Tijekom suđenja iskristalizirao se sustav zapošljavanja u državnoj kompaniji koja ima vrhunske plaće. Iako general Miljenko Filipović nije zadovoljavao uvjete natječaja postao je direktor korporativne sigurnosti HEP-a. U tužbi se žalio kako mu je objava članka prouzročila duševne boli što je dokazivao ispijanjem tableta za smirenje koje je našao doma no sutkinja nije utvrdila da je trpio takve posljedice.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Nedavno smo pisali o epilogu sudskog spora u kojem je tuženik bio prvi hrvatski uhljeb HDZ-ov Rade Buljubašić koji je u povijest novijeg hrvatskog bespuća ušao kao osoba koja je provela tisuće i tisuće sati izvan radnog mjesta u HEP-a a za što je primao plaću te bio nagrađen mogućnošću otkupa stana. Bilo je to u vrijeme premijera Ive Sanadera. No, HEP i tematika uhljebljivanja i dalje je aktualna ali ne u tako drastičnim formama. Svjedoči to i sljedeći primjer. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Ivana Markotić donijela je presudu u tužbi generala Miljenka Filipovića kojeg je zastupala zagrebačka odvjetnica Ana Tošev. General Filipović tužio je nakladnika Nacionala zbog članka u kojem su tvrdili kako je postao direktor korporativne sigurnosti HEP-a bez zadovoljavanja uvjeta natječaja.

Nacional je zastupala zagrebačka odvjetnica Ivana Stigleitner Gotovac, inače znana i kao supruga Ivana Gotovca, brata puno poznatijeg Ante Gotovca, nekadašnjeg zvijezda reality showa Gotovčevi. Proces je zaključen 22. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja osobno, njegove odvjetnice te odvjetničke vježbenice koja je došla u ime nakladnika Nacionala. Presuda kojom je odbijen Filipovićev tužbeni zahtjev donesena je 12. svibnja 2022. godine. Tužitelj je tražio odštetu od 30 tisuća kuna, zajedno sa zateznim zakonskim kamatama, u čemu nije uspio. Dapače, sud je presudio kako je dužan nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekući od 12. svibnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Iz obrazloženja je vidljivo kako je Filipović tužbu pokrenuo zbog članka objavljenog u Nacionalu 2 veljače 2020. godine pod naslovom: "HDZ-ov general Miljenko Filipović zaposlen je na direktorsko mjesto u HEP-u iako nije imao uvjete". Čanak je objavljen u tiskanom izdanju te na internetskom portalu tuženika. Filipović je tvrdio kako su objavljene sljedeće neistinite informacije: - "...Filipović u HEP-u angažiran uz gotovo izravan blagoslov premijera Andreja Plenkovića..." - "...deseci milijuna kuna s računa državne tvrtke trošiti prema netransparentnim kriterijima za razminiranje..." - "...potpora Plenkovićeve struje unutar HDZ-a" - "...na svoje pozicije došli odlukom vrha Vlade HDZ-a, tj. uz blagoslov premijere Plenkovića..." - "...povezan s raznim interesnim lobijima u energetici..." - "...zaposlen je direktorsko mjesto u HEP-u iako nije imao uvjete..." - "...gotovo za ruku doveo ministar unutarnjih poslova Davor Božinović..." - "...politički podobni pojedinci..." - "...nije adekvatno kvalificiran...".

