeću (list 65-66 spisa),

očitovanje tužiteljice na pritužbe (list 229 spisa) utvrđeno da je tužiteljica bila pozivana na očitovanja od strane različitih tijela unutar tuženika te joj je pružena mogućnost da se očituje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih odluka, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje DDŽ, UDŽ, ali i same tužiteljice; da je iz iskaza svjedoka BD i uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 1.6.2021. (list 109 spisa) utvrđeno da se tuženik prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 150. ZR, međutim da tuženik nije u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. ZR tužiteljicu, upozorio na posljedice povrede obveze iz radnog odnosa prije otkazivanja.

13.1. Vezano za osnovanost razloga koji se navode u Odlici o razrješenju i Odluci o otkazu, prvostupanjski sud je na temelju iskaza saslušanih svjedokinja GD koja je zaposlena kod tuženika 32 godine i koja je osobno podnijela pritužbu protiv tužiteljice glavnom inženjeru JD, dr.D i ravnateljstvu bolnice te je potpisala drugu prijavu zajedno sa inženjerima, doktorima i sestrama na radiologiji, iskaza MD, prvostupnice radiologije koja od 2015. radi u Klinici za tumore i koja je podnijela je pritužbu ravnatelju zajedno sa ostalim kolegama i FD zaposlenice tuženika, utvrdio da navedene svjedokinje s tužiteljicom nisu blisko surađivale te nisu imale kontakata do tog tjedna početkom svibnja 2021., te da svjedokinja FD s tužiteljicom nije uopće imala kontakt do dana za koji tvrdi da je doživjela napad od tužiteljice.

Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica sukladno svom ovlaštenju nadređene osobe upitala GD za razloge radi kojih nisu obrađeni pacijenti koji su planirani za prethodni dan, a tom razgovoru je bila prisutna i MD, zatim je isto tako FD upitala zašto je pacijente bez obrade poslala kući, te na temelju njihovih iskaza zaključuje da su svjedokinje takve upite tužiteljice kao nadređene osobe subjektivno doživjele kao stresan događaj a da taj događaj po ocjeni suda prvog stupnja ne predstavlja napad na njihovo dostojanstvo te da ponašanje tužiteljice na radnom mjestu, u opisanim situacijama, nema obilježje mobinga neovisno o tonu kojim im se tužiteljica obraćala jer svjedokinje nisu bile stavljene u neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo radno okruženje, a osobito jer iste prema vlastitim navodima nisu niti radile s tužiteljicom do tog tjedna u svibnju 2021. pa dalje, s tim u vezi, zaključuje da takvo postupanje tužiteljice, sve i da je ocijenjeno kao povreda dostojanstva, a nije, nije bilo učestalo, već se dogodilo jednom navedenom prilikom, te da se stoga ne smatra mobingom.

13.2. Prvostupanjski sud nadalje na temelju iskaza svjedoka DDŽ utvrđuje da postupak povodom prijava radnika nije proveden u skladu s Pravilnikom o radu tuženika kojim je u čl.13. st. 5. propisano da u postupku ispitivanja pritužbe osoba koja rješava pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika ispitat će radnika koji je podnio pritužbu, osobu koja se tereti da je uznemiravala radnika te osobe, kao svjedoke, za koje se pretpostavlja da imaju saznanja o uznemiravanju, a da svedokinja koja je vodila postupak vezano za zaštitu dostojanstva radnika koji je bio pokrenut protiv tužiteljice nije provela postupak u kojem bi utvrdila relevantne činjenice, nego je do zaključka o povredi dostojanstva došla saslušanjem isključivo jednog svjedoka i to ing. JD koja je podnositeljica pritužbe u okviru grupe podnositelja, i koja nije bila prisutna u svim opisanim situacijama iz pritužbi, a da o mobingu ravnatelj nije donio posebnu odluku, pa zaključuje da postupak nije pravilno i zakonito proveden te da je posljedično neosnovan i zaključak (koji se navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu, iako formalna odluka nije donesena) da je tužiteljica povrijedila dostojanstvo radnika.

S tim u vezi, navodi kako se prijedlog Glavnog radničkog vijeća za izricanje disciplinske mjere tužiteljici (list 214 spisa) te izvješće Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika od 12. svibnja 2021. (list 477-479 spisa) temelje na razlozima za razrješenje i otkaz odnosno na pritužbama saslušanih svjedokinja pa kako je utvrđeno da navedene pritužbe ne predstavljaju mobing niti povredu dostojanstva, zaključuje kako interni zaključci, izvješća i prijedlozi pojedinih tijela tuženika koji su prethodili ili uslijedili donošenju Odluke o razrješenju i Odluke o otkazu ne ukazuju sami po sebi da su te odluke koje je donio tuženik zakonite i dopuštene.

13.3. Pri tome, prvostupanjski sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka UDŽ koja je u vrijeme donošenja spornih odluka bila na radnom mjestu pomoćnice ravnatelja za pravne poslove i članica Povjerenstva za unutarnji nadzor u dijelu u kojem je kazivala o narušenim međuljudskim odnosima iz razloga svjedokinja nema neposrednih saznanja ni o kakvoj konkretnoj situaciju već isključivo posredna saznanja iz navedenih pritužbi za koje prvostupanjski sud ocijenio da ne predstavljaju mobing odnosno povredu dostojanstva u pravnom smislu. Glede navoda o odlasku liječnika prvostupanjski sud je zaključio kako za tu pojavu nije odgovorna tužiteljica jer da je općepoznata pojava da radnici traže i žele radna mjesta za koja smatraju da će im pružiti neke bolje uvjete za rad i/ili napredovanje, naročito u deficitarnim zanimanjima (medicinsko osoblje) kod kojih je takvu promjenu radnog mjesta lakše ostvariti.

Zaključno prvostupanjski sud navodi kako tuženik u skladu s odredbom čl. 135. st. 3. ZOR nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene međuljudske odnose slijedom čega zaključuje kako taj razlog za razrješenje odnosno otkaz tužiteljici nije osnovan te je da posljedično tomu i odluka o razrješenju odnosno otkazu u tom dijelu nedopuštena.

