Brojnim se gledateljima duboko u pamćenje urezala holivudska uspješnica 'The War of the Roses' iz 1989. godine. Bila je to filmska adaptacija novele o bogatom bračnom paru s naizgled savršenim brakom. No, kada se brak počeo raspadati njihov novac i materijalna dobra bila su uzrok okrutnog i ogorčenog razvoda. Mnogima su ostale nezaboravne uloge koje su sjajno odglumili velikani Michael Douglas, Kathleen Turner i Danny DeVito, U "Ratu Roseovih" gledatelj prati tuđe muke i nevolje koje su, usprkos određenoj prenaglašenosti i karikiranosti, ipak potpuno moguće i stvarne. U jednoj filmskoj recenziji pronašli smo 'kako su zahvaljujući izvrsnoj ideji, inteligentnom scenariju i vrhunskoj režijsko-glumačkoj kvaliteti, uživanje u tuđim mukama, što je bit crne komedije, nikada nije bilo tako potpuno'. No, što kada filmski scenarij katastrofe raspada braka postane nečija stvarnost. Ako bi prosječni građanin Hrvatske na nekoj fiktivnoj anketi odgovorio kako bi rado od nekog tajkuna preuzeo materijalni status, vilu, bazen, konto u banci, zasigurno ne bi poželio da mu se brak raspadne na način na koji se rasplitala drama u domu Roseovih. Priča koja slijedi mogla bi pomoći mnogima koji dođu u napast da odnose s bivšim bračnim partnerom rješavaju konfliktno preko suda i bez međusobnog dijaloga. Slijede detalji....

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/imperijal.net

Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sutkinja Vanesa Brizić Bahun presudila je u procesu koji je poveo kao tužitelj poznati hrvatski tajkun Dragutin Biondić protiv svoje bivše supruge Lane Biondić. Tajkuna je u postupku zastupao zagrebački odvjetnik Zoran Marković. Tuženu Lanu Biondić zastupao je zagrebački odvjetnik Davor Galetović. Glavna i javna rasprava zaključena je  16. studenog 2022. godine a presuda je donesena 2. siječnja 2023. godine. Njome je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji je od bivše supruge tražio isplatu 123.275,72 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 'sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe'. Tužbom je vlasnik Heruca i jedan od najmoćnijih tajkuna iz 90-ih od bivše supruge s kojom ima sina tražio i plaćanje parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja presude do isplate.

Umjesto traženog nepravomoćnom presudom tajkun je dužan bivšoj supruzi naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.110,69 eura u roku od 15 dana. Iz obrazloženja je vidljivo kako je tužba podnesena 1. lipnja 2020. godine. U tužbi je istaknuto kako je tužena zemljišno - knjižni vlasnik vile s  bazenom i dvorištem u Gornjem Prekrižju u Zagrebu, ukupne površine 5187 m2, dok je tužitelj Dragutin Biondić nositelj prava doživotnog plodouživanja na predmetnoj nekretnini. Biondić je navodio kako vilu koriste oboje za stanovanje, međutim da sve režijske troškove podmiruje isključivo on. Režijski troškovi navedene nekretnine u razdoblju od 18. srpnja 2018. pa do 29. travnja 2020. iznosili su 246.551,43 kune, koje troškove je u cijelosti podmirio on.

Zato je Biondić u tužbi naveo kako je 'u više navrata pozivao tuženu na plaćanje polovine režijskih troškova za obiteljsku kuću na adresi Gornje Prekrižje XX, i to iznos od 123.275,72 kuna, međutim tužena se na isto oglušila. Tužitelj u tužbi navodi da imajući u vidu činjenicu da su obveznici plaćanja režijskih i ostalih troškova koje terete stambeni prostor odnosno nekretninu vlasnici ili suposjednici iste nekretnine, nedvojbeno je kako tužena odgovara tužitelju po pravilima stjecanja bez osnove, za polovinu izdataka koje je tužitelj učinio odnosno platio'  te je zato od suda tražio da se presudi isplata iznosa od 123.275,72 kuna s pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka'. Iz sudskog dokumenta vidljivo je kako je Lana Biondić u odgovoru na tužbu u cijelosti osporaila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno osnovu i visinu predmetnog potraživanja.

