Krajem lipnja 2024. objavili smo ČLANAK: 'U SRCU STARE DAME U luksuznoj opatijskoj vili Žuži Jelinek noćenje košta od 1.600 € pa naviše, pogledajte raskoš oko koje se sudski bore njezin sin i kći koja je brata optuživala za trovanje 96-godišnje majke'. U podnaslovu smog naveli: 'Ružičasta 'Vila Z' s 5* nalazi se na znamenitoj šetnici Lungomare, nekad je u njoj odmaralo bečko plemstvo a sada ju može unajmiti 6 sretnika dubokog džepa koji će uživati u pogledu na Kvarner, bazenu i rajskom vrtu, dekoracijama cvjećara elite Saše Šekoranje'. Vila se i sada renta turistima dubokog džepa preko Bookinga i drugih agencija. No, nekadašnja najpoznatija modna kreatorica u doba Jugoslavije, koja je šivala haljine i za Jovanku Broz, suprugu šefa SFRJ Josipa Broza Tita, imala je nadasve uzbudljiv život, a i puno tajni koje je zauvijek sa sobom ponijela u grob.

Jedna od njenih zacijelo velikih tajni isplivala je u američkoj istrazi. O tome smo pisali u ČLANKU: 'MISTERIJ POSMRTNE MASKE Faraonska tajna Žuži Jelinek isplivala je tek nakon njezine smrti'. No, intrige vezane uz Žuži Jelinek nisu prestale ni nakon njene smrti. Uslijedila je strašna sudska i izvansudska bitka njenih nasljednika za vrijednu imovinu kao što smo uvodno istaknuli. Saznali smo i detalje sudskog spora između njene kćeri i sina i to zahvaljujući službenom sudskom dokumentu. Naime, na Županijskom sudu u Osijeku, vijeće kojeg su činili predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj  i član vijeća Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, odlučivala je 13. veljače prošle godine o žalbi Diane Jelinek Marazza. Nju su u postupku zastupali zagrebački odvjetnici Jasminka Biloš i Albin Hotić. Tuženika, njenog brata, zastupao je odvjetnik Zoran Cvitković, iz  Zagreba.

Spor se vodio radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i brisanja upisanog prava vlasništva. Osječki suci odlučivali su o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 15. travnja 2024. g. Na sjednici vijeća 13. veljače 2025. presudili su da odbiju žalbu kćeri pokojne Žuži Jelinek. U dokumentu piše: 'Tužiteljičina žalba se odbija i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji .... od 15. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.'. U Obrazloženju piše sljedeće: 'Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu kojom tužbenim zahtjevom koji je odredila kao glavni (u podnesku dostavljenom sudu 4. listopada 2022., a na ročištu 8. prosinca

2022. precizirala sadržaj pravne zaštite koju traži od suda pružiti joj), traži utvrditi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 19. siječnja 2012. između majke parničnih stranaka, preminule Žuži Jelinek Ronkulin, ... i tuženika Ive Jelineka, kojim je primateljica uzdržavanja Žuži Jelinek Ronkulin u cijelosti prenijela na tuženika vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci,....STAMBENA ZGRADA, ukupne površine 1310 m2 i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, ....PUT NEPLODNO, ukupne površine 264 m2, bez pravnog učinka i ništetan.Glavnim tužbenim zahtjevom traži i od parničnog suda naložiti zemljišnoknjižnom sudu i to Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu u Opatiji, izvršiti brisanje upisanog vlasništva na opisanim nekretninama s imena tuženika Ive

Jelineka i uspostaviti upis vlasništva na ime preminule Žuži Jelinek Ronkulin, kako je to bilo prije upisa vlasništva na ime tuženika, bez svakog njegova daljnjeg pitanja i dozvole. Tužiteljica je postavila i eventualni zahtjev koji je kumulirala s prethodnim, na način da je tražila da sud odluči o tužbenom zahtjevu za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovora od strane tuženika. Sastavni dio ovog, eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, također je nalog sudu opisan pod točkom 1.1. obrazloženja ove odluke, a što je pojasnila na ročištu 8. prosinca 2022. Tužiteljica je predložila da sud prvo odluči o glavnom tužbenom zahtjevu, opisanim pod točkom 1. i 1.1. obrazloženja ove odluke, a tek ako on bude pravomoćno odbijen, da odluči o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Odluka prvostupanjskog suda:

2. Prvostupanjski sud je točkom I. podtočkom 1. i podtočkom 3. izreke presude odbio glavni tužbeni zahtjev u cijelosti, zajedno s traženjem tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove postupka (podtočka 5. točke I. izreke), točkom II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi trošak postupka tuženiku u iznosu 124.762,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi opisanoj u istoj točki izreke, u roku 15 dana, dok je rješenjem sadržanim u točki III. izreke presude odlučio da će o eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu sud raspravljati za slučaj da odluka prvostupanjskog suda o odbijanju glavnog tužbenog zahtjeva postane pravomoćna.

2.1. Također, samostalnim rješenjem sud je utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim je tužbenim zahtjevom pod podtočkom 4. točke I. svog tužbenog zahtjeva kojeg je postavila u podnesku dostavljenom sudu 4. listopada 2022., tražila vraćanje u ostavinu ostaviteljice Žuži Jelinek, nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, ..., STAMBENA ZGRADA, ukupne površine 1310 m2 i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija, ...., PUT NEPLODNO, ukupne površine 264 m2. 2.2. Svoju odluku o glavnom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenju da je cilj zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio uzdržavanje pravne prednice stranaka, primateljice uzdržavanja Žuži Jelinek Ronkulin, koje utvrđenje je sud utemeljio na iskazima saslušanih svjedoka (HN, ZN, TN, SN, ČN, GN i IN) koji su potvrdili da je tuženik ispunjavao obveze preuzete ugovorom te na zaključku da tužiteljica nije dokazala da je pobuda za zaključenje ugovora bila da tuženik stekne imovinu koja je predmet ugovora i na taj način umanji ostavinsku masu i isključi tužiteljicu iz nasljeđivanja na nekretninama obuhvaćenima ugovorom i da to što tužiteljica navodi da je pokojna majka stranaka Žuži Jelinek Ronkulin imala dovoljno financijskih sredstava i da je mogla brinuti o sebi, ne predstavlja razlog za utvrđenje ništetnosti ugovora, jer je životno da svaka osoba želi imati mirnu i dostojanstvenu starost i da se o njoj brine kad onemoća, pa tako i prednica stranaka i da je o majci brinuo upravo tuženik.