Tvrdio je kako su ti navodi 'netočni i neprovjereni, negativnog, uvredljivog i zlonamjernog sadržaja te je istima tužitelju prouzročena šteta u vidu povrede prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo građana budući ga se prikazuje kao politički podobnu, neadekvatno kvalificiranu osobu koja koristi svoj društveni položaj, koja je zaposlena uz intervencije vodećih političkih dužnosnika i koja određuje kako će se trošiti deseci milijuna kuna s računa državne tvrtke bez transparentnih kriterija'. U tužbi je tvrdio kako je 'Neprimjerena  i paušalna tvrdnja da je tužitelj angažiran u HEP-u uz "gotovo izravan blagoslov premijera Andreja Plenkovića" jer navedenom konstrukcijom novinar želi naglasiti da je tužitelj nezakonito zaposlen u HEP-u po "političkoj liniji", a što ne odgovara istini jer je tužitelj ciljano angažiran u HEP-u kao osoba s nesumnjivim iskustvom i specifičnim znanjima slijedom čega nije osnovana niti tvrdnja kako nije imao dostatne kvalifikacije za radno mjesto na kojem je zaposlen. Neprimjerena je i tvrdnja o "potpori Plenkovićeve struje unutar HDZ-a" jer je na taj način moguće osumnjičiti cijeli niz ljudi, članova političke stranke, koji obavljaju različite poslove za neprimjereno stranačko pomaganje'.

 Citiramo i dalje navode Filipovićeve tužbe: 'U tekstu se navodi i da je tužitelj promijenio ime Milenko u Miljenko, a što nikada nije bila tajna, osim ako novinar ne želi nešto drugo insinuirati bespotrebnim potenciranjem dodavanja jednog slova u imenu tužitelja te navođenjem podataka o zaprešićkom uredu javne uprave, datumu i imenu službenika koji je potpisao rješenje. Nevjerojatna je tvrdnja da je ministar Ćorić nemoćan jer su predsjednik uprave HEP- a i tužitelj "na svoje pozicije došli odlukom vrha Vlade i HDZ-a, tj. uz blagoslov premijera Plenkovića". U djelovanju tužitelja nema ničeg spornog. Zaposlen je kao predstojnik Ureda za korporativnu sigurnost HEP-a kao "ciljani kandidat", odnosno kao osoba sa specifičnim znanjima i iskustvom potrebnim HEP-u.

Tužitelj, odnosno HEP su novinaru dostavili informacije pa i ispravak netočnih informacija u prethodnom članku u kojem se bezrazložno dvoji o nužnosti razminiranja postrojenja u kojem svakodnevno djeluju zaposlenici HEP-a. Tužitelj nije dao privolu za otkrivanje osobnih podataka poput diplome ratne škole iako je činjenica da je tužitelj završio najvišu ratnu školu u sustavu Hrvatske vojske opće poznate. Detalji o promjeni imena iz Milenka u Miljenko su čitateljima nebitni jer je i kao Milenko i kao Miljenko tužitelj u javnosti prepoznat kao odlikovani sudionik Domovinskog rata i akter u javnom životu ove zemlje. Iako se u naslovu spornog članka ističe da je tužitelj HDZ-ov general navodi da se ne koristi beneficijama i pravima koja ima s obzirom na čin i ratni put već aktivno radi i doprinosi gospodarstvu koristeći svoja specifična znanja i iskustva' - pisalo je u tužbi.

Navodilo se i kako je 11. veljače 2020. podnio tuženiku kao nakladniku zahtjev za objavu ispravka neistinitih informacija koji zahtjev glavni urednik tuženika nije objavio. Obrana nakladnika Nacionala osporavala je osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodili su i kako se od tužitelja tražili 'da u određenom dijelu izmijeni tekst ispravka, a što tužitelj nije učinio slijedom čega tuženik ispravak nije niti mogao objaviti jer isti nije udovoljavao uvjetima za objavu ispravka propisanim čl. 42 Zakona o medijima'. Istaknuli su kako je tužitelj u zahtjevu za objavu ispravka zatražio objavu ispravka samo za tri informacije, od ukupno devet koje navodi u tužbi pa su sudu predložili da sud odbaci tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se tužitelj referira na informacije za koje prethodno nije tražio ispravak ili ispriku.