Istaknula je i kako je 'tužitelj propustio dostaviti ijedan dokaz da je platio te račune te ukazuje na to kako uz tužbu nije dostavio niti jedan račun ili potvrdu o uplati na okolnost podmirivanja predmetnih režijskih troškova u iznosu od 246.551,43 kn, kao niti ugovor iz kojeg bi eventualno proizlazila obveza tuženice na isto. Nadalje ističe kako je riječ o troškovima koji ne proizlaze iz osnova vlasništva, već iz osnova obveznopravnog odnosa, pri čemu je obveznik plaćanja osoba koja je sklopila ugovor za uslugu čija se isporuka, odnosno izvršenje ugovara, a tužitelj ničime ne dokazuje kako bi upravo tužena bila ugovaratelj takvih usluga. Posebno se poziva na usluge plaćanja mjesečne pristojbe za Hrvatsku radioteleviziju, na usluge pružanja telekomunikacijskih usluga te na premiju koja se ima platiti Croatia osiguranju, servis dizala, te usluga „Elektro Tkalec“. Ukazuje na činjenicu da je iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je upravo tužitelj nositelj prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini te da je sukladno tome upravo on korisnik usluga i obvezanih plaćanja istih.

Ističe kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana, budući da tužitelj ničime nije dokazao da bi bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe te da bi tužena bila pasivno legitimirana, kao niti osnovu i visinu predmetnog potraživanja. Navodi da tužitelj tužbom nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva niti je isto pokušao dokazati' - piše u sudskom dokumentu. Iz istog je vidljivo da je Lana Biondić odbila tužbeni zahtjev svog bivšeg supruga uz naknadu parničnog troška. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u vlasnički list, tablicu evidentiranih troškova i uplata po danima u razdoblju od 18. srpnja 2018. do 29. travnja 2020., Sporazum od 25. rujna 2013., Ugovor o darovanju nekretnina i dodatak Ugovoru o darovanju nekretnine od dana 25. rujna 2013., Rješenje o smetanju posjeda od 4. travnja 2019., uvid u priklopljene spise više predmeta a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika. Sutkinja je nakon toga utvrdila da tužbeni zahtjev Dragutina Biondića nije osnovan.

Sutkinja se bavila spornim dijelovima tužbe odnosno utvrđivala je li  tužena Lana Biondić tijekom utuženog razdoblja od 18. srpnja 2018. do 29. travnja 2020. bila u posjedu predmetne nekretnine 'pa posljedično bila korisnik utuženih usluga te obveznik pomirenja isporučenih računa vezanih za poslužnu stvar'. Zagrebačka sutkinja utvrdila je da je Biondić imao pravo podići tužbu ali je utvrđivala je li Lana Biondić imala obvezu podmirenja troškova.  'Uvidom u Sporazum o bračnoj stečevini, Ugovor o darovanju te dodatak Ugovora o darovanju, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženica suvlasnici predmetne nekretnine i to u jednakom dijelu. Suglasno su utvrdili da će u slučaju razvoda braka sporazumno podijeliti imovinu opisanu u čl. 1.3. Sporazuma. Ugovorom o darovanju su zadržali zajednički posjed nekretnine.

Dodatkom Ugovora o darovanju tužitelj je zasnovao pravo plodouživanja na predmetnoj nekretnini, a tužena prihvatila pravo doživotnog plodouživanja. Uvidom u rješenje ovog suda posl. br. Psp-xxxx od 4. travnja 2019. godine utvrđeno je da je istim utvrđeno da je tuženik Dragutin Biondić smeatao posljednji mirni suposjed tužiteljice Lane Biondić na način da je na nekretninama, kuća na adresi Gornje Prekrižje XX, na glavnom i stražnjem kolnom ulazu i garažama kroz koje se ulazi u kuću promijenio uređaje za otvaranje istih odnosno promijeni bravu od vrata dvorišnog ulaza za pješake, a tužiteljici nije predao nove uređaje odnosno nije predao ključeve nove brave te mu je naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće' - piše u sudskom dokumentu. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici od 5. siječnja 2021. godine.

