O impresivnom, skoro nevjerojatnom, bogatstvu Danka Končara objavili smo brojne napise. Tako smo pisali o kako pokušava prodati jednu od svojih skupih nekretnina koje posjeduje na Azurnoj obali. Odnosno, o tome kako prodaje kompleks vila za 15 milijuna eura. Pisali smo i kako iznajmljuje svoj luksuzni zrakoplov. Pisali smo i kako ne mora kao prosječni Hrvati s loncima napunjenim sarmom kretati put skijališta jer posjeduje luksuznu drvenu kolibu u najotmjenijem skijalištu u francuskim Alpamama - preskupom Courchevelu i to upravo u najskupljoj ulici tog mondenog mjesta. No, pisali smo i kako se njegova kći Lena predstavlja na društvenim mrežama tako da se može zaključiti kako se odrekla očeva prezimena. Končar, poput punca tajkunskog sina Emila Tedeschija juniora, Mihajla Perenčevića čija je tvrtka zakupac Putinovog tajnog dvorca na Crnom moru o čemu smo pisali, mora jedino stalno mijenjati adresi kako bi uspješno izbjegao plaćanje poreza na milijarde svoga bogatstva. Tako smo objavili članak kako Končara u Zagrebu traže preko sudske ploče s adresom na Malti. i kako je Končar ortak sestre crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića što je isplivalo u Pandora Papers.
Pisali smo kako je Iva Majoli s tatom i Dankom Končarom tražila pljenidbu s računa tvrtke vlastitog brata Drage Majolija. Poznato je i kako je Danko Končar sa sinom Nenadom uložio milijune za skidanje ovrhe s kompleksa na zagrebačkom Cmroku, teniskih terena i restorana. Iako je Iva Majoli najavljivala renesansu ulaganja s Končarima na Cmroku isti je teniski kompleks financijskim transakcijama završio kod nećaka hercegovačkog tajkuna koji je iznenada preminuo nakon uboda pčele o čemu smo pisali. Ovaj uvod bio nam je nužan kako bismo ilustrirali kako su tajkuni izrasli u Putinovoj Rusiji postali toliko financijski jaki da im sitniš predstavljaju ulozi od desetine i stotine milijuna eura. Toliko naime Končar transferira na sve strane svijeta bilo da ulaže u privatne nekrentine ili u preuzimanje udjela u tvrtkama, rudnicima i brodogradilištima diljem svijeta.
No, ruska agresija na Ukrajinu mogla bi zaustaviti i njegovu domaću i svjetsku ekspanziju. Naime, ukoliko Putin nastavi svim sredstvima s agresijom na Ukrajinu zacijelo se dužnosnici SAD-a i EU neće zaustaviti samo na površinskim sankcijama protiv glavnih Putinovih oligarha i igrača već će jurnuti i na njihove pomagače poput Danka Končara ili pak 'Putinovog hrvatskog novčanika' Mihajla Perenčevića koji je na Malom Lošinju, o čemu smo pisali, udomio u raskošnoj vili Nikolaya Tokareva šefa ruskog Transnjefta koji je stavljen i na zadnji popis sankcija. Na sankcijskoj listi SAD-a od 2014. nalazi se krupni investitor u Dubrovniku Viktor Vekselberg o čemu smo pisali. Netom je objavljeno i kako je administracija američkog predsjednika Joe Bidena na novu sankcijsku listu ponovno stavila direktora državnog ruskog Rosteca Sergeja Čemezova.
On se kao osobni intimus ruskog predsjednika Vladimira Putina nalazi još od 2014. na crnoj listi, odnosno još iz vremena kada je Rusija okupirala Krim. Čemezov je imenovan Putinovim predsjedničkim dekretom 26. studenog 2007. za glavnog direktora Državne korporacije za promicanje razvoja, proizvodnje i izvoza ruskih tehnologija visokotehnoloških industrijskih proizvoda - tvrtke poznate kao Rostec. Čemezov je pouzdani saveznik predsjednika Putina, kojeg poznaje od 1980-ih kada su živjeli u istom stambenom naselju u Istočnoj Njemačkoj i kada su obojica radila za KGB. Sergej Čemezov bio je jedan od kandidata ruske vlade za Upravni odbor Rosnjefta, ruske državne naftne tvrtke. Za upravu Rosnjefta izabran je 20. lipnja 2013. godine. Moskovski mediji otkrili su još 2018. bliske veze Čemezova sa sankcijske liste i Danka Končara, hrvatskog tajkuna koji je bogatstvo i stekao u Rusiji a potom ga umnožio diljem svijeta.