14. Vezano za drugi razlog zbog kojih je donesena Odluka o razrješenju i odluka o otkazu - da je tužiteljica u medijima iznosila brojna imena liječnika i djelatnika tuženika optužujući ih bez iznošenja dokaza za nezakonite radnje i da su dio korupcijske hobotnice čime da je nanijela štetu ugledu tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica tijekom postupka, upirala na činjenicu da je kao prijaviteljica nepravilnosti ukazivala da su dr. TD i dr. LDŽ neovlašteno potpisivali račune prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje gdje su prikazivali troškove neurointervencijskog materijala i usluga i to na mjestu gdje je trebao stajati potpis predstojnice Zavoda odnosno tužiteljice te da su na taj način izbjegli kontrolu i pitanje je li taj materijal zaista utrošen, da je Uvidom u Zapisnik Ministarstva zdravstva, Službe zdravstvene inspekcije koje se provodilo u razdoblju od 21.5-18.6.2021. i Zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitog i namjenskog korištenja proračunskih sredstava Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor od 9.9.2021. utvrđeno da su navedene službe u postupku nadzora pronašle niz nepravilnosti, između ostalog i one na koje je tužiteljica ukazivala te je cijeneći pritom i iskaz tužiteljice, i nespornu činjenu da je tužiteljica podnijela kaznene prijave protiv djelatnika tuženika zbog sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, da je potom i javno razotkrila nepravilnosti u skladu s odredbom čl. 23. st. 1.

Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj:17/19., u daljnjem tekstu: ZZPN) zaključio da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 28. ZZPN učinila vjerojatnim da je zbog prijave nepravilnosti stavljena u nepovoljan položaj a da tuženik sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno zaključilo da nepravilnosti nije bilo. Nadalje, navodi kako se tužiteljica u medijskim istupima odnosno trećima nije obraćala o određenom medicinskom stručnom pitanju, već upravo s pozicije prijaviteljice nepravilnosti, pa da su stoga neosnovani navodi tuženika da bi ista povrijedila odredbu čl. 87. st. 3. Pravilnika o radu tuženika kojom je propisano da radnik koji se o određenom medicinskom stručnom pitanju tuženika direktno obraća trećima izvan tuženika, a iznosi netočne podatke i svojim nastupom može prouzročiti štetu tuženiku, odnosno povrijediti ugled, čini osobito tešku povredu radne obveze.

Nadalje, da se tuženik u konkretnoj pravnoj stvari neosnovano poziva na Etički kodeks tuženika kojim je propisano da izlaganja vezana za obavljanje djelatnosti tuženika moraju imati dozvolu ravnatelja, jer kada da bi tužiteljica kao prijaviteljica nepravilnosti trebala imala takvo dopuštenje za istupanje u medijima, izgubio bi se svaki smisao odredbe čl. 23. ZZPN koja propisuje mogućnost javnog razotkrivanja nepravilnosti. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tužiteljica doista u svojim istupima iznosila i ocjene o radu svojih kolega, međutim smatra kako te ocjene i ti istupi nisu od takvog značaja da bi doveli u pitanje ugled tuženika budući da tuženik ove tvrdnje nije dokazivao u postupku, a tuženik je klinički bolnički centar s velikim brojem zaposlenih (oko 2500 zaposlenih), pa njegove navode da bi ocjena rada pojedinog kolege koju je tužiteljica dala u svojim istupima utjecala na cjelokupni ugled tuženika smatra paušalnim.

15. Zaključno, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik na kojem je teret dokaza na temelju odredbe čl. 135. st. 3. ZR nije dokazao da je tužiteljica iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu tuženika, pa zaključuje da je i taj razlog koji tuženik navodi u Odluci o razrješenju i Odluci o otkazu neosnovan.

16. Stoga u konačnici prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrđuje da su predmetne odluke nedopuštene te da radni odnos tužiteljici nije prestao, te je pozivom na odredbu čl. 124. st. 1. ZR naložio vraćanje tužiteljice na radno mjesto i položaj na kojem je bila prije donošenja osporavanih odluka.

17. O troškovima postupka sud odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP dok o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu ne donosi odluku s obzirom da je prihvatio glavni tužbeni zahtjev. 18. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st.2. ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba tuženika u pretežnom dijelu osnovana jer je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo neke pogrešne zaključke a nije ni uzeo u obzir sve bitne činjenice koje proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu te je posljedično pogrešno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. 19. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbi ustraje u prigovoru nepravovremenosti tužbe i ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 14. ZPP nisu osnovani. 19.1. Naime, odredbom čl. 133. st.4. ZR propisano je da ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka. 19.2. Nije sporno da je protiv Odluke o razrješenju od dana 19. svibnja 2021. tužiteljica 27. svibnja 2021. podnijela prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku sadržanom u navedenoj Odluci o razrješenju prema kojoj je upućena na mogućnost podnošenja prigovora u roku od 8 dana Upravnom vijeću KBC Sestre milosrdnice. Nadalje, nije sporno da je 8. lipnja 2021. zaprimila Odluku kojim je Upravno vijeće njezin prigovor odbio kao neosnovan, čime je okončan postupak mirnog rješavanja spora. Nakon neuspjelog okončanja mirnog postupka tužiteljica je putem svog punomoćnika sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskom putem predala tužbu 23. lipnja 2021. a kako to proizlazi iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska te je dakle tužba predana sudu unutar roka od 15 dana propisanog čl. 133. st. 4. ZR. 19.3. Nadalje, tuženik je 1. lipnja 2021. nakon nastupa konačnosti Odluke o razrješenju donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljice koja je tužiteljici po punomoćniku uručena 15. lipnja 2021. te je tužiteljica dopisom od 16. lipnja 2021. prihvatila ponudu za sklapanje izmijenjenog Ugovora o radu, a 30. lipnja 2021. Podnijela je tuženiku zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 2. srpnja 2021. pa kako u roku od 15 dana tuženik nije odgovorio na zahtjev, tužiteljica je unutar roka od daljnjih 15 dana sukladno odredbi čl. 133. st.2. ZR zatražila zaštitu povrijeđenog prava tužbom predanom sudu 2. kolovoza 2021. (koja je zaprimljena pod posl.br. P-15908/2021) slijedom čega je tuženikov prigovor nepravovremenosti zatražene sudske zaštite neosnovan. 20. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju neosnovano tuženik ukazuje u žalbi s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. 