Sud zaključuje i da tužiteljica samo paušalno navodi da nije bilo moralno s osobom od 95 godina zaključiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (čime zapravo ovaj navod drži neosnovanim), da je tužiteljica iskazala da je njezina majka znala za što ugovor zaključuje (odnosno da je bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme zaključenja spornog ugovora), te navedeni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3. Prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica. 3.1. Iako tužiteljica u žalbi podnesenoj 9. svibnja 2024. navodi da podnosi žalbu protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji P-.../2021-54 od 15. travnja 2024., u toj žalbi tužiteljica se ne izjašnjava podnosi li žalbu protiv navedene presude u cijelosti ili djelomično, pa imajući u vidu da tužiteljičina žalba, koja je podnesena na 11 stranica, ne sadrži nijedan žalbeni navod u pogledu rješenja kojeg je prvostupanjski sud donio pod točkom III. izreke presude, zaključak je žalbenog suda da tužiteljica nije pobijala prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je određeno da će prvostupanjski sud o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu raspravljati nakon pravomoćnosti odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, a što je u skladu i s njezinim traženjem istaknutim na ročištu kod prvostupanjskog suda 8. prosinca 2022., ali i u skladu s navodom iz podneska zaprimljenog kod suda 4. listopada 2022. u kojem je tužiteljica tražila da sud prvo utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti da se ugovor utvrdi ništetnim pa onda odlučuje o raskidu ugovora i to zato što se ništetni ugovori ne mogu raskinuti jer nisu ni sklopljeni.

3.2. Tužiteljica žalbom nije pobijala rješenje prvostupanjskog suda o djelomičnom povlačenju tužbe s tužbenim zahtjevom opisanim pod točkom 2.1. obrazloženja ove odluke. 3.3. Stoga je žalbeni sud odlučivao o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv točke I. izreke presude, kojom je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevima tužiteljice navedenima pod točkom 2. obrazloženja ove odluke, te o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv točke II. izreke presude, kojom je prvostupanjski sud naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 124.762,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi opisanoj u točki II. izreke pobijane presude, u roku 15 dana, budući da je odluka o troškovima postupka sastavni dio presude za koju je tužiteljica navela da je pobija.

3.4. Svoju odluku glede tužiteljičine žalbe protiv odluke o troškovima postupka, drugostupanjski sud je obrazložio u posebnom odlomku ove odluke, pod nazivom „Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka“ (točka 5.-5.4. obrazloženja). 3.5. Čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 5..., dalje: ZPP-a) propisano je: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti“.

3.5.1. Ovaj žalbeni sud je postupio sukladno prethodno citiranoj obvezi. 3.5.2. Od žalbenih razloga od odlučnog značenja tužiteljica je istakla sljedeće: 1. Da je tuženik protivno moralu društva sklopio ugovor s majkom, s obzirom na dob pokojne Žuži Jelinek Ronkulin od 95 godina. Činjenica da je ugovor sklopljen kad je Žuži Jelinek Rnkulin imala 95 godina, dovodi u sumnju moralnost sklapanja takvog ugovora, uzimajući u obzir i realnu izvjesnost duljine njezina života i nesrazmjer između davanja, obzirom je vila u [...] tada bila vrijednosti 10 milijuna EUR. Smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je nastupanje smrti primateljice uzdržavanja pokojne Žuži Jelinek Ronkulin kroz kratko vrijeme bila izvjesna činjenica, te je u trenutku izvršenja ugovora bilo izvjesno da primateljica uzdržavanja neće još dugo živjeti, te isto, prema mišljenju tužiteljice, predstavlja važnu okolnost za odluku u ovoj pravnoj stvari.

Tužiteljica to temelji na tvrdnji da je pokojna Žuži Jelinek Ronkulin nakon sklopljenog ugovora bila zanemarena i izolirana, da je uz nju bio samo .. koji je zabranio da je hitna služba (svjedokinja dr. PN) odvede u bolnicu, da se sve to zbilo nakon nekoliko mjeseci od sklapanja spornog ugovora i da u stanju životne ugroženosti nije dozvoljavao da pokojna Žuži Jelinek Ronkulin bude smještena u bolnicu. Poziva se na odluku VSRH Rev-92/07-2 od 15. veljače 2007. 2. Da tužiteljica nije imala priliku svojim dokazima dokazati da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio samo forma, jer je sud odbio sve dokazne prijedloge na te okolnosti, a koji su pobrojani u tužbi i podnesku od (ne navodi se datum) i dokumentaciji priloženoj u spis (ne navodi se kojoj), iz kojih se može zaključiti da je Žuži Jelinek Ronkulin imala vrijednu imovinu, da je uzdržavala tuženika cijeli život, da mu je darovala za života skupocjenu vilu u [...], da je drugu prodala po njemu kao punomoćniku i da je najveći dio novca od te prodaje on prebacio na svoje račune, da mu je kupovala nekretnine, uplaćivala novac za njegove poslovne udjele u tvrtki i dr.