'U odnosu na tužiteljevo shvaćanje kako je bespotrebno problematizirati njegove kvalifikacije za radno mjesto za koje je odabran u HEP-u kao ciljani kandidat, osoba sa specifičnim znanjima i iskustvom, tuženik ističe kako je u javnom interesu izvještavati i problematizirati takav oblik zapošljavanja jer se radi o zapošljavanju u društvu u vlasništvu Republike Hrvatske i o trošenju javnog novca. Propitivanje, odnosno problematiziranje stručnih kvalifikacija za tako važno radno mjesto koje obavlja tužitelj je dužnost, a ne samo opis novinarskog posla. U odnosu na promjenu osobnog imena i konstataciju samog tužitelja da je to javno dostupna informacija nejasno je na koji je način tuženik objavom iste povrijedio pravo osobnosti tužitelja. U spornom članku se činjenica promjene osobnog imena tužitelja navodi u kontekstu provjere njegovih stručnih kvalifikacija od strane Marina Leke, direktora HEP-ova Sektora za ljudske potencijale.

Informacije objavljene u spornom članku su dobivene od konkretnih izvora, a što je u članku na nekoliko mjesta i navedeno.., "izvori upućeni u zbivanja oko Filipovićevog napredovanja tvrde...". Dakle, objavljene informacije koje se tiču angažiranja tužitelja, a koji i sam priznaje i višestruko naglašava da je bio ciljani kandidat, su dobivene od konkretnih novinarskih izvora, dok se informacije koje se odnose na (ne)postojanje stručnih kvalifikacija tužitelja temelje na konkretnim dokumentima, odnosno dokazima. U konkretnom se članku problematizira zapošljavanje osoba bez potrebnih stručnih kvalifikacija u društvima u vlasništvu RH i to na radnim mjestima od velike važnosti kako za navedeno društvo tako i za RH jer se radi o trošenju javnog novca te postoji nesporni javni interes od izvještavanja u navedenom slučaju. U cijelosti osporava i visinu tužbenog zahtjeva budući smatra da tužitelj nije pretrpio nikakve osobite duševne boli, pogotovo ne takve koje bi zahtijevale novčanu naknadu u iznosu od 30.000kn' - piše u sudskom dokumentu.

Zato je obrana Nacionala tražila odbacivanje tužbe te naknadu parničnih troškova. General Filipović je tvrdio kako je u svojoj okolini trpio neugodnosti u obliku izoliranja, podsmjehivanja i odbacivanja pa je upravo zato potraživao  30.000 kn. Filipović je zaposlen 'u HEP-u kao ciljani kandidat kojeg je uprava HEP-a odabrala zbog specifičnih znanja i iskustava a koji mogu znatno unaprijediti korporativnu sigurnost HEP-a i pri njegovom zapošljavanju premijer Plenković nije davao nikakvi blagoslov niti je na bilo koji način sudjelovao u tome. Netočna je tvrdnja da je prisustvovanje jednom ručku 2015. godine otkrilo da će Filipović „pod (ne)kakvih okolnostima postati zaposlenik HEP-a' - tvrdili su zastupnici Filipovića.

Autor članka u Nacionalu pozivao se na sistematizaciju radnih mjesta po organizacijskim jedinicama HEP-a koja predviđa da predstojnik Ureda za korporativnu sigurnost mora imati visoku stručnu spremu, pet godina radnog iskustva, vozački ispit B kategorije, znanje engleskog jezika na razini samostalnog korisnika te znanje rada na računalu. Radi provjere ispunjava li tužitelj uvjete navedenog radnog mjesta direktor HEP-ovog sektora za ljudske potencijale Marin Leko izvršio je provjeru tužiteljevih kvalifikacija te su njegova utvrđenja prenesena u spornom članku. Tužitelj Filipović nije osporio  istinitost navoda da nema završenu visoku stručnu spremu, iako je diplomirao na Ratnoj školi OSRH „Ban Josip Jelačić“ koja se diploma priznaje unutar vojnog, ali ne i civilnog sektora, kao što nije osporio niti da se kao visoka stručna sprema ne cijeni Certifikat menadžmenta sigurnosti koji je stekao na Fakultetu političkih znanosti.

