U Hrvatskoj postoje brojni milijunaši za koje šira javnost nikada nije čula a koji bi po impresivnoj veličini osobnog bogatstva mogli parirati svjetskim nekretninskim magovima. Jedan od takvih zacijelo je Trogiranin Zlatko Reljić koji godinama živi na relaciji Split - Brač a prethodno je imao adresu i u Zürichu. Na Braču Reljić posjeduje brojne iznimno vrijedne nekretnine, u nekima je uknjižen kao jedini vlasnik a na brojnima kao suvlasnik. Naime, dio nekretnina je stekao davanjem posudbi uz zalog nekretnina. Tako je posuđivao novce pokojnom odvjetniku i sucu Radoju Filipiću iz Milne koji je šogor supruge Suada Rizvanbegovića. Za malo mlađu publiku važno je istaknuti kako je Rizvanbegović bio dio najužeg kruga pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. U doba Jugoslavije bio je tenisač pa trener a u Hrvatsku se vratio iz Amerike zajedno sa suprugom Miljanom čija obitelj potječe iz Milne na Braču. Naime, Miljana je kći Miloja Filipića a on pak potomak Antonija Filipića Glige koji je pripadao plemićkoj obitelji iz Milne na Braču. Stoga ne čudi da je Reljić, koji očito ima izvrstan nos za nekretnine ali i osjećaj za timing pa zna kad je netko u nevolji te da bi mogao ispod cijene dati nešto vrijedno pod zalog. Da je to tako svjedoče brojni vlasnički listovi ali i sudski oglasi. Naime, Reljić je unatrag dva desetljeća poveo niz ovršnih i drugih postupaka kako bi uknjižio brojne nekretine na najatraktivnijim adresama diljem Dalmacije, od Makarske, preko Brača pa sve do Dubrovnika. Iako je prevalio sedamdesetu pred Reljićem su brojne transakcije koje je povjerio svojoj znatno mlađoj supruzi koja je na Brač donijela dašak orijentalne ljepote i egzotično ime Masda Reljić Nadapdap. Njoj je Zlatko Reljić povjerio i vođenje svoje privatne tvrtke Terra-Adria iz Povlja na Braču pa sad ona ima pune ruke posla da pronađe kupca za više nego atraktivne milijunski vrijedne nekretnine. Jedino je čudno u cijeloj priči da je Financijska agencija RH 2019. tražila provedbu osobnog stečaja nad Zlatkom Reljićem no taj postupak nije izvršen jer je sud službenim putem pribavio podatke o silnim a hipotekarno neopterećenim nekretninama. Slijede detalji priče koja ukazuje na to da činjenica da netko u RH ima impresivno osobno bogatstvo ne znači nužno i da nije osoba koja pokušava izbjeći plaćanje dospjelih dugova.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Dokument Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, od 14. kolovoza 2019. godine na svjetlo dana iznjedrio je krajnje zanimljiv slučaj. Naime, radi se odluci sudskog savjetnika Duje Karamana, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača Zlatka Reljića. Uz Reljićevo ime upisana je adresa na Rivi u Povljima gdje taj poduzetnik godinama i živi. Sudac Karaman tog je dana obustavio je jednostavni postupak stečaja nad imovinom Zlatka Reljića. Iz obrazloženja je vidljivo kako je 1. ožujka 2019. godine taj sud zaprimio prijedlog Financijske agencije za provođenje osobnog bankrota nad Zlatkom Reljićem. Supetarski sud zaprimio je i obavijest FINE kako se potrošač Reljić u roku od 15 dana od dana dostave poziva nije očitovao da se provede jednostavni postupak stečaja nad njegovom imovinom.

Inače, Financijska agencija RH zahtjeve za provedbom osobnog bankrota upućuje kada netko u duljem vremenskom razdoblju ima evidentirane dugove. Mogu to biti komunalni dugovi koji su postali ovršni, može biti porezni ili neka treća varijanta duga. Iz obrazloženja je vidljivo kako je FINA Reljiću uputila poziv za dostavu podataka o imovini preko sudske ploče. To znači da on nije otišao podići to pismeno kad mu je dostavljena obavijest na kućnu adresu. Iako se misli kako u Hrvatskoj u postupku osobnog bankrota završe samo ljudi koji istinski nemaju prihode i žive na rubu egzistencije. No, u Hrvatskoj su mnogi u postupku osobnog bankrota vidjeli prije svega mogućnost da se oslobode akumuliranih dugova a da prethodno osiguraju nekretnine ili drugu vrijednu imovinu, odnosno da istu zataje sudu. Prema Zakonu o stečaju potrošača važno je tijekom postupka dokazati kako dužnik nema imovinu te da je pošten u smislu odredbi istog zakona.