Zadnjih godina Končar osim u hrvatske tvrtke ulaže i u Republiku Srpsku, Crnu Goru, Makedoniju ali i Srbiju otkud je njegova sadašnja supruga Jelena Manojlović.The Moscow Post, odnosno novinar Konstantin Yankovsky 10. rujna 2018. objavio je članak pod naslovom 'Negativac u službi Rosteca'. U članku se navodi sljedeće: 'Čini se da se na rusko metalurško tržište vraća biznismen koji je skandalom izbačen s ovog tržišta. Štoviše, u tome mu pomažu državne korporacije. Hoće li iskoristiti njegove posebne vještine? U metalurškoj industriji odjednom se dogodilo nekoliko naizgled nepovezanih događaja. Ujedinjena brodograditeljska korporacija (USC) razmijenila je imovinu s hrvatskim poduzetnikom Dankom Končarom, a Chek-Su.VK CJSC ide u stečaj u regiji Kemerovo. Ovi naizgled nepovezani događaji mogu ukazivati na nadolazeće promjene na tržištu. Dopisnik The Moscow Posta pokušao ih je razumjeti' - piše u uvodu članka.
Pod međunaslovom 'Grijao je "zmiju" na prsima?' - nadalje slijedi: 'Prošlog tjedna USC je razmijenio imovinu s poduzetnikom Dankom Končarom. Končar je od državne tvrtke dobio udjele u finskom brodogradilištu Arctech Helsinki Shipyard, a USC je dobio imovinu tvrtke Afarak koja proizvodi ferolegure. Sudionici na tržištu rekli su da je USC bio prisiljen ići na razmjenu, jer je strana imovina tvrtke prolazila kroz teška vremena. S obzirom na nemogućnost privlačenja stranih ulaganja, morali smo tražiti izlaz. Aleksey Rakhmanov, predsjednik JSC "OSK", nazvao je takav izlaz prijenosom brodogradilišta na vlasnika, koji nije na popisu sankcija. Istodobno, sudionici na tržištu primjećuju da su mogli pronaći partnera s čišćom poviješću. Izabran je Danko Končar koji je skrivio više od jednog skandala u Rusiji. Konkretno, govorimo o ruskim tvrtkama Chrome 19152 i Serov Ferroalloy Plant. Tu imovinu posjedovao je zajedno sa svojim partnerom Sergejem Gilvarom. U to vrijeme 2006. godine guverner Sverdlovske regije Eduard Rossel rekao je da je potrebno pojačati kontrolu nad "Ruskim kromom 1915".
Posebno je sugerirao da Končar frizira financijske pizvješća kako bi izbjegao poreze i da se bavi isisavanjem novaca u inozemstvo. U postupku provjere isplivali su i drugi podaci. Tada su se zainteresirale ekološke vlasti regije Sverdlovsk. Prema njihovim riječima, "Ruski krom" je negativno utjecao na ekološku situaciju u Pervouralsku' - tako je glasio opis samo dijela Končarevih grijeha. Zatim u članku slijedi međunaslov 'Ne poklanja li Rahmanov prelako državnu imovinu?'. U tom dijelu članka posebno je apostrofirano sljedeće: ' U pokušaju da izbjegne odgovornost, Končar je odlučio spojiti svoju rusku imovinu sa svojim partnerom Sergejom Gilvarom, ali se potom predomislio. Rossel je također otvoreno proglasio takvo ponašanje neprihvatljivim za poslovanje i zatražio da se i o toj činjenici provede revizija. Navodno, Končar ne cijeni previše svoj ugled, budući da si dopušta takve finte - piše u tom članku koji se nadalje bavi isplivavanjem Končareva imena u aferi Panama Papers.