21. Prvostupanjski je sud međutim, kao što je već navedeno, iz nekih činjenica koje je pravilno utvrdio izveo pogrešne zaključke o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda a neke bitne činjenice koje proizlaze iz spisa nije ni uzeo u obzir pa je o žalbi odlučeno i na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP. 22. U postupku nije sporno da je tužiteljica Odlukom tuženika od 6. prosinca 2018. imenovana za predstojnicu Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju tuženika na mandatno razdoblje od 4 godine, i to za razdoblje mandata od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022. te je s tuženikom istoga dana sklopila Dodatak ugovoru o radu broj: I/1-19086/18-2 za isto mandatno razdoblje od četiri godine kojim je ugovoreno da će tužiteljica iz poslove voditeljice Odjela za neuroradiologiju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju obavljati i poslove predstojnice tog istog Kliničkog zavoda. 23. Odluku o razrješenju od 19. svibnja 2021. donio je ravnatelj tuženika pozivom na odredbu čl. 32. st. 2. toč. 3. i 5. Statuta tuženika, navodeći da je tužiteljica „odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju kao i zbog odgovornosti za kontinuirano nastupanje u medijima u kojima je iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu KBC-a Sestre milosrdnice“. 23.1. Člankom 32. Statuta tuženika predviđene su situacije kada radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koji je imenovan te situacije kada je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu. U članku 32. stavak 2. alineja 5. Statuta tuženika propisano je da je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima KBC-a. Prema čl. 29. Statuta radno mjesto predstojnika klinike podliježe reizboru, te se radnici koji podliježu reizboru imenuju na mandatno razdoblje od četiri godine. Odluku o izboru, imenovanju i razrješenju radnika koji obavljaju poslove koji podliježu reizboru donosi ravnatelj, osim za zamjenika ravnatelja. 23.2. Člankom čl. 90. st.1. alineja1. Pravilnika o radu propisano je da postupak protiv radnika radi utvrđivanja povrede radne obveze pokreće se na temelju prijave koju mogu podnijeti Upravno vijeće, Stručno vijeće ili drugo tijelo KBC. Stavkom 3. je propisano da ako je ravnatelj obaviješten o postojanju sumnje o izvršenju povrede radne obveze, zadužiti će određenog radnika, odnosno ustrojstvenu jedinicu za poduzimanje odgovarajućih radnji i prikupljanje dokaza radi utvrđivanja povrede radne obveze i počinitelja. 23.3. Sukladno čl. 92. Pravilnika o radu tuženika radniku se mora omogućiti iznošenje obrane usmeno, pismeno ili u zapisnik kod radnika zaduženog za kadrovske poslove, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da KBC to učini. 24. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio da je tužiteljici bila pružena mogućnost iznošenja obrane jer je ista bila pozivana na očitovanja od strane različitih tijela unutar tuženika te joj je pružena mogućnost da se očituje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih odluka, jer isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje DDŽ, UDŽ, ali i same tužiteljice kao i iz očitovanje tužiteljice na pritužbe na mobing (list 47-51 spisa) i dopisa tužiteljice radničkom vijeću (list 65-66 spisa). 25. Također pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženik prije donošenja Odluke o razrješenju savjetovao s Glavnim radničkim vijećem tuženika (dalje: GRV) jer je upravo GRV 17. svibnja 2021. podnijelo ravnatelju tuženika prijedlog za daljnje postupanje-izricanje disciplinske mjere ovdje tužiteljici. U obrazloženju tog prijedloga GRV navodi da je zaprimilo očitovanje dr. LDŽ **.**.2021. o postupanju ovdje tužiteljice prema njoj te da je ista zatražila zaštitu GRV, da je ovdje tužiteljica pozvana na očitovanje međutim da isto nije dostavila već je osporila ovlaštenje GRV da samoinicijativno provoditi istraživanja te da GRV smatra da je postupanjem tužiteljice došlo do teške povrede iz radnog odnosa. U obrazloženju tog prijedloga nadalje navodi kako je GRV i ranije raspravljalo o ponašanju tužiteljice te da novi slučaj pritužbe govori u prilog sustavnom kršenju Zakona o radu te je imajući u vidu i prethodne pritužbe kao i istupanje tužiteljice u medijima kojima je nanijela štetu tuženiku te svojim ponašanjem dovela do trajnog narušavanja međuljudskih odnosa, u interesu zaštite radnika savjetovalo v.d. ravnatelja da tužiteljicu razriješi s rukovodećeg mjesta predstojnice uz napomenu da joj se ne ponudi nikakvo rukovodeće mjesto radi mogućnosti ponavljanja pritiska na podređene radnike. 26. Vezano za razlog razrješenja da je tužiteljica „odgovorna za teško narušene međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju“ navesti je da se u obrazloženju same Odluke o razrješenju, tuženik poziva na sljedeće okolnosti i isprave iz kojih prema utvrđenju provedenog postupka proizlazi: -da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika u postupku izvanrednog nadzora temeljem naloga v.d.ravnatelja tuženika u izvješću od 12. svibnja 2021. navelo da je utvrdio kako su odnosi tužiteljice i djelatnika Kliničnog zavoda za dijagnostički i intervencijsku radiologiju trajno narušeni te da nastavak njihove suradnje nije moguć. Smatraju da je svojim ovlastima predstojnika i načinom rukovođenja i organizacije rada Kliničkog zavoda dovela u izravnu opasnost pružanje zdravstvene zaštite pacijentima KBC-a, a pogotovo onkološkim pacijentima i pacijentima s indikacijama za neurointervencijske postupke. To je povjerenstvo izvršilo uvid u pritužbe djelatnika od 7. svibnja 2021. i očitovanja radiologa bivših zaposlenika te je donijelo zaključak, kojim ostaje kod ranijih zaključaka od prosinca 2019. i rujna 2020. u kojim je i ranije predložio tužiteljicu razriješiti sa rukovodećeg mjesta predstojnice te da se istoj izrekne mjera upozorenja na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o radu; - da je GRV savjetovalo v.d. ravnatelja da tužiteljicu razriješi s rukovodećeg mjesta predstojnice uz napomenu da joj se ne ponudi nikakvo rukovodeće mjesto radi mogućnosti ponavljanja pritiska na podređene radnike; - da su zaprimljene pritužbe za mobing od strane 16 djelatnika Odjela za onkološku radiologiju, nadalje od GD, MD i FD; - da je osoba ovlaštene za zaprimanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika u izvještaju od 17. svibnja 2021. pozvala v.d. ravnatelja da poduzme odgovarajuće mjere za zaštitu djelatnika Odjela za onkološku radiologiju, smanjenje tenzija i normalizaciju međuljudskih odnosa u cilju adekvatnog radnog okruženja radnicima; - da je tužiteljica višekratno u medijima navodila da su ĆD dr.med i TD dr.med. zaposlenici Kliničkog zavoda za dijagnostički u počinili niz nezakonitih postupaka na način da su nanijeli financijsku štetu KBC-u i oštetili državni proračun da je takvim istupanjem počinjena šteta KBC-u obliku izgubljenog povjerenja pacijenata u kvalitetu rada ustanove te da iznesenim optužbama ustanovu prikazuje kao mjesto u kojem pacijenti ne mogu ostvariti svoje pravo na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, kao mjesto u kojem su novac i korupcija važniji od pacijenata, te da su pacijenti uznemireni, nemaju povjerenja u svoje liječnike i medicinske sestre što utječe na postupke liječenja i ishode istih. 