U prethodno objavljenom ČLANKU o Jošku Gvardiolu spomenuli smo kako je negov bliski prijatelj Aleksandar Saša Milešević na svom IG profilu objavio i zajedničku sliku njihoovog druženja na Jadranu kad im je društvo činio i Joškov suigrač iz Manchester Cityja Matheus Nunes. U njihovom društvu bio je tada i Trogiranin s njemačkom adresom Siniša Omelić zvani Coce koji je poznatiji pod nadimkom Rico. Omelić u Splitu ima nekretninsku tvrtku Rico Coce. Naziv nije slučajan, naime, on je sin Trogiranke koja živi u Njemačkoj Ane Coce, a koja je prije dvije godine bila u medijima zbog jedne nekretninske transakcije. Naime, ona je sa sinom Sinišom Omelićem i kćeri Mihaelom Omelić, odnosno Bader, kupila od Ministarstva državne imovine znamenitu trogirsku vilu Bianca. Inače, ta je nekretnina godinama propadala a zadnje godine prije kupnje i rušenja bila je dom beskućnicima i okupljalište narkomana.
Kako se radilo o znamenitoj vili koja je nekad bila posjed bogate trogirske obitelji Nutrizio čija je članica i svjetski poznata modna kreatorica Mila Schon koja je i rođena točno u toj vili. Resorni ministar u vrijeme prodaje bio je Ivan Paladina pa su mnogi u Trogiru bili začuđeni kako interes nije iskazao trogirski gradonačelnik Ante Bilić da iskoristi pravo prvokupa i uredi vilu budući je bila jedna od povijesnih trogirskih vila izgrađena na početku prošlog stoljeća. Zanimljivo je kako se za kupnju vile na natječaj javila Mihaela Bader, koju su mediji kasnije imenovali kao Mihaelu Omelić. Ona je ponudla 3,5 milijuna kn, drugi ponuditelj bio je Ivan Kreča s 2,8 milijuna kn a treća ponuditeljica Ana Coce s iznosom od 3,050 milijuna kn. Te ponude su dostupne na webu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odnosno na OVOM linku. Nakon što je obitelj Omelić - Coce - Bader kupila vilu ista je srušena što je izazvalo brojne rasprave u Trogiru na raznim društvenim mrežama i u medijima.
Tako je prije dvije godine o tom slučaju rušenja Vile Biance pisao i trogirski portal u članku: 'Na zemljištu gdje je bila villa „Bianca“ obitelj Trogiranke Ane Coce sagradit će kuću i vratiti se svojim korijenima'. U članku se navodilo: 'Datum 28. lipnja 2024. godine zasigurno će ostati u pamćenju brojnih Trogirana, a vjerujemo da će biti zapisan i u povijesnom vremeplovu gradskog Muzeja. Naime, toga dana Villa Bianca koju je 1911. godine za svoju obitelj u secesijskom stilu dao izgraditi ugledni ljekarnik Luigi Nutrizio, uz cestu na istočnom ulazu u UNESCO-ovu povijesnu jezgru, pod bagerima je otišla u povijest, pisao je Trogirski portal.' Dotrajala i oronula građevina desetljećima je privlačila pažnju trogirskih kroničara, povjesničara, arhitekata, pa čak i ljubitelja visoke mode, jer mnogo toga zanimljivog i lijepog utkano je u njezinu „životnu“ priču dugu više od stoljeća.