Neki su u Hrvatskoj već iskusili što znači kada se tijekom tog postupka otkrije njihovo nepoštenje. Tako je zahvaljujući činjenici da je sud utvrdio nepoštenje potrošača obustavljen postupak osobnog bankrota zeta bivšeg predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, ujedno supruga operne pjevačice Martine Tomčić. Naime, Ženja Moskaljov je pokušao osobnim bankrotom izaći iz dubioze teške skoro 25 milijuna kuna koliko je dugovao raznim bankama, Poreznoj, osiguravajućim kućama i drugim vjerovnicima. Moskaljov je 2017. sam podnio zahtjev za provedbom osobnog bankrota i zamalo bi uspio u tom pothvatu oslobađanja od golemih akumuliranih dugova da stečajni povjerenik nije utvrdio kako je zatajio neke nekretnine o čemu smo prethodno pisali.

Postupak osobnog stečaja zatražila su i oba sina pokojnog slikara Mersada Berbera o čemu smo prethodno pisali. Pisali smo i o tome kako je Frano Lasić zamalo izbjegao osobni bankrot te smo objavili članak kako je taj postupak završen u slučaju nekadašnje kraljice Hrvatske Tamare Roglić. Postupak osobnog bankrota proveden je i nad nekadašnjom pjevačicom i TV voditeljicom Vlatkom Pokos dok se ona nalazila u Kanadi. Zahtjev za provedbom bankrota nad Pokosicom tražila je FINA jer je ona dugovala za komunalije i neke druge stavke o čemu smo pisali. No, u slučaju Zlatka Reljića Fina nije uspjela u provedbi tog postupka. Inače, kada se u traženom roku dužnik ne očituje na poziv da dostavi popis imovine, za sud je to istovjetno kao da je dužnik izjavio kako nema imovinu. Daljnja procedura nalaže da nadležni sud službenim putem pribavi podatke o imovini.

U obrazloženju je citiralno sljedeće: 'Odredbom članka 2. stavak 1. i 2. Zakona o stečaju potrošača ( "Narodne novine", broj 100/15 i 67/18, dalje ZSP) propisano je da je cilj navedenog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza). Poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s navedenim Zakonom'. U slučaju Zlatka Reljića sud je utvrdio kako je on vlasnik kuće i zemljišta u Milni kao jedini vlasnik te suvlasnik druge čestice. Suvlasnik je i pašnjaka u Milni u omjeru 9/10. Jedini je vlasnik zemljišta i vrta u Sutivanu.

Na stanu u Splitu u zgradu u Ulici Meštrovićevo šetalište ima uknjiženo založno pravo temeljem posudbe od 29. ožujka 2017. godine. Na toj adresi imao je ranije prijavljeno prebivalište. Reljić je k tomu suvlasnik brojnih čestica šume na atraktivnoj lokaciji u Milni u omjeru 120/612. Na obali u Milni suvlasnik je zemljišta u omjeru 20/306. U Milni posjeduje još jedno zemljište i vrt u istom omjeru vlasništva. Reljić je suvlasnik u dijelu 40/612 još jedne zemljišne parcele u Milni. U Sutivanu je upisan kao jedini vlasnik parcele te konačno u Milni posjeduje pašnjak i šumu u polovičnom vlasništvu. Kada smo izlistali vlasničke listove koji glase na Reljića ustanovili smo kako se u nekim slučajevima radi o golemim parcelama uz more velike vrijednosti ili pak o kući u središtu Milne koja ima lokalni povijesni značaj jer je pripadala nekadašnjim milnarskim plemićima.

