U srcu Zagreba, poslije Kaptol centra, na samom početku Medvedgradske ulice, u zgradi Gliptoteke, smjestio se restoran ManO. Od otvorenja 2005. godine pojam je visoke gastronomije. Ispočetka je bio poznat po argentinskim stekovima a sada po slijedovima. Iako mediji čas pišu kako je vlasnik Šibenčanin Zlatko Đaković, čas kako je to građevinski mega poduzetnik Luka Kaić čije je carstvo izraslo dobrim dijelom i u vrijeme Todorićeve Agrokor ekspanzije jer je s njim bio u poslovnom dilu, puna je istina da su Đaković i Kaić ortaci u tom poslu. Kaić je poznat i kao suprug ZG poduzetnice Karle Kaić koja je bila neizostavna sastavnica druženja na visokom nivou Ive Todorić, Severine, snahe generala Čermaka Andree Tikvić Čermak.... Ujedno je znan i građevinar koji je sagradio urbanu vilu na Šestinama u kojem su svoj skupi krov nad glavom pronašli jedan od dugogodišnjih Todorićevih menadžera Ivan Crnjac, sin gastro magnata Bože Crnjca, vlasnika Splendida, mason i bivši Sanaderov glasnogovornik Ratko Maček ali i kao vlasnik tvrtke koja je izgradila zgradu u Šarengradskoj u Zagrebu u kojoj je do pada poslovala privatna Sanaderova tvrtka Alia savjetovanje, jasno u kupljenom velikom i luksuznom uredu. Luka Kaić očito je veliki čuvar tajni hrvatskih elitaša, ne samo u smislu da im gradi stanove, s njima se druži već i s punim povjerenjem hrle u njegove lokale koje drži s Đakovićem. Ovaj put referirat ćemo se na Mano i zadnjeg VIP gosta kojeg smo tamo snimili prije par dana - Davora Lukšića Lederera.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Kad bi hrvatska imala scenariste i redatelja holivudskog formata i vještina a ne bila zemlja u kojoj je vrh Jakov Sedlar onda bi zasigurno priča o siromašnom Polikarpu Lukšiću Ljubetiću rođenom 1890. godine koji početkom prošlog stoljeća napusti rodni Sutivan na Braču, uputi se na dalek prekooceanski put i dospije u tada divlji i negostoljubivi Čile te u njemu ne samo preživi već se oženi s Elenom Abaroa Córdovom  i utemelji dinastiju koja danas stoji pri vrhu Forbesove ljestvice, zacijelo bi nastao blockbuster. Ta bi filmska priča počela s Polikarpom pa bila nastavljena s podvizima njegovog sina Andronica Lukšić Abaroe koji je živio od 1926. do 2005. godine. Andronica bi zacijelo glumio neki glumac anglosaksonskog izgleda jer pokojni Polikarpov sin Andronico više je imao europski izgled za razliku od svog sina Adronica Lukšića Craiga koji je više južnoameričkog izgleda.

On je rođen 1954 u pokrajini Antofagasta u Čileu u kojem je stasalo puno uspješnih potomaka Dalmatinaca koji su, dominantno s Brača, ali i drugih otoka i mjesta uz obalu, prije 100 i više godina krenuli trbuhom za kruhom. Andronico jr. osnovao je Quinenco, holding kompaniju u sastavu Lukšić grupe, najveću kompaniju u Čileu. Andronicova majka zvala se Ena Craig pa zato je njegovo drugo prezime Craig kao što je to običaj u zemljama Južne Amerike da majčino prezime slijedi iza prvog očevog prezimena. Unuk Bračanina Polikarpa Andronico oženio je  Argentine Patricia Lederer Tcherniak s kojom je dobio petero djece:  Andrónica, Davora, Daxa, Maximiliana and Fernanda.. Par se rastao 2016. godine. Jedini Lukšić koji je došao u Hrvatsku i tu živi je dakle Polikarpov unuk koji se zove Davor Lukšić Lederer. Lederer mu je od majke - to je njeno prvo prezime.