27. Gore iznesena utvrđenja, sud prvog stupnja cijeni parcijalno te iako je prihvatio iskaze svjedoka GD, MD i FD na okolnost događaja radi kojih su podnijele pritužbu tuženiku, pogrešno zaključuje da navedeni po svjedocima opisani događaji ne predstavljaju povredu dostojanstva radnika već da je riječ o njihovom subjektivnom doživljaju događaja kao stresnog događaja koji se desio samo jednom prilikom te da tuženik nije dokazao da je tužiteljica odgovorna za teško narušene odnose. 27.1. Naime, svjedok GD saslušana o događajima radi kojih je podnijela pritužbu poslodavcu kazivala je da je tužiteljica, kada je vidjela da pacijenti od prethodnog dana nisu snimljeni počela na nju osobno "siktati" i unijela joj se u lice, što joj je bilo jako stresno, jer je u tom trenutku radila pretragu abdomena i trebala je davati pacijentu upute o disanju i koncentrirati se na namještanje tih sekvenca, a da se MD rasplakala i izašla van, da je drugi događaj bio kad ju je tužiteljica ispitivala da li je bila na prosvjedu ispred bolnice i tko ih je pozvao na taj prosvjed, na što je odgovorila "na to pitanje Vam ne želim odgovoriti", da se tužiteljica uzrujala i ustala, uzela mobitel, izlazila je prema van i u mobitel je govorila kako inženjeri na Klinici za tumore trebaju hitnu edukaciju, koju je izjavu shvatila ponižavajuće jer je implicirala da ne zna raditi, te je predstavku podnijela iz razloga što je osjećala da u takvim uvjetima neće moći raditi, da će je tužiteljica držati na "piku" i htjela je pokazati da se ne može prema njoj tako ponašati. 27.2. Svjedok MD kazivala je da su kolegica GD i ona bile u smjeni i nisu znale točan razlog zašto pacijenti dan prije nisu odrađeni, na što se tužiteljica u vrlo uskom prostoru okrenula prema kolegici GD, unijela u lice, počela vikati povišenim tonom zašto to nisu napravile i rekla da ju namjerno opstruiraju, da je kolegica GD nastavila raditi pretragu jer je u tom trenutku govorila pacijentu da udahe i izdahne, a da se ona rasplakala i otišla van, da joj je poznato da je tužiteljica njihov prosvjed komentirala da im ništa ne treba osim hitne edukacije te su zbog toga su svi doživjeli stres, nesigurnost, poniženje. 27.3. Svjedok FD kazivala je da ju je tužiteljica pozvala na razgovor vezano za pet pacijenata koje je dan ranije poslala kući po uputi nadređene ing. JD, da je tužiteljica bila u prostoriji radiologije, da je iza nje bilo nekoliko osoba, s desne strane liječnice, sestre, pacijentica na pregledu, a s lijeve strane inženjeri koji su radili na CT- u i RTG-u, da joj se tužiteljica obratila oštrim, osuđujućim i povišenim tonom te je pitala zašto je odgodila pacijente sa biopsije slijedom čega joj je odgovorila da to nije učinila na svoju ruku već po uputi svoje nadređene, da se ona tom prilikom osjećala bespomoćno, osramoćeno i bila je optužena da su ona i njezina nadređena u nekoj zavjeri što apsolutno nije točno, da joj je tužiteljica pokazala rukom da je hijerarhija na Zavodu takva da su liječnici gore, a sestre skroz dolje, te da oni negdje na sredini surađuju a ta joj je gesta bila izuzetno sramotna, povrijedilo ju je da ju se smatra skroz nisko u hijerarhiji te se u tom trenutku osjećala u strahu za svoje radno mjesto i općenito za svoju budućnost iako je postupila po nalogu nadređene jer je tužiteljica dala komentar da ona vidi što svjedokinja radi, nakon toga pitala ju je kako glasi njezino puno ime i prezime, a potom i inženjerku JD kako glasi njezin Ugovor o radu, odnosno je li zaposlenik KBC Zavoda ili Klinike za tumore radi čega se osjetila još ranjivijom, strah je postao veći jer to znači da tužiteljica ima veću moć na utjecaj njezinog zaposlenja. 28. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je tužiteljica sukladno svom ovlaštenju nadređene osobe bila ovlaštena pitati iz kojih razloga neki zadatak nije bio odrađen, ukazati na eventualne propuste te za slučaj da smatra potrebnim uputiti djelatnike na odgovarajuću edukaciju. Međutim, u konkretnom slučaju opisano ponašanje tužiteljice predstavlja povredu dostojanstva radnika jer prelazi granice dopuštene profesionalne kritike i poprima obilježja javnog ponižavanja i omalovažavanja. Sukladno temeljnim načelima radnog prava i odredbama ZR poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja rada te osigurati radno okruženje u kojem radnik neće biti izložen ponašanju koje vrijeđa njegovu osobnost, profesionalni integritet i ljudsko dostojanstvo. Zaštita dostojanstva obuhvaća ne samo zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja u užem smislu, već i od svakog oblika postupanja koje objektivno dovodi do poniženja ili omalovažavanja radnika. U predmetnom slučaju ispunjeni su elementi koji upućuju na povredu dostojanstva jer su radnice bila izložene vikanju i povišenom tonu pred drugim liječnicima, tehničarima i pacijentima. Iako nadređena osoba ima pravo ukazati na eventualne propuste u radu, takva kritika mora biti iznesena na profesionalan, primjeren i dostojanstven način. Javno prozivanje i vikanje pred trećim osobama prelazi granicu dopuštene kritike te objektivno dovodi do ponižavanja radnika i narušavanja njihova profesionalnog ugleda. Način komunikacije opisan po svjedoku FD bio je dodatno degradirajući jer je tužiteljica gestikulacijom prikazivala hijerarhijski odnos na način da je svjedokinju simbolički smjestila „na dno“. Takvo vizualno i demonstrativno isticanje navodne podređenosti radnice predstavlja omalovažavanje njezina profesionalnog statusa i ljudskog dostojanstva te nadilazi okvir legitimnog upravljačkog postupanja. Činjenica da se događaj odvio pred pacijenticom ima osobitu težinu jer medicinska sestra u odnosu prema pacijentima mora uživati profesionalni autoritet i povjerenje. Javno ponižavanje pred pacijentom objektivno narušava njezin ugled, kredibilitet i profesionalni integritet. Iako su se opisani događaji u odnosu na navedene svjedokinje dogodili jednokratno, za postojanje povrede dostojanstva nije nužno da se radi o dugotrajnom ili ponavljanom ponašanju, kao što je to slučaj kod uznemiravanja ili mobinga. Dovoljan je i jedan incident, ako je po svom intenzitetu i okolnostima takav da objektivno dovodi do poniženja i omalovažavanja radnika. Subjektivni osjećaji svjedokinja da su se osjećale posramljeno, poniženo, uvrijeđeno i prestrašeno dodatno potvrđuje težinu situacije, ali i neovisno o njihovomu subjektivnom doživljaju, opisano postupanje, i prema objektivnim kriterijima predstavlja povredu dostojanstva te nedopušteno i neprimjereno postupanje. 