No, postupak osobnog bankrota nad Reljićem nije uspio jer je sud utvrdio kako je on 'ostvario dohodak od nesamostalnog rada za 2017. godinu u visini od 15.370,06 kuna, zatim dohodak od nesamostalnog rada za 2018. godinu u visini od 14.914,84 kune, a za 2019. godinu dohodak od nesamostalnog rada u visini od 7.651,22 kune.Sud je također utvrdio da je potrošač i vlasnik automobila Fiat Tipo vrijednosti 1.025,00 kuna' - piše u sudskom dokumentu. Iz svega navedenog sudski savjetnik Karaman je zaključio sljedeće: 'S obzirom na utvrđenje da je potrošač propustio dostaviti istinite i potpune podatke o svojoj imovini, a sud je po službenoj dužnosti utvrdio da potrošač ima u vlasništvu navedene nekretnine, te da prima oporezive novčane primitke dohodak od nesamostalnog rada - plaću, to je presumpcija iz članka 79.c stavka 3. ZSP-a oborena, te je prema ocjeni ovog suda ponašanje potrošača nepošteno'.

Protiv tog rješenja supetarskog suda od 14. kolovoza 2019. Reljić je imao pravo žalbe Županijskom sudu u Splitu koje očito nije iskoristio. Inače, Reljić je više puta osvanuo u medijima. Jednom se žalio na lokalnog policajca koji ga navodno bezrazložno maltretira i zagorčava mu život. Osvanuo je u Slobodnoj Dalmaciji prošle godine gdje je u jednoj anketi predstavljen kao 70-godišnji 'vitalni švicarski umirovljenik, u stvari Hrvat sa švicarskom mirovinom. E, to je penzija! Živi u Švicarskoj, ali ima stan u Splitu i - što mu je još važnije - apartman s maslinikom u Povljima na Braču' - objavljeno je u Slobodnoj. Inače, Reljićevo ime pronašli smo u bazi sudskih objava. Tako je Reljić provodio ovrhu preko splitskog odvjetnika Dragutinu Korlaeta. Ovršenici su bili Radoja Filipić iz Splita, zastupano po opunomoćeniku Šimi Kovačeviću, odvjetniku u Splitu i Nadija Pintarić rođ. Filipić uz čije je ime pisalo 'nepoznatog boravišta'.

Ovrhu je Reljić provodio kako bi se uknjižio na na 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čestica zgrade i čestica zemljišta u Milni. Radi se zapravo o vili u srcu Milne koja je nekad bila vlasništvo Antonija Filipića Glige. Antonije je imao troje djece: Radoja, Miloja i Nadiju. Radoje Filipić bio je odvjetnik i sudac, umro je 2016. i pokopan u Milni. Upućeni tvrde kako se u nekom životnom periodu odao čašici pa je tu slabost očito iskoristio materijalno spretni Reljić te se za nekoliko novčanih posudbi uknjižio na vrijednu nekretninu. Iz vlasničkog lista proizlazi više hipoteka, vidljivo je kako su od 1996. pa nadalje stavljani zalozi na kuću u korist Zlatka Reljića temeljem posudbi koje je davao Radoju Filipiću i njegovoj seestri Nadiji Pintarić rođ. Filipić. Nadijina punomoć ovjerena je kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru a solemnizirana kod javne bilježnice Mirjane Popovac u Splitu. Radilo se o sveukupno 70.000 DEM koje su kasnije preračunate u iznos od 35.790,43 eura.

Upućeni tvrde da ta nekretnina u srcu Milne vrijedi oko 300.000 eura unatoč tomu što idiličnu poziciju i povijesnu vrijednost kvari crpka za fekalije što prouzrokuje buku te pridonosi neugodnom vonju. Sudsku ovrhu nad bratom i sestrom Filipić Reljić je oglasio 6. ožujka 2009. godine.Kasnije se uknjižio kao vlasnik 2/3 te dijela te vile i okućnice. Preostale dvije suvlasnice više su nego zanimljive. Naime, jedna nasljednica je Miljana Rizvanbegović koja sada sa suprugom Suadom živi u new Yorku gdje i njihova kći Amra, njen suprug Carlos Ignacio García-Tunón i sinovi. Rizvanbegović je nekadašnji Tuđmanov teniski partner koji je s ginekologom Velimirom Šimunićem, Ćirom Blaževićem i Brunom Orešarom bio dio najbližeg prijateljskog kružoka prvog hrvatskog predsjednika. Miljana Rizvanbegović bila je jedna od najbližih prijateljica Ankice i Nevenke Tuđman iz tog perioda.