O tome smo pisali temeljem sudske presude i u ranijem članku pod naslovom: 'POSREĆILO MU SE Hrvatskom tajkunu suđeno zbog ekonomskog nasilja nad suprugom, promijenio šifre da ne može u vilu, proces se oduljio pa se ona preudala a njega spasila zastara -Dragutina Biondića tužila je bivša supruga Lana Biondić u svibnju 2018., prema optužnici spriječio ju je da uđe u njihovu vilu na Gornjem Prekrižju prije nego što su se rastali'. Vratimo se najnovijoj presudi u kojoj se navodi: 'Među strankama nije sporno da je tužitelj tijekom trajanja spora pod posl. br. Psp-XXXX postupajući po donesenoj privremenoj mjeri tuženici uručio daljinske upravljače od kolnih ulaza te ključeve od kuće. Sporno je da li je tužitelj time u cijelosti uspostavio prijašnje posjedovno stanje odnosno da li je tuženici omogućen nesmetani suposjed predmetne nekretnine. Uvidom u ovosudski spis predmeta Ovr-XXX /2021, sud je utvrdio da je ovdje tuženica kao ovrhovoditelj podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja ovog suda poslovni broj Psp-XX /2018 od 04. travnja 2019. godine navodeći kako ovdje tužitelj nije trajno dobrovoljno ispunio obvezu uspostave prijašnjeg stanja temeljem citiranog rješenja slijedom čega i nadalje svojim postupanjem smeta posjed tuženice te je dana 25. ožujka 2021. godine doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena predložena ovrha' - piše u sudskom spisu. 

Tužitelj Dragutin Biondić tijekom saslušanja navodio je kako je s tuženicom 'bio u braku 15 godina te je ona 2017. godine sa njihovim maloljetnim sinom otišla živjeti u Lugano kako bi mu bila pratnja za vrijeme školovanja. Navodi da je on započeo postupak razvoda braka te je brak 2019. godine okončan, a od tada tuženica je nastavila boraviti u predmetnoj kući u prosjeku bar pet dana u tjednu. Iskazuje da tuženica više ne živi u predmetnoj nekretnini iako ima prijavljeno boravište te se predmetna tužba odnosi na razdoblje kada je stalno boravila u kući. Iskazuje da se tužena oglušila na njegova nastojanja da plaća 50 posto troškova u kući te nije željela o tome razgovarati. Smatra da se radi o uobičajenim troškovima stanovanja – podmirivanje troškova svih energenata kao što su struja, voda, plin, zatim televizijskih pretplata, interneta, servisa kućanskih aparata, raznih popravaka i održavanja. Iskazuje kako u navedenom razdoblju tužena nije snosila nikakve troškove u kući. Također navodi kako nije koristio upisano pravo plodouživanja niti je kuću iznajmljivao ili od nje ostvarivao bilo kakve prihode. Račune je plaćao uplatnicom preko banke i to putem Internet bankarstva ili mobilnog bankarstva. Vezano za privremenu mjeru određenu u postupku smetanja posjeda odgovara kako ključeve i daljinski upravljač garaže nije predao svojevoljno, već na temelju privremene mjere u lipnju 2018.godine' - piše u presudi. .