Da bi sud utvrdio da je taj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio samo forma, bilo je nužno utvrditi je li pokojna Žuži Jelinek Ronkulin imala dovoljno sredstava za uzdržavanje 2012. Tužiteljica tvrdi da je navedeni ugovor zapravo predstavljao besplatni pravni posao, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je naplatni pravni posao, pa se davanje imovine i eventualna volja pokojne prednice stranaka na davanje imovine ne može poistovjetiti sa svrhom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, da je taj ugovor simulirani pravni posao i da je zamjenjivao ugovor o darovanju i da je ništav. Tužiteljica se poziva na praksu VSRH, Revd- 955/2021-2 od 14. rujna 2021 (napomena drugostupanjskog suda: ispravna oznaka odluke je Rev-955/2021). 3. Da sud nije provodio dokaze na okolnost nedopuštenosti pobuda za sklapanje ugovora i sklapanje ugovora protivno moralu društva.

Da je sud proveo dokaze iz tužbe, a nije proveo nijedan osim saslušanja svjedoka, sud bi zaključio da su pobude bile nedopuštene i da je ugovor protivan moralu društva, a posljedično i protivan Ustavu RH. 4. Da se svi argumenti suda odnose na izvršenje ugovora, a ne na nedopuštene pobude i nemoralnost.

5. Da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka jer obrazloženje presude nema razloga, a razlozi koji se navode nisu u vezi s tužbenim zahtjevom, zaključci o odlučnim činjenicama ne proizlaze iz izvedenih dokaza i postoji proturječje između iskaza saslušanih svjedoka i zaključaka koje je sud iz tih iskaza izveo. Smatra da je sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje i odbio je dokazne prijedloge tužiteljice koji su bili relevantni za donošenje odluke, jer je pogrešno primjenjivao materijalno pravo, pa je u odnosu na postavljenu tužbu ništetnosti propustio donijeti zaključke o odlučnim činjenicama koje se odnose na to je li ugovor protivan moralu i radi li se o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora koja je bitno utjecala na sklapanje ugovora.

Tužiteljica smatra da su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a i st. 2. toč. 11. ZPP-a. 3.5.3.. Što se tiče ostalih žalbenih navoda, a to su: a) Da sud, kada je donio zaključke da se ugovor izvršavao, odnosno da je tuženik navodno izvršavao preuzete obveze, nije utvrdio relevantne okolnosti, odnosno je li tuženik samo operativno organizirao usluge potrebne za život pokojne Žuži Jelinek Ronkulin ili je zaista uzdržavao pokoju Jelinek Ronkulin; b) da tuženik nije uzdržavao pokojnu Žuži Jelinek Ronkulin  već je njezine troškove plaćao njezinim novcem, na što ukazuje i priznanje tuženika da je od 1976. bio opunomoćen na njezinim računima;

c) da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu da je upravo tuženik pokrenuo postupak oduzimanja poslovne sposobnosti svoje majke neposredno pred smrt, te postupak oduzimanja poslovne sposobnosti Milorada Ronkulina, supruga pokojne Žuži Jelinek, kako bi ga diskreditirao od svjedočenja u postupcima iza pokojne Žuži Jelinek Ronkulin  jer je on bio svjedok da je on (Milorad Ronkulin) kao opunomoćenik pokojne Žuži Jelinek Ronkulin, svakomjesečno dizao mirovinu i novčana sredstva pokojne Žuži Jelinek  Ronkulin iz banke i predavao ih tuženiku; d) da sud nije uzeo relevantnom činjenicu da je pokojna Žuži Jelinek Ronkulin za vrijeme boravka u Domu za starije i nemoćne raskinula ugovor iz revolta prema tuženiku, pa čak i ako je osporio valjanost takve izjave, nepobitno je da tamo nije bila svojom voljom, da se željela vratiti kući i da je postojala želja pokojne Jelinek Ronkulin da do kraja života bude u stanu u [adresa], u kojem je živjela i što je, unatoč darovanju tog stana tužiteljici, taj stan smatrala svojim domom, drugostupanjski sud ističe da ti navodi nisu pravno relevantni za ishod ovog spora, budući da je predmet ovog postupka utvrđenje da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bez pravnog učinka i ništetan, a žalbeni navodi pod

a), b), c) i d) mogu biti pravno relevantni glede odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja, a osim toga, tužiteljica je od zahtjeva za utvrđenje da je sporni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut jednostranom izjavom volje preminule RN, poslovni broj OV-38521/15 od 17. prosinca 2015., radi (zbog) neispunjenja, odustala podneskom od 4. listopada 2022. 3.5.4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode. Ocjena drugostupanjskog suda u pogledu glavne stvari: 4. Žalbeni sud prvo polazi od činjenice da je tužiteljica svoj glavni tužbeni zahtjev iz podneska dostavljenog sudu 4. listopada 2022., prvotno u tužbi podnesenoj sudu 16. studenoga 2021. postavila kao eventualno kumulirani, a kao glavni zahtjev u tužbi egzistirao je zahtjev za utvrđenje da je sporni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut jednostranom izjavom volje preminule RN, poslovni broj OV-38521/15 od 17. prosinca 2015., radi neispunjenja.