Inače, Tuđman je Rizvanbegovića postavio za direktora hrvatske zlatne koke - Croatia osiguranja. Rizvanbegovića je na toj funkciji naslijedio Hrvoje Vojković koji je kasnije prodao svoj luksuzni dvoetažni stan u Krajiškoj sadašnjem hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Kako je pozicija direktora Croatia osiguranja jedan od najboljih uhljebistanskih fotelja u Hrvatskoj ne čudi da je Vojković nakon nje postao jedan od najbogatijih Hrvata s nizom luksuznih nekretnina u i oko Zagreba te Istri. O tome kako je njegova kći vodi život na visokoj nozi u Londonu nakon što je ime Lucija promijenila u Lucy-Collett pisali smo u prethodnom članku. Reljiću je ovrha uspjela jer je prema podacima iz vlasničkog lista sada uknjižen na nekretninu zajedno sa dvjema sestrama koje su se djevojački prezivale Filipić. Uz već spomenutu Rizvanbegovićku vrijedno je spomenuti kako je i druga sestra Danijela udana za nekad uspješnog hrvatskog i jugoslavenskog tenisača Boru Jovanovića.

Boro je bio uz Nikolu Pilića najjači tenisač u vrijeme SFRJ a zajedno su u paru bili u finalu Wimbledona 1962. godine. Miljana i Danijela su kćeri Miloja Filipića koji je umro u Zagrebu 2012. u 90. godini života. U trenutku Milojeve smrti bili su živi i njegov brat Radoje i sestra Nadija čiju je djedovinu založnim pravom i ovrhom uknjižio Zlatko Reljić. Osim unuke Amre koja je rođena u braku Miljane i Suada Rizvanbegovića Miloje Filipić ima i unuku Chiaru koja sada živi u New Yorku. Ukoliko jednog dana iz New Yorka nasljednici pokojnog Antonija odluče ulagati u svoju djedovinu u srcu Milne sve že te investicije morati provoditi sa suvlasnikom Zlatkom Reljićem. Nedavno je preko mobitela tvrtke koju je osnovao Zlatko Reljić a u kojoj je sada direktorica i vlasnica njegova mlađahna supruga Indonežanka Masda Reljić Nadapdab prodavano zemljište prvi red do mora u Milni. U oglasu je pisalo kako se prodaje 5000 m2 u Uvali Osibova u Milni sa strujom i vodom na parceli.

Tim je oglasom Reljić prodavao jednu od parcela koje su upisane u istom vlasničkom listu kao i parcela koju ima s poznatim zagrebačkim nekretninskim poduzetnikom Romeom Krešićem te nekim drugim osobama. Krešićevo je ime postalo poznato i kroz aferu i suđenje nekadašnjem direktoru Hypo Leasinga Dragi Vidakoviću koji je svojedobno svjedočio kako je vidio na parkingu u Austriji da Sanader prima mito. Krešić je naime posvjedočio kako je podmitio Vidakovića u vrijeme dok je on odlučivao o kreditu za njegovu tvrtku, što smo ranije objavili, jer je to od njega tražio Vidaković koji je sada u Los Angelesu promijenio ime u Ryan Drago o čemu smo prethodno pisali. Reljić je očito više nego vješt u zemljišnoknjižnim uknjižbama o čemu svjedoči činjenica da je protiv njega vođeno niz sporova, upisivani su prigovori brojnih osoba ali svejedno je on izlazio iz tih procesa kao vlasnik 1/1 brojnih parcela. Navest ćemo samo kako su pravo na parceli u Uvali Osibova polagale i druge osobe poput: Nevenke Marić iz Splita, Marinka Jurkovića iz Zagreba, Meri Butirić iz Splita ali su im uknjižbe odbijene.

Isprva je bila odbijena uknjižba i Romeo Krešiću ali on je na kraju uspio s upisom u vlasnički list. Iz vlasničkog lista vidljiva je i tužba Michela Jukića iz Zagreba protiv Zlatka Reljića. U istom vlasničkom listu upisana je tužba zaprimljena kod Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Imotskom, odnosno spor na nekretnini koje su poveli kao tužitelji Mijo Kasalo i Ane Kasalo, protiv tuženika Zlatka Reljića. Vlasnički list parcela u Uvali Osibova prepun je upisa sporova pa je tako upisana i zabilježba zemljišnoknjižnog prijedloga Višnje Štengl iz Siska. Tako je 6. srpnja 2000. upisana zabilježba spora između tužiteljice Adeline Šore iz Splita protiv Zlatka Reljića i Gorana-Tonči Šore iz Splita, 'radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u pogledu isplate iznosa od 100.000. dem, a radi vraćanja dvostruke kapare po zaključenom predugovoru za jednu česticu zemljišta'.