29. Prvostupanjski sud je propustio cijeniti i pritužbu za mobing od 7. svibnja 2021. potpisanu od strane 17 djelatnika odjela za onkološku radiologiju u kojoj se između ostalog navodi „Ton kojim nas se obraća predstojnica je zastrašujući, kaotičan i prijeteći u smislu da smo svi neznalice, trebamo edukaciju, ništa ne radimo i stvarno se bojimo za svoja radna mjesta i svoju budućnost. Ne možemo raditi na takav način i u takvom strahu. …Ovo je naš vapaj za zaštitu i pomoć od nadležnih institucija“ kao i činjenicu da je GRV u prijedlogu v.d. ravnatelja ukazalo da se i ranije raspravljalo o ponašanju tužiteljice te da novi slučaj pritužbe govori u prilog sustavnom kršenju Zakona o radu te da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu rada tuženika u postupku izvanrednog nadzora u izvješću od 12. svibnja 2021. opetovano predložili tužiteljicu razriješiti sa rukovodećeg mjesta predstojnice. 30. Iz navedenog, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, proizlazi da se ne radi tek o izoliranim slučajevima već da je takvo neželjeno ponašanje tužiteljice na funkciji predstojniceKliničkog zavoda trajalo duže vrijeme te se višekratno ponavljalo u odnosu na veći broj osoba. 31. Etičkim kodeksom tuženika u točki III propisana su neprihvatljiva ponašanja je zabranjena svaka vrsta uznemiravanja između zaposlenika. Nadalje je propisano da se uznemiravanje smatra svako neprimjereno ponašanje prema drugoj osobi kojem je cilj ili koji stvarno znači povredu dostojanstva, koje ometa njezino obavljanje radnih zadataka ili smanjuje kvalitetu njezina života. Uznemiravanjem se smatra svaki čin, pojedinačan ili ponavljan, verbalni, neverbalni ili fizički, koji stvara ili pridonosi stvaranju negativnih i neprijateljskih radnih okolnosti ili koji drugu osobu zastrašuju, vrijeđa ili ponižava. 32. Kodeksom medicinske etike i deontologije („Narodne Novine“ broj:55/08, 139/15.) u čl.1. toč.5. propisano je da će liječnik u svojem djelovanju čuvati ugled i dostojanstvo liječničkog staleža i časno se odnositi prema kolegama. Dalje, člankom 9. toč. 7. propisano je da suradnike ili drugo osoblje liječnik će upućivati na učinjene propuste na način koji neće povrijediti njihovo ljudsko i profesionalno dostojanstvo, a nikad u javnosti pred bolesnikom ili njegovim bližnjima, osim u slučaju neposredne izloženosti riziku s mogućim trajnim posljedicama po zdravlje i život. 33. Pravilnikom o kućnom redu tuženika je u čl.3. st.3. propisano da su djelatnici KBC Sestre milosrdnice dužni pridržavati se discipline i kulturnog međusobnog ponašanja. 34. Člankom 88. Pravilnika o radu tuženika propisano je da radnik koji svojom krivnjom ne obavlja poslove na način utvrđen pravilnikom, odredbama zakona, drugih propisa i kolektivnih ugovora, čini povredu radne obveze. 35. Dakle, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tuženik je u postupku dokazao da je tužiteljica nedopuštenim i neprimjerenim postupanjem u odnosu prema pojedinim djelatnicima Kliničkog odjela u kojem je obavljala funkciju predstojnice povrijedila odredbe Etičkog kodeksa tuženika, Kodeksa medicinske etike i deontologije, Pravilnika o kućnom redu tuženika te Pravilnika o radu čime je postupala suprotno poslovnim i profesionalnim interesima KBC-a te da je uslijed takvog postupanja odgovorna za teško narušene odnose sa pojedinim djelatnicima Kliničkog odjela. 36. Ne ulazeći u stručnost tužiteljice kao liječnika specijaliste, koja se tijekom postupka niti ne dovodi u pitanje, proizlazi da je tužiteljica svojim ponašanjem narušila odnos povjerenja ukazan joj imenovanjem na radno mjesto na kojem je između ostalog bila zadužena druge osobe štititi od takvog ponašanja a ne ga sama poduzimati. Takvo radno mjesto svakako uključuje obvezu na zaštitu a ne povredu prava na poštivanja ljudskog dostojanstva i časti podređenih zaposlenika i radnih kolega. Prema mišljenju ovoga suda, svako ponašanje kojim se takva prava vrijeđaju predstavlja ponašanje suprotno profesionalnim interesima tuženika kao javne zdravstvene ustanove osnovane radi pružanja zdravstvene zaštite građana. Sve navedeno upućuje na zaključak da je i bez ulaženja u opravdanost drugog navedenog razloga „da je tužiteljica kontinuiranim nastupanjem u medijima iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi nanijela štetu ugledu KBC-u Sestre milosrdnice“, tuženik u dovoljnoj mjeri dokazao djelovanje tužiteljice predviđeno čl. 32. st. 2. alineja 5. Statuta radi kojeg je ravnatelj tuženika sukladno citiranoj odredbi Statuta bio dužan donijeti spornu Odluku o razrješenju. Posljedično, neosnovani su navodi tužiteljice da je stavljena u nepovoljni položaj zbog prijave nepravilnosti nadležnom tijelu za kazneni progon te da je donošenje Odluke o razrješenju posljedica navedene prijave. Pri tome, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, okolnost da tuženik nije donio zasebnu odluku provodom pritužbi zbog povrede dostojanstva nije od utjecaja na pravilnost postupka i opravdanost razloga razrješenja jer je upravo donošenjem Odluke o razrješenju tuženik poduzeo mjere za sprečavanje daljnjeg uznemiravanja i zaštitu dostojanstva radnika sukladno čl. 7. st.5. ZR. 37. Stoga je valjalo zaključiti da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da nije dopuštena Odluka o razrješenju te posljedično da nije osnovan niti zahtjev za vraćanje tužiteljice na poslove predstojnice Kliničkog zavoda, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti te glavni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi poništenja Odluku o razrješenju i Odluke Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice koji zahtjev tužiteljica zasniva na istim razlozima kao i glavni tužbeni zahtjev koji su u postupku utvrđeni neosnovani. 38. Uzgred valja navesti da čak i kada bi tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja da nije dopuštena Odluka o razrješenju ili eventualno kumulirani zahtjev poništenja Odluku o razrješenju i Odluke Upravnog vijeća tuženika kojim se odbija prigovor tužiteljice, i bio osnovan, a nije, tužiteljičin zahtjev za vraćanje na poslove predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju ne bi bio osnovan. To iz razloga što je tužiteljica na dužnost predstojnice bila imenovana na mandatno razdoblje od četiri godine od 6. prosinca 2018. do 5. prosinca 2022., a kako je to i određeno u Dodatku ugovoru o radu sklopljenom među strankama 6. prosinca 2018. U pitanju je dakle izborna dužnost, čije je izvršavanje određeno za razdoblje na koje je osoba imenovana. Stoga, i kada bi odluka tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice, a prije isteka mandata na koji je ona bila imenovana bila nezakonita, ne bi bilo mogućnosti uspostavljanja predstojničke dužnosti tužiteljice, kraj nesporne činjenice da je mandatno razdoblje na koje je tužiteljica Odlukom od 6. prosinca 2018. bila imenovana isteklo, a na tu dužnost imenovana druga osoba, zakonitost čijeg mandata u ovom postupku tužiteljica ne dovodi u pitanje. Izborna dužnost kao što je ova predstojnice, vezana je za određeno razdoblje i takav status ne može ni na temelju zakona niti na temelju ugovora dobiti karakter trajnog odnosa. 39. Nadalje, u odnosu na dopuštenost i pravilnost Odluke o otkazu ugovora o radu navesti je slijedeće. 