4.1. Od tog, potonjeg zahtjeva, koncipiranog u tužbi kao glavnog, tužiteljica je odustala podneskom od 4. listopada 2022. te je na ročištu kod prvostupanjskog suda 8. prosinca 2022. navela da glavni zahtjev predstavlja onaj opisan pod točkom 1. i 1.1. obrazloženja ove odluke, a eventualno kumulirani onaj opisan pod točkom 1.2. i 1.2.1. ove odluke. 4.2. Žalbeni sud ovo navodi, kako bi iskazao da je, vezano za žalbene navode tužiteljice, utvrdio na kojim činjeničnim tvrdnjama je tužiteljica, od trenutka podnošenja tužbe, temeljila svoju tvrdnju da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, opisan u točki 1. obrazloženja ove odluke, bez pravnog učinka i ništetan. 4.3. No, prije daljnje analize osnovanosti žalbenih navoda, odnosno tvrdnji na kojima tužiteljica zasniva svoju tezu o ništetnosti spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno tvrdnje o tome da je navedeni ugovor bez pravnog učinka, valja ukazati na zakonske odredbe koje reguliraju ovu materiju, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao.

4.3.1. Tako je čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN ....., dalje: ZOO-a) propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. 4.3.2. Čl. 273. st. 1. ZOO-a regulirano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, a st. 2. određeno je, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. 4.4. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ustraje na tvrdnji da je jedini cilj zaključenja predmetnog ugovora bilo tuženikovo stjecanje nekretnina navedenih u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i umanjenje ostavinske mase u ostavinskom postupku iza ostaviteljice Žuži Jelinek i na taj način isključenje tužiteljice iz nasljedstva predmetnih nekretnina.

4.4.1. Prema tvrdnji tužiteljice iz tužbe, tuženik je sklopio osporeni Ugovor iz nedopuštenih pobuda, koje su bitno utjecale na odluku jednog ugovaratelja da sklopi Ugovor a pokojna Žuži Jelinek je to mogla znati. Dakle, osnovna pobuda za sklapanje Ugovora, prema tvrdnji tužiteljice, bila je rješavanje imovinskog pitanja tuženika, a ne uzdržavanje pokojne Žuži Jelinek Ronkulin  na što, prema stavu tužiteljice, ukazuje i činjenica da je iznos od 1.000,00 CHF koje je tuženik uplaćivao na račun pokojne Žuži Jelinek Ronkulin  njezin suprug Milorad Ronkulin s računa dizao i vraćao na ruke tuženiku. 4.4.2. S obzirom da je pokojna Žuži Jelinek Ronkulin raspolagala znatnom imovinom, prema stavu tužiteljice izraženom u podnesku zaprimljenom kod suda 4. listopada 2022., razvidno je kako je pobuda za sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju upravo bila imovinsko pravne naravi, stjecanje imovine, a ne uzdržavanje pokojne Žuži Jelinek.

Kako je tužiteljica u životu uvijek zarađivala svoj novac, dok je tuženik u životu upravo koristio majčinu imovinu za svoje vlastite potrebe, pobude za sklapanje ovog ugovora bile su stjecanje imovine da bi tužiteljica bila lišena pripadajućeg nasljedstva. Pokojna Žuži Jelinek Ronkulin je, prema mišljenju tužiteljice, nesporno znala i mogla znati da su nedopuštene pobude motiv sklapanja predmetnog ugovora, a ne njezino uzdržavanje, obzirom je njezin sin živio isključivo od njezine imovine. 4.4.3. Na ročištu 8. prosinca 2022. tužiteljica navodi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan iz razloga jer je zaključen iz nedopuštenih pobuda, smatra da je tuženik ugovor zaključio da bi se domogao imovinske koristi od majke i da je primateljica uzdržavanja Žuži Jelinek Ronkulin mogla znati njegove pobude i to je mogla shvatiti još u momentu kada je saznala od banke da je s njenog računa podignuta veća svota računa od strane njenog sina Ive Jelineka, koji je imao punomoć na njenom računu, a mogla je znati i u vrijeme zaključenja samog ugovora jer odnos između nje i sina nije bio tako blizak.

Pritom tužiteljica nije navela činjenice na kojima je na tom ročištu iznijela navedene tvrdnje, već je rekla da o tome nema neposredna saznanja. 4.4.3.1. Tužiteljica je na tom ročištu ponovila da tužbu radi utvrđenja ništetnosti temelji na tome da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen iz nedopuštenih pobuda. 4.4.3.2. Tužiteljica je na tom ročištu izjavila da ne osporava da je prednica stranaka, njihova majka Žuži Jelinek Ronkulin znala što potpisuje, ne osporava njezinu ubrojivost u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, osporavaju se pobude za zaključenje ugovora na strani tuženika, a da je za te pobude njezina majka mogla znati.

4.5. Stoga, žalbene navode koji su od odlučnog značenja, koje je žalbeni sud naveo pod točkom 3.5.2., od 1. do 5., drugostupanjski sud je u smislu čl. 375. st. 1. ZPP-a , ocijenio kako slijedi: 4.5.1. U pogledu žalbenog navoda iz točke 1., ovaj sud ukazuje da je u točki 4. do 4.4.3.1. naveo kako je tužiteljica koncipirala tužbu i mijenjala tužbene zahtjeve. Ponavlja se, glede tužbenog zahtjeva koji je predmet ovog spora i o kojem je prvostupanjski sud odlučivao, tužiteljica je činjenični supstrat zasnovala na tvrdnji da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan iz razloga jer je zaključen iz nedopuštenih pobuda, smatra da je tuženik ugovor zaključio da bi se domogao imovinske koristi od majke i da je primateljica uzdržavanja Žuži Jelinek mogla znati njegove pobude i to je mogla shvatiti još u momentu kada je saznala od banke da je s njenog računa podignuta veća svota računa od strane njenog sina Ive Jelineka, koji je imao punomoć na njenom računu, a mogla je znati i u vrijeme zaključenja samog ugovora jer odnos između nje i sina nije bio tako blizak, a što je izričito navela na ročištu 8. prosinca 2022. na kojem je prethodni postupak zaključen (list 332-335 spisa).