Taj je dio naslovljen - 'Podvizi' hrvatskog Finca. U njemu se opisuje Končarev put od jugoslavenske, odnosno karlovačke Jugoturbine gdje je 1975. bio direktor poslovnog odjela. Istaknuto je kako je tamo radio oko godinu dana, jer je priveden i optužen za primanje mita i pronevjeru javnih sredstava. Citira se kako ga je sud proglasio krivim i osudio na 12 godina, od čega je Končar odslužio 7 godina. ističe se i kako su u zadnje vrijeme isplivale brojne offshore tvrtke koje Končar koristi za skrivanje financija te da je više puta dolazio u sukob s manjinskim dioničarima. Novinar The Moscow Post potom se pita kako ruski 'USC nije uznemiren što je jednom Končar već opljačkao državu? Žele li mu dati još jednu priliku?'.
U članku se dalje opisuje kako je Končar uspio u Rusiji uništiti rudnik OAO Saranovskaya Rudnaya. Podsjećaju da je u to vrijeme Končar, preko EWW-a, kontrolirao, između ostalog, tri rudnika kroma u Turskoj i južnoafričku tvrtku Samanchor Chrom. Nakon što je uništio rudnik Rudnaya, Končar je ne samo uspio podići vrijednost svoje imovine "Samanchor", izazivajući nedostatak resursa na tržištu, ali zapravo je zamrznuo proizvodnju kroma u Rusiji. U isto vrijeme, Končar je svugdje imao koristi - povećao prihod od prodaje imovine u isto vrijeme, proizvođači su bili prisiljeni kupiti krom od ENRC Corporation, koji je on kontrolirao. Moskovski novinar postavlja logično pitanje kako iz tog proizlazi da USC za sebe nije izabrao najboljeg ortaka te navodi kako je šef te tvrtke Rakhmanov zacijelo svjestan Končarovih postignuća i metoda.
Odnosno da je moguće kako od Končara očekuje i osobnu korist. U članku se dalje navodi kako ruske rudnike zadnjih desetljeća nisu samo uništavali stranci poput Končara već i domaći ljudi. Navodi se primjer i rudnika Chek-Su čija je sudbina donekle slična onome što se dogodilo s bivšim Končarevim rudnikom Rudnaya. 'Naravno, teško je zamisliti da bi velika državna banka mogla djelovati u interesu Končara. No, ni hrvatski poduzetnik u ovoj priči nije samostalna osoba' - započinje taj najintrigantnji dio teksta. 'Može se sumnjati na šefa USC Aleksandra Rakhmanova. Tu se otvara rudnik zlata. Svi ovi pogoni usmjereni su na proizvodnju ferolegura. Oni su pak dio modificiranog lijevanog željeza, koji se naširoko koristi u brodogradnji. To je jedna od omiljenih shema po kojima se povlače javna sredstva. Postoji tvrtka kupac i izvođač koji nije izravno povezan s njom. Tu se javlja najizravnija veza.
Gospodin Rakhmanov možda nije zadnja karika u ovom lancu, postoje "ribe" i veće. Na primjer, šef Rosteca je Sergej Čemezov. Njegova je korporacija angažirana u nekim sumnjivim smjerovima. Na službenim stranicama navodi se 15 područja u kojima se tvrtka razvija – od proizvodnje automobila do farmaceutskih proizvoda. O tome da Rostec gleda u USC pričalo se prije dvije godine. Kružile su glasine da se korporacija ne protivi baviti i brodogradnjom. Navodno je tu inicijativu dao jedan od službenika Ministarstva industrije i trgovine. Izjavio je to u veljači ove godine na tadašnjem sastanku s potpredsjednikom Vlade Dmitrijem Rogozinom. Isprva se radilo o prelasku nekih izvođača na USC, no dužnosnik je predložio uključivanje korporacije u Rostec kao cjelinu.