40. Člankom 20. st. 4. Pravilnika o radu tuženika propisano je da u slučaju da radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima bude razriješen i prije isteka mandata radnik nastavlja obavljati poslove iz svog temeljnog ugovora o radu. Prema stavku 5. istog članka ako ravnatelj razriješi radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima prije isteka mandata iz razloga koje je skrivio radnik, može mu izvanredno otkazati dodatak ugovora o radu za obavljanje poslova s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, a radnik nastavlja poslove iz svog temeljnog ugovora. 41. Tuženik je 1. lipnja 2021. nakon nastupa konačnosti Odluke o razrješenju donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojim je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz 2013. sa svim dodacima te je tužiteljica dopisom od 16. lipnja 2021. i potpisom izmijenjenom ugovora o radu prihvatila sklapanje ponuđenog izmijenjenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju. Iz sadržaja navedene odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora proizlazi da je facto tužiteljici otkazan samo Dodatak ugovora o radu od 6. prosinca 2018. te da je tužiteljica prihvatom izmijenjenog ugovora o radu zapravo nastavila rad na radnom mjestu voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju, na kojem je radila i ranije, na temelju ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2013., odnosno i prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu prema kojem je tužiteljica pored radnog mjesta voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju, za mandatno razdoblje od četiri godine, obavljala i poslove predstojnika Kliničkog zavoda. 42. Institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora reguliran je odredbom čl. 123. ZR kojim je u stavku 1. propisano da odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), a dalje stavkom 2. istog članka propisano je da ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. 43. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu iz 2013. sa svim dodacima jer je ista svojim neprimjerenim ponašanjem te kontinuiranim iznošenjem nedokazanih i neistinitih optužbi protiv pojedinih djelatnika, ali i cjelokupnog Kliničkog bolničkog centra nanijela štetu ugledu tuženika jer je nakon što je zaprimila odluku o razrješenju višekratno tijekom 19. svibnja i 20. svibnja 2021. nastupala u različitim tiskanim medijima, web portalima i televiziji bez dozvole ravnatelja ili Upravnog vijeća te je iznosila imena djelatnika u medijima optužujući ih za različite protupravne radnje s pozivanjem na linč javnosti, a bez utvrđene krivlje od stane pravosudnih institucija te da je teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju pozivajući se, kao i u Odluci o razrješenju, na prijedlog GRV, prijedlog Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu rada KBC Sestre milosrdnice i izvještaj osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika kao i činjenicu da se tuženik prije donošenja odluke savjetovao s GRV koje se na prijedlog očitovalo na način da se suglasilo s otkazom. 44. Institut izvanrednog otkaza propisan je čl 116. ZR. Prema stavku 1. tog članka poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. 45. Po svojoj pravnoj prirodi izvanredni otkaz predstavlja krajnju mjeru kojom poslodavac ili radnik raskidaju radni odnos. Izvanredni otkaz stoga je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu za kojim može posegnuti jedna od ugovornih strana kada zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. Budući da se radi o tzv. trenutnom otkazivanju ugovora o radu, bez obveze poštivanja otkaznog roka, sukladno čl. 116. ZR, izvanredni otkaz može se dati samo ako za to postoji naročito opravdan razlog, odnosno ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. 46. Prema odredbi čl. 135. st.3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. 47. Naime, tuženik je u Odluci o otkazu naveo da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa te pri tome teško narušila međuljudske odnose u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju i nanijela štetu ugledu tuženika. Međutim, istodobno je, neovisno o tako navedenim povredama, tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na rukovodećem mjestu, onom voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju u istom Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju iz čega se zaključuje kako ni sam tuženik ne smatra da su navedene povrede takve naravi da opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora u radu. 47.1. Takvo odluka tuženika kojom tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu i istovremeno tužiteljici nudi sklapanje novog ugovora o radu sama je sebi proturječna. 47.2. Naime, ako bi povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret doista bile takve težine da zbog njih nastavak radnog odnosa nije moguć, tada ne bi postojala osnova za istodobnu ponudu sklapanja novog ugovora o radu i nastavak rada kod istog poslodavca, i to na rukovodećem radnom mjestu. Time tuženik implicitno priznaje da nastavak radnog odnosa jest moguć, odnosno da povjerenje u rad tužiteljice nije izgubljeno u mjeri koja bi opravdavala primjenu najstrože mjere radnopravne sankcije (izvanredni otkaz). Budući da je upravo nemogućnost nastavka radnog odnosa konstitutivni element izvanrednog otkaza u smislu odredbe čl. 116. ZR, činjenica da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na rukovodećem mjestu - voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju u istom Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, a na kojem je radnom mjestu radila prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu 2018., objektivno osnovano navodi na zaključak da izvanredni otkaz tužiteljičinog ugovora u radu iz 2013. nije dopušten, pa je posljedično tomu tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu osnovan. 48. Međutim, pobijana Odluka o otkazu u dijelu u kojim je otkazan Dodatak ugovoru o radu sklopljen među strankama 5. prosinca 2018. (kojim je raniji Dodatak ugovora o radu iz 2016. stavljen van snage) pravilna je i dopuštena jer je taj Dodatak ugovoru o radu zaključen samo za mandatno razdoblje od četiri godine koliko je prema Odluci tuženika o imenovanju tužiteljice predstojnicom Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, tužiteljica imala obavljati, pored poslova voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju i poslove predstojnice navedenog Kliničkog zavoda, pa kako je tužiteljica prije isteka mandata razrješenja dužnosti predstojnice Kliničkog zavoda iz razloga koje je sama skrivila tužiteljica to je odluka o otkazu tog Dodatka ugovora o radu utemeljena na odredbi 20. st. 4. Pravilnika o radu tuženika. Posljedično tome neosnovan je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na radno mjesto prema navedenom Dodatku kao i zahtjev za utvrđenje da joj radni odnos traje sukladno Dodatku ugovora o radu iz 2018. 