4.5.1.1. Zaključenje ugovora iz nedopuštenih pobuda tiče se općih odredaba ugovornih obveznih odnosa i to sklapanja ugovora, kako je to navedeno u naslovu iznad čl. 247. ZOO-a. 4.5.1.2. Čl. 273. st. 1. ZOO-a regulirano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, a st. 2. određeno je, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Prema čl. 273. st. 4. ZOO-a, odredba o nedopuštenosti činidbe, primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora. Prema čl. 271. ZOO-a, činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nedopuštena, ugovor je ništetan.

4.5.1.3. Drugostupanjski sud primjećuje da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom o kojem je prvostupanjski sud sudio kao glavnom (koji je predmet ovog postupka), tužiteljica tražila da se utvrdi da je sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bez pravnog učinka i ništetan. Međutim, činjeničnim navodima isticanima tijekom postupka (da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen iz nedopuštenih pobuda, a te pobude su da je tuženik ugovor zaključio da bi se domogao imovinske koristi od majke, umanjio ostavinsku masu i lišio tužiteljicu nasljedstva na nekretninama koje su predmetom ugovora) tužiteljica je pokušala opravdati svoju tvrdnju o tome da je taj ugovor bez pravnog učinka, ali do zaključenja prethodnog postupka, do kojeg stadija prvostupanjskog postupka je, u skladu sa čl. 299. st. 1. ZPP-a bila dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, tužiteljica nije iznijela činjenice na kojima temelji nedopuštenost činidbe, odnosno razloge zbog kojih je taj ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

4.5.1.4. Razlog o protivnosti tog ugovora moralu društva (da je nemoralno da je tuženik zaključio ugovor sa svojom majkom u dobi 95 godina uzimajući u obzir i realnu izvjesnost duljine njezina života) tužiteljica ističe tek u svom stranačkom iskazu i u žalbi. 4.5.1.5. Tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije isticala činjenične tvrdnje koje se tiču protivnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju moralu društva - ni u tužbi (list 1-3), niti je u tužbi predložila dokaze na te okolnosti, niti u podnesku od 4. listopada 2022. (list 87-94), niti u podnesku od 25. studenoga 2022. (list 124-129), niti u podnesku od 1. prosinca 2022. (list 292-295), niti na zapisniku od 8. prosinca 2022. (list 332-335), na kojem tužiteljica izričito u dva navrata navodi da je ugovor ništetan jer je zaključen iz nedopuštenih pobuda, a ta pobuda se sastoji u tome da je tuženik ugovor zaključio da bi se domogao imovinske koristi od majke. Na tom ročištu je zaključen prethodni postupak i stranke više nisu mogle iznositi nove činjenice, u skladu s pravilom iz čl. 299. ZPP-a.

4.5.1.6. Prema tome, taj razlog protivnosti moralu društva (da je ugovor zaključen kada je tužiteljica imala 95 godina i da je nastupanje smrti primateljice uzdržavanja pokojne Žuži Jelinek Ronkulin kroz kratko vrijeme bila izvjesna činjenica, te je u trenutku izvršenja ugovora bilo izvjesno da primateljica uzdržavanja neće još dugo živjeti) drugostupanjski sud nije dužan uzeti u obzir i to sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a, prema kojoj odredbi stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a to nije slučaj u ovom predmetu, budući da je tužiteljica taj razlog nemoralnosti mogla istaknuti tijekom prethodnog postupka, što nije učinila, a navedenu okolnost dobi Žuži Jelinek Ronkulin u vrijeme zaključenja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, je tužiteljica isticala i u žalbi i kojem razlogu je u žalbi pokušala pridodati i nesrazmjer između davanja kao razlog nemoralnosti, obzirom je vila u [adresa] tada navodno vrijedila 10 milijuna EUR (što također nije isticala tijekom prvostupanjskog postupka), sud nije dužan uzeti u obzir ni u okviru navoda žalbe sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, budući da se prema toj odredbi u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

4.5.1.7. Iz istog razloga (jer tužiteljica to nije isticala kao razlog protivnosti zaključenog ugovora moralu društva) sud nije dužan uzeti u obzir žalbenu tvrdnju da je smrt tužiteljice bila izvjesna činjenica jer je pokojna Žuži Jelinek nakon sklopljenog ugovora navodno bila zanemarena i izolirana, da je uz nju bio samo TN koji je zabranio da je hitna služba (svjedokinja dr. PN) odvede u bolnicu, da se sve to zbilo nakon nekoliko mjeseci od sklapanja spornog ugovora i da u stanju životne ugroženosti nije dozvoljavao da pokojna Žuži Jelinek Ronkulin bude smještena u bolnicu.

4.5.1.8. Međutim, sve i da jest tužiteljica pravovremeno istaknula činjenicu da je ugovor sklopljen kad je majka parničnih stranaka Žuži Jelinek Ronkulin imala 95 godina, što, prema mišljenju tužiteljice, dovodi u sumnju moralnost sklapanja takvog ugovora, uzimajući u obzir i realnu izvjesnost duljine njezina života, takav navod ne bi bio osnovan, jer, kao prvo, nije točno da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen kad je Žuži Jelinek imala 95 godina, već 91 godinu i 6 mjeseci (ugovor je zaključen i potvrđen kod javne bilježnice 19. siječnja 2012. – list 5-9 spisa, a Žuži Jelinek je rođena **.**.., što proizlazi iz djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskoga suda u Zagrebu O-855/2016-8 od 15. ožujka 2022. – list 182 spisa), a kao drugo, sama dob ugovaratelja, odnosno primateljice uzdržavanja nije razlog nemoralnosti, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud, jer bi se u suprotnom, pored stvarne i životne činjenice da je neizvjestan trenutak do kojeg će neka osoba živjeti, kršilo zakonsko pravo primatelja uzdržavanja, pa tako i pokojne Žuži Jelinek Ronkulin na raspolaganje vlastitom imovinom.