Zanimljivo je da sutkinja nije prihvatila Biondićev iskaz kao vjerodostojan jer je u postupku utvrđeno da tužena u predmetnoj nekretnini nije boravila stalno i neprekinuto, već povremeno u kraćim vremenskim periodima. Naime, tužitelj je tvrdnje o tome da tuženica ne živi u predmetnoj nekretnini iznosio u više podnesaka u drugim postupcima koji se vode između stranaka. Uz to je i sam tužitelj u svom iskazu danom u ovom postupku naveo kako je tuženica "dolazila i odlazila". 'Tuženica saslušana kao stranka u postupku navodi da je 2013. godine darovala sada svom bivšem suprugu pravo doživotnog plodouživanja na predmetnoj kući, što je za nju podrazumijevalo da će tužitelj u toj kući stanovati ali i da će je uzdržavati. U jednom trenutku je s njihovim maloljetnim sinom odselila u Švicarsku, no u tom periodu prilikom jednog dolaska kući i pokušaja ulaska u predmetnu nekretninu utvrdila je kako u nju ne može ući te da su brave bile promijenjene. To je bilo u svibnju 2018. godine.

Tek kada je konačno potvrđeno da je učinjeno smetanje posjeda, do tada je trajala pravna procedura da se potvrdi da ona ima legitimno pravo koristiti predmetnu kuću. Tužena opisuje problematiku vezanu uz njezine ulaske u kuću prilikom koje bi ona i njezin sin bili legitimirani te su se vodili službeni zapisnici o ulascima. Pošto nije imala kodove za alarm, svaki puta pri ulasku u kuću bi se aktivirao alarm u cijeloj kući te bi po protokolu zaštite kuće dolazila interventna zaštitarska služba koja je bila i naoružana. Uslijed svega, navodi da je izbjegavala boraviti u predmetnoj kući. Jedino kada je boravila u kući je bilo sa sinom jer je on to tražio. Iskazuje kako niti u jednom trenutku nije ostvarila mirno i kvalitetno stanovanje u predmetnoj kući. Što se tiče plaćanja režija, navodi da nije upoznata niti sa jednim ugovorom od dobavljača, nije mogla o uvjetima ugovora pregovarati, a te usluge nije zapravo ni koristila.

Smatra da je tužitelj napravio sve da je istjera iz predmetne kuće, a kada je bio prisiljen suposjed, napravio je sve da joj onemogući boravak. Sjeća se da je u utuženom periodu imala samo jednu proslavu povodom rođendana, no to se odvilo u vrtu. Ponavlja kako je u kući boravila isključivo kada je boravio i njihov sin te da je u predmetnoj nekretnini u utuženom periodu boravila malo, uobičajeno najdulje tjedan dana, a jedini najduži boravak je bio mjesec dana. Sud je prihvatio iskaz tužene koji je vrlo iscrpan i kategoričan te potkrijepljen ispravama priloženim u spisu. Naime, imajući u vidu očito poremećene odnose između stranaka što je i rezultiralo nemogućnošću bilo kakvog dogovora o pitanjima o kojima se kao suvlasnici i bivši bračni drugovi nužno moraju dogovarati pa posljedično i velikim brojem sudskih sporova koji se vode između stranaka, sudu je uvjerljivo da tuženica nije kontinuirano u utuženom razdoblju boravila u predmetnoj nekretnini niti je to činila u vrijeme kada u njoj nije ujedno bio i zajednički sin stranaka.

Također je uvjerljivo da tuženica nije mogla nesmetano suposjedovati predmetnu nekretninu iako je imala ključeve od ulaznih vrata i daljinski upravljač od kolnih ulaza jer nije imala šifre od alarma što bi rezultiralo da prilikom svakog ulaska aktivira alarm i raspravlja sa zaštitarskom tvrtkom. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da tužitelj u postupku sukladno odredbi članka 219. st. 1., a u svezi sa člankom 221. a ZPP-a nije dokazao da je tužena u utuženom razdoblju kontinuirano boravila u nekretnini te posljedično koristila utužene usluge i bila obveznik plaćanja istih. Prema članku 1119. ZOO-a tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. 21. Prema članku 205. st. 5. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ..... plodouživatelj snosi sve troškove za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari bez obzira na to koliko je prihod ostvaren. 