Također, 5. ožujka 2004. godine upisano je Rješenje Općinskog suda u Trogiru, odnosno ovrha od 26. veljače 2004. 'radi osiguranja tražbine predlagateljice osiguranja Adeline Šore prema protivnicima osiguranja, kao solidarnim dužnicima, Zlatka Reljića i Gorana Tonča-Šore, u protuvrijednosti iznosa od 100.000 DEM-a uvećano za kamate i troškove određuje se privremena mjera zabrane protivniku osiguranja Zlatku Reljiću da otuđi nekretninu ..... a koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja spora pred Općinskim sudom u Trogiru'. Navedimo kako je Adelina Šore vlasnica poznatog splitskog trgovine butika koja je na nekim javnim događanjima snimljena u društvu Đenke Rošin, supruge arhitekta Jerka Rošina, znanog i kao Sanaderovog prijatelja i jamca.

No, Reljić nije samo imao nekretninske akvizicije na Braču i Splitu putem financijskih aranžmana. O tome svjedoči i sudski oglas Općinskog suda u Dubrovniku. U oglasu piše kako je ovrhu pokrenuo Zlatko Reljić, zastupan po splitskom odvjetniku Dragutinu Korlaetu protiv ovršenika Jurice Jujnovića i Eugenije Lazari-Jujnović. U oglasu piše kako su 'odsutni i nepoznata boravišta' a da se ovrha vodi zbog naplate pa im je dodijeljena po službenoj dužnosti dubrovačka odvjetnica Ana Maras. Jurica Jujnović je u međuvremenu i preminuo. Taj oglas je objavljen u svibnju 2001. godine. Na Općinskom sudu u Splitu sudac Stipe Masle vodio je ovrhu Zlatko Reljić, zastupanog po splitskom odvjetniku Anti Kukoču odvjetniku u Splitu protiv ovršenika Branka Jakelića. 

Kako sud nije imao Jakelićevu adresu njemu je dodijeljen odvjetnik Miroslav Sarić iz Splita. Objava te ovrhe datira iz veljači 2007. godine. Reljić je pokretao iste postupke i u Makarskoj. O tome svjedoči sudski oglas Općinskog sud u Makarskoj. U oglasu piše kako 'u izvršnoj stvari vjerovnika Zlatka Reljića iz Trogira, zastupanog po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, protiv dužnika Stele Lučić iz Makarske i založnog dužnika Mate Jozaka-Lučića iz Makarske..., 'radi naplate novčanog potraživanja vjerovnika prodajom nekretnine založnog dužnika, postavio je dužniku Steli Lučić privremenog zastupnika Danka Glibotu, odvjetnika, Makarska... jer je taj dužnik nepoznata boravišta a nema punomoćnika, jer bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tom dužniku trajao dugo, tako da bi mogle nastupiti štetne posljedice za stranke' - piše u tom sudskom oglasu koji je objavljen u veljači 2002. godine.

Na Stalnoj službi u Kaštel Lukšiću Općinskog suda u Splitu sutkinja Irena Klisović vodila je spor s tužiteljima Brankom Reljićem iz Splita i Zlatkom Reljićem koji je tada imao prijavu na Mažuranićevom šetalištu. Tužitelje je zastupala odvjetnica Mea Jeličić iz Splita a spor su poveli protiv Bože Alfarevića, Mate Alfirevića i Petra Alfirevića, svi pok. Ivana. Za tuženike je konstatirano da su 'odsutni i nepoznata boravišta' a spor su Reljići poveli 'radi utvrđenja i ispravka uknjižbe'. Tuženicima je dodijeljena odvjetnica po službenoj dužnosti Sanja Grubišić iz Kaštel Gomilice. Zlatko Reljić se u ulozi tužitelja pojavio i na Općinskom sudu u Supetru. Zastupao ga je odvjetnik Ante Kukoč iz Splita. Tužio je Mandu Ostoić, ud. Ivana r. Zlatar, Šimu Ostoić, ž. Ivana Pleša, Antu Ostoića pok. Ivana, Stipana Ostoić pok. Ivana, Petra Ostoića pok. Ivana, Lodu Carević ud. Frana r. Ostoić, Maru Mašić ž. Joze, r. Ostoić, Ivana Ostoića Jankovića, Nikolinog, Antuna Ostojića Jankovića, Nikolinog, Katicu Ostoić Janković, Nikolininu, Diju Ostoić ž. Miće Jogića, Dobrilu Ostojić r. Salata, ud. Jakova.