No, nažalost u novije doba ta nekada arhitektonska ljepotica ostavljena je i zapuštena i gotovo nitko ju nije htio uzeti pod svoje okrilje te joj vratiti izvorni sjaj. Pa, čak ni činjenica da je u njoj rođena slavna talijanska dizajnerica Mila Schon, čije su haljine nosile britanska princeza Diana, iranska carica Farah Diba, bivša prva dama Amerike Jacqueline Kennedy i mnoge druge svjetske bogate žene, nije uspjela biti mamac za potencijalne kupce. Milino pravo ime bilo je Maria Carmen Nutrizio, a u jednom intervjuu kojeg je 1994. godine dala za hrvatski časopis rekla je kako je sita visoke mode te da ju sve više privlači rodna Villa Bianca u Trogiru. Bilo je pokušaja da njezin sin kupi rodnu kuću svoje majke, ali namjera je završila samo na pokušaju. Jednostavno, ta bijela ljepotica s početka 20. st. poput ruine u starosti godinama ni svojom fascinantnom prošlošću nije uspjela izazvati efekt kod kupaca. Svi su od nje okretali glavu, osim beskućnika kojima je služila kao utočište....'.
Prema sadašnjim podacima iz vlasničkog lista vidljivo je kako je vila bila uknjižena isprva na Mihaelu Bader i to od 16. ožujka 2023. a potom da je darovnim ugovorom prešla na njenu majku Anu Coce i brata Sinišu Omelića. Na Trogirskom portalu Mihaela je u članku navedena s prezimenom Omelić iako je u vlansičkom listu bila upisana s prezimenom Bader. Ona je tada, kad je srušena vila za taj medij rekla: 'Naime, zemljište iznad Ville Bianca cijeli život u vlasništvu je moje obitelji, odnosno riječ je o djedovini moje majke, njenom obiteljskom nasljeđu obitelji Buble – Coce. Zajedno s majkom, ja i moj brat cijelo svoje djetinjstvo i mladost proveli smo upravo u toj obiteljskoj kući, uz koju nas vežu brojne uspomene, kako lijepe, isto tako i neke tužne, što sve zajedno čini život. Kao djeca koja su djetinjstvo i mlade dane proveli upravo „s pogledom“ na Villu Biancu, nije tajna da je ta impozantna građevina uvijek budila divljenje u nama te nas kao brojne Trogirane uz nju vežu brojne uspomene….
Smijeh me hvata kada se sjetim koliko sam puta kao dijete majci dolazila kući poderanih koljena jer smo se u igri, trčeći oko vile često znali zanijeti i nerijetko puta pasti, pa bi bilo posjekotina i suza, koje je majka uvijek rješavala. Nekome je ta vila bila građevina koju su gledali u prolazu… nama je ona bila „naša svakodnevnica“ i „naše dvorište“ u kojemu smo rasli i nerijetko nam je bila mogu slobodno kazati u nekim trenutcima i bijeg od surove životne stvarnosti, kazuje Mihaela. S obzirom na sve to, ne čudi činjenica da je vijest o prodaji zemljišta na kojem je Villa Bianca izazvalo naš popriličan interes te smo na koncu odlučili poslati ponudu i „uči u igru“ za kupnju toga zemljišta. Naša ponuda iznosila je 3,5 milijuna kuna te s obzirom da je bila najveća ponuđena ponuda postali smo vlasnici predmetnog zemljišta. Samo zemljište ima 547 metara četvornih, a sastoji se od vile koja je imala 174 kvadrata te pripadajućeg dvorišta od 373 kvadrata.
Od samog početka bili smo svjesni toga da je građevina u izrazito lošem, derutnom pa čak i opasnom stanju te smo dugo razmatrali mogućnosti što napraviti. Iako vila od 2019. godine nije pod zaštitom, odnosno nema status kulturnog dobra, bili smo svjesni njene simbolike i važnosti za građane Trogira, pa i nas same, jer kako sam već istaknula vila je i naše djetinjstvo, dodaje naša sugovornica.' Ta je priča sada postala važna jer se vidi kako ozbiljnim kapitalom raspolaže obitelj Omelić - Coce a isti potječe iz uspješnog njemačkog biznisa Siniše Omelića. O njemu se krajem travnja ove godine pisalo na portalu Dalmacija danas u ČLANKU: 'Danijel Pranjić s ekipom iz tvrtke donirao 10.000 eura za magnet u KBC-u Split! "1.250 kilometara u jednom danu – za one kojima je najpotrebnije". Omelić je označen kao važan sponzor. Inače, Omelić ima u Njemačkoj trgovinu i sportske odjeće ali su mu glavni biznis kladionice.