Prema članku 205. st. 6. ZV-a plodouživatelj je dužan kao dobar domaćin održavati poslužnu stvar u stanju u kojem ju je primio te snositi troškove redovitog održavanja i obnavljanja stvari, javne obveze u svezi (poreze i slično), realne terete koje opterećuju, a i kamate na tražbine osigurane hipotekom na njoj, ali to je plodouživatelj dužan snositi samo u granicama vrijednosti koja ostaje kada se od prihoda iz st. 2 do 4. odbiju troškovi iz st. 5 ovog članka. Prema članku 38. ZV-a plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju. Povezujući stanje iz zemljišnih knjiga sa Sporazumom, Ugovorom o darovanju i dodatkom Ugovora o darovanju sklopljenim između tužitelja i tužene, nedvojbeno je da su tužitelj i tuženica suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima, no s obzirom da su sporazumno osnovali u korist tužitelja pravo doživotog plodouživanja, to podrazumijeva da je tužitelj kao plodouživatelj jedini obveznik plaćanja režijskih i drugih troškova vezanih za poslužnu stvar.

Tužitelj nije dokazao da je tužena u razdoblju od 18. srpnja 2018. – 29. travnja 2020. boravila stalno i neprekinuto u predmetnoj nekretnini odnosno imala miran i samostalan posjed nekretnine te sukladno tome koristila usluge čija se naknada troškova potražuje. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom pravne norme iz članka 1119. ZOO, članka 205. st. 5. i 6. ZV te članka 38. ZV, tužbeni zahtjev je trebalo u cijelosti odbiti. Uz to valja napomenuti kako iz preslika računa koje je sam tužitelj dostavio u spis proizlazi da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje polovicu troškova koji su nastali na temelju ugovornih odnosa sa isporučiteljima određenih usluga što se osobito odnosi na troškove telekomunikacijskih usluga, tv paketa, RTV pristojbe, servis dizala, premije osiguranja, za koje troškove nije dokazao niti tko ih je ugovorio niti da bi ih tuženica bila dužna platiti (da je obveznik navedenih davanja), a osobito ne da bi se radilo o obvezama koje je bila po zakonu dužna platiti.

Također tužitelj nije dokazao niti da bi upravo on za tuženicu učinio neki izdatak, jer osim što nije dokazao da bi tuženica bila dužna snositi te troškove, nije dokazao niti da ih je on platio' - piše u presudi zagrebačkog Općinskog građanskog suda. Protiv te presude zagrebačke sutkinje Vanese Brizić Bahun dopuštena je žalba u roku od 15 dana a o istoj će odlučivati Županijski sud u Zagrebu. I iz ove presude vidljivo je kako bivši supružnici vode više međusobnih sporova. O nekima smo prethodno pisali: Tako smo u ožujku prošle godine objavili članak pod naslovom: 'POTVRĐENO S KAZNENOG SUDA U ZAGREBU Bivšu suprugu hrvatskog tajkuna kazneno gone za zlouporabu djeteta, prijeti joj zatvor - Protiv Lane Biondić, bivše supruge tajkuna Dragutina Biondića, trenutačno se vode tri postupka za klevetu  te jedan zbog kaznenog djela protiv djeteta'.

Nedavno je objavljeno kako se Lana Biondić udala ali i da ima veto na priče o novom suprugu. S druge strane u travnju ove godine objavili smo članak pod naslovom: 'ELITNI KULOARI TVRDE Tajkun Dragutin Biondić taji ljubav s bivšom šogoricom Zorana Milanovića već godinama - Ivana Milanović rastala se od Kreše Milanovića, pokojnog predsjednikovog brata s kojim ima kći, upućeni izvor tvrdi da je ljubav počela dok je Biondić bio u braku s njenom prijateljicom Lanom'. Na taj članak izostala je bilo kakva reakcija pa je vrlo izgledno kako se Dragutin Biondić sprema i na treću bračnu sreću nakon dva propala braka iz kojih ima odraslu kćer iz prvog i, kao što je navedeno, sina iz drugog. Na kraju istaknimo kako ni Biondićev odvjetnik Zoran Marković a niti Davor Galetović, odvjetnik njegove bivše supruge nisu preuzeli presudu osobno pa im je ista oglašena preko sudske ploče. 

Reci što misliš!