Od tog vremena Rostec je uključio dodatne poslove, posebice brodogradnju "More" (Feodosia). Tvornica bi se trebala transformirati u dioničko društvo, a 100 posto dionica pripalo bi Rostecu. No stručnjaci snažno sumnjaju da će spajanje USC-a i Rosteca na neki način pozitivno utjecati na brodogradnju. Ako analiziramo aktivnosti Sergeja Čemezova, možemo vidjeti da samo ona poduzeća koja su imala dobar život i prije dolaska Rosteca pokazuju pozitivnu dinamiku. U isto vrijeme, USC je naravno, konsolidiran. Ne samo da dobiva stalne subvencije od države - stručnjaci napominju da iznos potpore čak nekoliko godina premašuje iznos dobiti tvrtke. Istodobno, prihod tvrtke za 2016. iznosio je 49 milijardi rubalja, a dobit je bila samo 196 milijuna rubalja do sto milijuna rubalja. .. Stručnjaci snažno sumnjaju da bi poduzetnik tako jako narušenog ugleda kao što je Končar mogao tek dobiti državnu imovinu, a bankrot potpuno sposobnog poduzeća također izgleda, blago rečeno, čudno.
Stječe se osjećaj da se prikuplja imovina za ulazak na tržište novog igrača. Hoće li Rostec to postati izravno ili će radije djelovati preko posrednika? Moguće je da će se tvrtka doista spojiti s USC-om i kontrolirati imovinu kroz zajedničku podružnicu. Očito je da USC nije imao pravo prenositi državnu imovinu na takvog, blago rečeno, sumnjivog poduzetnika kao što je Končar. VEB je trebao podržati strateški važan i vrijedan projekt Chek-Su.VK, a ne bankrotirati. Bilo bi lijepo da šef Rosteca razmišlja ne o proširenju svoje korporacije, već o povećanju učinkovitosti. Zasad postoji osjećaj da se Sergej Čemezov jednostavno "deblja" na proračunskim sredstvima. Možda bi nadležna tijela trebala pitati menadžere za njihovu kompetenciju i odluke? Uostalom, mora postojati neka ravnoteža mogućnosti i odgovornosti' - piše u tom članku.
No, u kolovozu 2018. više ruskih medija pisalo je o Danku Končaru kao hrvatskom partneru Viktora Vekselberga. 'Dogovor zakazan za srpanj o prodaji dijela jedinog stranog brodogradilišta USC-a, finskog Arctech Helsinki Shipyarda, nije postignut. Uvjeti ugovora s hrvatskim partnerom oligarha Viktora Vekselberga promijenili su se u posljednji trenutak, i to ne nabolje, a Moskva je u Helsinki poslala revizore s velikom provjerom, sumnjajući u prijevaru. Američke sankcije onemogućuju rad finskoj podružnici državne brodograditeljske korporacije. Zapadne banke su zatvorile financiranje, izvođači su odbili surađivati. A bez toga se ne mogu privući nove narudžbe. Zasad postoje dva izlaza iz situacije – prodaja ili stečaj. Imovina u Suomiju pojavila se u USC-u 2011. godine. Korporacija je u početku stekla 50 posto, a 2014. postala je jedini vlasnik brodogradilišta. Tvrtka je prvenstveno specijalizirana za izgradnju brodova ledene klase. U 2016. godini brodogradilište je pustilo u rad prvi svjetski ledolomac na prirodni plin i dizel gorivo s niskim sadržajem sumpora.
A njezina najveća narudžba bila je serija pomoćnih plovila za projekt Sahalin-2 iz Sovcomflota. Planirana je izgradnja tankera za led za Yamal LNG i linijskog broda za japansku tvrtku za krstarenje Peace Boat. Ali događaji na Krimu i Donbasu i sankcije koje su uslijedile nisu mogle ne pogoditi stranu podružnicu ruske državne korporacije. Zbog sankcija protiv USC-a, neki dobavljači su odbili suradnju, zapadne banke su zatvorile financiranje projekata, a Nordea, sjeverna Europa, zatvorila je račune. Tisuće plaćanja dobavljačima opreme i kooperantima su vraćene, kašnjenja u plaćanju dovela su do poremećaja u proizvodnim procesima i neisporuke naloga Sovcomflota, koji je izrekao kaznu od 50 milijuna eura. U pitanju je daljnji razvoj brodogradilišta. Prema riječima Vladimira Guteneva, prvog zamjenika predsjednika Odbora Državne dume za ekonomsku politiku, industriju, inovativni razvoj i poduzetništvo, razmatra se odluka da se Sjevernim morskim putem dopusti samo brodovima ruske proizvodnje.