Nije osporio niti da se koristi engleskim jezikom na razini osnovnog, a ne samostalnog korisnika. U tekstu se iznosilo i da, budući tužitelj nije ispunjavao propisane formalne uvjete, autor članka kontaktirao HEP i zatražio odgovor na pitanje pod kakvim je okolnostima Filipović zaposlen. U upitu je navedeno da je Nacional doznao dosad nepoznate 'okolnosti zapošljavanja Miljenka Filipovića u HEP-u, da Filipovićeve kvalifikacije nisu bile u skladu s uvjetima radnog mjesta na koje je primljen te da je na to bio upozoren predsjednik Uprave Frane Barbarić, kao i da je Barbarić unatoč tomu potpisao suglasnost za Filipovićevo zapošljavanje”. Na postavljeno pitanje tuženika zaprimljen je službeni odgovor HEP-a koji se u članku također citira, a glasi: “... Miljenko Filipović imenovan na radno mjesto predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost Hrvatske elektroprivrede d.d. kao ciljani kandidat, sukladno internom propisu Hrvatske elektroprivrede “Uputi o postupku izbora i imenovanja na radna mjesta s posebnim ovlastima u društvima HEP grupe” iz 2016. godine. Ciljani kandidat imenovan je zbog značajnog poslovnog iskustva u području sigurnosti na nacionalnoj razini, ali i u području korporativne sigurnosti...”

Saslušan je kao svjedok Željko Sinković koji s tužiteljem ima dobar odnos, a kojem je Filipović i nadređen. On se sjetio da je tužitelj zbog objave članka bio pod stresom, sklon promjenama raspoloženja. NIje čuo da je itko problematizirao tužiteljev položaj, a rekao je kako 'u kružoke i kuloare na hodnicima nikad ne ulazi'. Filipović je pred sudom iskazivao kako mu je objava 'članka narušila ugled i čast, povrijedila mu dostojanstvo. Ozbiljan je čovjek, svi ga znaju iz Domovinskog rata u kojemu je dva puta ranjavan. Živi u Zaprešiću, maloj sredini, ima veliku djecu, rodbinu, prijatelje. Nije tražio liječničku pomoć, no pio je tablete za smirenje koje je imao kući'. Tvrdio je kako je neistinita tvrdnja Nacionala da za obavljanje radnog mjesta predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost Hrvatske elektroprivrede d.d. nema potrebne kvalifikacije.

'Naime, 2016. je donesena odluka Uprave HEP-a kojom se omogućava zapošljavanje ciljanog kandidata koji radi svog znanja i kvalifikacija može obavljati navedeno radno mjesto, a on te kriterije ispunjava u cijelosti jer je 7 godina bio u francuskoj Legiji stranaca, 10 godina je bio u Hrvatskoj vojsci u činu generala, a 13 godina je radio u INI na poslovima korporativne sigurnosti' - iskazivao je Filipović. Direktor nakladnika Nacionala te autor spornog članka Berislav Jelinić, na sudu je istaknuo kako su inforacije 'objavljene na temelju izvora Nacionala i internih dokumenata HEP-a'. Tvrdio je kako tužitelj nije imao kvalifikacije niti je ispunjavao propisane uvjete. 'Zato direktor sektora nije htio potpisati odluku o imenovanju tužitelja na to radno mjesto već je odluku o tome prepustio predsjedniku Uprave HEP-a Frani Barbariću koji je odluku u potpisao' - rekao je Jelinić. 