Sud je za sve navedene konstatirao da su 'odsutni i nepoznata boravišta' te im je 22. travnja 2004. postavioo kao privremenog zastupnika nedavno osuđenog odvjetnika Miljenka Jovanovića iz Supetra. Taj je oglas objavljen u travnju 2004. godine. Inače, vrijedno je spomena da je Zlatko Reljić dugo godina bio prijavljen i na adresi Mažuranićevo šetalište. Prema podacima iz vlansičkog lista tamo je zasnovao hipoteku na stanu temeljem posudbe u iznosu od 12.000 eura 29. ožujka 2017. godine. Ta je hipoteka izbrisana 26. kolovoza 2020. Preko mobitela registriranog na tvrtku Terra-adria iz Povlja na Braču a koju je prepisao na suprugu Indonežanku Reljić je netom oglasio preko Indexa prodaju dva maslinika u Sutivanu. Jedan je površine 20.000 m2 te je naveo kako je cijena stvar dogovora. Na zemljištu je pomoćni stambeni objekt, struja i voda. Prodaje još jedan maslinik u Sutivanu površine 15.000 m2. 'Ukupno 450 stabala maslina i 150 rodnih stabala šipka' - piše u oglasu.

Za cijenu je također naveo kako je 'po dogovoru'. Očito silne uknjižbe nekretnina u korist Zlatka Reljića nisu išle sasvim glatko jer je u brojnim slučajevima postojalo puno drugih osoba koje su polagale prava na iste. O tome svjedoči vlasnički list pašnjaka i šume u Milni. Tamo je upisano: 'Na temelju Rješenja o ovrsi donesenog od Općinskog suda u Supetru, dana 31. svibnja 2013.god., posl. br. Ovr-138/13, zabilježuje se ovrha na 1/2 dijela nekretnina lista A), u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Saše Tomeca iz Splita, protiv ovršenika Gorana Tonča Šore iz Splita, utvrđenjem vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Na temelju čl. 81-84 Zakona o zemljišnim knjigama, upisuje se Zabilježba spora glede čest. zem.1090/12, 1092, radi preuzimanja prava vlasništva u pravnoj strani tužitelja Gorana Škaro iz Splita protiv predložnika Zlatka Reljića iz Plano-Trogir, a koja zabilježba ima trajati do pravomoćnog okončanja parnice P-284/00 ovog suda'. To je upisano 22. svibnja 2001.godine.

U istom vlasničkom listu zapisano je i sljedeće: 'Temeljem presude i rješenja Općinskog suda u Splitu u građanskoj stvari tužitelja 1. Mirka Prke, 2. Marka Franića, protiv tuženika 1. Gorana Tonča Šore i 2. Zlatka Reljića određuje se privremena mjera, te se zabranjuje tuženiku pod 2. Zlatku Reljiću otuđenje ili opterećenje nekretnina'. S obzirom na sve navedeno izgledno je kako Reljić posjeduje puno više nekretnina nego što je sudski savjetnik Karaman iskazao u rješenju odbijenice provedbe osobnog bankrota nad Reljićem. Vjerojatno bogati Dalmatinac čiji se život odvijao na relaciji Trogir, Švicarska, Split i Brač i koji je završio u bračnoj luci s mlađahnom Indonežankom posjeduje još izvanknjižnih nekretnina diljem Dalmacije. Moguće da je dio silnog carstva nekretnina očito stečenog na raznoraznim posudbama uz hipoteke na nekretninama prepisao i na suprugu Masdu Reljić Nadapdab. Zadnjih tjedana na Braču ključa nezadovoljstvo protiv Reljića. Naime, on do nekih parcela koje bi prodao nema prIstupni put a kupcima jamči da ima pa se tako našao na meti mještana koji su kao dragovljci branili Hrvatsku dok se Reljić i njemu slični bogatili a kojemima je srušio suhozid i iskrčio alepske borove i masline.

Reci što misliš!