49. Također, neosnovan je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje nedopuštenosti ponude izmijenjenog ugovora, zahtjev za utvrđenje da joj radni odnos nije prestao i traje sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, broj 1/1-8396/12- 2 od dana 1. siječnja 2013. i zahtjev da se vrati na radno mjesto sukladno tom Ugovoru o radu. To stoga što je tužiteljica prihvatom izmijenjenog ugovora o radu od 1. lipnja 2021. i potpisom tog ugovora 16. lipnja 2021. „vraćena“ na radno mjesto voditeljice Odjela za neuroradiologiju i neurointervenciju Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, dakle, na isto radno mjesto na kojem je radila i ranije na temelju Ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2013., odnosno i prije sklapanja Dodatka ugovoru o radu od 6. prosinca 2018., pa do prekida radnog odnosa za rad na radnom mjestu iz Ugovora o radu od 1. siječnja 2013. nije niti došlo jer je Odlukom o otkazu tužiteljici de facto otkazan samo Dodatak ugovoru o radu od 6. prosinca 2018. 50. Slijedom svega navedenog, djelomičnim uvaženjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika valjalo je na temelju odredbe čl. 373.a. st.1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude. 51. S obzirom da je u pretežnom dijelu preinačena pobijana presuda valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o parničnom trošku. 51.1. Tužiteljica je zatražila naknadu troška zastupanja po punomoćniku a tuženik naknadu troška sudskih pristojbi. Imajući u vidu da je tužiteljica tek u manjem dijelu uspjela sa zahtjevom za utvrđenje te će tuženik u tom omjeru biti dužan snositi trošak sudskih pristojbi prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ broj: 118/2018., 51/23.) odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (čl.154. st.4. ZPP). 52. Žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 4.812,50 eura (točka III. izreke rješenja), odbijena je kao neosnovana te je u tom dijelu potvrđeno prvostupanjsko rješenje. 53. Slijedom navedenog na odredbe čl. 380. toč.2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja. 54. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st.1. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st.1. ZPP) a sastav odgovora na žalbe nije bio potreban trošak u smislu čl. 155. ZPP.' - piše u presud od 20. veljače 2026. koju je potpisao predsjednik vijeća Bruno Franković. Potom je donesena zadnja u nizu presuda u ovoj sudskoj trakavici - tužbi Dijani Zadravec protiv KBC Sestre milosrdnice. Citiramo presudu od 23.rujna 2026. koja je službeno objavljeno 29. listopada 2026. g. Citiramo: 'Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Marijan Ruždjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu i Janjko Grlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R- 13/2026-2 od 20. veljače 2026., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 1660/2023-64 od 11. studenoga 2025., ispravljeni rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026., r i j e š i o  j e : Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude i točaka II. III. i V. rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-13/2026-2 od 20. veljače 2026. zbog slijedećih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja: „1. Ima li drugostupanjski sud ovlast odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je prvostupanjski sud prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev pa o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije odlučivao? 2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP, bez provođenja rasprave po čl. 373.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, a pri tome ne ocjenjujući sve izvedene dokaze niti obrazlažući zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu, a na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, ne prihvaća ili ih je drugačije ocjenjuje te je li u takvom slučaju odluka drugostupanjskog suda arbitrarna? 3. Je li u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i nedopuštenog javnog istupanja drugostupanjski sud preinačavanjem prvostupanjske presude pozivom na čl. 373.a ZPP dužan prilikom odlučivanja provesti test razmjernosti – a) u odnosu na povredu dostojanstva između slobode izražavanja nadređenog u iznošenju stručne kritike (čl. 38. Ustava) i prava na dostojanstvo podređenog (čl. 35. Ustava) i b) u odnosu na javno istupanje između slobode izražavanja tužiteljice i prava na dostojanstvo poslodavca, te obrazložiti je li ograničenje slobode izražavanja prijeko potrebno u demokratskom društvu i jesu li razrješenje i izvanredni otkaz razmjerni legitimnom cilju koji se time želio postići, odnosno je li ograničenjem slobode izražavanja postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i prava na dostojanstvo? 4. Je li dopušten otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014. i 127/2017.), ako takva mogućnost nije ugovorena? 5. Ocjenjuje li se u postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze koje nisu navedene u obrazloženju odluke o otkazu? 6. U situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj osoba koja je prijavljivala nepravilnosti kod poslodavca, je li sud ovlašten bez danog obrazloženja ne primijeniti materijalno pravo iz čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i iz čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu?" Obrazloženje 1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog (u dva podneska, putem dva u uvodu označena punomoćnika - odvjetnika) da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-13/2026-2 od 20. veljače 2026. u dijelu izreke presude zbog niza pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase: „1. Može li poslodavac donijeti „odluku o razrješenju radnika s dužnosti“ za koje je radnik sklopio ugovor o radu, bez poštivanja odgovarajuće procedure otkazivanja propisane odredbama Zakona o radu, ako radnik ne ulazi u krug osoba iz čl. 4 st. 3 Zakona o radu na koje se ne primjenjuju odredbe o prestanku ugovora o radu, kako je to propisano odredbom čl. 4 st. 4. Zakona o radu? 2. Može li se otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17.), ako takva mogućnost nije ugovorena? 3. Može li sud u postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza utvrđivati osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze koje nisu navedene u obrazloženju otkaza? 4. Ima li drugostupanjski sud ovlast odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je odbijen primarni tužbeni zahtjev, ukoliko prvostupanjski sud nakon usvajanja primarnog tužbenog zahtjeva o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije niti odlučivao? 5. Da li drugostupanjski sud u sporovima dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, u vezi primjene materijalnog prava čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP, ako je povredu dostojanstva utvrdio samo na temelju subjektivnog osjećaja radnika iz samo jednog kontakta u kojem je od nadređenog primio stručnu kritiku zbog propusta u radu, a nije utvrdio na objektivnim elementima povrede dostojanstva, i to nije obrazložio? 6. Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP, bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda i pri tome nije ocijenio sve izvedene dokaze niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih ocjeni, ako svoje utvrđenje za preinaku prvostupanjske presude i primjenu materijalnog prava temelji na selektivno odabranim dokazima? 7. Da li je u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i nedopuštenog javnog istupanja drugostupanjski sud preinačavanjem prvostupanjske presude pozivom na čl. 373.a ZPP dužan provesti test razmjernosti – a) u odnosu na povredu dostojanstva između slobode izražavanja nadređenog u iznošenju stručne kritike (čl. 38. Ustava) i prava na dostojanstvo podređenog (čl. 35. Ustava), b) u odnosu na javno istupanje između slobode izražavanja tužiteljice i prava na dostojanstvo poslodavca, te obrazložiti je li ograničenje slobode izražavanja prijeko potrebno u demokratskom društvu i jesu li razrješenje i izvanredni otkaz razmjerni legitimnom cilju koji se time želio postići, odnosno je li ograničenjem slobode izražavanja postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i prava na dostojanstvo? 8. Da li je u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva drugostupanjski sud ovlašten i može, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP i bez provođenja rasprave po čl.379.b ZPP, čineći bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu iz čl. 354. st 1. točka 11. ZPP, utvrđivati osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju dokaza koji nisu navedeni u obrazloženju razrješenja i otkaza, i to ne obrazložiti? 9. Da li drugostupanjski sud u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza, kada odlučuje primjenom članka 373.a ZPP, na tužitelja koji je prijavljivao nepravilnosti poslodavca ovlašten ne primijeniti i ne obrazložiti materijalno pravo iz čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i iz čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu, i da li time čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP? 10. Da li je drugostupanjski sud u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i neovlaštenog javnog istupanja koji se temelje na dva činjenično i pravno različita razloga, ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu u vezi razrješenja samo u odnosu na jedan razlog koji pravno ne predstavlja stvarnu i konkretnu osnovu za razrješenje a drugi ne ocjenjivati i ne obrazlagati, a u vezi izvanrednog otkaza ne ocjenjivati i ne obrazlagati nijedan razlog, odnosno da li time drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, kada pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP utvrdi činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, pri čemu nije ocijenio sve izvedene dokaze niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu, na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih je ocijenio, ako svoje utvrđenje za preinaku prvostupanjske presude i primjenu materijalnog prava temelji na selektivno odabranim dokazima, i to ne obrazloži? 11. Da li u vezi sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nakon imenovanja radnika na reizborno mjesto i sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme za poslove reizbornog mjesta, poslodavac može razriješiti radnika s reizbornog mjesta i otkazati Ugovor o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17), ako takva mogućnost nije ugovorena, te zbog povrede radne obveze na reizbornom mjestu izvanredno otkazati i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme? 12. Da li u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza, kada drugostupanjski sud odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, bez obrazloženja dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih ocijeni - čini bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP – kada prihvati dopuštenost Odluke o razrješenju i izvanrednog otkaza Ugovora o radu na određeno vrijeme po čl. 116. ZR radniku koji ne ulazi u krug osoba iz čl. 3. ZR na koje se ne primjenjuju odredbe ZR o prestanku Ugovora o radu iz čl. 4. st. 4 ZR, te dopuštenost izvanrednog otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ako dopuštenost otkaza tih ugovora temelji na čl. 115. ZR a poslodavac prije otkazivanja nije poštivao zakonsku proceduru otkazivanja i nije odredio otkazni rok? 13. Da li drugostupanjski sud ima ovlasti odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je usvojen primarni tužbeni zahtjev, ako prvostupanjski sud nakon usvajanja primarnog tužbenog zahtjeva o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije niti odlučivao?“. 1.2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama. 1.3. Tužiteljica je u prijedlogu navela i da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav), sadržano i u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999. – službeni pročišćeni tekst, 8/1999. – ispravak, 14/2002., 1/2006. i 13/2017.) – na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli (čl. 38. Ustava). 2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti. 3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja naznačena u izreci rješenja, a na koja se u bitnom svode pitanja i obrazlaganje povrede temeljnih prava u prijedlogu tužiteljice, važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnim pitanjima odlučnima za rješenje ovoga spora, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. 3.1. Pri tom je ovaj sud posebno imao na umu u prijedlogu istaknute razloge važnosti pojedinih pitanja i to da u odnosu na prvo pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev- 1388/2021-2 od 25. siječnja 2022., a u odnosu na drugo pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-637/2023-2 od 23. siječnja 2024., dok za treće pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske - odluka poslovni broj U-III-2210/2016 od 21. prosinca 2021. Nadalje, u odnosu na četvrto pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u praksi revizijskog suda poslovni broj Revr-852/05-2 od 14. lipnja 2006. i Revr-9/08-2 od 2. travnja 2008., dok za peto pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-651/2021-3 od 30. listopada 2023. U odnosu na šesto označeno pravno pitanje ovaj sud smatra da se radi o pitanju važnom za razvoj prava kroz sudsku praksu u pogledu zaštite prava prijavitelja nepravilnosti, a na što ukazuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U -III- 727/1997 od 10. siječnja 2001. i U-III-2210/2016 od 21. prosinca 2021. koje u prijedlogu apostrofira tužiteljica. 4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja. 5. U odnosu na ostala pravna pitanja, uzima se da je prijedlog predlagateljice za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.' - piše u Rješenju Vrhovnog suda od 23. rujna 2026. koju je potpisao dr. sc. Ante Perkušić.