Osim toga, ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorni pravni posao tj. pravni posao u kojem bitnu ulogu ima sreća ili slučaj, što znači da se na njega ne primjenjuju pravila jednake vrijednosti činidaba te se radi nesrazmjera uzajamnih davanja ne može pobijati, niti to predstavlja razlog ništetnosti ugovora. Ni odluka VSRH na koju se u žalbi poziva tužiteljica uz svoje navode koje je istakla suprotno čl. 352. st. 1. ZPP-a ( Rev-92/07-2 od 15. veljače 2007.) ne ide žaliteljici u prilog, a što je vidljivo baš iz dijela odluke koji je citirala žaliteljica a koji glasi: „Međutim, ako je ugovor sklopljen u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja ….., tada je taj ugovor suprotan moralu društva i kao takav ništav u smislu citirane odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a“, budući da tužiteljica sama u žalbi spominje da se događaj kada je navodno Ivo Jelinek zabranio da hitna služba, koja je došla pregledati

Žuži Jelinek Ronkulin  nju odveze u bolnicu, dogodio par mjeseci nakon zaključenja ugovora, ne dakle u vrijeme zaključenja ugovora, a uostalom tužiteljica na stranici 6. žalbe, treći odlomak, sama spominje da se Žuži Jelinek oporavila, pa dolazak hitne pomoći radi provjere zdravlja Žuži Jelinek Ronkulin ne predstavlja događaj koji bi se mogao opisati kao onaj kod kojeg je bilo izvjesno da predstoji smrt primateljice uzdržavanja. Upravo suprotno, kako sama žaliteljica navodi da je hitna pomoć došla zbog lošeg zdravlja pregledati Žuži Jelinek Ronkulin nekoliko mjeseci nakon zaključenja ugovora, dakle 2012., a Žuži Jelinek Ronkulin je nakon toga živjela još godinama (preminula je 23. siječnja 2016., što proizlazi iz djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskoga suda u Zagrebu O-...od 15. ožujka 2022. – list 182 spisa), onda je jasno da tvrdnja tužiteljice da je Žuži Jelinek Ronkulin bila u stanju životne ugroženosti jer joj je onemogućeno da je hitna pomoć preveze u bolnicu, nije osnovana.

K tome, tvrdnju tužiteljice o izvjesnosti smrti Žuži Jelinek Ronkulin emantira i činjenica da hitna pomoć nije smatrala da je život primateljice uzdržavanja ugrožen jer bi je zasigurno u tom slučaju odvela u bolnicu. 4.5.2. Na žalbeni navod iz točke 2., odnosno da tužiteljica nije imala priliku svojim dokazima dokazati da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio samo forma, jer je sud odbio sve dokazne prijedloge na te okolnosti, a koji su pobrojani u tužbi i podnesku od (ne navodi se datum podneska) i dokumentaciji priloženoj u spis (ne navodi se kojoj), jer je navedeni ugovor zapravo predstavljao besplatni pravni posao, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je naplatni pravni posao, te da je taj ugovor simulirani pravni posao i da je zamjenjivao ugovor o darovanju i da je ništav (ništetan), treba reći da tužiteljica u tužbi uopće nije isticala ove činjenične tvrdnje niti predložila dokaze na te okolnosti, a to nije istakla ni predložila ni u podnesku od 4. listopada 2022.m(list 87-94), niti u podnesku od 25. studenoga 2022. (list 124-129), niti u podnesku od 1. prosinca 2022. (list 292-295), niti na zapisniku od 8. prosinca 2022. (list 332-335), na kojem tužiteljica izričito u dva navrata navodi da je ugovor ništetan jer je zaključen iz nedopuštenih pobuda, a ta pobuda se sastoji u tome da je tuženik ugovor zaključio da bi se domogao imovinske koristi od majke.

Na tom ročištu je zaključen prethodni postupak i stranke više nisu mogle iznositi nove činjenice, u skladu s pravilom iz čl. 299. ZPP-a. Stoga ove navode, koje tek po prvi puta iznosi u žalbi, drugostupanjski sud nije dužan uzeti u obzir sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a. Također treba navesti da odluka VSRH, Rev-955/2021-2 od 14. rujna 2021. na koju se poziva tužiteljica nije primjenjiva na ovaj konkretni spor, budući je u tom postupku utvrđeno da je pobuda za zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju bila isključenje nužnih nasljednika, što je utvrđeno iz iskaza same tuženice, dok u ovom konkretnom sporu takva tvrdnja tužiteljice nije dokazana, a niti u žalbi žaliteljica navodi iskaze svjedoka pa niti navode RN izrečene za života iz kojih bi proizlazilo da je pobuda zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju Žuži Jelinek Ronkulin sa sinom (tuženikom) bila isključenje kćeri (tužiteljice) od nasljeđivanja na nekretninama koje su predmetom tog ugovora.

Međutim, sve i da je tužiteljica pravovremeno pred prvostupanjskim sudom istaknula da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja simulirani pravni posao, odnosno da zapravo predstavlja ugovor o darovanju, treba reći da iz rezultata prvostupanjskog postupka to ne proizlazi, što se obrazlaže u nastavku. 4.5.2.1. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je cilj zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio uzdržavanje pravne prednice stranaka, primateljice uzdržavanja Žuži Jelinek Ronkulin  koje utvrđenje je sud utemeljio na iskazima saslušanih svjedoka (HN, ZN, TN, SN, ČN, GN i IN) koji su potvrdili da je tuženik ispunjavao obveze preuzete ugovorom te da tužiteljica nije dokazala da je pobuda za zaključenje ugovora bila da tuženik stekne imovinu koja je predmet ugovora i na taj način umanji ostavinsku masu i isključi tužiteljicu iz nasljeđivanja na nekretninama obuhvaćenima ugovorom.

