U travnju prošle godine objavili smo članak o sudskoj trakavici u kojoj je glavni akter bio prvi hrvatski uhljeb. Članak je nosio naslov: 'EPILOG MARATONSKOG PROCESA Prvom hrvatskom uhljebu Radi Buljubašiću dokazali da je u radno vrijeme preko mobitela komunicirao 6136 puta iz Zagreba, Vrgorca i Australije a samo 2 puta s radnog mjestu u HEP-u'. U tom smo članku pisali kako je HDZ-ovom povratnik iz Australije, koji je bio fiktivno zaposlen u HEP-u gdje je primao plaću od 17 tisuća kuna, nije dolazio na posao a dobio je i stan koji je otkupio mimo tržišnih uvjeta, prihvaćena žalba na Vrhovnom sudu u dijelu odštete dok je njegovim šefovima u HEP-u, koji su mu omogućili uhljebistanski status, odbijena. Netom je na Županijskom sudu u Zagrebu, sudsko vijeće kojem je predsjedala sutkinja Iva Gradiški Lovreček, u kojem su  kao članice bile i sutkinje Vjerana Blažekovića i Irene Kvaternik odlučivalo u kaznenom predmetu protiv I. optuženog Željka Dorića i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona.

Odlučivali su o privremenim mjerama osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi. Na  sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022. donijeli su rješenje u korist Rade Buljubašića. Taj se prvi proslavljeni hrvatski uhljeb u međuvremenu preselio iz Zagreba u Nova Sela u  općini Pojezerje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Buljubašić je preko zagrebačkog odvjetnika Rajka Čogurića tražio i dobio ukidanje privremena mjera osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi određena rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2009. godine. Inače, tada je Buljubašiću donesena sudska zabrana  otuđenja i opterećenja nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Radi se o dvije garaže te o trosobnom stanu u mezzaninu sveukupne površine 90,62 m2 na području Trnja.

Iz  obrazloženja je vidljivo kako je presudom 'toga suda od 14. studenog 2019. I. optuženi Željko Dorić proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako I. optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Istom je presudom II. optuženi Mladen Beljo proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i 2. u svezi članka 38. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako I. optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Navedenom je presudom III. optuženi Aleksandar Bernik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. i 2. KZ/11. Ujedno, presudom je utvrđeno da novčani iznos od 616.202,24 kn predstavlja imovinsku korist koju je Rade Buljubašić ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjenim od strane I. optuženog Željka Dorića i kaznenim djelom iz članka 291. stavka 1. i 2. u svezi članka 38. KZ/11 počinjenim od strane II. optuženog Mladena Belje. Utvrđeno je također da novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te da je Rade Buljubašić dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude taj iznos uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. Radi osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi, rješenjem istražnog suca ovoga suda od 25. rujna 2009., broj: KIO-I-186/2009, određene su privremene mjere na nekretninama Rade Buljubašića na način kako je to navedeno u točki I./ izreke ovog rješenja.

Rade Buljubašić, zastupan po opunomoćeniku, odvjetniku Rajku Čoguriću, podnio je ovome sudu prijedlog za ukidanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi navodeći da je svoju obvezu koja mu je naložena pravomoćnom presudom, u cijelosti podmirio. Spis je proslijeđen izvanraspravnom vijeću radi odluke o privremenim mjerama osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi. Razmatranjem spisa predmeta ovo je vijeće utvrdilo da spisu prileži izvještaj za stavke izvoda za dan 14. listopada 2022. u kojem je navedeno da je s računa Vjekoslava Buljubašića u državni proračun Republike Hrvatske, uplaćen iznos od 614.841,02 kune, odnosno iznos protupravne imovinske koristi koju je Rade Buljubašić bio obvezan vratiti. Međutim, pored navedenog, vijeće je utvrdilo da je u konkretnom slučaju protekao i rok od 60 dana iz članka 557.e stavka 2. ZKP/08 do kojeg privremene mjere osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi mogu najdulje trajati. 

Naime, odredbom članka 557.e stavka 2. ZKP/08 propisano je da do potvrđivanja optužnice, određivanja rasprave na temelju privatne tužbe ili podnošenja prijedloga sukladno članku 560.a Zakona, privremena mjera može trajati najdulje dvije godine, a nakon toga najdulje šezdeset dana od dana dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist. U konkretnom slučaju, državni odvjetnik zaprimio je 6. travnja 2022. presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. siječnja 2022., broj: I Kž-681/2020, kojom se u odluci o oduzimanju imovinske koristi preinačuje presuda ovoga suda 14. studenog 2019. godine' - piše u sudskom rješenju. Taj rok od 60 dana istekao je 6. lipnja 2022. godine. Sukladno tome sudsko vijeće donijelo je rješenje kako je tražio Buljubašić preko odvjetnika Čogurića. Tako je naloženo Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu, da po pravomoćnosti ovog rješenja, provede upis brisanja zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina. Protiv tog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 3 dana od dana primitka rješenja a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.