'Frane Barbarić kao predsjednik Uprave HEP-a dana 8. ožujka 2018. u skladu sa svojim ovlastima, potpisao je suglasnost da se radno mjesto s posebnim ovlastima Predstojnik Ureda za korporativnu sigurnost u Hrvatskoj elektroprivredi d.d. popuni ciljanim kandidatom' - piše u sudskom dokumentu. General Filipović je u svom iskazu istaknuo kako 'nije istina da je zaposlen po političkoj liniji jer da je tome tako bio bi minimalno član Uprave'. 'Iako to vjerojatno nije bila tužiteljeva namjera, ali upravo ova izjava iz koje se iščitava jasna aluzija da politički podobni pojedinci, zahvaljujući (samo) tome mogu biti zaposleni na vrlo visokim mjestima u tvrtkama u vlasništvu Republike Hrvatske, čini okosnicu predmetnog članka koji problematizira nepoštivanje propisanih kriterija za zapošljavanje u tvrtkama u državnom vlasništvu u korist netransparentnih kriterija po kojima se zapošljavaju ciljani pojedinci' - piše u presudi.

Filipović je potvrdio kako je član HDZ-a koju činjenicu koristi i autor članka kada se poziva na svoje izvore preko kojih crpi saznanja o odnosu tužitelja i premijera Andreja Plenkovića. Sutkinja je prihvatila kako 'Novinar štiti svoje izvore na što ima pravo temeljem čl. 30 ZM-a, ako što i temeljem čl. 27. st. 1. ZM-a ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima'. General Filipović je pitao znači li činjenica da je pripadnik vladajuće stranke istodobno da takvi 'ne bi smjeli raditi nigdje u javnom sektoru'. Citirat ćemo i dio presude vezane uz promjenu imena: 'Tužitelj smatra nepotrebnom u članku istaknutu činjenicu promjene osobnog imena iz Milenko u Miljenko, a što autor članka navodi kada iznosi i ostale podatke iz tužiteljevog životopisa. I po stavu ovog suda je navedena činjenica u faktografskom nabrajanju tužiteljevog životopisa potpuno nepotrebna, štoviše suvišna za temu kojom se članak bavi. No, ne može se zanijekati njezina točnost. Budući se u obje izvedenice radi o istom korijenu riječi „mio, mili“ to okolnost je li Milenko sada Miljenko ne mijenja ideju o imenu koje su tužitelju izabrali njegovi roditelji niti utječe na ugled i čast koje je kao istaknuti pripadnik društva i general Hrvatske vojske Republike Hrvatske tužitelj sam stvorio'.

General Filipović nije uspio ni u dijelu tužbe gdje se pozivao na povredu privatnih podataka. 'Budući je tužitelj javnosti poznata osoba pravo na zaštitu privatnosti koje je prema navodima tužbe povrijeđeno iznošenjem biografskih podataka tužitelja bez njegovog dopuštenja, a koji su podaci javno dostupni ograničeno je opravdanim interesom javnosti budući se i plaća koju prima dijelom isplaćuje i iz državnog proračuna slijedom čega je javni interes neupitan. Autor članka je sporne informacije objavio na temelju točnih činjenica ili činjenica u čiju točnost nije imao razloga sumnjati jer ih je saznao od svojih izvora, što u tekstu i ističe, ili javno dostupnih dokumenata koje navodi, odnosno odgovora poslodavca tužitelja na konkretna pitanja tuženika. Informacije su objavljenje u dobroj vjeri i po svim postulatima novinarske struke na koju okolnost nije utjecala činjenica što se tuženik tužitelju radi provjere tako dobivenih informacija nije obratio prije njihove objave' - piše u presudi.

Tako sud u tom postupku 'nije utvrdio okolnosti na koje se poziva tužitelj, u prvom redu da je tuženik iznio niz netočnih, neistinitih, zlonamjernih i inkriminirajućih tvrdnji na njegovu štetu niti je tužitelj dokazao da bi uslijed istih trpio ikakvu štetu budući mu je na temelju Odluke predsjednika uprave HEP-a ugovor za obavljanje radnog mjesta predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost Hrvatske elektroprivrede koji je istekao u ožujku 2022. ponovno produljen na rok od četiri godine'. Također, sutkinja Ivana Markotić nije utvrdila da je general trpio duševne boli kako je zagovarao u svojoj tužbi pa tako mu nije ni dosuđeno traženih 30.000 kuna. Protiv presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.