Već smo pisali kako se Lukšić Lederer nastanio na Pantovčaku u vili koju je sagradio Zvone Boban a potom kupila Vanja Modrić, supruga Luke Modrića. U vili živi sa suprugom Cristel Carrisi i troje djece. Još nije posve jasno je li Lukšić Lederer kupio tu vilu, odnosno cijeli posjed, ili je podstanar jer se još nije uknjižio u vlasničkom listu iako postoje objave kako više nije podstanar. U svakom slučaju Davor Lukšić Lederer očito voli hrvatsku metropolu i tu se osjeća kao domaći. Kao što smo već objavili ima luksuzni ured u zagrebačkom neboderu na samom početku Ilice. Iz svog ureda često pješači na razne zagrebačke lokacije. Nedavno je propješačio Tkalčićevom ulicom u pratnji dvojice suradnika i bio u restoranu Mano na promociji skupih satova. Prije par dana izveo je svoje suradnike na terasu tog restorana. Po prvi put stavljen je čak bijeli zastor koji je trebao osigurati potpunu diskreciju VIP gostiju. No, taj naum nije uspio jer smo uspjeli slikati magnata i milijardera Davora Lukšića Lederera i jednog od njegovih gostiju, sijedog gospodina u zrelim godinama.

Trećeg uzvanika na ručku nismo uspjeli snimiti jer je bio okrenut leđima. Prije par godina u istom restoranu na večeri je bio i turski milijarder sa svojim hrvatskim domaćinima. Radilo se o Feritu Sahenku koji je poznat i po tome što je njegova Dogus grupa u Hrvatskoj ulagala na Jadranu. Poznat je i po tome što je producirao telenovelu o Sulejmanu Veličanstvenom. Kada je on bio na večeri - nije bilo nikakvog dodatnog zastor koji bi osiguravao intimu i zapreku od radoznalih pogleda iza ograde. Nije bilo ni zastora koji bi izolirao i šeficu Podravke Martinu Dalić  kada je na večeru pozvala Želimira Vukinu što smo snimili i objavili. Tu je slavio i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić oslobađajuću presudu  za sina u jednom od niza sudskih postupaka što smo također objavili. Na službenim web stranicama restorana ManO reklamira se degustacijski slijed koji je sastavio chef Matija Bogdan. Tako onaj s 8 slijedova iznosi  850kn dok 6 slijedova košta 650 kn. Jasno je da je to samo neka startna opcija jer VIP gosti zasigurno imaju privilegirani tretman s posebnim delicijama a tu su naravno i skupa vina posebnih berbi te pića za ovozemaljske bogove s paprenim cijenama.

U Sanaderovo doba pojam visoke gastronomije bio je Sarajlija Mario Čerhak koji je najprije držao restoran u Frankopanskoj a potom Marcelino u sklopu Tenis centra Ive Majoli. On je propao zajedno sa Sanaderom a dokrajčio se kada je dao znamenitu snimku s video kamera kada šef mađarskog Mola Zsolt Hernadi komunicira preko papirića sa Sanaderom što je za Uskok i DORH bio znak da je Sanaderu ispisivao korupcijsku svotu za ustupanje Mađarima strateške pozicije u hrvatskoj Ini. Nakon Čerhaka i policiji ustupjene snimke s Marcelino kamera neko su vrijeme hrvatski političari i tajkuni bili oprezni. No, nikada se, primjerice, nije dogodilo da Slobodan Čimbur, vlasnik zagrebačkog Baltazara poznatog po dobrom roštilju, kod kojeg su rado objedovali i Sanader a poglavito Mesić,koji je Čimburovog brata nagradio veleposlaničkim  mjestom u Aziji, iznese ikakvu indiskreciju o svojim gostima. Zacijelo takvu reputaciju uživaju i Šibenčanin Zlatko Đaković ali i njegov zagrebački kompanjon, mega poduzetnik Luka Kaić.

Vjerojatno hrvatska elita k njima u ManO hrli s punim povjerenjem i bez straha. Odnosno da su uvjerenja kako ono što je izrečeno u restoran ManO ostaje u njemu i ne izlazi. Možda je toga svjestan suvlasnik Đaković dok se na Face profilu predstavlja u neobičnom izdanju - s brkovima i bradom kakve su nekad nosili francuski mušketiri. To se inače naziva 'mušketir kombo' jer je riječ o kombinaciji mušketirske brade i brkova. Mušketir je, podsjetimo,  vojnik naoružan musketom, koji je od XVI. stoljeća djelovao u sastavu kopnenih vojski mnogih europskih zemalja. Bili su sastavni dio pješaštva i konjaništva a u Francuskoj su u XVII. st. odredi mušketira bili tjelesna straža kardinala Richelieua, potom Mazarinu, nakon čije su smrti prešli u kraljevsku službu (za prerasipnog Luja XIV.). No, sličnu bradicu i brkove imao je i kardinal Richelieua koji je u svoje doba smatran najuspješnijim premijerom iako je bio svećenik. Možda je suvlasnik Mana izborom mušketir komba htio poručiti kako je uspješan ali i čuvar tajni na  ispovjedni način te da njegov restoran mogu doživjeti i kao hram, ako ne gospodnji onda barem hrane i pića.

Reci što misliš!