4.5.2.2. Čak štoviše, u svom stranačkom iskazu tužiteljica izričito navodi da nije pitala majku koji je bio motiv za zaključenje ugovora, da nije majku željela ništa pitati niti razgovarati u vezi ugovora. Na upit suda je li se njezina majka žalila na davatelja uzdržavanja, tužiteljica je odgovorila da nikada o njemu nisu razgovarale, a na upit je li majka govorila iz koje pobude je zaključila sporni ugovor, tužiteljica je navela „Ne, nikada majka nije o tome govorila.“ Prema tome, čak kada tužiteljica sama tvrdi da se majka njoj nikada nije žalila na tuženika, da nikada nije govorila o pobudi zaključenja ugovora, onda je potpuno neživotno i nelogično da tužiteljica tvrdi da je pobuda za zaključenje ugovora bila da se nju (tužiteljicu) isključi iz nasljeđivanja nekretnine koja je predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer iz iskaza same tužiteljice proizlazi da joj to majka nikada nije rekla, a kako tužiteljica i njezina majka nikad nisu razgovarale o tom ugovoru kojeg je majka stranaka zaključila s tuženikom, ukazuje se neosnovanom i tvrdnja tužiteljice da je pokojna Žuži Jelinek Ronkulin „nesporno znala i mogla znati da su nedopuštene pobude motiv sklapanja predmetnog ugovora“ te ova tvrdnja tužiteljice ostaje samo na razini puke, a nedokazane tvrdnje.

Drugim riječima, da je tužiteljica smatrala da je pobuda zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između njezine majke i tuženika bila ta koju ističe tijekom postupka, onda bi tužiteljica s majkom razgovarala o tome, a sama činjenica da s majkom o tome nije vodila razgovore, također ukazuje da je njezin navod o nedopuštenoj pobudi koja je za cilj imala njezino isključenje iz nasljeđivanja vile u [adresa] ([adresa]), neosnovan. 4.5.2.3. U konačnici, tužiteljica sama potvrđuje u svom iskazu da je tuženik osiguravao 24 sata dnevno brigu o majci i da je on angažirao osobe da brinu o Žuži Jelinek Ronkulin. 4.5.2.4. I završno, majka parničnih stranaka, Žuži Jelinek Ronkulin je te iste godine kad je s tuženim Ivom Jelinekom zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (2012.) kćeri Diani Jelinek Marazzi – tužiteljici, darovala stan u strogom centru Zagreba, na [adresa], površine 212,21 m2, što među strankama nije sporno, a proizlazi i iz ugovora o darovanju (list 103-105 spisa) i rješenja o uknjižbi Općinskog građanskoga suda u Zagrebu Z-55879/12 od 27. studenoga 2012. (list 122 spisa), pa i ta činjenica ukazuje da nije postojala namjera pokojne Žuži Jelinek Ronkulin da je liši stjecanja vlasništva na nekretnini koje je Žuži Jelinek Ronkulin bila vlasnica.

Jer, ako netko nekoga želi lišiti nasljeđivanja, odnosno stjecanja vlasništva, onda je zdravorazumski zaključiti da će taj netko tu osobu (pokušati) lišiti prava na nasljeđivanje na cjelokupnoj imovini a ne samo na dijelu imovine, što tvrdi tužiteljica. 4.5.3. U odnosu na žalbeni navod pod točkom 3., odnosno na tvrdnju da sud nije proveo dokaze iz tužbe, a nije proveo nijedan osim saslušanja svjedoka, a da ih je proveo, sud bi zaključio da su pobude bile nedopuštene i da je ugovor protivan moralu društva, a posljedično i protivan Ustavu RH, treba odgovoriti da je na ovu okolnost tužiteljica u tužbi općenito predložila saslušanje svjedoka (koje u tužbi nije imenovala), da je predložila čitanje izjave pokojne Žuži Jelinek Ronkulin  ovjerene od strane javne bilježnice 17. prosinca 2015. pod brojem OV-38521/15, te izjave AN ovjerene od strane javnog bilježnika 7. listopada 2016. pod brojem Ov-6092/16, te je na ovu okolnost predložila saslušanje stranaka, pri čemu treba ponoviti da je kao glavni tužiteljičin zahtjev u tužbi egzistirao zahtjev za utvrđenje da je sporni

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut jednostranom izjavom volje preminule Žuži Jelinek Ronkulin  poslovni broj OV-38521/15 od 17. prosinca 2015. (list 15), radi neispunjenja, te da je od tog zahtjeva tužiteljica odustala podneskom od 4. listopada 2022., što ukazuje da ni sama tužiteljica tu izjavu na drži pravno relevantnom za ishod ovog postupka, tim više jer je USKOK 23. ožujka 2021. donio rješenje o provođenju istrage protiv EN, javnobilježničke prisjednice, tužiteljice iz ovog postupka Diane Jelinek Maraza, A. F., odvjetnice Diane Jelinek Marazze, zbog postojanja osnovane sumnje da su otiskivanjem kažiprsta desne ruke Žuži Jelinek Ronkulin na navedenu izjavu, iako Žuži Jelinek nije bila svjesna što se od nje traži jer nije bila sposobna za rasuđivanje, počinile kaznena djela i to – ĆN – zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenje službene ili poslovne isprave, a MNŽ i A.F.– kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti i kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave. 4.5.3.1.