Na web stranici jedne njegove tvrtke Playlifesport.de piše: 'U 2006. godini smo osnovali nasu prvu kladionicu. Na samo 30 kvadrata sa sve ukupno dva radnika je započela naša priča. Tadašnja tvrtka Rico Automaten (sadasnja Ricobet) se jako brzo pocela razvijati kao i širiti. Na osnovi tog brzog razvoja stvorile su se Tangiers Sports GmbH, Playlife Sports GmbH (prodano) i Playlife Sports Nord GmbH. Jedna mreža sa više lokacija kroz Njemačku. Na vrhuncu naše povijesti osnovali i vodili smo 56 kladionica koje su građevinsko pravno odobrene. S ponosom mozemo obrazložit da je 10 kladionica bilo dio za premium Tipico kladionice. Uz sve to se možemo pohvaliti s 10 sportskih kafića kao i istaći činjenica da smo zapošljavali preko 200 djelatnika. 2016. godine otvorili smo tisućitu Tipicovu kladionicu u Njemačkoj i postali broj 1 franchise partner u Njemačkoj.U siječnju 2023 godine prodali smo nasu najveću tvrtku Playlife Sports GmbH sa sve ukupno 36 kladionica.
Tvrtka Rico Automaten postala je Ricobet i osniva zajedno sa Tangiers Sports GmbH i Playlife Sports Nord GmbH Playlife Grupu. I danas smo dio vrhunskog Franchise partnerstva Tipica i širimo dalje nasu mrežu.Trenutno vodimo 20 prvoklasnih kladionica, koje su tehnički i po kvaliteti na najvecem nivou. Preko 100 djelatnika trenutno radi u našim tvrtkama. XXL ekrani, najnoviji terminali za klađenje, najmoderniji klima uređaji su standard u našim kladionicama.' - piše na web stranici Omelićeve njemačke tvrtke. Inače, Omelić ima u Splitu tvrtku Rico Coce. Rico je njegov nadimak a Coce je majčino prezime za koje je dakle, vrlo, vezan dok ga ističe i u biznisu. Kao što smo naveli u prethodnom ČLANKU o Gvardiolu i Omelić je dio ekipe s kojom su se prošlo ljeto družili na Jadranu u raznim lokalima Joško, Nunes, Gvardiolov prijatelj Saša Milešević. I sam je Omelić jednu od slika druženja iz restorana objavio na svom IG profilu, dok je drugu sliku gdje svi sjede nasmijanih lica objavio Saša Milešević.
No, prošle godine, krajem srpnja, i Slobodna Dalmacija objavila je sliku Gvardiola i Nunesa kad su bili u bolskom klubu 585. Slike druženja tih suigrača iz Manchester Cityja poslao im je čitatelj. No, i prije dvije godine Gvardiol i Nunes bili su u medijima i na društvenim mrežama u zajedničkom kontekstu. Naime, nakon prijateljske utakmice Portugala i Hrvatske Nunes je obukao Gvardiolov dres 4 a Gvardiol je pak s njegovim dresom s brojem 14 šetao novigradskom rivom i pozirao iznad tog dalmatinskog grada otkud potječe njegov otac Tihomir, i to s prijateljima i rođacima na lokaciji s koje puca panoramski pogled. Na društvenim mrežama ima puno zajedničkih slika Gvardiola i Nunesa kad slave u prisnom zagrljaju nakon utakmica. Samim tim postavlja se pitanje kako će se njih dvojica snaći kad se ne nađu ne istoj strani kao u Manchester Cityju nego kad se njihove reprezentacije Portugal i Hrvatska nađu u srazu jedna protiv druge. Naravno, pod uvjetom da Dalić izvede Gvardiola na teren a Roberto Martinez se odluči da Matheus Nunes ne sjedi na klupi već zaigra sa zvijezdom Christianom Ronaldom i drugim suigračima.