To će značajno smanjiti popis potencijalnih kupaca iz Rusije. I neće se biti moguće koncentrirati na proizvodnju brodova za krstarenje, kako je planirala korporacija, bez privlačenja značajnih kreditnih sredstava. Ali ako neka zapadna tvrtka postane većinski dioničar, sankcije bi se mogle ublažiti. O prodaji dijela brodogradilišta počelo se razgovarati krajem 2017. godine. A ubrzo se doznao i kupac - Kermas grupa hrvatskog poduzetnika Danka Končara. Tijekom SPIEF-a, predsjednik USC-a Aleksej Rakhmanov rekao je da će posao biti u nenovčanom obliku - 55 posto u stranom brodogradilištu bit će razmijenjeno za dionice proizvođača ferolegura Afarak, koji se trguje na Londonskoj burzi i dio je grupa Kermas. Naš cilje za sklapanje ovog posla bio je srpanj. Štoviše, vladina direktiva o povlačenju iz glavnog grada Arctecha već je u Bijeloj kući, a odluka se može donijeti za nekoliko minuta, dana, sati' - pisali su tada ruski mediji.
Tako se objašnjava i Končareva ekspanzija i izbor Finske kao zemlje u koju je smjestio svoj Afarak. Naime, Finska je oduvijek bila meta ruskih oligarha povezanih s Putinom. Primjerice, Putinovi prijatelji iz djetinjstva braća Boris i Arkadij Rotenberg također su poslovali u Finskoj. Boris Rotenberg je u prvom braku bio oženjen za Finkinju, posjeduje finsko državljatsvo i imovinu a on se kao i brat našao na udaru sankcija još od 2014. te na zadnjoj sankcijskoj listi. Dakle, na kraju zaključimo, ako Putin na Ukrajini iskaže svu svoju brutalnost i ne biranje sredstava zacijelo lista sankcija neće stati samo na raznim vekselberzima, rotenberzima, tokarevima i sličnim već će ići i dalje pa možemo očekivati da ni Zagrepčanima Danku Končaru nakon desetljeća megaekspanzije kao ni Mihajlu Perenčeviću neće predstojati mirni dani. Ne zaboravimo, punac sina hrvatskog tajkuna Emila Tedeschija - Mihajlo Perenčević svoju je blizinu s Putinom dokazao zakupom njegovog dvorca a Danko Končar potvrdio je da pripada bliskom Putinovom krugu kada je u Brodotrogiru čiji je vlasnik, završila na remontu Putinova jahta Čajka.
Tu je neizbježno lice i Trogiranin Jozo Dragan koji je zajedno sa svojim slovenskim partnerom Janezom Škrabecom doveo Putina u Sloveniju i koji je blizak s ruskim predsjednikom Lukašenkom, no o tome ćemo posvetiti zaseban članak. Njih dvojica u Hrvatskoj zajedno posjeduju nekad moćni zadarski SAS, odnosno tvrtke proizašle na razvalinama SAS-a. I na kraju napomenimo i to kako je Končarev ruski period za medije u Hrvatskoj nepoznanica. No, mi smo tu zapreku uspješno premostili te smo pretraživali ruske medije na ćirilici. Doznali smo tako i za uznemirujuće informacije poput one kako je iznenadna smrt jednog direktora pogodovala interesima Danka Končara ali i da u nekim dijelovima Rusije zbog njegovog kontaminiranja u poslovima s rudnicima te drugim radnjama s pravom nosi tzv. crnu oznaku, istu onu kakvom su se nekada označavali svjetski pirati.