Što se tiče izjave Milorada Ronkulina (list 50 spisa), treba reći da se izjavi kojom je on izjavio da je dizao novce s računa pokojne RN i predavao ih tuženiku, ne može dati pravna relevantnost s obzirom na predmet ovog spora, već to eventualno može biti relevantno kod odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za raskid ugovora zbog neispunjenja, a osim toga je nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje Marije Bogadi, dr. med., spec. psihijatrije od 6. ožujka 2017., a koji dokaz vještačenjem je izveo Općinski građanski sud u Zagrebu ( list 37-49), utvrđeno da je kod Milorada Ronkulina dijagnosticirana senilna demencija, a zbog navedene bolesti pokazuje izrazito zatajivanje u osobnom, poslovnom i socijalnom funkcioniranju, da se u prognostičkom smislu ne očekuje kvalitetnije i stabilnije funkcioniranje ispitanika, da temeljem prirode psihičkog poremećaja, aktualne kliničke slike te zbog prirode poremećaja kao ireverzibilnog,

M.R. nije u mogućnosti voditi samostalno računa o svojim potrebama, niti je u stanju uopće zaštititi svoja prava i interese, nije sposoban za rasuđivanje i upravljanje svojom voljom, slijedom čega je predloženo u potpunosti lišavanje poslovne sposobnost M.R. i postavljanje mu skrbnika. 4.5.3.2. Navedena izjava sačinjena je 6. listopada 2016., a potpis M.R. ovjeren kod javne bilježnice 7. listopada 2016. 4.5.3.3. U podnesku od 25. studenoga 2022. (list 124-129) tužiteljica nije osporila nalaz i mišljenje vještakinje Marije Bogadi, no smatrala je da taj nalaz ne može biti nesporni dokaz da u vrijeme davanja izjave **.**.2016. M.R. nije mogao shvatiti značenje svojih izjava. Međutim, tužiteljica takvu tvrdnju nije dokazala, a nije ni osporila nalaz vještakinje u dijelu u kojem se u Povijesti bolesti, Dom zdravlja Zagreb – Centar, Psihijatrijska ordinacija od 31. listopada 2016., povodom psihijatrijskog pregleda M.R. (samo 25 dana nakon ovjere potpisa na spornoj izjavi), navodi da je kod M.R. suspektan razvoj demencije, zbog čega je već dulje vrijeme kompromitirana poslovna sposobnost te ne bi trebao zaključivati pravne poslove.

4.5.3.4. Iz iskaza nijednog svjedoka koji je saslušan u ovom postupku ne proizlazi tvrdnja tužiteljice da je pobuda za sklapanje ugovora bila ta da se nju liši prava na nasljeđivanje nekretnine u Opatiji (Voloskom), niti tužiteljica u žalbi ukazuje koji su to svjedoci iskazivali upravo tako kako je tvrdila. Ponavlja se da je čak i tužiteljica u svom iskazu navela da njezina i tuženikova majka nikada nije govorila o pobudi zaključenja ugovora, niti su o tome razgovarale, niti ju je tužiteljica o tome pitala, a niti se Žuži Jelinek Ronkulin njoj žalila na tuženika, pa se tužiteljicu upućuje na pravnu analizu pod točkom 4.5.2.2.2. 4.5.4. Glede žalbene tvrdnje tužiteljice da se svi argumenti suda odnose na izvršenje ugovora, a ne na nedopuštene pobude i nemoralnost, valja reći da ni ta tvrdnja nije osnovana. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, navedene u točki 2.2. obrazloženja ove odluke. S obzirom da je tužiteljica tvrdila da pobuda zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije bila uzdržavanje Žuži Jelinek Ronkulil već isključenje tužiteljice iz nasljeđivanja nekretnina obuhvaćenih ugovorom, prvostupanjski sud je morao utvrditi stvarnu pobudu, kako bi ispitao opravdanost tužiteljičine tvrdnje, te je tom prilikom došao do utvrđenja da je tužiteljičin navod neosnovan budući da je pobuda zaključenja ugovora bilo uzdržavanje pravne prednice stranaka i da je svoju ugovornu obvezu tuženik izvršavao.

U tom smislu je i neosnovana tvrdnja tužiteljice o počinjenim bitnim povredama parničnog postupka, navedena pod točkom 5. točke 3.5.2. obrazloženja ove odluke. 4.6. Imajući u vidu sve navedeno, odnosno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci. Ocjena drugostupanjskog suda u pogledu odluke o troškovima postupka: 5. Tužiteljica je napisala 11 stranica žalbe. U drugoj rečenici žalbe, koja je ujedno i točka 2. žalbe, navela je da žalbu podnosi zbog odluke o trošku. 5.1. Međutim, tužiteljica svoju žalbu u odnosu na odluku o troškovima postupka uopće nije obrazložila.

5.2. Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. 5.3. Dakle, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. 5.4. Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka kojom je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 124.762,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, obrazložio u toč. 11. i 12. obrazloženja prvostupanjske odluke, a tužiteljica nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije dovela u pitanje, slijedom čega žalbeni sud nije mogao ispitati samo puki navod tužiteljice da žalbu podnosi zbog odluke o troškovima postupka, pa se odbijanje tužiteljičine žalbe odnosi i na odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke prvostupanjske presude.' - piše u presudi predsjednice sudskog vijeća, sutkinje Krunoslave Dropulić koja nosi datum 13. veljače 2025. g.

Na tu je presudu Diana Jelinek Marazza uložila reviziju Vrhovnom sudu RH - VSRH. Članovi sudskog vijeća dopustili su tužiteljici reviziju na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku odlukom od 16. lipnja 2026. godine. U predmetu je odlučivalo sudsko vijeće VSRH u sastavu: sutkinja izvjestitelj Senija Ledić, predsjednik vijeća Ivan Vučemil, te članovi vijeća: Darko Milković, Josip Turkalj i Marina Paulić. Ta je odluka otpremljena sa Vrhovnog suda 29. lipnja 2026. g. Tako se ova sudska trakavica, bitka za nasljedstvo nasljednika Žuži Jelinek - nastavlja.